REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-192/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja RSH GROUP d.o.o. Slavonski Brod, Ulica 2. svibnja 1992. br. 27, OIB: 08791581623, kojeg zastupa zakonska zastupnica NU, prokurist i opunomoćenica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, Strojarska ulica 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, I. Mažuranića 9, Slavonski Brod, OIB: 36162371878, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom Sudu 11. veljače 2026., protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. i članka 38. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS).

1.1. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj 27. listopada 2025. podnio za radnika TU zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad , a predmetni zahtjev je zaprimljen u sustavu preko online aplikacije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te nema potvrdu o predaji zahtjeva, već samo broj: 974837. Navodi da iako je prema članku 91. stavku 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25.) tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu u roku od 15 dana, o zahtjevu nije odlučeno. Stoga predlaže Sudu naložiti tuženiku da u roku od 30 dana odluči o njegovom zahtjevu uz naknadu troška spora pobliže određenog u tužbi.

1.2. Uz podnesak od 17. veljače 2026., tužitelj je dostavio dokaz o podnesenom zahtjevu od 27. listopada 2025., iz kojeg je razvidno da je status zahtjeva: negativno mišljenje.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu od 4. ožujka 2026. obavijestio Sud da je 26. siječnja 2026. donio odluku o zahtjevu tužitelja, odnosno rješenje KLASA: UP/I- 216-02/26-09/11584, URBROJ: 511-11-04-26-2, ali da isto nije uručeno tužitelju budući da se pošiljka vratila s naznakom „obavješten, nije podigao pošiljku“ te je rješenje uručeno putem oglasne ploče 10. veljače 2026. Slijedom navedenoga tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na tužbu je dostavljen tužitelju na očitovanje u skladu s propisanim člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, na koji se tužitelj očitovao podneskom od 20. ožujka 2026. navodeći da su tvrdnje tuženika neosnovane te da dostava nije izvršena u skladu s propisanim člankom 85. i 88. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Navodi i da je tužitelj pravna osoba koja uredno prima pismena, pa da ne postoji mogućnost da je dostava bila pokušana, te da su u skladu s odredbama ZUP-a tužitelju morale biti izvršene dvije dostave, a što nije učinjeno. Budući da se radi o osobnoj dostavi, te da primitkom rješenja za tužitelja počinju teći rokovi, navode iz odgovora na tužbu smatra neosnovanima te predlaže Sudu naložiti tuženiku da odluči o zahtjevu tužitelja te mu dostavi rješenje uz naknadu troška spora.

4.1. Budući da je uvidom u dostavljeni spis tuženika, Sud utvrdio da je dostava rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/26-09/11584, URBROJ: 511-11-04-26- 2 od 26. siječnja 2026. tužitelju izvršena protivno propisanog člankom 85. i 88. ZUP-a, te da u konkretnom slučaju dolazi do primjene članka 40. stavka 3. ZUS-a, tužitelj je rješenjem od 7. travnja 2026. pozvan očitovati se je li odlukom tuženika KLASA: UP/I- 216-02/26-09/11584, URBROJ: 511-11-04-26-2 od 26. siječnja 2026. zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev na osporavanje iste, u skladu s člankom 100. stavkom 1. ZUS-a. Pri tome je upozoren da ukoliko je donesenim rješenjem zadovoljan ili ako se ne očituje, da će Sud obustaviti spor, a ukoliko izjavi da proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku, Sud će nastaviti postupak (članak 100. stavci 2. i 3. ZUS-a).

4.2. Tužitelj nije dostavio traženo očitovanje, a izvršenom provjerom u eSpisu (na dan 27. kolovoza 2026.) utvrđeno je da nije pokrenuo zasebnu tužbu protiv donesenog rješenja tuženika.

5. Slijedom iznesenoga, a na temelju članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a spor je obustavljen i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. U vezi zatraženog troška spora, prema članku 8. stavku 1. ZUS-a sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.

6.1. Člankom 147. stavkom 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.

6.2. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije imao niti sada ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već mu je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogao ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Iako mu je Sud s obzirom na nepravilno izvršenu dostavu citiranog rješenja tuženika od 26. siječnja 2026., protivno člancima 85. i 88. ZUP-a, omogućio proširenje tužbenog zahtjeva na to rješenje s obzirom na novootvoreni rok iz članka 40. stavka 3. ZUS-a, te omogućio da osporava njegovu zakonitost u ovom sporu, odnosno meritum, tužitelj nije pokazao interes za daljnje vođenje spora, nego je odmah prihvatio negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Na taj način je pokazao da mu cilj nije bio ispraviti eventualnu nezakonitost u odlučivanju tuženika već je cilj isključivo steći troškove zastupanja. Navedeno postupanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužitelj nije tužbu podnio radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.

6.3. Slijedom iznesenoga, Sud je takvo procesno ponašanje tužitelja ocijenio protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela.

6.4. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi, u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026.).

6.5. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i propisano člankom 147. stavkom 8. ZUS-a, Sud je odbio priznati tužitelju zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje tužitelja je korištenje ovlaštenja koje mu je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.

6.6. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao izreci rješenja pod točkom II.

U Osijeku 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 100. stavak 2. i članak 128. stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku, uz podnesak tužitelja od 20. ožujka 2026.