Poslovni broj: Gž Ovr-911/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika - specijalista Dražena Lovretića, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 23759810849, protiv ovršenice ĆŠE iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovr- he, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagre- bu poslovni broj: Ovr-1884/2025-2 od 24. lipnja 2025., 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1884/2025-2 od 24. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice ĆŠE za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zag- rebu poslovnog broja Pn-2906/20 od 1. ožujka 2024., kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br.112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; i 114/22. dalje: OZ),s prijedlogom da sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje shodno žalbenim navodima.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a, propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz član- ka 209. stavka 1. tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovr- šenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje ko- jim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgova- rajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za prog- lašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Nadalje, odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a propisani su razlozi za odgodu ovrhe koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu, pa je tako stavkom 1. navedenog članka OZ-a propisano da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz postojanje nekih od razloga taksativno navedenih u stavku 1. točki 1. do 11. istog članka OZ-a.

4.1. Međutim, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, u predmetnom slučaju nije ispunjen osnovni uvjet za odgodu ovrhe, odnosno izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za provedbu izravne naplate ovrhovoditelja iz članka 65. stavka 1. OZ-a, jer ovršenica nije dokazala s odgovarajućim stupnjem vjerojatnosti da bi ona provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Osim toga, ovršenica nije navela niti jedan od razloga propisanih člankom 65. stavak 1. točke 1. do 11. OZ-a, slijedom čega nije dokazala niti postojanje posebnog uvjeta za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. točki 1. do 11. OZ-a.

4.2. Time nisu ispunjeni kumulativno određeni uvjeti za odgodu ovrhe, predviđeni odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a.

4.3. Osim toga, naglašava se, da bi sud mogao ovrhu odgoditi, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi pretrpio takvu štetu koju kasnije ne bi mogao nadoknaditi ili bi to mogao uz nerazmjerne poteškoće odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada je o nenadoknadivoj šteti riječ, radi se o pitanju zašto ovršenik štetu koja bi mu nastala ukoliko se ovrha ne bi odgodila ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja u slučaju da uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, provedbom konkretne ovrhe ovršenica trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe iste, a koju ovrhovoditelj u svakom slučaju ima pravo zahtijevati za ostvarenje svoje dospjele novčane tražbine. Pri tome, treba istaknuti da redovna posljedica ovrhe, u konkretnom slučaju prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenice, ne može predstavljati osnovu za odgodu ovrhe jer bi se time dovela u pitanje svrha i smisao provedbe ovrhe, ali i instituta odgode koji je predviđen za one iznimne situacije u kojim ovršenicima provedbom ovrhe nastaje štete koja je teža od uobičajene.

4.4. S obzirom na navedeno, žalba ovršenice je neosnovana.

5. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić