Poslovni broj: P-3801/2020-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku SD, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po opunomoćeniku SDU, temeljem Su- 501/25, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. lipnja 2026., u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik, Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 30.951,58 kn/4.107,98 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 15.07.2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 597,25 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŽD stradao u prometnoj nesreći dana 25.03.1995. kao suvozač u osobnom automobili reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police], a vozilom je upravljao UD. Radi posljedica predmetne nesreće osiguraniku tužitelja ŽD priznato je pravo na invalidsku mirovinu uslijed 40% povrede izvan rada. Navodi da je za ranija razdoblja naknade štete zaključno do 31.12.2013. godine tuženik štetu podmirio u mirnom postupku odnosno za prvotno razdoblje naknade štete od 15.11.2000. do 30.04.2008. vođen je sudski postupak pod brojem P-11256/03 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a koji postupak je okončan povlačenjem tužbe iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Za razdoblje od 01.01.2014. do 31.11.2015. vođen je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-404/16, a u kojem postupku je donesena presuda dana 19.05.2017., a koja je postala pravomoćna. U postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku vođen je postupak P-568/2018 radi isplate nastale u razdoblju od 01.07.2018. do 30.06.2020.. Daljnjom isplatom invalidske mirovine nastala je nova šteta koja u razdoblju od 01.07.2018. do 30.06.2020. godine iznosu ukupno 77.378,94 kn. Budući je na invalidnost utjecala 40% ozljeda izvan rada, to tužitelj potražuje iznos od 30.951,58 kn. Nadalje navodi da je dana 10.07.2020. godine uputio odštetni zahtjev prema tuženiku, a koji odštetni zahtjev je otklonjen. Sukladno navedenom temeljem članka 161. i 164 Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO) tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.951,58 kn/4.107,98 EUR zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, međutim spori pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog. Ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku, za njega nije nastala stvarna šteta, naime osiguranik tužitelja bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, ostvario pravo na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina starosti, koju bi mu u obvezi bio isplaćivati tužitelj, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 4 do 8 spisa), rješenje tužitelja od 10. srpnja 1999. (list 8 i 9 spisa), Nalaz i mišljenje (list 10do 12 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-404/16. od 19. svibnja 2017. (list 13 do 16 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda u RH posl. br. Pž-4027/2017-2 od 9. srpnja 2018. (list 17 do 19 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-568/2018. od 19. ožujka 2019. (list 20 do 25 spisa), obračun isplata (list 26 do 38 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom i odgovorom (list 39 do 42 spisa), primjere sudske prakse (list 53 do 65 spisa), ispis iz baze podataka o korisniku mirovine te podaci o plaćama (list 91 do 99 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zagrebu posl br. P-11256/2003. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 404/2016., provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., te je isti saslušan.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja ŽD stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. ožujka 1995., a koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja. Također, nesporno je da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja ŽD priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed 40% povrede izvan rada sukladno rjšenju broj 15973 od 10. srpnja 1999..

6. Sporna je osnova i visina zahtjeva, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.).

8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

9. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Iz rješenja HZMO-a broj 15973 od 10. srpnja 1999. proizlazi da osiguraniku tužitelja ŽD pripada pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada počevši od 15. prosinca 1998..

13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .

15. Radi utvrđivanja visine razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020., razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i pretpostavljenih invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju ozljede na radu, u omjeru od 40 % (utjecaj ozljeda iz predmetnog štetnog događaja na invalidninu osiguranika tužitelja) iznose ukupno 64,26 EUR. Nadalje proizlazi da bi pretpostavljena starosna mirovina osiguranika tuženika bila veća od isplaćenih invalidskih mirovina, pa u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. nema pozitivnih razlika između isplaćenih invalidskih mirovina i pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju odlaska u mirovinu s navršenih 65 godina života.

17. Iz dopune nalaz i mišljenja vještaka proizlazi da u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020., pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja određena u slučaju ozljede na radu bila bi veća od isplaćene invalidske mirovine, a razlike između pretpostavljenih invalidskih mirovina i isplaćenih invalidskih mirovina u omjeru od 40 % (utjecaj ozljeda iz predmetnog štetnog događaja na invalidninu osiguranika tužitelja) iznose ukupno 168,24 EUR. Nadalje u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020, isplaćena invalidska mirovina bila bi veća od pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja, a razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju odlaska u mirovinu s navršenih 65 godina života, u omjeru od 40 % (utjecaj ozljeda iz predmetnog štetnog događaja na invalidninu osiguranika tužitelja), iznose ukupno 625,44 EUR.

18. Radi usmenog očitovanja na prigovore tužitelja vještak mr. sc. Zrinko Ručević na ročištu održanom dana 9. lipnja 2026. navodi da je podneskom od 1. kolovoza 2025. tužitelj prigovorio inačici izračuna razlike između pretpostavljene starosne mirovine i isplaćene mirovine, pri čemu tužitelj navodi da bi u obzir trebalo uzeti stvarne godine radnog staža osiguranika tužitelja, a ne pretpostavljene koje bi ostvario do navršavanja 65 godina života, u pogledu čega navodi da je izračune sačinio polazeći od pretpostavke da bi osiguranik tužitelja u slučaju da nije bilo predmetnog štetnog događaja radio do kraja svog pretpostavljenog radnog vijeka, dakle do navršavanja 65 godina života što je po njegovom mišljenju jedini ispravan izračun u smislu postavljenog zadatka. Dodatno ističe da se radi o standardnom izračunu koji se primjenjuje primjerice i kod izgubljene zarade kod naknade šteta i slično, dakle izračun se radi na bazi pretpostavki u ovom slučaju pretpostavke da bi osiguranik tužitelja radio do navršenih 65 godina života, u kojem smislu ostaje u cijelosti kod danih izračuna. U odnosu na upit suda da pojasni izračun u prvoj inačici, dakle izračun koji uspoređuje pretpostavljenu invalidsku mirovinu i isplaćenu invalidsku mirovinu navodi kako je iz danih izračuna vidljivo da bi pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja kakva bi bila u slučaju ozljede na radu bila veća od isplaćene invalidske mirovine, dakle one koju tužitelj stvarno isplaćuje, u kojem smislu razlike koje je iskazao u ukupnom iznosu od 168,24 EUR su zapravo negativni iznosi, odnosno tužitelj isplatama invalidske mirovine plaća manje nego što bi plaćao da se radi o mirovini zbog ozljede na radu. Navodi da je iznose iskazao kao pozitivne razlike, s obzirom da se radi o pravnom pitanju o kojem će odlučiti sud.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su utvrđenja iz nalaza i mišljenja dostatna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a nalaz i mišljenje navedenog vještaka ocijenjen je stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, a primjedbe na isti vještak je u cijelosti otklonio usmenim očitovanjem. Prigovori koje iznosi tužitelj su pravne naravi, ocjenu o istome daje sud te isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja.

20. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka sud je utvrdio da je tužitelj isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku isplatio manje iznose nego što bi plaćao da se radi o mirovini zbog ozljede na radu, stoga ne postoji negativna razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa.

21. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina zbog povrede izvan rada, u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

22. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku. Sukladno navedenom, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao pod točkom I izreke presude.

23. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev istog za naknadom troškova parničnog postupka.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I..

25. Odluka o trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je istom dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 597,25 EUR. Kao potreban tuženiku je priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 597,25 EUR. Obzirom na navedeno odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2026.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku