REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2658/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu duga, 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/22- 01/57, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. svibnja 2023., u dijelu kojim je odbijena žalba protiv točaka III.1., III.2., III.3., III.4., III.5., III.7., III.8., III.9., III.10., III.11., III.12. i III.13. izreke prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2021.

II. Poništavaju se točke III.1., III.2., III.3., III.4., III.5., III.7., III.8., III.9., III.10., III.11., III.12. i III.13. izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2019-006/307, URBROJ: 513- 07-01/2021-03 od 4. prosinca 2021. te se u tom dijelu nalaže prvostupanjskom tijelu da, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku, donese novo rješenje, pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje drugostupanjskog rješenja od 8. svibnja 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba protiv točke III.6. izreke prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2021. i za poništenje točke III.6. izreke prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2021.

IV. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/22-01/57, URBROJ: 513- 04-23-2 od 8. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2019-006/307, URBROJ: 513-07-01/2021-03 od 4. prosinca 2021., kojim je u točkama I. i II. izreke djelomično uvažen zahtjev tužiteljice i utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 1.423.804,07 kn, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 01.01.2021. godine iznosi ukupno 966.513,94 kn. Točkama IV. i V. izreke utvrđeno je da će se danom izvršnosti rješenja otpisati dug iz točke II. izreke u poreznim evidencijama te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da u odnosu na odbijeni dio otpisa poreznog duga nije na valjani način primijenjena odredba o apsolutnoj zastari i učincima njenog nastupa. Ističe da drugostupanjsko tijelo nije na valjani način obrazložilo svoj stav o navodima žalbe, a niti je uzelo u obzir priloženu sudsku praksu u sličnoj pravnoj stvari (ali u odnosu na drugo obračunsko razdoblje) i to pravomoćnu presudu ovoga suda posl. br. Us I–1847/2018 od 15.05.2019., koja praksa jasno daje smjernice koje činjenice prilikom donošenja odluke o žalbi treba uzeti u obzir, osim činjenice da je potraživanje osigurano upisom osiguranja u javnoj knjizi te da takav upis, po pogrešnom stavu pobijane odluke, onemogućuje nastup apsolutne zastare potraživanja. Obrazlaže kako pobijano rješenje pogrešno poistovjećuje nastup apsolutne zastare s mogućnosti namirenja javnih davanja osiguranih založnim pravom, nakon proteka zakonom propisanih rokova. Tužiteljica smatra da je porezno tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona i utvrditi zastaru potraživanja i u odnosu na porezne obveze s osnova doprinosa iz točke III. prvostupanjskog rješenja, budući da tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi potraživanja bila osigurana založnim pravom, a niti je o tome dostavljena bilo kakva dokumentacija te nije jasno obrazloženo za koji iznos je tražbina tuženika osigurana založnim pravom, a za koji nije, pa da bi u dijelu zahtjev bio osnovan, a u dijelu ne. Tvrdi da je tuženik bio dužan sukladno žalbenim navodima poništiti prvostupanjsko rješenje i za svaki pojedini dug označen svojim brojem, utvrditi početak tijeka zastranih rokova i u konačnici nastup zastare, ali tek nakon što nesporno utvrdi stvarno stanje duga, uzimajući u obzir nesporno plaćene obveze od strane tužiteljice, a potom utvrditi koji iznos potraživanja je uistinu osiguran založnim pravom. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

5.1. Sud je raspravu 9. lipnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS). Tužiteljica na raspravi nije imala dokaznih prijedloga te je predala u spis sudsku praksu.

6. Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je tužiteljica dana 09.01.2019. i 17.01.2020. godine podnijela zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa. Prvostupanjsko tijelo je točkom III. izreke utvrdilo da za glavnicu duga doprinosa utvrđenog u razdoblju od 1999. do 2003. godine te za razdoblje od 2004. do 2013. godine nije nastupila zastara prava na naplatu. Tuženik obrazlaže da je za obveze doprinosa utvrđene u razdoblju od 2001. do 2003. godine zastara prava na naplatu počela teći od 01.01.2002.,01.01.2003. te 01.01.2004., međutim, porezni dug je osiguran založnim pravom na nekretninama u vlasništvu obveznice doprinosa dana 10.05. i 02.09.2004. godine, što znači da dug nije bio u zastari prije osiguranja založnim pravom. Za obveze doprinosa utvrđene u razdoblju od 2007. do 2013. godine zastara prava na naplatu je počela teći od 01.01.2008., 01.01.2009., 01.01.2010., 01.01.2011., 01.01.2012., 01.01.2013. i 01.01.2014. godine, a budući da je predmetni dug doprinosa osiguran založnim pravom na nekretninama u vlasništvu obveznice doprinosa dana 01.07., 29.08. i 18.09.2013. godine, tuženik zaključuje da predmetni dug nije bio u zastari prije osiguranja založnim pravom na nekretninama u vlasništvu obveznice doprinosa. S obzirom da je porezno tijelo utvrdilo da obveznica doprinosa ima uknjiženo založno pravo na nekretninama, koje je uknjiženo radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, tuženik smatra da je porezno tijelo sukladno odredbama članka 108. stavka 1., a u vezi s odredbom članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, dalje OPZ) pravilno utvrdilo da se glavnice utvrđenih obveza doprinosa ne otpisuju, jer je glavnica duga osigurana založnim pravom na nekretninama u vlasništvu obveznice doprinosa.

7. Iz prvostupanjskog rješenja je razvidno da je točkom III. izreke odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2021. godine iznosi ukupno 966.513,94 kuna i to:

1. doprinos za MO temeljem ind. kap. št. s osnove rada za posl. fiz. osobu, šifra vrste prihoda 2011, za razdoblje od 2004. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 17.521,31 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 17.521,31 kuna, 2. doprinos za MO — za osig. po osn. rada za posl. fiz. osobu, šifra vrste prihoda 8117, za razdoblje od 2001. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 290.142,71 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 290.142,71 kuna,

3. dodatni doprinos za MO za osig. - staž MO u poveć. trajanju, šifra vrste prihoda 8150, za 2007. godinu i to glavnice u iznosu od 1.363,78 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 1.363,78 kuna,

4. doprinos za MO — za osig. po osn. za koje obv. dop. utvrđ. PU rješenjem, šifra vrste prihoda 8214, za 1999., dio 2000. i 2013. godinu i to glavnice u iznosu od 11.884,19 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 11.884,19 kuna, 5. doprinos za MO — za osig. po osn. obav. sam. djel. - na poduz. plaću, šifra vrste prihoda 8303, za razdoblje od 2003. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 175.668,54 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 175.668,54 kuna, 6. doprinos za MO — osig. prod. MO za koje obv. dop. utvrd. PU rješenjem, šifra vrste prihoda 8362, za 2015. i 2016. godinu i to glavnice u iznosu od 8.922,48 kuna i kamate u iznosu od 3.045,57 kuna, što ukupno iznosi 11.968,05 kuna, 7. doprinos za ZO — za osig. po osn. rada za posl. fiz. osobu, šifra vrste prihoda 8419, za razdoblje od 2001. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 250.739,71 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 250.739,71 kuna,

8. doprinos za ZO — za osig. po osn. za koje obv. dop. utvrđ. PU rješenjem, šifra vrste prihoda 8478, za 2002., 2003. i 2013. godinu i to glavnice u iznosu od 22.830,60 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 22.830,60 kuna, 9. doprinos za ZO zašt. zdr. na radu — za osig. po osn. rada za posl. fiz. osobu, šifra vrste prihoda 8567, za razdoblje od 2003. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 4.577,55 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 4.577,55 kuna, 10. doprinos za ZO zašt. zdr. na radu — za osig. po osn. koje utvrđ. PU rješenjem, šifra vrste prihoda 8591, za 2002., 2003. i 2013. godinu i to glavnice u iznosu od 178,49 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 178,49 kuna, 11 . doprinos za ZO — za osig. po osn. obav. sam. djel. - na poduz. plaću, šifra vrste prihoda 8680, za razdoblje od razdoblje od 2003. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 144.41 1 ,57 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 144.411,57 kuna,

12. doprinos za ZO zašt. zdr. na radu — za osig. po osn. obav. sam. djel. - na poduz. plaću, šifra vrste prihoda 8699, za razdoblje od razdoblje od 2003. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 4.762,35 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 4.762,35 kuna,

13. doprinos za zapošljavanje od obv. plaćanja pravne i fiz. osobe, šifra vrste prihoda 8702, za razdoblje od razdoblje od 2000. do 2012. godine i to glavnice u iznosu od 30.465,09 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, što ukupno iznosi 30.465,09 kuna.

7.1. Prvostupanjsko tijelo na str. 12-16 svoga rješenja obrazlaže kada je zastara naplate počela teći za svaku od navedenih obveza, s obzirom na godinu kada je obveza utvrđena, ali bez navođenja konkretnog akta kojim je obveza utvrđena. Nadalje navodi da su pojedina dugovanja (specificirana u obrazloženju prvostupanjskog rješenja) osigurana založnim pravom na nekretnini tužiteljice 10. svibnja 2004. i 2. rujna 2004., dok su pojedina dugovanja (također specificirana) osigurana založnim pravom 1. srpnja 2013., 29. kolovoza 2013. i 18. rujna 2013. Porezno tijelo zaključuje kako dug nije bio u zastari prije nego što je osiguran založnim pravom na nekretnini u vlasništvu porezne obveznice te se poziva na odredbe čl. 108. st. 1. i čl. 109. st. 10. OPZ-a te čl. 230. i 233. Zakona o doprinosima.

7.2. Nadalje, u odnosu na dug šifre vrste prihoda 8303 - doprinos za MO — za osig. po osn. obav. sam. djel. - na poduz. plaću, porezno tijelo utvrđuje da je za obvezu utvrđenu u 2015. i 2016. godini zastara počela teći 01.01.2016. i 01.01.2017., iz čega proizlazi da nije protekao rok od šest godina od kada je zastara počela teći te nije nastupila zastara prava na naplatu duga sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, a navedeni dug nije osiguran založnim pravom na nekretnini u vlasništvu tužiteljice.

8. Člankom 229. Zakona o doprinosima (Narodne novine broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18) propisano je da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona.

8.1. Sukladno članku 233. istoga Zakona postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

8.2. Zakonom o doprinosima (Narodne novine broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14) koji je bio na snazi do 31. prosinca 2016., bio je propisan relativni rok zastare od 5 godina (čl. 229.) i apsolutni rok zastare od 10 godina (čl. 230.). Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima (Narodne novine broj 115/16) koji je u primjeni od 1. siječnja 2017., članak 229. je izmijenjen kako je citirano u točki 8. obrazloženja ove presude, dok je članak 230. brisan.

8.3. Sukladno prijelaznoj odredbi članka 30. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o doprinosima, postupci utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama Zakona o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) dovršit će se sukladno odredbama toga Zakona, osim ako su odredbe ovoga Zakona i odredbe Općeg poreznog zakona povoljnije za obveznika doprinosa.

8.4. U konkretnom slučaju je predmetni zahtjev za otpis duga radi nastupa zastare naplate podnesen 9. siječnja 2019. i 17. siječnja 2020., pa postupak nije započet prema odredbama Zakona o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14).

9. Prema odredbama članka 108. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.).

Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.).

9.1. Sukladno članku 109. stavku 10. OPZ-a iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

10. Citirana odredba propisuje iznimku od obveze poreznog tijela da treba rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak utvrđenja porezne obveze odnosno otpisati utvrđeni dug iz poreznih evidencija kad utvrdi da je nastupila zastara. Stoga se u situaciji kada je tražbina osigurana založnim pravom, glavnica duga može namiriti iz opterećene stvari i kad protekne vrijeme zastare, zbog čega nema osnove za otpis glavnice duga iz poreznih evidencija, već se takav dug u poreznim evidencijama evidentira na posebnom sistemskom broju za založno pravo, što znači da se može naplatiti samo iz opterećene stvari.

11. Vezano za dug šifre vrste prihoda 8303 - doprinos za MO — za osig. po osn. obav. sam. djel. - na poduz. plaću, za obvezu utvrđenu u 2015. i 2016. godini , a koji dug nesporno nije osiguran založnim pravom na nekretnini u vlasništvu tužiteljice (vidi t. 7.2. obrazloženja ove presude), zastara je počela teći 01.01.2016. i 01.01.2017., iz čega proizlazi da do podnošenja predmetnog zahtjeva za otpis nije protekao rok od šest godina od kada je zastara počela teći te nije nastupila zastara prava na naplatu duga sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, kako je pravilno utvrdilo i porezno tijelo.

11.1. Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan, jer je točkom III.6. izreke prvostupanjskog rješenja pravilno i zakonito odbijen zahtjev za otpis duga po osnovi doprinosa za MO — osig. prod. MO za koje obv. dop. utvrd. PU rješenjem, šifra vrste prihoda 8362, za 2015. i 2016. godinu i to glavnice u iznosu od 8.922,48 kuna i kamate u iznosu od 3.045,57 kuna, što ukupno iznosi 11.968,05 kuna.

12. U odnosu na ostala dugovanja za koja je odbijen zahtjev za otpis, s obrazloženjem da su ista osigurana založnim pravom 10. svibnja 2004. i 2. rujna 2004. odnosno 1. srpnja 2013., 29. kolovoza 2013. i 18. rujna 2013., sud napominje da je iz spisu priloženih zahtjeva za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, ovršnih isprava, rješenja o osiguranju i zk izvadaka, moguće utvrditi da je Ministarstvo financija steklo založno pravo na nekretninama tužiteljice, i to:

- 10. svibnja 2004. temeljem rješenja o osiguranju posl.br. Ovr-967/04 od 2. lipnja 2004., koje je doneseno na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Odjela za ovrhu, KLASA: UP/I-415-02/03-01/2055, URBROJ: 513-07-01-03-02 od 8. prosinca 2003., u iznosu od 733.586,32 kn, zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- 2. rujna 2004. temeljem rješenja o osiguranju posl.br. Ovr-1887/04 od 4. travnja 2005., za koje na temelju stanja spisa nije moguće utvrditi na temelju koje ovršne isprave je doneseno tj. kojom ispravom je tražbina utvrđena, u iznosu od 102.362,28 kn, zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- 1. srpnja 2013. temeljem rješenja o osiguranju posl.br. Ovr-1575/13 od 18. lipnja 2013., koje je doneseno na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb-Dubrava, KLASA: UP/I-415-06/06-01/13, od 27. studenoga 2006., u iznosu od 1.266.415,98 kn, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- 29. kolovoza 2013. temeljem rješenja o osiguranju posl.br. Ovr-1960/13 od 22. kolovoza 2013., koje je doneseno na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb-Dubrava, KLASA: UP/I-415- 06/13-01/17, URBROJ: 513-07-01-63/13-03 od 28. svibnja 2013., u iznosu od 3.637.380,32 kn, zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- 18. rujna 2013. temeljem rješenja o osiguranju posl.br. Ovr-2386/13 od 12. rujna 2013., za koje na temelju stanja spisa nije moguće utvrditi na temelju koje ovršne isprave je doneseno tj. kojom ispravom je tražbina utvrđena, u iznosu od 279.745,23 kn, zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12.1. Međutim, na temelju navedenih podataka i isprava nije moguće povezati stečeno založno pravo sa dugovanjima koja su predmet ovog postupka. Naime, u prvostupanjskom ni drugostupanjskom rješenju nije navedeno kojim ovršnim ispravama, temeljem kojih je određeno osiguranje novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava, su utvrđeni pojedini iznosi dugovanja iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja.

12.2. Stoga sud temeljem stanja spisa ne može provjeriti točnost navoda tuženika da su stečenim založnim pravom osigurana upravo ona dugovanja i u navedenim iznosima, za koja je odbijen zahtjev za otpis, pa u tom dijelu sud za sada osporeno i prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

12.3. Slijedom navedenoga, sud je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim te predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer spisu tuženika dostavljenom sudu uz odgovor na tužbu ne prileže svi potrebni podaci za donošenje meritorne odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži poništenje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja u cijelosti, iako je iz sadržaja tužbe (kao i žalbe u upravnom postupku) razvidno da osporava samo točku III. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je zahtjev za otpis duga odbijen, s obzirom da joj ostale točke izreke idu u korist, jer je njima zahtjev usvojen.

13. Sud je tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim i to u odnosu na točke III.1., III.2., III.3., III.4., III.5., III.7., III.8., III.9., III.10., III.11., III.12. i III.13. izreke prvostupanjskog rješenja, pa je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijena žalba protiv navedenih točaka izreke prvostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjsko rješenje u tom dijelu te predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. U izvršenju ove presude potrebno je utvrditi i obrazložiti kojim ovršnim ispravama, temeljem kojih je određeno osiguranje novčanih tražbina prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, su utvrđeni pojedini iznosi dugovanja iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja te je spisu potrebno priložiti sve isprave iz kojih se može utvrditi da su stečenim založnim pravom osigurana upravo ona dugovanja i u navedenim iznosima, za koja je odbijen zahtjev za otpis.

13.1. U preostalom dijelu, u odnosu na točku III.6. izreke prvostupanjskog rješenja, sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, iz razloga navedenih u točkama 11. i 11.1. obrazloženja ove presude.

14. Dakle, tužiteljica je uspjela u sporu u pretežitom dijelu, s obzirom da je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen zahtjev za otpis duga doprinosa koji iznosi ukupno 966.513,94 kn, od čega je poništeno sve osim točke III.6. koja se odnosi na dug u iznosu 11.968,05 kn (u kojem manjem dijelu tužiteljica nije uspjela), slijedom čega sud ocjenjuje da je tužiteljica uspjela u sporu s približno 98,76%.

14.1. Stoga je sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 3. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR, i to za sastav tužbe i pristup na ročište 09.06.2026. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

14.2. Naime, prema čl. 147. st. 3. ZUS-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točaka III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić Begović, Ksaverska cesta 35A, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis