- 1 -              Rev 962/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 962/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćnici J. Č.-D., odvjetnici u O., protiv tuženika H. t. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-1184/2021-3 od 9. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-137/2017-43 od 26. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da Otkaz ugovora o radu broj: H3- 1254410-303-2014 kojeg je tuženik dao tužitelju svojom Odlukom br. H3-2865859- 14-2014 od 3. listopada 2014. nije dopušten pa da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao; obvezan je tuženik tužitelja vratiti na radno mjesto Stručnjaka za servise i održavanja - Odsjek za logistiku i operativnu nabavu - Sektor za nabavu i logistiku - Područje za financije odnosno na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovom radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) podnio tuženik, navodeći da je pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Protivno revizijskim navodima ovaj sud ne nalazi da bi postupovnopravni pristup suda u pobijanoj odluci u pogledu donošenja zaključka o neprovođenju (zakonitog) savjetovanja sa radničkim vijećem bio opterećen postupovnopravnom povredom u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju, jedinu konkretno određenu postupovnu pravnu povredu upire tuženik u reviziji.

 

7.1. Pobijana presuda se može ispitati, izreka presude ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, ima razloga o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih isprava ili zapisnika, a drugostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge u pogledu svih bitnih žalbenih navoda koji se ponavljaju u reviziji.

 

7.2. Uz tako utvrđen izostanak postupovnih propusta na koje upućuje tuženik u reviziji, za ocijeniti je da se dio revizijskih navoda zapravo svodi na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog po nižestupanjskim sudovima, što se, međutim, ne može iznositi kao revizijski razlog.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao, nalaganje vraćanje tužitelja na prethodno (ili drugo odgovarajuće) radno mjesto (sve kako je navedeno u toč. I. ovoga obrazloženja), a činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, bitna za odluku u ovome stupnju postupka, su:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Stručnjaka za servise i održavanja - Odsjek za logistiku i operativnu nabavu - Sektor za nabavu i logistiku - Područje za financije (dalje: Ugovor);

- da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu 3. listopada 2014. zbog poslovno uvjetovanih razloga, uz obrazloženje da je prestala potreba za obavljanje poslova održavanja nekretnina a tužitelj da nije zadovoljio uvjete za ponuđeno radno mjesto agenta u sektoru za podršku (dalje: Odluka);

- da je tuženik dana 19. kolovoza 2014. donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika (ukupno 156), dostavio je radničkom vijeću radi savjetovanja a koje se očitovanjem od 29. kolovoza 2014. usprotivilo utvrđivanju kolektivnog viška smatrajući da mu poslodavac nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika jer nije dostavio socijalne kriterije, kao ni obrazloženje koji kriterij je imao težinsku prevagu, a u odnosu na tužitelja očitovanjem od 29. rujna 2014. jer da nije provedeno prethodno savjetovanje;

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, pa i tužbu;

- da radničkom vijeću nisu bila dostavljena imena radnika kojima se namjeravao dati otkaz ali da jesu kriteriji otkazivanja;

- da poslove koje je obavljao tužitelj rade drugi radnici;

- da se radničko vijeće protivilo namjeravanoj Odluci o otkazu ugovora o radu jer poslodavac radničkom vijeću nije dostavio zatražene podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje položaja radnika;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je nezaposlen, da supruga također ne radi a imaju troje djece od kojih se dvoje još školuje; da je bio na psihološkom testiranju za rad u call centru koji test da nije prošao.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi donijeli odluku kojom su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim, pozivajući se na odredbu čl. 150. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) uz obrazloženje da savjetovanje s radničkim vijećem nije provedeno na zakonit način, jer poslodavac na njihovo traženje nije dostavio dodatne podatke i dokumentaciju kao ni socijalne kriterije otkazivanja.

 

10. Tuženik u reviziji osporava pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava te je iznio razloge zbog kojih drži da je imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu, da je prije Odluke o otkazu provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem te da je kod Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju primijenio kriterije propisane zakonom i općim aktima tuženika. Revizijskim navodima se sadržajno dovode u pitanje i zaključci drugostupanjskog suda o propustu tuženika da Radničkom vijeću dostavi sve relevantne podatke na temelju kojih bi mu se moglo omogućiti davanje primjedbi i prijedloga, slijedom čega tuženik smatra da izostavljanje tog podatka samo po sebi nije ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa zakonitošću Odluke o otkazu ugovora o radu.

 

11. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

12. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju (1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom članka 115. stavak 2. ZR propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

12.1. Prema članku 127. stavak 1. ZR poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

 

12.2. Odredbom članka 127. stavak 2. ZR propisano je da u višak radnika iz stavka 1. tog članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u stavku 3. tog članka propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz stavka 1. tog članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. 

 

12.3. Prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

12.4. Nadalje, prema odredbi članka 150. stavak 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok prema stavku 2. tog članka u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.

 

12.5. Prema odredbi članka 150. stavak 3. točka 10. ZR važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju, dok prema stavku 4. tog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

 

13. Valja reći da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

 

14. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s naprijed citiranim odredbama ZR.

 

15. Tuženik je u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom članka 127. ZR, s obzirom da se nije na zakonom propisan način savjetovao s Radničkim vijećem.

 

16. Naime, sastavni dio tuženikove Odluke o namjeri čini Prilog 1 u kojem su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, ali radnici za čijim je radom prestala potreba nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno na kojem radnom mjestu rade. Isto tako nisu pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na preostale koji će na istim poslovima ostati na radu.

 

17. Radničko vijeće je stavilo primjedbe na tuženikovu Odluku o namjeri i priloženu dokumentaciju (Prilog 1) u kojem su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba te broj tih radnika po navedenim zvanjima i zatražilo dodatna obrazloženja.

 

18. Međutim, poslodavac je propustio Radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Tuženik nije Radničkom vijeću dao odgovore na pitanja koja bi mogla utjecati na položaj radnika. Zbog toga je Radničko vijeće u nastojanju postizanja sporazuma s poslodavcem u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika tražilo svojim očitovanjem da mu poslodavac dostavi potrebnu dokumentaciju kako bi se mogao očitovati o toj namjeravanoj Odluci poslodavca, a između ostalog i usporedni obračun primjene zakonskih i dodatnih kriterija prilikom utvrđivanja viška radnika, što poslodavac međutim nije učinio.

 

19. Nadalje, u odluci tuženika su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, broj tih radnika po navedenim zvanjima, ali radnici nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno na kojem radnom mjestu rade.

 

20. Slijedom svega obrazloženog, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji da poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkom vijećem u skladu s odredbom članka 127. ZR.

 

21. Zbog navedenog, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da je otkaz Ugovora o radu tužitelju nedopušten te da je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev 573/2021-2 od 29. rujna 2021., broj Rev 2225/2018-2 od 19. svibnja 2020., broj Rev 3764/2019-2 od 2. lipnja 2020., Rev 4491/2019-2 od 11. siječnja 2023., Rev 1237/2020-2 od 1. veljače 2023. itd.).

 

22. S obzirom da u predmetnom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Damir Kontrec, v.r.