Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-50/2026-13

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, Fra J. Milete 1, protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 6. srpnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja sa zamjenikom punomoćnika tužitelja Tomislava Lokasa, odvjetnika u Šibeniku, Fra J. Milete 1 i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice, ZA, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 27. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za cijelo dijelova nekretnine čest. br. 1110/6 K. O. [katastarska općina], a koji dijelovi su prikazani na Skici mjesta očevida koju je izradio RA, geodet od dana 14.svibnja 2026.godine, a koji skica je sastavni dio ove presude kao:

- dio čest.br. 1110/6 K. O. [katastarska općina], A-B-C-D-A površine 926 m[2] i dio čest.br. 1110/6 K. O. [katastarska općina], E-F-G-H-E površine 263m[2] .

Obrazloženje

1. Tužitelj JA je u tužbi i na ročištima naveo da je stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnine, prikazano na Geodetskom snimku koji je izradio J dipl. ing. geod dana 31.listopada 2025.godine, kao: dio čest.br. 1110/6 A-B- C-D-A površine 926m2 i kao dio čbr. [katastarska čestica] E-F-G-H-E površine 263m2 sve K. O [katastarska općina].

2. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. br. 1110/6 K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] upisana je kao vlasnik tuženica Republika Hrvatska.

3. Postojeća uknjižba prava vlasništva u odnosu na navedene dijelove predmetne nekretnine nije točna jer je stvarni vlasnik i posjednik fizičkih dijelova predmetne nekretnine čest. br. 1110/6 K. O. [katastarska općina] upravo tužitelj.

4. Tužitelj je pravo vlasništva stekao temeljem nasljedstva iza smrti svoje majke MA, a ona nasljedstvom od svog supruga IA, oca tužitelja. Predmetna nekretnina u vlasničkom je posjedu tužitelja dugi niz godina, a nastavno na njegove prednike od davnine.

5. Prije tužitelja, predmetni dijelovi nekretnine bili su u neometanom vlasničkom posjedu oca IA i majke MA, prije njih djeda i bake tužitelja, ĐA i AA, prije pradjeda PA, tako se prenosilo s koljena na koljeno do tužitelja.

6. Na predmetnom dijelu nalazi se i obiteljska kuća tužitelja koju je započeo graditi još djed, u naravi je još okućnica i vrt gdje se sadi povrće i voće, sve ograđeno suhozidom a nekoć je bila ograda gdje su prednici vodili i čuvali blago.

7. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 1. srpnja 2026. godine (list 25 spisa).

8. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

9. U odgovoru na tužbu navela je da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno tužitelj u prvom redu nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi on ili njegovi prednici bili vlasnici dijelova predmetne nekretnine. Činjenica postojanja samog posjeda, a posebno odgovarajućeg dugogodišnjeg posjeda od strane tužitelja i njegovih prednika ničim nije dokazana, niti je poznato stanje na terenu.

10. Tuženica drži da se o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti može donijeti zaključak tek po izvođenju odgovarajućih dokaza, te se zbog navedenog ne protivi izvođenju dokaza predloženih u tužbi.

11. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika RA, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 14.5.2026., neslužbene k opije e izvatka iz BZP-a ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Geodetskog snimka za potrebe rješavanja imovinskopravnih odnosa Ureda ovlaštenog inženjera geodezije EA od 3110.2025., podataka iz anagrafa župe sv. Nikole Tavelića Sitno Donje od 17.11.2025., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] kao sudske povjerenice ovog suda broj O-121/15 UP/OS-24/15 od 10.3.2015., saslušanjem svjedoka FA pok. Z, HA pok. R, NA pok. TA i tužitelja JA pok. IA.

12. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijelova čest. br. 1110/6 K. O. [katastarska općina] i to dijelova koji su na skici mjesta očevida vještaka mjernika RA od 14. svibnja 2026. godine označeni slovima A-B-C- D-A površine 926 m2 i E-F-G-H-E površine 263 m2.

15. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

[katastarska općina]

- da se na prvom dijelu predmeta spora nalazi stojna kuća, prizemnica i kat s dvorištem i vrtom dobro uređenim (na skici mjesta očevida vještaka mjernika RA od 14.5.2026. označen slovima A-B-C-D-A površine 253 m[2] ) , dok se nešto sjevernije nalazi voćnjak (na odnosnoj skici označen slovima E-F-G-H-E površine 926 m[2] )

- da je cijeli predmet spora omeđen betonskim zidovima i suhozidima, dok je donji dio voćnjak ograđen suhozidom i žičanom ogradom

- da se na predmetu spora od poboljšica nalazi pet (5) stabala maslina, tri (3) smokve, četiri (4) trešnje, šest (6) oraha, jedna bajama i dosta ukrasnog bilja Prema podacima iz katastra BZP-a čest. br. 1110/6 K. O. [katastarska općina] je pašnjak površine 4.513.000,00 m[2] , a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika RA, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 14.5.2026., očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika RA, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 14.5.2026.

– list 21 i 23 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti MA pok. M (rođene **.**.1931., a umrle **.**.2015.) javna bilježnica Ljiljanka Malenica u [adresa] kao sudska povjerenica ovog suda 10. ožujka 2015. godine donijela rješenje o nasljeđivanju broj O-121/15 UPP/OS-24/15 (koje je postalo pravomoćno danom donošenja) kojim je njezinim nasljednikom na temelju zakona, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine i to vanknjižno vlasništvo kuće s okućnicom položene u [adresa] koju je ostaviteljica naslijedila iza supruga IA, te novčano potraživanje s osnova neisplaćene mirovine, proglašen sin JA pok. IA (tužitelj) za cijelo – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 12 spisa)

- da je čest. br. 1110/6 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Pištet, pašnjak površine 4513558 m[2] , a kao vlasnik je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz BZP-a ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik – list 6 spisa)

- da su Ured ovlaštenog inženjera geodezije i EA dipl. inž. geod. na zahtjev tužitelja JA **.**.2025. izradili Geodetski snimak na kojem je vlasnički posjed tužitelja označen kao dio čest. br. 1110/6 (označen slovima A-B-C-D-A površine 926 m[2] ) i E-F-G-H-E površine 263 m2 – (utvrđeno pregledom citiranog Geodetskog snimka – list 8 spisa)

16. Svjedok FA pok. Z iskazao je da je predmet spora u narodu poznat pod nazivom I i oduvijek je bio u vlasničkom i nesmetanom pojedu obitelji JA i to najprije djeda tužitelja ĐA, pa oca IA, majke MA i danas tužitelja. Koliko ima saznanja, kuću je napravio djed tužitelja koju je kasnio obnavljao otac tužitelja i potom tužitelj. Nekretnina je ograđena suhozidom koji je vjerojatno izgradio djed. Isti je posadio i razne kulture, naročito stabla bajama koje danas obrađuje tužitelj sa svojom obitelji. Djed tužitelja ĐA je umro prije više od 50 godina, 70-ih godina, a naslijedio ga je njegov sin IA, otac tužitelja. Otac tužitelja je umro prije Domovinskog rata, a naslijedila ga je supruga MA, koja je umrla prije 10-ak godina, a nju je naslijedio sin JA, tužitelj. Naime, nasljednici pk. Mate su se podijelili, a predmet spora je dopao tužitelja. Osobno je poznavao roditelje tužitelja koji su živjeli u obiteljskoj zajednici s tužiteljem. Također je poznavao i ŠA, tužiteljevog djeda. On živi 200-250 metara od predmeta spora, tako da zna navedene činjenice, a i to je općepoznato u mjestu. Nikad nije čuo da bi netko od strane države ili trećim osobama osporavao vlasništvo predmeta spora. Dok j ebio dijete kuća je bila, mala kamena kuća koja se kasnije nadograđivala. Napravljena je prije više od 60 godina. Napravio je djed tužitelja, ĐA u kojoj je živio sa svojom obitelji. Kad bi bio Božić išli bi kod njih u posjetu. Tada je teren bio ograđen kamenim suhozidom. Osim kuće na predmetnoj nekretnini je bilo stabala bajama, divljih krušaka, držale su se ovce, te sadilo žito i pšenica – (list 26 i 27 spisa)

17. Svjedok HA pok. R iskazao je da je došao živjeti u [adresa]. godine. Tužitelj i njegova obitelj su mu susjedi, na udaljenosti od oko 100 metara. Zna da je kuća s prednje strane ulice kao i sa susjedove strane, ograđena starim betonskim zidom. Kada je došao u Sitno, to je već postojalo, dakle kuću je izgradili vjerojatno tužiteljevi roditelji. Iza kuće su vrtovi i voćnjaci. Posađena su stabla bajama, maslina, trešanja, višanja… Kad je došao tu to je sve već bilo na predmetu spora, jer bi se poslužili pokojom višnjicom koje bi bile uz put. Bilo je i puno povrtnog zelenila jer je tužiteljeva majka to prodavala. Poznavao je pok. roditelje tužitelja, oca IA i majku MA. IA je umro ranije, misli 1980-ih. Tužitelj je naslijedio roditelje. Nije osobno poznavao djeda i pradjeda tužitelja, ali je o njima čuo iz priča svog pradjeda TA, koji su bili, kako se kaže "kao prst i nokat". Iz djedovih priča je zaključio kako su oni jedan drugom pomagali i to još davno prije Drugog svjetskog rata, i to oko sadnje duhana, žita i raznih žitarica. Posuđivali bi i jedan drugom stoku za oranje i slično. Nikad nije čuo da bi tužitelju ili njegovim prednicima netko osporavao vlasništvo predmeta spora. Zna da su živjeli mirno i da su bili radišni. Znao je kroz priče da je pok. ĐA imao više djece, ali prošlo je puno godina, tako da više ne zna točno. Pobrkao bi imena. Za života oca tužitelja na pedmetu spora je viđao samo oca tužitelja IA. Nije čuo da bi bilo spora između braće i sestara, jer to je malo selo i da je nešto bilo, brzo bi se pročulo. Mora dodati još da je tužitelj nakon smrti roditelja nastavio obrađivati predmet spora, a pašnjake koristi za ispašu ovaca – (list 27 i 28 spisa)

18. Svjedokinja ĆA pok. TA iskazala je da otkad zna za sebe, sjeća se da je predmet spora bio u posjedu obitelji TA. Dakle, prvo pradjeda PA i prabake AA, potom djeda ĐA, bake, zatim roditelja tužitelja IA i MA, te danas tužitelja. Cijeli život je u [adresa] i od predmeta spora je udaljena oko 500 metara. Pradjeda i prabake se sjeća kroz maglu, a ĐA se jako dobro sjeća. Koliko zna oni su oduvijek u posjedu nekretnine, a na mjestu današnje kuće je prije bila kamena kuća koju je sagradio djed tužitelja, koju je kasnije obnavljao IA. Nekretnina je bila ograđena kamenim suhozidom koji su napravili djed i pradjed tužitelja, a kasnije kako se radila novija kuća, ti zidovi su zamijenjeni betonskim zidovima. Koliko se sjeća, na dijelu kuće je bilo stabala bajama, oraha, sadio se duhan, kao i ostale povrtne kulture. Bilo je i ovaca koje su vodili na ispašu. Nikad nije čula da bi tužitelju ili njegovim prednicima netko osporavao vlasništvo predmeta spora. Djed tužitelja je umro 80-ih godina, a naslijedili su ga sinovi IA, Đ i jedan što je živio u [adresa]. Oni su se podijelili i predmet spora je dopao IA. Činjenicu zna iz priča mještana. Na isti način i ona je riješila stanje svoje nekretnine, te čeka pravomoćnost presude. Inače, općepoznato je da je cijelo [adresa] na istoj parceli. Postupak se vodi pod brojem P-2047/2025 – (list 27 i 28 spisa).

19. Tužitelj JA pok. IA u stranačkoj izjavi izjavio je da je predmet spora oduvijek u nesmetanom i vlasničkom posjedu njegove obitelji, prvo djeda A, djeda ĐA, mog oca i danas njega. Po pričama prednika, ima saznanja da su pradjed i još dva čovjeka iz Pakova sela došli u mjesto Kunčići, najviše zbog ispaše. Po dolasku, država im je dodijelila predmet spora u vlasništvo. Po dodjeli, predmet spora je ograđen kamenim suhozidom. Posađena su stabla bajama i slično. Pradjed PA je napravio malu kamenu kućicu u kojoj je živio s obitelji. Iza kuće je bio vrt. Djed ĐA je nakon smrti oca nastavio živjeti u toj kućici i sadio različite kulture. Držao je ovce, krave…Koristili je za ispašu. Djed ĐA je umro **.**.1970., a naslijedili su njegov otac IA te Đ, P i E, međutim, oni su se podijelili pa je tako predmet spora dopao oca IA i tu nema spora. 1965. -1966. godine otac je počeo obnavljati kamenu kućicu. Na velikom dijelu kamenih suhozida koji su korišteni za škalju prilikom izgradnje kuće, napravljen je betonski zid. Otac je umro 1982. godine, naslijedili su ga majka MA i on. Majka je umrla prije 10-ak godina, a naslijedio ju je on. Nikad mu nitko od strane države nije osporavao vlasništvo predmeta spora, kao niti njegovim prednicima. Sestra VA koja se odrekla svog dijela – (list 28 i 29 spisa).

20. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

21. Pri tome, valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

22. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

23. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

24. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

26. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

27. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

28. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

29. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

30. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

31. Tužitelj je u postupku trebao dokazati da je njegova pok. majka MA bila u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenog 1999. godine.

32. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno iskaze svjedoka FA pok. Z (1955.), HA pok. R (1958.) i NA pok. TA (1958.) (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio), u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji I to najprije PA i AA, pradjeda i prabake tužitelja, ŠA pok. PA, djeda tužitelja, IA i MA, pok. roditelja tužitelja i danas tužitelja, na mjestu današnje kuće tužitelja je prije bila kamena kuća koju je sagradio djed tužitelja, koju je kasnije obnavljao sin mu IA, da je nekretnina bila ograđena kamenim suhozidom koji su napravili djed i pradjed tužitelja, a kasnije kako se radila novija kuća, ti zidovi su zamijenjeni betonskim zidovima, da je na dijelu nekretnine bilo stabala bajama, oraha, sadio se duhan, kao i ostale povrtne kulture, a bilo je i ovaca koje su vodili na ispašu.

33. Nadalje, da je Djed tužitelja ŠA pok. PA umro 80-ih godina, a naslijedili su ga sinovi IA, Đ i jedan što je živio u [adresa], koji su se podijelili i predmet spora je dopao IA, oca tužitelja, da je otac tužitelja umro prije Domovinskog rata, a naslijedila ga je supruga MA, koja je umrla prije 10-ak godina, a nju je naslijedio sin JA, tužitelj, koji je nesmetano posjeduje predmet spora.

34. Tim više, imajući u vidu činjenicu da je djed tužitelja ŠA rođen **.**.1897., a umro 80-ih godina prošlog stoljeća u dobi od da je otac tužitelja IA rođen **.**.1930., a umro **.**.1982., a majka tužitelja MA je rođena 1931., a umrla 2015. u dobi od 84 godine i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. majka tužitelja MA izvanrednom dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njezinog pok. supruga IA pok. ĐA i svekra ŠA pok. PA), što znači da je ista u trenutku smrti (13.1.2015.) bila vanknjižni vlasnik predmeta spora kojeg je stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga IA pok. ĐA.

35. Prema odredbi članka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019) u trenutku smrti ostavitelja, njegovi nasljednici postaju vlasnici njegove imovine. Nasljeđivanje nije samo "pravna osnova (titulus)", ono je ujedno i sam način stjecanja (modus).

36. Kako iz rezultata dokaznog postupka (posebno saslušanih svjedoka) ne proizlazi da se radi o nekretnini na koje netko treći ima osim sada tužitelja polaže određena prava, to je očigledno da je tužitelj temeljem valjane pravne osnove stekao valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijelova predmetne nekretnine (članak 128. ZV-a).

37. U tom pravcu za istaknuti je i rezultate očevida i to činjenice da se na prvom dijelu predmeta spora nalazi stojna kuća, prizemnica i kat s dvorištem i vrtom dobro uređenim (na skici mjesta očevida vještaka mjernika RA od 14.5.2026. označen slovima A-B-C-D-A površine 253 m2) , dok se nešto sjevernije nalazi voćnjak (na odnosnoj skici označen slovima E-F-G-H-E površine 926 m2), da je cijeli predmet spora omeđen betonskim zidovima i suhozidima, dok je donji dio voćnjak ograđen suhozidom i žičanom ogradom, te da se na predmetu spora od poboljšica nalazi pet (5) stabala maslina, tri (3) smokve, četiri (4) trešnje, šest (6) oraha, jedna bajama i dosta ukrasnog bilja.

38. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je pok. majka tužitelja MA ud. IA vlasništvo naprijed navedenih dijelova predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga IA pok. ĐA, tako i izvanrednom dosjelošću, za koju nije uvjet da je posjed koji su imali bio kvalificiran, već je dovoljno da je on bio savjestan (pošten). Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

39. U konkretnom, utvrđeno je kako je naprijed navedeno.

40. Suprotno tome, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske do kraja raspravljanja, iako dužna (članak 219. ZPP-a) nije niti pokušala dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine (pravno pravilo iz § 1477. OGZ-a) po prednicima tužitelja), za razliku od tužitelja koji je dostavio dokaze na navedenu okolnost niti je osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika RA od dana 14. svibnja 2026. godine nije imala primjedbi.

41. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

42. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadu parničnog troška, sud o istom nije odlučivao.

Šibenik, 27. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24, 84/2026).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku Šimi Mrdeži

- tuženici, Republici Hrvatskoj putem Općinskog državnog odvjetništva Građansko-upravnog odjela u Šibeniku