REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-152/2026-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Emi Kolobara, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tužitelju sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 112-03/24-01/46, UR. BROJ: 01-10-24-01 od 24. travnja 2024. nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. s danom 6. listopada 2024.

III. Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće isplatiti tužitelju bruto iznos od 9.045,65 EUR sa zateznim kamatama, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koje teku na iznos od:

- 320,40 EUR od 11. svibnja 2024. do isplate,

- 2.310,25 EUR od 11. lipnja 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. kolovoza 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. rujna 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. listopada 2024. do isplate,

- 106,80 EUR od 11. listopada 2024. do isplate,

- 427,20 EUR od 11. studenog 2024. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku na ime regresa za godišnji odmor isplatiti tužitelju iznos od 232,26 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida isplatiti tužitelju bruto iznos od 18.482,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom regresa za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 167,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2024. pa do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.800,00 EUR sa zatraženim kamatama.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da mu je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) temeljem kojeg je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Ekspert za poslove održavanja I u Službi za održavanje Sektora za upravljanje imovinom i uslugama. Osporava navode kako je sa zaposlenikom tuženika ČH obavio zamjenu i provlačenje novih instalacija te da je prije početka radova, u prvoj polovici ožujka 2024., od trgovačkog društva Mega mont d.o.o. zatražio plaćanje izvođenja navedene instalacije po zaposleniku ZH u iznosu od 640,00 EUR (160,00 EUR po danu uz procijenjeno trajanje radova od četiri dana). Predmetne radove obavili su ČH i KH, radnici tuženika, budući da je na tome inzistirao voditelj Podružnice Autobusni kolodvor DH iz razloga što izvođač Mega mont d.o.o. nije imao za to adekvatne radnike. Izjava JH, direktora trgovačkog društva Mega mont d.o.o. beskrupulozno je klevetanje usmjereno na njega zbog činjenice da je tuženiku i Poreznoj upravi ukazao kako je za kaznu od 9.500,00 EUR, koju je tuženik dobio, odgovorno upravo to društvo zbog neizvršavanja obveza provedbe i kontrole fiskalizacije računa za korištenje WC-a u Podružnici Autobusni kolodvor. Tuženik je povrijedio i čl. 119. st. 2. Zakona o radu, jer mu nije omogućio iznošenje obrane. Također, tuženik prije donošenja Odluke o otkazu radničkom vijeću nije dostavio nikakve podatke relevantne za donošenje odluke. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom (u podnesku od 17. siječnja 2025. i na ročištu 15. srpnja 2026.) predlaže sudu utvrditi nedopuštenom Odluku o otkazu, sudski raskinuti Ugovor o radu s danom 6. listopada 2024., naložiti tuženiku na ime naknade plaće za razdoblje od 25. travnja 2024. pa do 6. listopada 2024. isplatiti mu bruto iznos od 9.045,65 EUR s pripadajućim kamatama, na ime regresa iznos od 400,00 eur s pripadajućim kamatama, i na ime naknade štete bruto iznos od 18.482,00 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je tužitelj svojim nezakonitim i protupravnim postupanjem (iznuđivanjem novca od strane izvođača radova Mega mont d.o.o., prolongirajući cjelokupni projekt sa svrhom da na taj način prisili izvođača da plati i time dovrši posao) počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja se ogleda u povredi prava i obveza prema poslodavcu i prema trećima, što je rezultiralo nanošenjem štete ugledu tuženika, koji je javni servis građana i kao takav treba predstavljati primjer zakonitog i moralnog, a ne koruptivnog ponašanja. Sama povreda ujedno znači i potpuni gubitak povjerenja i nemogućnost daljnjeg nastavka radnog odnosa. Tužitelj je kao ekspert za poslove održavanja bio zadužen za planiranje i organiziranje poslova zamjene i provlačenja nove instalacije na barijerama u prostorijama unutar WC-a na Autobusnom kolodvoru Zagreb. Za to potreban materijal tuženik je naručio od društva Mega mont d.o.o., dok su izvršenje trebali obaviti radnici tuženika. Tužitelj je bez naloga i upute tuženika zatražio od društva Mega mont d.o.o. da se njegovom kolegi, radniku tuženika ZH (Joži) plate troškovi obavljenog rada u ukupnom iznosu od 640,00 EUR, bez ikakve upute i potrebe, a koju je neovlaštenu i protupravnu naplatu radova i zlouporabu položaja i ovlasti tužitelj još sredinom ožujka 2024. najavio djelatniku Mega mont d.o.o. LH po završetku sastanka na kojem su dogovarali pojedinosti nadolazećih radova. Tužitelj je potom odugovlačio sa izvođenjem potrebnih radova s ciljem iznuđivanja novčanih sredstava u korist radnika ČH. Ističe da je time pored štete na internoj razini poslovanja tuženika, tužitelj oštetio i same korisnike, odnosno građane koji financiraju i računaju na funkcionalnost jednog autobusnog kolodvora koji je u domeni javnog poduzeća u vlasništvu Grada Zagreba. Ističe da su ispunjene i formalnopravne pretpostavke u mjeri u kojoj je to u danoj situaciji bilo moguće, jer je prije uručenja pobijane odluke tužitelju 25. travnja 2024. proveden postupak savjetovanja, na koje se niti jedan sindikat, niti predsjednik sindikata nije očitovao. On je u zakonskom roku otkad je saznao za činjenicu na kojoj se temelji otkaz donio Odluku o otkazu. Ugovor o radu otkazan je i radniku ZH s obzirom da su obojica počinili osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. S obzirom na sve navedeno, on nije vidio mogućnost pružanja tužitelju prilike za iznošenje obrane. Zbog svega navedenog, izgubio je povjerenje u tužitelja. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-698/2024-19 od 25. ožujka 2025. utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o otkazu, sudski je raskinut Ugovor o radu s danom 6. listopada 2024., naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju plaću u bruto iznosu od 9.045,65 EUR s pripadajućim kamatama, naloženo je tuženiku isplatiti regres u neto iznosu od 232,26 EUR, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju štetu zbog sudskog raskida u bruto iznosu od 18.482,00 EUR s pripadajućim kamatama, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom regresa u iznosu od 167,74 EUR te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 EUR.

4. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-289/2025-2 od 11. studenog 2025. te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Proizlazi da sud svjedoka JH nije jasno i određeno ispitao o svim pojedinostima i okolnostima odašiljanja mail poruke kojom je otkaz tužitelju bio i iniciran, a posebno oko toga je li navedeni svjedok u čašu odašiljanja poruke imao određenih saznanja o plaćanjima koje su navodno tražili tužitelj i svjedok ČH, odnosno koji je bio izvor tih saznanja, kome bi se ta plaćanja imala vršiti i s kojeg osnova, te koji je točno obračun, odnosno iznos plaćanja koji je tražen.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s tim da je u odnosu na točku V. tužbenog zahtjeva naveo da naknadu štetu sa osnove sudskog raskida potražuje u visini 8 bruto plaća u iznosu od po 2.310,25 EUR, a što ukupno iznosi 18.482,00 EUR bruto.

6. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i kod svih navoda iznesenih tijekom postupka.

7. U ponovljenom postupku, po zajedničkom prijedlogu tužitelja i tuženika, ponovno je saslušan svjedok JH.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Elektronički zapis od 22. svibnja 2024., Ugovor o radu, Odluku o otkazu, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 3. svibnja 2024., Ponudu od 29. veljače 2024., e-mail korespondenciju, Prekršajni nalog od 27. veljače 2024., Izjavu JH i LH, Pravilnik o organizaciji ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. Podružnice Autobusni kolodvor, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa tuženika, Pravilnik o radu tuženika iz lipnja 2023., Etički kodeks tuženika od 24. studenog 2010., Elektronički zapis HZMO-a od 22. svibnja 2024., Obračunske liste, saslušani su svjedoci ŽHO, ĆH, KH, ČH, DH, JH, LH te tužitelj.

9. Podneskom od 1. kolovoza 2024. tužitelj je predložio utvrditi da je predmetni otkaz nedopušten, naložiti tuženiku vratiti ga na rad, naknaditi mu plaću u bruto iznosu od po 2.310,25 EUR za razdoblje od 26. travnja 2024. pa do vraćanja na posao uz naknadu parničnih troškova. Podneskom od 17. siječnja 2025. tužitelj je predložio utvrditi da otkaz nije dopušten, sudski raskinuti Ugovor o radu s danom 6. listopada 2024., naložiti tuženiku naknaditi mu plaće za razdoblje od 25. travnja 2024. pa do 6. listopada 2024. u bruto iznosu od 9.045,65 EUR s pripadajućim kamatama, na ime regresa isplatiti mu iznos od 400,00 EUR s pripadajućim kamatama, i na ime naknade štete neto iznos od 18.482,00 EUR s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova. Budući da je podneskom od 17. siječnja 2025. tužitelj umjesto povratka na rad predložio sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete s te osnove, a koji zahtjev tužitelj sukladno čl. 125. st. 2. Zakona o radu može podnijeti do zaključenja glavne rasprave, te da u pogledu zahtjeva za isplatom regresa nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze, sud je na ročištu 17. siječnja 2025. sukladno čl. 190. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a) dopustio preinaku, jer je ista bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Tužitelj je Odluku o otkazu primio 25. travnja 2024. te je protiv iste dana 6. svibnja 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika (list 17-19 spisa). Tuženik se na navedeni Zahtjev za zaštitu prava nije očitovao, slijedom čega je tužitelj dana 31. svibnja 2024. sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu pravodobno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. na radnom mjestu Eksperta za poslove održavanja I u Službi za održavanje Sektora za upravljanje imovinom i uslugama.

12. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da se tužitelju Ugovor o radu izvanredno otkazuje zbog osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja proizlazi da se 12. travnja 2024. voditelju Podružnice Autobusni kolodvor dopisom obratio JH, direktor trgovačkog društva Mega mont d.o.o., koji ga je obavijestio o izvršenim radovima izmještanja automatike iz barijera u prostorije unutar toaleta na adresi sjedišta Podružnice kako bi se eliminirala mogućnost nastanka smetnji koje se mogu generirati pod utjecajem motora i sklopnika unutar kućišta. Naveo je da su radove zamjene i provlačenja nove instalacije obavili radnici tuženika, tužitelj i ČH, koristeći materijal navedenog trgovačkog društva te da je tužitelj prije otpočinjanja radova, u prvoj polovici ožujka 2024., od trgovačkog društva Mega mont d.o.o. zatražio plaćanje izvođenja navedene instalacije radniku ZH u iznosu od 160,00 EUR po danu uz procijenjeno trajanje radova od četiri dana. Navedeno postupanje tužitelja, koji je zadužen za obavljanje stručnih poslova održavanja i planiranja održavanja, na način da traži plaćanje radova u korist kolege na način da bi kolega, obavljajući poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu, tijekom radnog vremena sebi pribavio materijalnu korist, dovodi u pitanje transparentnost poslovanja tuženika te stručnost i poštenje tužitelja, a i ostalih radnika tuženika. Nadalje, takvo postupanje tužitelja dovelo je do narušavanja ugleda tuženika i prouzročilo gubitak povjerenja tuženika u tužitelja, na kojeg su bili delegirani poslovi za koje je potreban visok stupanj povjerenja tuženika, a od kojeg se također traži pridržavanje odgovarajućih društveno prihvatljivih normi poštenog ponašanja te postupanja. Tuženik je prije donošenja predmetne odluke proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem.

13. Člankom 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14.,127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2 ZR-a).

14. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu.

15. Uvidom u Ponudu od 29. veljače 2024. (list 20. spisa) utvrđeno je da je istu tuženiku izdalo trgovačko društvo Mega mont d.o.o. za ugradnju uređaja, provlačenje novih instalacija, prespajajnje, početno podešavanje i puštanje u rad, te za kontrolor etažni.

16. Uvidom u e-mail korespondenciju (list 21-23. spisa) utvrđeno je da je **.**.2024. JH poslao e-mail LH i tužitelju u kojem moli tužitelja da organizira instalaterske radove koje mu je prenio LH kako bi mogli odraditi instalaciju opreme koja je predviđena za utorak 26. ožujka. Na navedeni e-mail tužitelj je odgovorio JH i LH navodeći kako je električar odsutan cijeli tjedan, a da je druga opcija da oni to odrade u tom tjednu.

17. Uvidom u e-mail LH od 15. ožujka 2024. (list 45-46. spisa) utvrđeno je da isti obavještava JH o kavi na kojoj mu je tužitelj rekao da pošto je njima došla kazna da bi bilo u redu da oni snose troškove navedenih radova i da to odradi njihov Ž – pošto on zna gdje što ide i da mu plate. LH je odgovorio tužitelju da samo JH kao glavni direktor može o tome odlučiti. Ujedno je napisao i da Ž traži 160 eur po danu – trajanje radova cca 4 dana.

18. U e-mailu od 7. travnja 2024. (list 45. spisa) LH je obavijestio JH da ga je tjedan dana nakon izvedenih radova zvao Ž (njihov glavni električar) da glavnog direktora malo podsjeti na plaćanje. Napomenuo je da on ne zna što je on prenio direktoru i što je on shvatio, ali da su ovi po njemu totalno ludi, ili nešto žele potencirati.

19. E-mailom od 12. travnja 2024. (list 45. spisa) JH obavijestio je DH da su kompletnu zamjenu i provlačenje nove instalacije obavili djelatnici tuženika kako su se i dogovorili, ali s njihovim materijalom. Nastao je problem, jer djelatnici tuženika, tužitelj i električar Ž, konstantno vrše pritisak na njihovog djelatnika LH da im se donese novac kojeg su tražili za "uslugu" kako bi odradili tu instalaciju. Po njihovom dogovoru tuženik je preuzeo obvezu da će instalaciju obaviti djelatnici tuženika, pa im nije jasno zašto traže od njih da im plate tu instalaciju.

20. Uvidom u Izjavu (list 47. spisa) utvrđeno je da su JH i LH potvrdili da su navodi poslani u e-mailu od 12. travnja 2024. istiniti.

21. Tužitelj je iskazao da je kod tuženika bio zaposlen 17,5 godina. Bio je rukovoditelj tehničke službe, a do nove sistematizacije bio je ekspert za poslove održavanja. Sustav barijera javne naplate wc-a u Autobusnom kolodvoru Zagreb uveden je u rujnu 2014. 2021. ili 2022. godine bila je potrebna nadogradnja sustava zbog fiskalizacije. Tu nadogradnju je radilo trgovačko društvo Mega mont d.o.o. Nakon nadogradnje pojavili su se problemi u fiskalizaciji, jer se kasnilo sa izdavanjem fiskaliziranih računa u roku koji je bio propisan. Zbog toga su dobili i kaznu od inspektorata. Budući da je sve to išlo preko Mega mont d.o.o. njima je bio upućen zahtjev za obeštećenje i tražili su od njih da saniraju taj nedostatak. Mega mont d.o.o. je sanirao taj nedostatak i to je uz manje nedostatke funkcioniralo. U veljači 2024. ponovno je inspektorat došao kod tuženika i rekao da opet broj računa kasni sa fiskalizacijom. Održali su sastanak s Mega mont d.o.o. koji je poslao ponudu za taj posao u iznosu od 2.800,00 eura, koja ponuda je prihvaćena. Njega je nakon toga nazvao voditelj podružnice i rekao da će doći LH i da s njim sve dogovori. On, LH i ČH održali su sastanak početkom ožujka 2024. na kojem je LH predložio da se radovi odrade poslije Uskrsa, te da gospodin ČH pomogne u radovima provlačenja instalacija. On je rekao da gospodin ČH može biti koordinator, ali da to tehnički moraju odraditi radnici Mega mont d.o.o. On je usred tog sastanka otišao, a ČH i LH su dalje dogovarali pojedinosti. Pet, šest dana nakon toga nazvao ga je voditelj podružnice DH da ga pita što je s tim poslom, a on mu se rekao da mu je gospodin LH rekao da će početi s radovima nakon Uskrsa. Na to mu je gospodin DH rekao da to malo ubrzaju, jer su tuženik i on osobno dobili još jednu kaznu. Potom je e-mailom kontaktirao gospodina JH i zamolio ga da što prije dođu i izvrše radove. Potom ga je gospodin JH nazvao telefonskim putem i rekao da nema resurse (ljude) za to i zamolio da provuku instalacije, a da će on dati materijal. Nakon toga ga je zvao voditelj podružnice DH i rekao da kaže gospodinu ZH da se vrati sa slobodnih dana i da on provuče te instalacije. Pretpostavio je da se čuo s gospodinom JH, jer je vidio da su se njih dvojica nakon tog sastanka zbližili. U jednom trenutku i sam LH je rekao da komunikacija ide isključivo između direktora podružnice i direktora Mega mont d.o.o. Nakon toga je nazvao gospodina ZH i molio ga da se vrati, koji je to prvo odbio, ali se nakon toga odlučio vratiti. Gospodin ČH i KH su navedene instalacije provukli u subotu i nedjelju. On nije bio prisutan tom poslu, ali su mu njih dvojica rekli da je tada bio prisutan i gospodin LH. U nedjelju ga je nazvao gospodin ČH i javio mu da su instalacije provučene, o čemu je on obavijestio gospodina JH. Mega mont d.o.o. je u utorak došao postavit opremu na te instalacije. Nikada od Mega mont d.o.o. nije tražio ikakve iznose za obavljanje radova od strane radnika tuženika. Štoviše, svojim radnicima je branio da za vrijeme radnog vremena obavljaju neke radove koji su predlagali ugostitelji unutar podružnice. Prije uručenja Odluke o otkazu tuženik ga nikada nije pozvao da se očituje o navedenom pitanju. U travnju 2024. je popunjavao tablicu za ožujak za radnike u njegovom sektoru. On je u evidenciju upisao da je ČH radio subotu i nedjelju kada je obavio posao provlačenjem instalacija. On nije ocjenjivao ponudu koju je Mega mont d.o.o. poslao, to je prihvatio voditelj podružnice.

Gospodinu ZH je nadimak Ž.

22. Svjedok DH, voditelj Podružnice Autobusni kolodvor Zagreb, iskazao je da nakon što su od Porezne uprave dobili prijavu da nisu fiskalizirali tisuće računa, početkom 2024. pozvao je direktora Mega mont d.o.o. na sastanak, nakon čega je Mega mont d.o.o. dostavio ponudu koja nije sadržavala posao provlačenja instalacija. Budući da je direktor Mega mont d.o.o. rekao da oni nemaju električara, a on je smatrao da je to njihov posao, rekao je tužitelju da njegovi radnici odrade posao provlačenja žica. Nakon desetak dana ništa se nije događalo, pa je ponovno zvao tužitelja. Nakon nekoliko dana zvao ga je vlasnik Mega mont d.o.o. i rekao da tehnička služba tuženika koči taj proces, da tužitelj i ČH traže od njegovog djelatnika novac da naprave posao koji je inače bio njihov redoviti posao, i to u iznosu od 600,00- injak eura. Nakon toga je ponovno zvao tužitelja. Nije mu rekao što mu je rekao vlasnik Mega mont d.o.o.i tražio je da se to hitno napravi. Tužitelj mu je rekao da je gospodin ČH na slobodnim danima, pa mu je rekao da se to napravi nakon što se gospodin ČH vrati sa slobodnih dana. Nije tražio od tužitelja da zatraži od gospodina ČH da se vrati sa slobodnih dana. Nekih 7-10 dana nakon što su instalacije bile provučene ponovno ga je nazvao vlasnik Mega mont d.o.o. i rekao da ga njegovi radnici iz tehničke službe, koji su ih i prvi puta kontaktirali i tražili novac, ponovno traže novac za odrađene radove. Bio je vrlo revoltiran, rekao je da ne želi da ga itko reketari i u tom razgovoru je insinuirao da uprava i on u tome isto sudjeluju. Odmah nakon tog razgovora mu je poslao i e-mail u kojem je tražio da zaustavi to ponašanje. Zamolio ga je da mu dostavi pisane izjave od njega i njegovih radnika o tome što se dogodilo. Nakon što je primio tu dokumentaciju od vlasnika Mega mont d.o.o., istu je proslijedio ljudskim resursima tuženika.

23. Svjedok JH, vlasnik i direktor Mega mont d.o.o., iskazao je da ih je Podružnica Autobusni kolodvor Zagreb kontaktirala, jer su dobili porezne kazne zbog predugog roka za fiskalizaciju, a njegovo društvo je prije toga ugradilo taj sustav. U siječnju ili veljači 2024. prisustvovao je sastanku kod tuženika na kojem su bili prisutni njegova dva radnika, on, voditelj Podružnice Autobusni kolodvor Zagreb, 4-5 radnika tuženika, između ostalog, i tužitelj. Utvrdili su da zbog tehničkih razloga treba premjestiti kontroler i za to je trebalo napraviti instalacije koje oni ne rade, jer su oni programeri. Gospodin DH je rekao da oni imaju ljude koji će to odraditi i da to preuzimaju na sebe. Kako se taj posao nije pokretao, zvao je gospodina DH i rekao mu da zbog broja transakcija to trebaju brzo napraviti. Nakon toga ga je zvao tužitelj i rekao mu da im je nezgodno nabaviti kabel, pa je on rekao da će im poslati instalacijski materijal. Taj materijal im je dostavio njegov radnik LH. On mu je rekao da su na nekoj kavi na kojoj su bili prisutni LH, tužitelj i električar Ž razgovarali o tome kako smatraju da bi oni trebali platiti taj posao, jer su oni krivi za kazne. Njega je njegov radnik LH tražio da se očituje o plaćanju tog posla, ali je on to ignorirao. Nakon odrađenog posla LH ga je ponovno zvao i rekao mu da ga ponovno traže plaćanje tog posla i da očekuju plaćanje 160,00 eura po danu za 4 dana posla. Nakon toga je zvao gospodina DH i rekao mu da imaju problem, jer su se dogovorili da taj posao odrade njihovi ljudi. Tražio je od njega zaštitu i rekao mu da to riješi unutar kuće. Ponuda je uključivala premještanje automatike s jednog mjesta na drugo, dakle odnosila se na opremu, a ne na provlačenje novih instalacija. U njegovom društvu je zaposleno 35 radnika, od kojih imaju i puno električara, ali nemaju elektroinstalatera. LH dugogodišnji radnik Mega mont d.o.o. i nije preispitivao njegove navode. Njemu je LH prenio da mu je tužitelj rekao kako bi oni morali platiti posao polaganja instalacija, jer su oni krivi za kaznu. Račun je po izdanoj ponudi tuženiku na kraju plaćen. Njega nikada tužitelj nije tražio da plati bilo kakav iznos novaca. Nakon što je tuženik prihvatio ponudu, poslao je narudžbenicu kako bi Mega mont d.o.o. izvršio radove. Nakon što je Mega mont d.o.o. u ožujku ili travnju 2024. izvršio radove, izdao je fakturu tuženiku i tuženik je po istoj uredno platio. Faktura je glasila na ugradnju opreme, odnosno taj kabel i instalaciju opreme koja je tada bila ugrađena, ili dograđena. Tamo je bila oprema koju je trebalo dodatno ožičiti. Nakon što mu je LH uputio e-mail 15. ožujka 2024., u par navrata je razgovarao sa istim i rekao mu da je na sastanku dogovoreno da Mega mont d.o.o. ne radi elektroinstalaterske radove, jer su to grublji radovi gdje se kopa, štema, odvozi materijal i sl. U trenutku kada mu je LH uputio e-mail od 15. ožujka 2024. predmetni radovi još nisu bili izvedeni. Također je LH rekao da izignorira upit o plaćanju tih radova osobno radnicima. Ti radovi su izvedeni u neku subotu ili nedjelju. Nakon što mu je LH uputio e-mail 7. travnja 2024. nazvao je gospodina DH i rekao mu da riješe problem, da on ne želi plaćati nešto dodatno što nisu dogovorili. On je to potvrdio i rekao da to stavi u e-mail, a što je i učinio i poslao e-mail 12. travnja 2024. kako bi zaštitio LH i firmu. On nije osobno prisustvovao razgovoru na kojem je traženo plaćanje. Tužitelj njega osobno nije tražio novac. Mega mont d.o.o., niti on osobno nije tužitelju, ČH ili bilo kojoj drugoj osobi povezanoj s njima platio bilo kakav iznos. On je tužitelja vidio na sastanku u Zagrebu, a nakon toga ga je u telefonskom razgovoru tužitelj zamolio mogu li po Č poslati kabel koji im je trebao za instalacije. I to je bio jedini njihov kontakt. On sa tužiteljem nikada nije razgovarao o tome da bi on tražio bilo kakav novac.

24. Svjedok LH iskazao je da je od 2005. zaposlen u Mega mont d.o.o. i trenutno radi kao voditelj tehničke podrške. Vezano za navedeni posao direktor JH je preuzeo kontrolu nad dogovaranjem istog, a njega je poslao da se dogovori s radnicima tuženika oko tehničkih detalja. 10 ili 15 dana prije nego što su se izvodili radovi, našao se na kavi u prostorijama Autobusnog kolodvora Zagreb blizu tog WC-a s tužiteljem i Z. Na toj kavi pričali su o problemima zbog kojih je bilo potrebno odraditi taj posao. Njemu je na toj kavi tužitelj rekao da smatra da bi oni trebali snositi troškove tog posla i provući instalacije zato što su oni zbog njih dobili kaznu. On mu je na to rekao da on o tome ne može odlučiti i da o tome mora pitati gazdu. Na toj kavi mu je tužitelj rekao da je najbolje da Ž izvede radove, jer on zna gdje se što nalazi. Tužitelj je rekao da Ž može odraditi poslove provođenja instalacija. Kada je ostao sam s Z i otišao pogledati mjesto gdje je trebalo napraviti posao, Ž mu je rekao da to košta 100,00 i nešto eura po danu. Tužitelj nije bio prisutan. Bilo je potrebno nabaviti kablove za provođenje tih instalacija, što su napravili. Direktor JH je sve to koordinirao s gospodinom DH. Posao polaganja instalacija se obavljao u subotu i nedjelju, a on je došao na mjesto gdje su se obavljali radovi u subotu. Dostavio im je kablove i bio s njima sat, dva. U nedjelju, kada je završio posao polaganja instalacija, Ž mu je poslao SMS koliko sati je odradio on, a koliko K, a on je to proslijedio direktoru JH. Oni su potom u ponedjeljak, ili utorak, posložili fiskalizaciju. Otprilike 7 dana nakon što su odradili fiskalizaciju zvao ga je Ž i pitao ga radi li sve kako treba. Također je rekao da podsjeti direktora JH na plaćanje. Misli da je nakon toga zvao direktora JH i to mu rekao. Direktor je očito to sve rekao gospodinu DH. Mega mont d.o.o. u Zagrebu i Rijeci ne može izvoditi poslove elektroinstalacija, jer za to nisu stručni. On nije evidentirao radne sate koje su odradili Ž i K. Tužitelj nije bio prisutan radovima provođenja instalacija u subotu kada je bio u prostorijama Podružnice. Tužitelj nikada od njega nije tražio da Mega mont d.o.o. plati D za odrađeni posao.

25. Svjedok ČH iskazao je da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu majstora električara. Radni odnos mu je završio u travnju ili svibnju 2024. otkazom. Kod tuženika je zbog sistema fiskalizacije, da bi se osigurala stabilna internetska veza, trebalo provući nove kablove. Na sastanku na kojem su bili prisutni tužitelj, gospodin LH i on dogovoreno je da će se o odrađivanju posla dogovarati nakon Uskrsa. U ponudi je stajalo da će taj posao odraditi radnici Mega mont d.o.o. U razdoblju prije Uskrsa 2024. koristio je slobodne dane. U srijedu ga je zvao tužitelj i zamolio ga da se hitno vrati i napravi posao provlačenja prije Uskrsa, jer će tuženik dobiti kaznu. Rekao mu je da je takva odluka došla s vrha i da je tako rekao direktor DH. On mu je rekao da se ne može vratiti, ali ga je tužitelj molio i rekao da se vrati da spase firmu. Vratio se u petak i u subotu i na Cvjetnu nedjelju on i gospodin KH su odradili taj posao. Gospodin LH im je u subotu dostavio materijal. Za to vrijeme on s gospodinom LH, osim o načinu obavljanja posla, nije razgovarao o ničem drugom. Za taj posao dobio je plaćenu subotu i nedjelju kao radni dan. Ekstra zaradu nije tražio, niti dobio. Njegov radni odnos kod tuženika je završio otkazom, jer je tuženik tvrdio da su on i tužitelj tražili nekakvu dodatnu zaradu za obavljeni posao, a što oni nisu tražili. On je bio protiv toga da rade poslove provođenja instalacija umjesto radnika Mega mont d.o.o. zato što su od direktora DH imali generalnu zabranu da rade u radno vrijeme za bilo kog drugog tko nije tuženik i zbog garancije za te radove. Na sastanku na kojem su bili prisutni on, tužitelj i gospodin LH nisu ništa dogovarali o samom izvođenju radova. S tog sastanka tužitelj je otišao prije njega, pa nije mogao nasamo razgovarati s gospodinom LH. Kada je on ostao sam s gospodinom LH razgovarali su o tehnikalijama i kako nešto napraviti. Za odrađivanje tog posla bio je odgovoran Mega mont d.o.o. Tužitelj je samo trebao odrediti termin kada će se posao odraditi i osigurati pristup tom mjestu. Dok je bio na putu u Dalmaciji s gospodinom LH je telefonski razgovarao radi dogovora oko posla provođenja instalacija koji mu je tom prilikom rekao da se sve vezano za taj posao dogovaraju gospodin DH i JH. Njima je tužitelj godinama bio nadređen i vodio evidenciju radnog vremena. Kada je u nedjelju završio radove o tome je obavijestio LH Whats App porukom i telefonskim pozivom, jer je to bilo njima bitno kako bi oni mogli nastaviti sa svojim radom. U toj Whats App poruci su bili navedeni odrađeni sati u subotu i nedjelju. Nakon odrađenih radova telefonskim putem je kontaktirao i tužitelja.

26. Svjedok KH, radnik na održavanju, iskazao je da su predmetni posao odradili on i gospodin ČH u subotu i na Cvjetnu nedjelju. On je bio dežuran, a gospodin ČH na slobodnim danima. Tužitelj ga je nazvao dan, dva ranije i rekao da pomogne gospodinu ČH provući instalacije za mrežu. U subotu je navratio i radnik LH iz Mega mont d.o.o. koji im je dao kablove manjeg promjera. On je za taj rad bio plaćen kroz svoju plaću. Nitko nije spominjao ekstra zaradu, niti su je dobili.

27. Svjedokinja ŽHO, direktorica Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima, iskazala je da su nju voditelj podružnice Autobusni kolodvor

1 0

[adresa], DH, i direktorica Sektora za upravljanje imovinom ČHO obavijestili da su tužitelj i gospodin ČH zatražili novac od poslovnog suradnika tuženika. Predočili su joj e-mail korespondenciju i tražili da se provede postupak izvanrednog otkazivanja. Proveli su postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, iako to prema recentnoj sudskoj praksi nisu bili dužni. Prije nego što su tužitelju uručili Odluku o otkazu, objasnili su tužitelju što mu se stavlja na teret. Na tom sastanku je bio prisutan i gospodin ČH kojem je tom prilikom također otkazan ugovor o radu.

28. Svjedokinja ĆH iskazala je da je u mirovini od 1. siječnja 2025., a prije toga je bila predsjednica sindikata „Čistoće“. Ne zna ništa o okolnostima otkaza tužitelja. Tužitelj nije bio član sindikata "Čistoće". Ne sjeća se je li dobila ikakvu dokumentaciju od tuženika vezano za otkazivanje ugovora o radu tužitelja.

29. U pogledu kronologije događaja sud je u bitnom dijelu poklonio vjeru iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka, jer su isti iskazivali objektivno i međusobno podudarano.

30. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka DH, voditelja Podružnice Autobusni kolodvor Zagreb, kako predmetna ponuda nije sadržavala posao provlačenja instalacija, budući iz Ponude od 29. siječnja 2024. jasno proizlazi da ista sadrži i posao provlačenja novih instalacija. Nije prihvaćen niti njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo kako od tužitelja nije tražio da kaže ZH da se vrati sa slobodnih dana, jer iz suglasnih i uvjerljivih iskaza tužitelja i svjedoka ČH proizlazi da je tužitelj po nalogu navedenog svjedoka ČH rekao da se vrati, na što je isti pristao tek nakon što mu je tužitelj rekao da je to potrebno, jer će u suprotnom tuženik opet plaćati kazne. Iskaz svjedoka DH u tom dijelu nije uvjerljiv i ne samo zbog toga što je kao odgovorna osoba trebao platiti kaznu zbog kašnjenja kod izdavanja fiskalnih računa, već i zbog toga što ga je na izvršenje predmetnog posla požurivao svjedok JH, vlasnik i direktor Mega mont d.o.o., navodeći kako je provlačenje instalacija potrebno provesti prije 26. ožujka 2024. kada su oni odlučili provesti fiskalizaciju.

31. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da on nikada od Mega mont d.o.o. nije tražio plaćanje bilo kakvih iznosa za obavljanje radova od strane radnika tuženika, jer su navedeno u svojim iskazima suglasno i uvjerljivo potvrdili svjedoci KH, ČH, JH i LH.

32. Budući da su tužitelj i prethodno navedeni svjedoci suglasno i uvjerljivo potvrdili da tužitelj ni od svjedoka JH, niti od svjedoka LH nije tražio plaćanje bilo kakvog iznosa novca za radove koje su obavili radnici tuženika, i da to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, sud kao neuvjerljive ocjenjuje i navode iz e-maila LH.

33. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je u rujnu 2014. na Autobusnom kolodvoru Zagreb postavljen sustav barijera javne naplate toaleta. 2021. godine zbog fiskalizacije bila je potrebna nadogradnja sustava koju je radilo trgovačko društvo Mega mont d.o.o. Nakon te nadogradnje pojavili su se problemi u fiskalizaciji, jer se kasnilo sa izdavanjem fiskaliziranih računa u propisanom roku, zbog čega je tuženik dobio kaznu od inspektorata. Budući da je Mega mont d.o.o. izvodio nadogradnju, tuženik im je uputio zahtjev za obeštećenje i saniranje nedostataka. Mega mont d.o.o. je sanirao taj nedostatak, ali je tuženik početkom 2024. od Porezne uprave dobio prijavu da nisu fiskalizirali tisuće računa. Zbog toga je u veljači 2024. održan sastanak na kojem su bili prisutni DH, voditelj Podružnice Autobusni kolodvor Zagreb, JH, direktor Mega mont d.o.o. i tužitelj, na kojem je utvrđeno da zbog tehničkih razloga treba premjestiti kontroler za što je trebalo

1 1

napraviti instalacije. Prema iskazu svjedoka JH društvo Mega mont d.o.o. nije imalo radnike i električare za to, te je DH rekao da tuženik ima ljude koji će to odraditi. Nakon tog sastanka Mega mont d.o.o. je poslao ponudu od 29. veljače 2024. (list 20. spisa) koja je glasila na ugradnju uređaja, provlačenje novih instalacija, prespajanje, početno podešavanje i puštanje u rad te kontrolor etažni. Nakon što je tuženik prihvatio tu ponudu, svjedok DH nazvao je tužitelja i rekao mu da će doći LH, radnik Mega mont d.o.o. radi dogovora, te je početkom ožujka 2024. održan sastanak, odnosno kava, na kojoj su bili tužitelj, LH i ČH, zvani " Ž". Tom prilikom LH je predložio da se radovi odrade poslije Uskrsa i da ČH pomogne u radovima. Tužitelj mu je rekao da ČH može odraditi poslove provođenja instalacija, jer on zna gdje se što nalazi i da smatra da Mega mont d.o.o. treba snositi troškove tog posla i provući instalacije zato što je tuženik zbog njih dobio kaznu. LH mu je rekao da on ne može o tome odlučiti i da o tome mora pitati gazdu. Nakon što je tužitelj napustio taj sastanak, LH je sa ČH otišao pogledati mjesto gdje je trebalo napraviti posao i tada mu je ČH rekao da to košta 100,00 i nešto EUR po danu. O prethodno navedenom LH je obavijestio JH e-mailom od 15. ožujka 2024., a JH i DH koji je tužitelju samo rekao da se posao mora ubrzati, jer su tuženik i on osobno dobili još jednu kaznu. Tužitelj je, potom, kontaktirao TH da dođu što prije i izvrše radove, a on mu je odgovorio da nema ljudi i zamolio ga da provuku instalacije, a da će oni dati materijal i odraditi instalaciju 26. ožujka 2024., odnosno u tjednu prije Uskrsa 31. ožujka 2024. Tužitelj je e-mailom od 19. ožujka 2024. obavijestio JH i LH da je električar odsutan cijeli tjedan, i neka oni to odrade u tom tjednu. Potom mu je DH dao uputu da ZH, koji je u tjednu prije Uskrsa bio na slobodnim danima, kaže da se vrati sa slobodnih dana i da on provuče te instalacije. Tužitelj je nakon toga zvao ZH, koji ga je prvo odbio, ali je onda ipak pristao i vratio se sa slobodnih dana kako bi u subotu i nedjelju (Cvjetna nedjelja) 23. i 24. ožujka zajedno sa KH, koji je tada bio dežuran, provukao te instalacije. U subotu je na sat, dva došao i LH koji im je donio materijal. Tužitelj nije bio prisutan, ali ga je u nedjelju nazvao ČH i rekao da su instalacije provučene, o čemu je tužitelj obavijestio i JH koji je u utorak poslao radnike da postave opremu na provučene instalacije. Tužitelj je ZH i KH rad u subotu i nedjelju evidentirao za ožujak 2024. i za te dane im je isplaćeno kao da su radili radni dan. ČH je u nedjelju poslao Whats App poruku LH s brojem odrađenih sati u subotu i nedjelju za njega i KH, koji je to dalje proslijedio direktoru JH. U utorak je posložena fiskalizijca. ČH je nakon sedam dana zvao LH, pitao ga radi li sve i da direktora JH treba podsjetiti na plaćanje. O navedenom je LH obavijestio JH, a on DH na čiji je zahtjev i uputio predmetni e-mail od 12. travnja 2024.

34. Iz navedenog proizlazi da su radove zamjene i provlačenja novih instalacija proveli radnici tuženika ČH i KH u subotu i nedjelju 23. i 24. ožujka 2024., a ne i tužitelj, kako to tuženik navodi u Odluci o otkazu, slijedom čega sud takve navode ocjenjuje neosnovanim.

35. U odnosu na navode tuženika iz Odluke o otkazu kako je tužitelj prije otpočinjanja predmetnih radova u prvoj polovici ožujka 2024. od trgovačkog društva Mega mont d.o.o. zatražio plaćanje izvođenja navedene instalacije radniku ZH u iznosu od 160,00 EUR po danu uz procijenjeno trajanje radova od četiri dana, za istaknuti je niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tužitelj od trgovačkog društava Mega mont d.o.o. tražio plaćanje izvedenih radniku ZH. Navedeno

1 2

su u svojom iskazima suglasno i uvjerljivo potvrdili i svjedoci LH i JH navodeći kako tužitelj niti u jednom trenutku to nije tražio od njih.

36. Tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povrede radne obveze stavljene mu na teret Odlukom o otkazu, niti da je nastupila osobito važna činjenica radi koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, slijedom čega tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu.

37. Člankom 119. st. 2. ZR-a propisano je da je prije izvanrednog otkazivanja poslodavac dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

38. Tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju nije omogućio iznošenje obrane, niti je dokazao okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da to učini.

39. Kod tuženika u trenutku donošenja Odluke o otkazu nije bilo formirano radničko vijeće, niti sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, pa tuženik nije niti bio u obvezi savjetovati da svim sindikatima koji su djelovali kod tuženika.

40. Budući da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu, i da prije donošenja iste nije tužitelju omogućio iznošenje obrane, Odluka o otkazu ukazuje se nedopuštenom. Stoga je valjalo usvojiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

41. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

42. Uvidom u Elektronički zapis HZMO-a od 16. siječnja 2025. (list 200-2021. spisa) utvrđeno je da je tužitelj 7. listopada 2024. zasnovao radni odnos s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, slijedom čega je na zahtjev tužitelja s danom 6. listopada 2024. raskinut Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. Stoga je odlučeno kao pod stavkom II. izreke presude.

43. Člankom 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran. Ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca (čl. 95. st. 5. ZR-a).

44. Uvidom u platne liste za siječanj, veljaču i ožujak 2024. (list 153-155. spisa) utvrđeno je da je tužitelju u siječnju 2024. isplaćena plaća u bruto iznosu od 2.272,72 EUR, u veljači 2024. u bruto iznosu od 2.193,13 EUR i u ožujku 2024. u bruto iznosu od 2.464,89 EUR, iz čega proizlazi da prosječna plaća isplaćena tužitelju u prethodna tri mjeseca iznosi 2.310,25 EUR.

45. Tužitelju na ime naknade plaće za tri radna dana u travnju 2024. pripada iznos od 320,40 EUR, za svibanj 2024. (kada tužitelj nije bio zaposlen) bruto iznos od 2.310,25 EUR, za razdoblje od 5. lipnja 2024. do 26. rujna 2024. bruto iznos od 1.470,25 EUR (razlika između prosječne plaće od 2.310,45 EUR i plaće koju je ostvario kod poslodavca MANORETI d.o.o.), za jedan dan u rujnu 2024. (30. rujna 2024.) iznos od 106,80 EUR i za prva četiri radna dana u listopadu 2024. iznos od 427,20 EUR.

1 3

46. Tužitelj je na ročištu 15. listopada 2024. naveo da visina naknade plaće nije sporna, slijedom čega je u cijelosti valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom plaće u bruto iznosu od 9.045,65 EUR, kao pod točkom III. izreke presude.

47. Na pojedine mjesečne iznose tužitelju su zatezne kamate dosuđene od 11- og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO-a).

48. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

49. Sukladno čl. 125. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 21. lipnja 2023. regres za korištenje godišnjeg odmora utvrđuje se u najvećem neoporezivom neto iznosu prema važećim poreznim propisima, ali ne u iznosu većem od 232,26 EUR neto. Regres se isplaćuje nakon korištenja prvog dijela godišnjeg odmora u kontinuiranom trajanju dužem od jednog dana (čl. 125. st. 2. Pravilnika o radu).

50. Imajući u vidu da se prvi dio godišnjeg odmora koristi u srpnju i kolovozu, tužitelj na temelju čl. 125. st.1. i 2. Pravilnika o radu tuženika ima pravo na isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora u neto iznosu od 232,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2024. pa do isplate. Slijedom navedenog, valjalo je kao pod točkom IV. izreke presude usvojiti zahtjev tužitelja za isplatom regresa u iznosu od 232,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2024. pa do isplate. Zahtjev tužitelja za isplatom regresa u daljnjem iznosu od 167,74 EUR sa zatraženim kamatama odbijen je kao pod točkom VI. izreke presude.

51. Imajući u vidu da iz obračunskih lista tužitelja za siječanj, veljaču i ožujak 2024. proizlazi da je prosječna bruto plaća tužitelja kod tuženika iznosila 2.310,25 EUR, da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen 17 godina i 6 mjeseci, da je u trenutku donošenja Odluke o otkazu imao 49 godina i da uzdržava maloljetnu kćer, valjalo je na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida dosuditi 8 ugovorenih mjesečnih bruto plaća u iznosu od po 2.310,25 EUR, odnosno ukupno bruto iznos od 18.482,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

52. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju su na temelju čl. 29. st. 1. ZOO- a zatezne kamate dosuđene od presuđenja pa do isplate.

53. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

54. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava zahtjeva za zaštitu prava (50 bodova prema Tbr. 30 OT/23), za sastav tužbe, sastav podneska od 22. srpnja 2024., zastupanje na ročištu 15. listopada 2024. i 14. siječnja 2025. jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (250 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23), za pristup na ročište 16. siječnja 2025. i 17. siječnja 2025. (po 50 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23), za sastav podneska od 17. siječnja 2025. (50 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23), za sastav podneska od 27. siječnja 2025. (50 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23 umjesto traženih 250 bodova), za pristup na ročište 10. veljače 2025. (50 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23 umjesto traženih 250 bodova), i za pristup na ročište 20. travnja 2026., 25. svibnja 2026. i 15. srpnja 2026. jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (250 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23 umjesto traženih 250 bodova za svaki pristup na ročište), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.600,00 EUR. Stoga je tužitelju ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96.,

1 4

29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), kao pod točkom VII. izreke presude.

55. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR ukazuje se previsoko postavljenim u odnosu na važeću Tarifu, slijedom čega je isti odbijen kao pod točkom VIII. izreke presude.

56. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen u cijelosti, kao pod točkom IX. izreke presude.

57. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika