Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-975/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i član ice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Gojko Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženice ĆVT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženice AVT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Željka Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2025., poslovni broj: P-55/2024-24, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tužiteljice te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2025., poslovni broj: P-55/2024-24:

- preinačuje u deklaratornom dijelu točke I. izreke kojim se utvrđuje pravo vlasništva i sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica cijelog suvlasničkog dijela CV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koji dio iznosi 1/2 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – kuća broj 26 [adresa] i dvorište - površine 89 m2 – ukupna površina 134 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev za trpljenje upisa u zemljišne knjige i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da se tuženiku CV naloži naknada troškova postupka.

- preinačuje u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 17.565,28 EUR sa zateznom kamatom od 27. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR sa zateznom kamatom od 27. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da sud utvrdi da je suvlasnica jedne polovice dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - kuća br. 26 u [adresa] površine 45 m2 i dvorišta površine 89 m2 (ukupne površine 134 m2 upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) upisane na ime tuženika te da je tuženik obvezan trpjeti uknjižbu prava vlasništva (suvlasništva) na ime tužiteljice (točka I. izreke). Ujedno je točkom I. izreke odbijen i njen zahtjev za naknadu troškova postupka. Nadalje je tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 18.937,50 EUR (točka II. izreke).

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom žalbom pobija tuž iteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -odluka US RH, 84/08., 96/08.-odluka US RH, 123/08. -ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka US RH, dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezu tuženika da joj solidarno naknade parnični trošak, odnosno podredno da odluku ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i donošenje nove na zakonu utemeljene odluke.

3. U odgovoru na žalbu tuženici ističu da dokaza niti nespornih činjenica o navodima iz tužbe u postupku nema, pa da je stoga sud donio zakonitu presudu na pravilo utvrđenom činjeničnom stanju.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Svoju odluku o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice sud je temeljio na utvrđenjima da ona tijekom ovog postupka nije dokazala da bi građenjem na tuđem zemljištu stekla pravo vlasništva suvlasničkog dijela ranijeg tuženika CV, jer da iz svih dokaza provedenih u postupku proizlazi da je predmetna kuća već bila završena kada je ona došla u istu, dakle da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da tužiteljica nije sudjelovala u građenju predmetne kuće. Pored toga, sud je ocijenio da tužiteljica niti dosjelošću nije stekla pravo vlasništva suvlasničkog dijela ranijeg tuženika CV obzirom nije dokazala kvalitetu posjeda u smislu da bi bila makar pošteni posjednik, jer je pok. CV bio upisani ovlaštenik prava korištenja u zemljišnoj knjizi, pa je stoga tužiteljica zbog te činjenice znala da joj ne pripada pravo na posjed predmetnog suvlasničkog dijela kuće. Konačno, sud utvrđuje i da rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti za tužiteljicu počinje 08. listopada 1991. pa u smislu dakle iznijetih utvrđenja sud prvog stupnja pozivom na § 418. Općeg građanskog zakonika (Austrijski građanski zakonik je proglašen 1. juna 1811. u Beču pod naslovom Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch für die deutschen Erbländer, Opći građanski zakonik za njemačke nasljednje teritorije, dalje OGZ) i temeljem čl. 159 st. 2. i st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje ZV) odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U žalbi tužiteljica ističe da je podneskom od 14. ožujka 2025. izmijenila tužbeni zahtjev zbog čega je sud u pobijanoj presudi trebao donijeti presudu u pogledu specificiranog tužbenog zahtjeva što nije učinio, već je donio odluku o prvotnom tužbenom zahtjevu koji nije više “aktivan”. Uz to, ističe kako je u podnesku od 6. rujna 2021. osim po pravnim osnovama stjecanja vlasništva građenjem i dosjelošću predložila da sud udovolji tužbenom zahtjevu i po pravnoj osnovi temeljem samog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i prema uspostavi pravnog jedinstva nekretnine i to čl. 359., čl. 360., čl. 366., čl. 367. i posebno čl. 368. i dr. navedenog zakona, o kojem zahtjevu odnosno osnovama se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi uopće ne osvrće niti obrazlaže zašto nije usvojio tužbeni zahtjev po toj osnovi . U preostalom dijelu žalba se iscrpljuje u preocjeni dokaza koju daje sama tužiteljica ocjenjujući zaključke prvostupanjskog suda pogrešnima.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuž iteljice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Razmotri li se tužbeni zahtjev postavljen 10. travnja 2012., koji je donesenom presudom odbijen i onaj specificiran podneskom od 14. ožujka 2025. vidljivo je da sa oba zahtjeva tužiteljica potražuje prije svega utvrđenje da je ona vlasnica cijelog suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je ranije u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasništvo sada pok. CV. Pored toga, ona zahtijeva da CV to prizna i trpi upis u zemljišnoj knjizi na njeno ime, a nakon njegove smrti jednako zahtijeva od njegovih nasljednika, koji kao univerzalni slijednici pok. CV stupaju u parnicu. U konačnici zahtijeva naknadu troškova postupka.

9. Usporedbom ova dva zahtjeva vidljivo je da se ovdje radi o identičnom tužbenom zahtjevu koji je nakon smrti CV izmijenjen samim stupanjem na njegovo mjesto u trenutku njegove smrti, njegovih nasljednika. Međutim osim univerzalne sukcesije nasljednika pok. CV na njegovo mjesto, sama suština tužbenog zahtjeva tužiteljice nije izmijenjena, pa odbijanjem tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke presude nije počinjena bitna povreda postupka niti je to razlog za donošenje dopunske presude u smislu čl.399. ZPP-a, kako to predlaže tužiteljica.

10. Iako tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede postupka osnovano žalbenim navodima tužiteljica upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti.

11. Naime, u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je CV zajedno sa bratom TV, temeljem Ugovora o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, primio na korištenje zemljište u [adresa] čkbr. [katastarska čestica] u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade i da je u rješenju od 12. svibnja 1967. (broj :05-I/3-10240/1-1967) navedeno da je i TV i CV odobrena lokacija za izgradnju obiteljske kuće, dok im je rješenjem od 21. lipnja 1967. (broj :05-I/4-17780/1-1967) također obojici odobreno izvođenje građevinskog stambenog objekta, slijedom čega je CV i upisan kao jedan od nositelja prava korištenja na tom zemljištu za gradnju kuće . Međutim, tužiteljica je u spis dostavila dokumentaciju iz koje jasno proizlazi da je isključivo TV 1971. zatražio stambeni kredit radi uređenja te kuće gdje je naveo da je sagradio zidove i postavio krovište i taj mu je kredit odobren. Na svim računima za priključke ili režijske troškove naveden je TV, dok se tuženik nigdje ne navodi. Jednako tako 1984. upravo je TV dao napraviti troškovnik za dovršenje predmetnog stambenog objekta koji je sastavilo trgovačko društvo A PB "PROSTOR-FORM" iz [adresa] i u tom je troškovniku navedeno koje sve radove je potrebno izvesti da bi građevina bila dovršena te su ukupni radovi procijenjeni su na 959.170 dinara, a troškovnik sastavljen u ožujku 1984., time da je tužiteljica sa TV prema utvrđenju suda počela živjeti od 1980. Konačno , iz Izjave od 22. lipnja 1967. (dalje Izjava) proizlazi da je njome CV izjavio da nema ništa protiv toga da TV sagradi kuću na parceli do njegove. Razmatranjem dakle prikazanih dokaza kao cjeline koju čine, proizlazi da je upravo TV gradio i uređivao predmetnu obiteljsku kuću.

12. Iz dokaza provedenih tijekom postupka i to priložene dokumentacije i iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je TV od 1967. nesmetano uživao najprije građevinsko zemljište u odnosu na koje je ostvario pravo na korištenje radi izgradnje obiteljske kuće, a potom i cijelu nekretninu zajedno sa obiteljskom kućom koju je izgradio. Iz citirane Izjave CV proizlazi da je pok. TV svoje pravo koristio samostalno uz pristanak brata CV, a nakon stupanja u izvanbračnu pa potom i u bračnu zajednicu sa tužiteljicom te da je najprije on pa potom i on i tužiteljica financirao izgradnju obiteljske kuće.

13. Nekretninu je dakle najprije TV uživao od 1967. do svoje smrti 2010., a tužiteljica je nekretninu uživala najprije sa njim od 1980. do njegove smrti, da bi ju samostalno nastavila uživati nakon njegove smrti od 2010. sve do danas. Neovisno o okolnosti da su živjeli u stanu u [adresa] i tužiteljica i njen suprug pok. TV ovu nekretninu uživali su uvjerenju da TV stečeno pravo korištenja zemljišta (neovisno o formalnom upisu CV također kao nositelja prava korištenja) koristi upravo u cilju izgradnje obiteljske kuće za sebe i svoju obitelj kako bi bio blizu bratu CV, koji je imao svoju kuću na zemljištu pokraj. Utvrđenje da je upravo tužiteljica tijekom očevida u ovom postupku jedina imala ključeve obiteljske kuće te navod pok. CV da se predmetnom kućom koristio na način da je u podrumu držao prikolicu, a kada je njegov brat kupio automobil tada više nije mogao tamo držati prikolicu te se na drugi način kućom nije koristio, ukazuju na samostalni posjed tužiteljice i pok. TV. Isto tako i iz navoda svjedokinje ĐV koja je bila zaposlena u Zemljišno knjižnom odjelu suda proizlazi da je ona utvrdila da se zapravo radi o suvlasništvu odnosno korištenju radi izgradnje i TV i njegovog brata CV o čemu je obavijestila TV, koji ju je uvjeravao da je tu nekretninu kupio on te da će mu to brat priznati kao nesporno, ali je u vrijeme stjecanja nekretnine na snazi bio Zakon po kojem, prema njegovom kazivanju, vlasništvo na nekretnini mogu steći samo osobe koje su duže od pet godina bile prijavljene u [adresa], što je bio razlog da je upisano suvlasništvo između njega i njegovog brata, koje istoznačne navode iznosi i tužiteljica.

14. U uvjerenju da sa bratom neće biti problema vezano uz vlasništvo cijele nekretnine neovisno o okolnosti da je najprije evidentiran kao sunositelj prava korištenja, a potom i kao suvlasnik, budući je upravo TV (a sa njim dijelom i tužiteljica) financirao gradnju obiteljske kuće i u kontinuitetu uživao od 1967., sada pok. TV a i sama tužiteljica uživali su posjed predmetne nekretnine. Neovisno o okolnosti upisa prava korištenja, a potom i prava suvlasništva od 2010. i tužiteljica i njen suprug i pravni prednik ovu su nekretninu uživali u uvjerenju da je njihova i da su je stekli temeljem Ugovora o davanju na korištenje građevinskog zemljišta u [adresa] čkbr. [katastarska čestica] u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade i samostalnim financiranjem gradnje zgrade te isključivim posjedovanjem. U tom smislu pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da posjed tužiteljice ne ispunjava niti uvjete poštenosti jer su u zemljišnoj knjizi kao ovlaštenici prava korištenja predmetne nekretnine bili upisani pok. TV i pok. CV. Naime, u uvjerenju da je potrebno kao nositelja prava korištenja navesti i osobu sa duljim prebivalištem na području [adresa], suprug tužiteljice formalno je kao nositelja prava korištenja naznačio brata, međutim, prema navodima i tužiteljice i svjedokinje ĐV nekretninu su uživali u uvjerenju da će formalni prijenos prava vlasništva koji ne odgovora stvarnom CV odobriti, svjestan da je TV platio naknadu za stjecanje prava korištenja i da je isključivo sam financirao i uživao posjed obiteljske kuće.

15. Razmotri li se zakonodavno uređenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću vidljivo je da odredba čl. 388. st. 2. ZV-a propisuje da se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju prema pravnim pravilima, koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja. U konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost počelo je prema utvrđenju prvostupanjskog suda teći za prednika tužiteljice 1967., dakle za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ, koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/91.) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim i vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91.- dalje ZOVO), nakon kojeg Zakona je na snagu dana 1. siječnja 1997. stupio ZV.

16. Primijeni li se iznijeto zakonodavno uređenje na konkretan slučaj proizlazi da je suprug tužiteljice stupio u samostalan posjed nekretnine 1967. kada dobiva pravo korištenja radi izgradnje obiteljske kuće nakon čega gradi kuću. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu vidljivo je da je ona do 29. listopada 2010. bila upisana kao društveno vlasništvo (do brisanja pod brojem Z-62693/10) nakon čega je upisana kao nekretnina u suvlasništvu fizičkih osoba, odnosno dio u odnosu na koje zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva postaje suvlasništvo CV. Naime, pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu samim stupanjem na snagu ZV-a pretvara se u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja toga prava ili njegova pravnog slijednika na dan njegovog stupanja na snagu te vlasnik postaje dotadašnji nositelj prava korištenja ili njegov pravni sljednik. U tom smislu 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu ZV-a temeljem čl. 368. st. 1. po samom zakonu je došlo do pretvorbe prava korištenja građevinskoga zemljišta na kojem je izgrađena zgrada u vlasništvo u konkretnom slučaju fizičke osobe. Na temelju ove odredbe ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

17. Temeljem stanja spisa proizlazi stoga da je 1. siječnja 1997. pravo su/korištenja pretvorbom pretvoreno u pravo su/vlasništva, time da je suprug tužiteljice TV u odnosu na svog brata CV stekao pravo suvlasništva i na njegovom dijelu nekretnine protekom do tada dvadeset godina poštenog uživanja. Sama tužiteljica poštenim suposjedovanjem sa svojim suprugom stekla je pravo suvlasništva (sa TV) na dijelu nekretnine upisane kao suvlasništvo tuženika protekom roka od 20 godina, koji se obzirom na nju računa od 1980. (kada je počela izvanbračna zajednica TV i nje), pa je protekao 2000. Smrću supruga TV njegovo stečeno pravo temeljem zakona prešlo je na tužiteljicu, kao univerzalnog sukcesora, pa je tužiteljica u konačnici stekla suvlasnički dio nekretnine CV u cijelosti na temelju odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a.

18. U okviru iznesene ocjene ovoga suda da je tužiteljica sa svojim prednicima nesmetano i pošteno uživala predmetu nekretninu 1980. do prodaje nekretnine 12. travnja 2021., to njene žalbene navode o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, ovaj sud nalazi osnovanim, pa je odluka u deklaratornom dijelu točke I. izreke kojim se utvrđuje pravo vlasništva preinačena, temeljem čl. 373. točka 3. ZPP-a.

19. Međutim, obzirom na trenutno stanje u zemljišnim knjigama, kao i utvrđenje suda da je tužiteljica raspolagala nekretninom i dozvolila upis treće osobe (kupca) u zemljišnu knjiga neosnovano sada potražuje upis prava vlasništva u zemljišne knjige na svoje ime i zahtijeva trpljenje tuženika u tom smislu. Stoga je odluka prvostupanjskog suda potvrđena u dijelu u kojim je odbijen zahtjev za trpljenje upisa u zemljišne knjige.

20. Uslijed prikazane odluke o glavnoj stvari potrebno je odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Tužiteljica je u ovoj parnici uspjela sa svojim zahtjevom za utvrđenje prava suvlasništva, dok je odbijena sa zahtjevom za upis u zemljišne knjige. Međutim, razmotri li se tijek postupka i poduzimane sudske radnje, proizlazi da su gotovo sve poduzete radi utvrđenja tko je vlasnik dijela nekretnine upisane kao suvlasništvo CV, dok radi samog upisa u zemljišne knjige nisu provođeni posebni dokazi niti su poduzimane zasebne radnje. Tužiteljica je nakon što je pravomoćnom sudskom odlukom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2697/12-29 od 19. listopada 2016. ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P-2697/12-31 od 2. studenog 2016. i potvrđenom odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-3003/16-2 od 26. listopada 2017., utvrđena suvlasnicom jedne polovine dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je CV naloženo trpljenje upisa u zemljišnim knjigama u zemljišnim knjigama i upisana kao vlasnica ove nekretnine u cijelosti (polovinu je stekla ranije nasljeđivanjem). U tom trenutku kao knjižna vlasnica i stranka sudskog postupka kojoj je pravomoćno utvrđeno vlasništvo ona je u uvjerenju da je nekretnina doista njena, što je u konačnici i utvrđeno ovom odlukom, raspolagala nekretninom u korist treće osobe i stoga je odbijena sa dijelom svog zahtjeva u ovom postupku . Međutim u biti stvari o kojoj je raspravljano u ovom postupku je uspjela u cijelosti, a postavljanjem zahtjeva za upis nisu nastali posebni troškovi, pa je njen zahtjev za naknadom troškova ocijenjen osnovanim u cijelosti.

21. Tužiteljici je temeljem čl. 154. st.5. ZPP-a priznato po 500 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 138/23. i 107/25., dalje Tarifa) i četiri obrazložena podneska sastavljena od 18.02.2015., 18.08.2016., 06.09.2021. i 14.03.2025. (Tbr. 8/1 Tarife) te za zastupanje na ročištima 11.06.2014., 01.09.2014., 09.07.2015., 16.10.2015., 15.06.2016., 15.09.2016., 16.09.2024., 18.03.2025. i 6.10.2025. (Tbr. 9/1 Tarife) ili ukupno 7.000 bodova odnosno 14.000,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) od 3.500,00 EUR iznosi 17.500,00 EUR, kojem iznosu su pribrojeni troškovi predujma za očevid od 49,82 EUR, predujma za sud dostavu od 15,46 EUR pa su joj priznati troškovi u ukupnom iznosu od 17.565,28 EUR. Sud za dovršetak ovog postupka nije ocijenio potrebnim trošak sastava podneska od 24.4.2013., 16.7.2014. ni 26.8.215. pa ovi troškovi nisu priznati na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a. Isto tako, sud tužiteljici nije priznao troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu , jer o njihovu u plaćanju ne postoje dokazi u spisu.

22. Zbog uspjeha sa žalbom tužiteljici su na temelju čl.154. st. 5. ZPP-a priznati i troškovi sastava žalbe protiv pobijane presude u iznosu od 1.250,00 EUR, sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife i iznos od 312,50 EUR na ime PDV-a po Tbr. 46. Tarife, odnosno ukupno 1.562,50 EUR, pa je u konačnici naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u tom iznosu, sa zateznom kamatom primjenom čl.151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun