- 1 -              Poslovni broj: Usž-2341/2023-3

                   

Poslovni broj: Usž-2341/2023-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. G. – vl. obrta D., obrt u poljoprivredi, Đ., kojeg zastupa opunomoćenica I. K., odvjetnica u Đ., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., radi naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1198/2022-7 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se usvaja i poništava presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1198/2022-7 od 22. svibnja 2023.
2. Usvaja se tužbeni zahtjev i poništava rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/21-02/656, URBROJ: 517-09-2-2-22-2 od 8. rujna 2022. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 233,30 eura u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove odluke, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora odbija.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/21-02/656, URBROJ: 517-09-2-2-22-2 od 8. rujna 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo još 5. svibnja 2014. donijelo rješenje, KLASA: UP/I-325-08/14-07/0023351, URBROJ: 374-3101-2-14-3, kojim je tužitelju bila utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017. godine. Predmetno rješenje poništeno je drugostupanjskim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-325-08/14-01/1037, URBROJ: 517-27-2-2-18-12 od 11. rujna 2018., donesenim u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-1504/18-2 od 8. lipnja 2018. godine. Nastavno na navedeno, doneseno je prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-325-08/18-07/0450481, URBROJ: 374-3101-2-18-1 od 15. listopada 2018., kojim je tužitelju za razdoblje 2015. bio utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 325,88 kn za farme površine 1.049,78m² i otvoreni poslovni prostor površine 1.313,40m² izgrađene na k.č.br. 12313/2, k.o. Đ.. Navedeno rješenje zamijenjeno je, povodom žalbe tužitelja, prvostupanjskim rješenjem od 22. prosinca 2020., kojim je tužitelju za istu nekretninu utvrđena naknada za uređenje voda za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. u iznosu od 315,80 kn mjesečno, a koje je potvrđeno ovdje osporenim rješenjem tuženika.

3.              Tužitelj u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba postupka, radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima upravnog postupka. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka jer je nerazumljiva i kontradiktorna izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama. Navodi da sud nije obrazložio koje činjenice važne za ovu odluku smatra istinitima i na čemu temelji svoju odluku. Smatra da je očevid, umjesto od strane tuženika, trebao biti proveden po samostalnom i nepristranom mjerniku ili vještaku, na koji nalaz bi svaka stranka imala jednako pravo staviti svoje primjedbe ili ga kao takvog prihvatiti. Ističe da je svojim podneskom od 14. travnja 2023. ukazao na to da tuženik svoju zadaću nije obavio sukladno pravilima struke, ovo pogotovo jer je predmetni objekt – peradarnik na farmi u potpunosti izgorio. Navodi da očevidom nisu utvrđene nikakve nove površine, već upravo suprotno, iste su preuzete iz ranije dokumentacije koju je tuženik koristio i do sada, prilikom donošenja svojih prethodnih rješenja. Smatra da je sud trebao prihvatiti prigovor zastare obračuna i izvršenja te ovaj postupak obustaviti, što nije učinio. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno, istu preinačiti u smislu žalbenih navoda te obustaviti upravni postupak, a ujedno naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove ovog postupka, kao i troškove ove žalbe, koje potražuje u iznosu od 233,30 eura.

5.              Tuženik, u odgovoru na žalbu, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6.              Žalba je osnovana.

7.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je istom utvrđeno da u konkretnom slučaju nije nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje obveze naknade za uređenje voda za 2015., a s kojim zaključkom ovaj Sud nije suglasan.

8.              Naime, u konkretnom slučaju radi se o obvezi naknade za uređenje voda za 2015., pri čemu je prvo rješenje usmjereno na utvrđivanje predmetne obveze doneseno još 2014. godine.

9.              Sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19. dalje: ZFVG), naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode. Rješenjem o obračunu vodne naknade može se donijeti i za neodređeno vrijeme. Rješenje o obračunu naknade mijenja se po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti, ako se promijeni obveznik, osnovica ili drugi obračunski elementi naknade.

10.              Sukladno članku 74. stavku 1. ZFVG-a, na zastaru obračuna vodnih naknada (osim naknada iz stavka 2. ovoga članka) primjenjuje se Opći porezni zakon, a u konkretnom slučaju mjerodavan je Opći porezni zakon. (“Narodne novine”, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ).

11.              Prema ocjeni ovog Suda, uvažavajući relevantne odredbe OPZ-a, u konkretnom slučaju je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje obveze naknade za uređenje voda za 2015., a što su tuženik i prvostupanjski sud propustili utvrditi unatoč takvim prigovorima tužitelja.

12.              Sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim propisima.

13.              Odredbom članka 4. stavka 2., podstavka 1. točke 2. Pravilnika o obračunu i naplati naknade za uređenje voda („Narodne novine”, broj 83/10. i 126/13., dalje: Pravilnik), propisano je da se naknada za uređenje voda u tarifnim razredima 1, 2, 3, 5, 6 i 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda („Narodne novine“, broj 82/10. i 108/13.), o kakvoj naknadi se radi u konkretnom slučaju, obračunava i plaća u tri jednaka četveromjesečna obroka sa dospijećem 15. ožujka, 15. lipnja i 15. rujna tekuće godine.

14.              Iz navedenog proizlazi da je zadnji četveromjesečni obrok za naknadu za uređenje voda za 2015. dospio 15. rujna 2015. pa je, sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, istekom 2015., odnosno 1. siječnja 2016., počela teći zastara prava na utvrđivanje obveze naknade za uređenje voda za 2015. godinu.

15.              U konkretnom slučaju je prvostupanjskim rješenjem od 22. prosinca 2020., potvrđenim ovdje osporenim drugostupanjskim rješenjem od 8. rujna 2022., tužitelju utvrđena obveza plaćanja iznosa od 3.789,61 kuna na ime naknade za uređenje voda za 2015., s dospijećem plaćanja 15. siječnja 2020., a umanjena je za iznos od 1.303,51 kuna, već plaćen po ranijem rješenju, KLASA: UP/I-325-08/18-07/0450481, URBROJ: 374-3101-2-18 od 15. listopada 2018. godine.

16.              Sukladno članku 109. stavku 3. OPZ-a, na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi, a prema stavku 4. istog članka, ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava na utvrđivanje, trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

17.              Slijedom navedenog, imajući u vidu da je zastarni rok prava na utvrđivanje obveze plaćanja naknade za uređenje voda za 2015. počeo teći 1. siječnja 2016., to je, sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze nastupila 1. siječnja 2022. te je tuženik osporenim rješenjem bio u obvezi utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

18.              Kako je već zbog navedenih propusta na utvrđivanje apsolutne zastare osporeno rješenje tuženika valjalo poništiti, to ovaj Sud nije razmatrao ostale žalbene navode tužitelja.

19.              Stoga je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude ovog Suda.

20.              Sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21.              Tužitelj koji je uspio sa žalbom protiv prvostupanjske presude, ima na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravo na trošak žalbenog postupka kojeg je zatražio u iznosu od 233,30 eura, kako je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

22.              Tužitelj do dana donošenja odluke u predmetnom upravnom sporu nije specificirao iznos troškova koje potražuje na ime naknade za zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu. Sukladno članku 79. stavku 6. ZUS-a, o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude, iz čega proizlazi i da stranka svoj zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora mora postaviti najkasnije do donošenja odluke u glavnoj stvari, i to na način da odredi za što potražuje naknadu troška, kako bi se mogla ocijeniti opravdanost zatraženog, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio pa je njegov zahtjev za naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora odbijen.

23.              Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a i članka 58. stavka 1. ZUS-a te članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 20. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić v.r.