Poslovni broj: Povrv-4158/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Luija, odvjetnika, i tuženika osobno, 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivana Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 255/2024 od 4. rujna 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 153,62 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 5,86 EUR obračunatom do 15. siječnja 2024., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivana Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 255/2024 od 4. rujna 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 60,69 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 8,00 EUR obračunatom do 15. siječnja 2024., te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 19. ožujka 2024., Javni bilježnik Ivan Jakić iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-255/2024 od 4. rujna 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 214,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 13,86 EUR obračunatom do 15. siječnja 2024., uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome u cijelosti osporava osnovanost i visinu predmetnog potraživanja. Ističe da ne smatra svojom obvezom plaćanje naknade za odvoz komunalnog otpada s adrese predmetne nekretnine jer tamo ne živi, da usluga odvoza nikada nije faktički obavljana s te adrese jer da nije uređen niti pristupni put, da predmetnu obvezu podmiruje za dvije druge nekretnine (na adresama: [adresa] i [adresa]) te ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi i da predmetni objekt formalno nije legaliziran, pa se ne vodi niti kao stambeni prostor, te da eventualni otpad s predmetne lokacije odvozi na adresu [adresa]. Predlaže ukinuti platni nalog u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 4158/2024-2 od 9. listopada 2025., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje OZ).

4. Tužitelj tijekom postupka u bitnome navodi kako su navodi tuženika u cijelosti neosnovani. Istaknuo je da je tuženik evidentiran kao vlasnik predmetne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama te je kao vlasnik nekretnine obveznik plaćanja naknade za javnu uslugu. Nadalje, u odnosu na istaknut prigovor zastare, tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za tražbine koje se odnose na period od travnja do prosinca 2021. te je ostao kod potraživanja u ukupnom iznosu od 153,62 EUR za period od siječnja 2022. do rujna 2023., s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 5,86 EUR obračunatom do 14. siječnja 2024. te daljnjim zateznim kamatama tekućim od

15. siječnja 2024. do isplate.

5. Tuženik tijekom postupka ostaje kod iznijetih navoda i prigovora, ističe da podmiruje naknadu za dvije nekretnine, da živi sam te pazi na količinu otpada, i dalje osporavajući da bi s predmetne adrese bilo odvoza otpada jer da nije uređen niti pristupni put. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. S obzirom na sadržaj podneska tužitelja od 13. studenog 2025. kojim tužitelj snižava zahtjev za iznos od 60,69 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 8,00 EUR obračunatom do 15. siječnja 2024. , koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, odlučeno je kao u stavku I/ rješenja temeljem čl. 456. st. 1. u vezi s čl. 193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP).

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj: 13014 od 15. siječnja 2024. (list 13 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 28. veljače 2022. (listovi 39-55 spisa), Matične evidencije – Bilješke od 5. studenog 2025. (listovi 56-57 spisa), evidenciju odvoza otpada (listovi 58-59 spisa), Matične evidencije – Podaci o naknadama od 5. studenog 2025. (list 60 spisa), Matične evidencije – Opći podaci o objektu od 5. studenog 2025. (list 61 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 13. studenog 2025. (listovi 62-63 spisa), dopis Povjerenstva za reklamacije potrošača od 25. kolovoza 2023. (list 64 spisa), Očitovanje od 3. kolovoza 2023. (listovi 65-66 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika (list 67 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika - arhiva (listovi 68-69 spisa), utužene račune (listovi 70-120 spisa) te Obračun kamata (listovi 121-140 spisa).

8. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta 10495539, za razdoblje od siječnja 2022. do rujna 2023. u ukupnom iznosu od 153,62 EUR s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 5,86 EUR obračunatom do 15. siječnja 2024.

10. Sporna je aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja.

11. Odredbom čl. 70. st. 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21.; dalje: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine, a korisnikom javne usluge smatra se i vlasnik nekretnine za odmor ili vikend-kuće. Odredbom čl. 75. st. 2. ZGO-a propisano je da cijena javne usluge obuhvaća varijabilni dio, koji se određuje razmjerno stvarno predanoj količini otpada, i fiksni dio koji predstavlja cijenu obvezne minimalne javne usluge. Odredbom čl. 75. st. 3. ZGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge na način da osigurava primjenu načela „onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ZGO-a. Odredbom čl. 75. st. 6. ZGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

12. Uvidom u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj P-13014/2024 od 15. siječnja 2024. i priležeću dokumentaciju sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik za nekretninu – stambeni prostor na adresi u [adresa], sistemski broj objekta 10495539, sa zaduženjima evidentiranim pod oznakom „ZAD.PROM." za cijeli period od siječnja 2022. do rujna 2023., za koji postoji nepodmireno dugovanje u ukupnom iznosu od 153,62 EUR.

13. Budući je po istaknutom prigovoru zastare tužitelj samo djelomično povukao tužbeni zahtjev, valjalo je odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za predmetnu komunalnu uslugu za preostalo utuženo razdoblje.

14. Tuženik je osporio osnov i visinu potraživanja, a posebno je istaknuo da na predmetnoj lokaciji nikada nije bila obavljana nikakva usluga odvoza komunalnog otpada jer da do predmetne nekretnine nije uređena niti pristupna cesta. Naveo je da se radi o nekretnini koja nije legalizirana i formalno se ne vodi kao stambeni prostor te da eventualni otpad s te lokacije odvozi na adresu [adresa] gdje podmiruje tu obvezu.

15. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvadaka iz poslovnih knjiga i utuženih zaduženja koji, kao privatne jednostranačke isprave, nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a) i sami po sebi nisu dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Navedene isprave stoga ne oslobađaju tužitelja tereta dokazivanja u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.

16. Teret dokaza u svezi s obračunom i visinom utužene naknade za javnu uslugu na predmetnom obračunskom mjestu je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a. Iz cjelokupne spisu priležeće dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao ili bio u mogućnosti izvršavati javnu uslugu na predmetnoj adresi, niti je tužitelj dostavio evidenciju koja bi potkrijepila da je predmetno obračunsko mjesto aktivno u sm islu organizirane dostupnosti usluge na toj lokaciji. Tužitelj nije dokazao niti dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika na predmetnom obračunskom mjestu u obračunskom razdoblju, kako je to propisano odredbom čl. 75. st. 6. ZGO-a.

17. Uvidom u priložene račune razvidno je da je tuženiku za period od siječnja do rujna 2022. obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza, volumenu od 80 l i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada (0,01277 EUR/l) uz odgovarajući popust, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost od 13%. Pritom broj obračunanih odvoza varira – za neke je mjesece naznačeno 9 odvoza (iznos 10,16 EUR), a za druge 8 odvoza (iznos 8,99 EUR). Dakle, tužitelj za navedeni period potražuje naknadu obračunatu prema broju i volumenu odvoza, što odgovara varijabilnom dijelu cijene javne usluge.

18. Valja navesti da vlasnici nekretnine jesu obvezni plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge, tzv. „fiksni dio cijene" za uslugu odvoza komunalnog otpada, ali u utuženim računima za period od siječnja do rujna 2022. tužitelj ne potražuje tzv. „fiksni dio cijene" već potražuje naknadu za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada obračunatu po broju odvoza i volumenu. Nigdje na tim računima nije naznačen tzv. „fiksni dio cijene" niti tužitelj navodi da za to razdoblje od tuženika potražuje cijenu obvezne minimalne javne usluge.

19. Za period od listopada 2022. do ožujka 2023. tužitelj jest ispostavilo račune kao „cijenu obvezne minimalne javne usluge" u iznosu od 5,97 EUR. Međutim, svi ti računi, kao i svi računi za period od siječnja 2022. do rujna 2022., izdani su retroaktivno, na isti dan, i to 1. travnja 2023., a na svim računima je istaknut isti datum dospijeća, 15. lipnja 2023., bez obzira na to na koji se obračunski period odnose.

20. Dakle, obračun prema izvodu iz poslovnih knjiga je za cjelokupno utuženo razdoblje zabilježen jednom zbrojnom knjižnom promjenom s dospijećem 15. lipnja 2023. (oznaka „ZAD.PROM."), a ne redovitim periodičkim zaduženjima, što upućuje na naknadno retroaktivno evidentiranje potraživanja, a ne na stvarno i kontinuirano pružanje usluge na predmetnom obračunskom mjestu u utuženom periodu.

21. Iz detaljnijeg uvida u matičnu evidenciju knjigovodstvenih promjena razvidno je da su za sve navedene obračunske periode (od siječnja 2022. do ožujka 2023.) prethodno, u tekućem poslovanju tužitelja, bila knjižena redovna zaduženja pod oznakom „110 RED.ZADUŽ." s tekućim dospijećima, koja su potom 1. travnja 2023. stornirana unošenjem knjižnih stavki „130 STORNO RED." te nadomještena novim zaduženjima pod oznakom „111 ZADUZ-PROM" sa zajedničkim dospijećem 15. lipnja 2023.

22. Navedeni slijed knjižnih promjena – uredno tekuće zaduženje, storno i retroaktivna zamjena promijenjenom stavkom s odgođenim dospijećem – nije redovit i uobičajen način obračuna koji bi upućivao na stvarno pružanje i fakturiranje usluge u tekućem obračunskom periodu. Naprotiv, iz načina obračuna, a posebno iz istodobnog grupnog storniranja redovnih zaduženja za cijelo predmetno razdoblje i zamjene jedinstvenima s odgođenim i ujednačenim dospijećem, nije moguće zaključiti da je tužitelj predmetno obračunsko mjesto tretirao kao aktivno u smislu organiziranog i kontinuiranog pružanja usluge na toj konkretnoj lokaciji.

23. Odredbom čl. 75. st. 6. ZGO-a tužitelj je kao davatelj usluge bio dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju. Tužitelj takvu evidenciju nije dostavio, niti je na drugi način dokazao da je uslugu odvoza komunalnog otpada sukladno zakonskim odredbama stvarno organizirao i osigurao njenu dostupnost na predmetnoj adresi.

24. Sud nije prihvatio navode tužitelja da bi samo evidentiranje tuženika u Matičnoj evidenciji kao vlasnika nekretnine na predmetnoj adresi bez ikakvih daljnjih dokaza o dostupnosti i organiziranosti usluge na toj konkretnoj lokaciji bilo dostatno za usvajanje tužbenog zahtjeva. S obzirom da ZGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije bila dostupna niti pružena na predmetnom obračunskom mjestu te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je izvršio uslugu odvoza otpada sukladno citiranim odredbama ZGO-a, a time niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan odredbama čl. 75. ZGO-a, to sud nalazi da nije dokazana osnova niti visina potraživanja te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijeva ti ispunjenje obveze, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan po osnovi nedokazanosti, a i da više utuženih računa ima isti datum dospijeća, sud nije posebno odlučivao o prigovoru zastare koji je stoga bespredmetan.

26. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

27. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP -a.

28. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod točkom II/ rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda i rješenje objavljeno ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku