REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-12/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u parničnom predmetu tužitelja HLB ADRIA SERVICES d.o.o. Rijeka, Strossmayerova 11, OIB: 29430991801, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, A. Medulića 5, protiv tuženika PEWAG d.o.o. Rijeka, Riva Boduli 1, OIB: 11429493428, kojeg zastupa punomoćnica Senia Kovačić, odvjetnica u Rijeci, Ciottina 17B, radi isplate 3.085,75 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv – 21195/2024 od 13. veljače 2025. koje je donio javni bilježnik Robert Beletić iz Opatije, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 3.085,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 177,75 EUR od 31.8.2023. do isplate;

− 177,75 EUR od 1.10.2023. do isplate;

− 177,75 EUR od 1.11.2023. do isplate;

− 177,75 EUR od 30.11.2023. do isplate;

− 177,75 EUR od 31.12.2023. do isplate;

- 177,75 EUR od 31.1.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 10.3.2024. do isplate;

- 775,00 EUR od 09.4.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 11.5.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 30.5.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 1.7.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 1.8.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 1.09.2024. do isplate;

- 177,75 EUR od 1.10.2024. do isplate, koje teku od 31.8.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena; te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka koji je odredio javni bilježnik od 275,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 827,31 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 5.11.2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Robert Beletić iz Opatije, protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 3.085,75 EUR s kamatama, na temelju vjerodostojne isprave (14 računa) - Račun br. 627-01- 23 od 15.8.2023., Račun br. 706-01-23 od 15.9.2023., Račun br. 794-01-23 od 15.10.2023., Račun br. 880-01-23 od 15.11.2023., Račun br. 936-01-23 od 15.12.2023., Račun br. 4-01-2024 od 15.1.2024., Račun br. 115-01-2024 od 23.2.2024., Račun br. 212-01-2024 od 22.3.2024., Račun br. 322-01-2024 od 25.4.2024., Račun br. 379-01-2024 od 20.5.2024., Račun br. 469-01-2024 od 21.6.2024., Račun br. 568-01-2024 od 22.7.2024., Račun br. 668-01-2024 od

22.8.2024., Račun br. 763-01-2024 od 23.9.2024.,

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 21195/2024 od 13. veljače 2025., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor . Naveo je da su ovrhovoditelj i ovršenik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o računovodstveno-savjetodavnim uslugama od 1.8.2022., sa sklopljenim Aneksom tom ugovoru od 28.2.2023. po kojem se ovrhovoditelj, kao pružatelj usluge, obvezao ovršeniku, kao klijentu, u ime i za račun ovršenika, kao naručitelja i korisnika usluge, obaviti pružanje računovodstveno-savjetodavnih usluga navedenih u Ponudbenom listu koji je sastavni dio toga ugovora, za ugovoreni fiksni paušalni mjesečni iznos. Ovaj ugovor je otkazan dopisom ovrhovoditelja od 8.8.2024.. Prema ugovoru naknada za usluge je ugovorena u iznosu od 437,99 EUR + PDV (25%). Prema Aneksu suglasno je izmijenjen članak 3. sklopljenog ugovora na način da je povećan dotadašnji mjesečni iznos naknade za ugovorene iste usluge, na iznos od 477,80 EUR + PDV (25%), koji se sukladno Aneksu počinje primjenjivati od 1.3.2023.. Dakle, u Članku 3. sklopljenog ugovora je ugovorena specificirana fiksna mjesečna naknada, kao očigledno bitan sastojak ovog ugovornog odnosa. Ovršenik je uredno plaćao ovu ugovorenu paušalnu mjesečnu naknadu za ugovorene usluge. Ovrhovoditelj je 27.6.2023., jednostrano i samoinicijativno, bez prethodno dostavljene ponude, ovršeniku dostavio dopis kojim je obavijestio ovršenika da je povećao cjenik svojih ugovorenih usluga na iznos od 620,00 EUR + PDV (25%), počev od 1.7.2023. . Ovršenik je plaćao nesporan iznos, a preostali uvećani iznos nije plaćao. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a odredbom čl. 319. ZOO je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. U konkretnom slučaju je u Članku 3. sklopljenog ugovora između stranaka ugovoreno da se ugovoreni fiksni mjesečni iznos može promijeniti ukoliko se mijenja obim usluge ili cjenik pružatelja usluge, te da će u oba slučaja pružatelj usluge poslati klijentu novi Ponudbeni list koji Klijent treba potvrditi. Smatra da nije dužan plaćati povećanu cijenu na koju nije pristao. Poziva se i na neravnopravnost i ništetnost odredbe ugovora kojom bi tužitelj mogao jednostrano mijenjati cijenu usluge.

3. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv–218/2025-3 od 21.7.2025. oglasio nenadležnim za postupanje te je spis proslijedio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci. Trgovački sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Povrv- 12/2026-2 od 3. veljače 2026. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4 . Tužitelj je u podnesku od 23.2.2026. izložio tužbu te je naveo da je pružao tuženiku računovodstveno-savjetodavne usluge u skladu s načelima struke i važećim pozitivnim propisima, a zauzvrat je tuženik plaćao mjesečnu naknadu. Tužitelj je obavijestio tuženika da uslijed rasta troškova radi inflatornih uvjeta i stanja na tržištu rada, usklađuje naknadu za izvršene usluge te mu dostavio obavijest nove naknade. Navedeno postupanje je u cijelosti u skladu s Ugovorom, kao i pripadajućim Općim uvjetima koji sukladno članku 2. Ugovora čine njegov sastavni dio i primjenjuju se na odnos stranaka (dalje u tekstu: Opći uvjeti). Iz odredbi članka 3. Ugovora, jasno je vidljivo da je ugovorena mjesečna naknada, koje se može promijeniti: „Navedeni iznos može se promijeniti ukoliko se mijenja obim usluge, ili cjenik pružatelja usluge.“, kao i: „U slučaju promjene cjenika pružatelj usluga obavještava klijenta o promjeni cijena.“ Predmetno je detaljnije uređeno odredbama Općih uvjeta, u skladu s odredbama Ugovora. Tako je odredbama članka 11. stavka 1. Općih uvjeta propisano: „Naknada za pružanje usluga, kao i sve druge naknade na koje pružatelj usluga ima pravo određene su cjenikom. Pružatelj usluge može mijenjati cjenik usluga radi usklađenja s inflatornim uvjetima i rastom troškova poslovanja (u postotku). O promjeni cjenika pružatelj usluga će pravovremeno obavijestiti klijente. U slučaju promjene cjenika mijenjaju se i paušalno ugovoreni iznosi na ugovorima pri čemu će pružatelj usluga ponuditi nove uvjete klijentima.“ Dakle, i Ugovorom i Općim uvjetima, jasno je i nedvojbeno ugovoreno pravo tužitelja na jednostranu izmjenu naknade. Da je predviđena i ugovorena jednostrana izmjene naknade potvrđuje i odredba članka 3. stavka 4. Ugovora koja daje mogućnost klijentu, ovdje Tuženiku, da otkaže Ugovor u slučaju obavijesti o promjeni cjenika odnosno naknade: „Klijent ima mogućnost radi izmjene cjenika jednostrano raskine ugovor u roku od 30 dana od primitka obavijesti o promjeni cjenika. U tom slučaju otkazni rok je 30 dana od datuma stupanja na snagu novog cjenika. Navedeni raskid ugovora ne nosi pravne konzekvence za ugovorne strane.“ Iz citirane odredbe proizlazi jasna namjera stranaka Ugovora da se naknada može jednostrano mijenjati od strane pružatelja usluge u određenim slučajevima. U predmetnom slučaju nije ugovorena mogućnost klijenta da odbije novo utvrđenu naknadu, već ukoliko s istom nije suglasan, ima pravo jednostrano otkazati Ugovor. Na obavijesti o povećanju naknade jasno je navedeno da sukladno Ugovoru i Općim uvjetima Tuženik ima pravo jednostrano otkazati ugovor, s otkaznim rokom od 30 dana. U tom slučaju će i cijena odnosno naknada ostati nepromijenjena do isteka otkaznog roka. Sukladno navedenom, tuženik je imao mogućnost otkazati Ugovor bez ikakvih negativnih pravnih posljedica, ukoliko nije bio suglasan s novom ponuđenom naknadom. Međutim, tuženik je nastavio konzumirati Ugovor. Tuženik je postupao kao da nije obaviješten o novoj naknadi te je od kolovoza 2023. godine pa sve do kraja Ugovora prešutno odbijao platiti razliku do novog iznosa naknade, unatoč tome što su mu usluge temeljem Ugovora uredno pružene od strane Tužitelja. Tužitelj i Tuženik nisu morali sklopiti aneks Ugovora da bi se izmijenjena naknada mogla primijeniti. Jedini slučaj kad je izričito propisano da će se sklopiti aneks određen je člankom 11. stavkom 2. Općih uvjeta. Predmetnom odredbom utvrđeno je da će u slučaju da klijent zatraži trajno pružanje usluga koja nije ugovorena, pružatelj usluga i klijent će naknadno takvu uslugu posebno ugovoriti aneksom. Takva odredbe ne postoji u slučaju jednostrane promjene naknade. Strane Ugovora uvijek mogu suglasno sklopiti aneks i njime mijenjati odredbe Ugovora, za što je jedini uvjet da postoji suglasnost. No, samim Ugovorom, a što je izričito zadržano i navedeno i u Aneksu Ugovora od dana 28.2.2023. godine, ugovoreno je da se naknada može promijeniti. Mogućnost sklapanja aneksa (ili obveza u slučaju iz članka 11. stavka 2. Općih uvjeta) ne isključuje mogućnost jednostrane izmjene naknade u skladu s odredbama samog Ugovora i Općih uvjeta. Tužitelj radi preglednosti sažeto navodi sljedeće ključne činjenice:

Poslovni odnos između stranaka po osnovi Ugovora trajao je od 1.8.2022. do 30.9.2024.. Tužitelj je obavijestio tuženika o povećanju mjesečne naknade te mu dostavio iznos nove naknade. Tuženik nije iskoristio pravo na otkaz ugovora, već je nastavio primati usluge izvršene od strane tužitelja po osnovi Ugovora. Tuženik je nakon kolovoza 2023. samo djelomično plaćao naknadu po osnovi Ugovora, na način da nije plaćao razliku do novo utvrđene naknade, uslijed čega nije uredno izvršio svoje obveze iz Ugovora. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženik je podneskom od 11.3.2026. izložio odgovor na tužbu te je u cijelosti ustrajao kod očitovanja i navoda iz prigovora.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati 3.085,75 EUR s kamatama s naslova razlike na ime uvećanja cijene prema računima za pružene računovodstveno-savjetodavne usluge u razdoblju od kolovoza 2023. do rujna 2024..

Tužitelj po 13 računa traži razliku (177,75 EUR) jer je nesporan dio plaćen, dok po 1 računu traži isplatu u cijelosti (775,00 EUR).

7. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo naplatiti povećanu cijenu iznad ugovorenog iznosa, o kojoj je obavijestio tuženika.

8. Radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica, sud je u daljnjem tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ŠO (str. 171-172 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika HO (str. 173-174 spisa), na okolnost poslovnog odnosa. Navedene dokaze cijenio je svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., i 146/25.), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz provedenog dokaznog postupka (dokumentacija u spisu, saslušanje stranaka) sud je zaključio o sljedećoj kronologiji poslovnog odnosa. Stranke su bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o računovodstveno-savjetodavnim uslugama od 1.8.2022. (str. 111-112 spisa), sa sklopljenim Aneksom tom ugovoru od 28.2.2023. (str. 117 spisa) po kojem je tužitelj za tuženika obavljao računovodstveno- savjetodavne usluge navedene u Ponudbenom listu koji je sastavni dio toga ugovora (str. 60-62 spisa). Prema ugovoru naknada za usluge je ugovorena u iznosu od 437,99 EUR + PDV (25%). Prema Aneksu suglasno je povećana naknada na iznos od 477,80

EUR + PDV (25%) s primjenom od 1.3.2023. (radi promjene obima posla). Tužitelj je tuženiku 27.6.2023. dostavio dopis kojim je obavijestio da je povećao cjenik svojih usluga na 620,00 EUR + PDV (25%), počev od 1.7.2023. . Tuženik nije prihvatio višu cijenu, te je nastavio plaćati nesporan iznos prema ugovoru. Taj ugovor tužitelj je potom otkazao dopisom od 8.8.2024. zbog neplaćanja naknade u cijelosti prema cjeniku (str. 124 spisa).

10. Ovdje je sporno da li je tuženik pristao na povećanje cijene, odnosno da li je dužan platiti uvećanu cijenu prema cjeniku.

11. Uvidom u ugovor, sud zaključuje da su stranke sklopljenim ugovorom od 1.8.2022. (str. 56-57 spisa) predvidjele odnosno suglasno dogovorile postupanje u ovom slučaju. U samom ugovoru su u odredbi čl. 6. uputile i na Opće uvjete koji se u spisu nalaze na str. 67-75 spisa.

12. Odredbe koje se ovdje primjenjuju su čl. 3. ugovora (str. 56 spisa) i čl. 3. Aneksa (str. 58 spisa), te čl. 11. Općih uvjeta. Opći uvjeti primjenjuju se u slučaju da pojedine odredbe nisu uređene ugovorom (čl. 11. Općih uvjeta, te čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

13. Ovaj sud smatra da su sve odredbe koje se ovdje primjenjuju uređene ugovorom.

14. Odredba čl. 3. Ugovora i čl. 3. Aneksa ugovora propisuju isto. U odredbi članka 3. Ugovora vidljivo je da je ugovorena mjesečna naknada, koje se može promijeniti ukoliko se mijenja obim usluge, ili cjenik pružatelja usluge. Ugovoreno je i da u slučaju promjene cjenika pružatelj usluga obavještava klijenta o promjeni cijena. Dakle, sud zaključuje da je ugovorom predviđena i ugovorena jednostrana izmjene naknade (čl. 3. st. 4. Ugovora) koja daje mogućnost klijentu, ovdje tuženiku, da otkaže ugovor u slučaju obavijesti o promjeni cjenika odnosno naknade na sljedeći način: „Klijent ima mogućnost radi izmjene cjenika da jednostrano raskine ugovor u roku od 30 dana od primitka obavijesti o promjeni cjenika. U tom slučaju otkazni rok je 30 dana od datuma stupanja na snagu novog cjenika. Navedeni raskid ugovora ne nosi pravne konzekvence za ugovorne strane.“

15. Sud smatra da je tužitelj obavijestio tuženika dopisom od 27.6.2026. o promjeni cjenika. Taj dopis predstavlja i novu ponudu. Na tu novu ponudu tuženik nije pristao konkludentno jer nije platio račun u cijelosti već je nastavljao plaćati do nespornog iznosa. Stoga se ne može smatrati da je tuženik na istu pristao sukladno čl. 265. st. 3. ZOO-a jer je konkludentno pokazao da na veću cijenu ne pristaje.

16. Međutim, ono što tuženik nije napravio je da nije sukladno ugovoru i čl. 3. iskoristio svoju mogućnost da radi izmjene cjenika jednostrano raskine ugovor u roku od 30 dana od primitka obavijesti o promjeni cjenika. U tom slučaju otkazni rok je 30 dana od datuma stupanja na snagu novog cjenika. Protivno tome, tuženik je nastavio koristiti usluge tužitelja.

17. S obzirom da nije raskinuo ugovor, i da je nastavio koristiti usluge, sud smatra da je dužan platiti cijenu prema Cjeniku o kojem je obaviješten.

18. Tuženik je prigovarao da tužitelj može jednostrano izmijeniti cijenu i cjenik te da bi takva odredba bila ništetna i da bi dovela do neravnoteže između ugovornih strana.

19. Ovdje valja navesti da su i tužitelj i tuženik dvije pravne osobe koje su slobodno ugovorile poslovni odnos i sklopile ugovor, te se ne može smatrati da je jedna od stranka jača ili slabija. Tuženik je pristao da će se cijena usluge formirati prema cjeniku tužitelja (a ne dogovorno) i potpisom ugovora i potpisom Aneksa. Dakle, ugovorom je određen način formiranja cijene cjenikom. Ugovorom nije predviđeno da će stranke pregovarati o cijeni već samo o obimu posla, o kojem u konačnici ovisi primjena cjenika. Tuženik je na takve odredbe dao suglasnost. Odredbe bi bile nepoštene kada bi tuženik morao prihvatiti novi cjenik, bez mogućnošću otkaza ugovora na način na koji je to ugovoreno. Međutim, ugovorom je predviđeno da tuženik u roku od 30 dana može otkazati ugovor, što tuženik ovdje nije učinio. Tuženik se poziva i na aneks od 28.2.2023. kada je povećana cijena i kada je prihvatio povećanje, međutim ovdje se radilo o promjeni obima usluge o čemu su iskazale obje stranke (prelazak na novi računovodstveni program), a ne samo o promjeni cjenika.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik nije otkazao ugovor već je koristio usluge tužitelja, sud je pozivom na odredbu čl. 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev te je obvezao tuženika na isplatu 3.085,75 EUR-a, te je pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu u točki I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO -a, a teče od dospijeća prema utuženim računima, kako je to tužitelj ispravno zatražio.

22. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen nastali trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 275,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi. Trošak se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu od 200,00 EUR (Tbr. 11. t. 1.), trošak PDV-a (25%) od 50,00 EUR (Tbr. 42.) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa); te javnobilježničke nagrade i troška PDV-a od 25,00 EUR, obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12 i 9/21), a koji je bio nužan za donošenje rješenja o ovrsi.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- trošak zastupanja na ročištu 1.6.2026. i 16.7.2026. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 400,00 EUR;

- sastav podnesaka od 23.2.2026. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 150,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na presudu od 77,31 EUR.

24. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 827,31 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

25. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 27. kolovoza 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11.

ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).