Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

P-399/2023-56

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Sonji Čule Erceg, pravnoj stvari tužitelja pod 1) LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika pod 1) KU, [adresa], pod 2) GU, Psihijatrijska bolnica Ugljan, Otočkih dragovoljaca 42. i pod 3) CU iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Vici Urliću, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se osnovni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] gradnjom postali vlasnici na jednake dijelove dijela čest. zem. [katastarska čestica], oranice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u KO [katastarska općina], u površini od 200 m2, u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, površine 200 m2, koji dio je na skici mjerenja od 20. siječnja 2026. i dopunjenoj skici mjerenja od 13. lipnja 2026. g. sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, prikazan i označen brojevima: 15,46,24,47,15, a koje skice predstavljaju sastavni dio ove presude, pa su tužitelji temeljem ove presude ovlašteni to pravo uknjižiti na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovog prednika BU pok. IU.

Provodi se parcelacija nekretnina te se potvrđuje geodetski elaborat prema kojem se od dijela čest. zemlje [katastarska čestica] ukupne površine 1165 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], u površini od 200 m2 u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti: suteren (Su), s prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom i okućnica cijele čest. zem [katastarska čestica] površine 49 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve KO [katastarska općina], formira katastarska čestica čiji će broj biti određen naknadno, ukupne površine 249 m2 KO [katastarska općina].

Nalaže se Tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak ovog postupka Tužiteljima, sve u roku od 15 dana uz prijetnju ovrhe. ”

II/ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na jednake dijelove fizički i geometrijski određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], oranica upisana u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, površine 200 m2, koji dio je na skici mjerenja od 20. siječnja 2026. i dopunjenoj skici mjerenja od 13. lipnja 2026. g. sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, prikazan i označen brojevima: 15,46,24,47,15, a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti, pa su tužitelji temeljem ove presude ovlašteni to pravo uknjižiti na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovog pravnog prednika BU pok. IU.

Dužni su tuženici trpjeti provedbu parcelacija nekretnina, dijela čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 1165 m2, upisane u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], na način da se u površini od 208 m2 u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblike, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, i okućnica pobliže označen i preciziran u točki I izreke presude i cijele čest. zem. [katastarska čestica] površine 49 m2 upisane u ZU 1946, sve k. o. [katastarska općina], formira katastarska čestica čiji će broj biti određen naknadno, površine 257 m2 i provede parcelacija te nekretnine u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak ovog postupka tužiteljima, sve u roku od 15 dana uz prijetnju ovrhe."

III/ Dužni su tužitelji pod 1) i 2) naknaditi tuženicima pod 1), 2) i 3), u roku od 15 dana, na ime troškova parničnog postupka iznos od 22 000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) i 2) su kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog ustali tužbom protiv tuženika pod 1) do 3) u kojoj navode da su tužitelji kao supružnici dana 1.12.1971. godine stekli pravo korištenja rješenjem SO Makarska pravo vlasništva nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 385 m2, čest. kasnije preimenovana u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Od 1973. godine do 1980. godine, tužitelji su izgradili obiteljsku stambenu zgradu s namjerom stanovanja i bavljenja turizmom za što im je bio nužan dodatni prostor radi parkiranja osobnih vozila turista. Tužitelji su do 1980. godine na temelju informacija iz poznanstava susjeda i sumještana znali da je nekretnina-zemljište koja graniči s njihovom, gore opisanom nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a opisana kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] generacijama u vlasništvu i posjedu obitelj MU, odnosno MU, pa stoga dana 15.01.1980. g. pristupaju zaključenju kupoprodajnog ugovora kao kupci, s FU kao prodavateljem nekretnine koja je u predmetnom ugovoru opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 250 m2 k. o. [katastarska općina]. Prilikom zaključenja ugovora, sačinjena je skica predmeta kupoprodaje te je FU tužiteljima predmetnu nekretninu predao i u nesmetani posjed. Skica sačinjena pri zaključenju ugovora, jasno pokazuje širinu predmeta kupoprodaje (sa lijeve strane 14,50 m, odnosno sa desne strane skice 13 m, sa evidentirana 3 "laza" od 5,40 m, 5,30 m i 3,80 m), kao i to da je odmah od skicirane donje granice međe navedeno dr. L. Svijest tužitelja o tome što kupuju, može se također detektirati i uvidom u skicu vještačenja iz parničnog predmeta P-4173/77, gdje je skicirana nekretnina na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sa lijeve strane skice je jasno vidljivo da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnina koja se navodi u ugovoru od dana 15.01.1980. godine), graniči neposredno s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da ta međa dolazi okomito do čest. zem. [katastarska čestica]. Iz ove skice može se zaključiti kako tužitelji od 1978. godine imaju saznanja kako zemlja koja je u vlasništvu FU graniči neposredno sa nekretninom koja je već tada u vlasništvu dr. L (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Tužitelji su dodatnu potvrdu vlasničkih ovlaštenja prodavatelja FU stekli i temeljem uvida u rješenje SO Makarska od 15.11.1976. godine br. UP-IO-02-991/1-74, kojim rješenjem je u svrhu izgradnje mjesne saobraćajnice istočno od odvojka sa [adresa] u [adresa], dodijeljen na korištenje Općini Makarska i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., te se utvrđuje da za predmetno zemljište u površini 70 m2 uknjiženo pravo korištenja ima prednik tuženika – BU pk. IU, ali da je isto u posjedu EU pk. LUE, ZU i MU pok. LUE, iz čega proizlazi da 1976. godine prednik tuženika nije posjednik predmetne nekretnine. U postupku eksproprijacije dijela čest. zem. [katastarska čestica], kod Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Makarska, konstatira se ustupanje rubriciranog predmeta Općinskom sudu u Makarskoj radi isplate naknade za opisanu nekretninu stvarnim nositeljima prava korištenja EU pk. LUE, ZU i EU JUE pk. LUE, te kod Općinskog suda u Makarskoj u izvanparničnom predmetu radi određivanja naknade br. R-121/80 dana 29.9.1981. godine, stranke (EU i JUE s jedne strane i Općina Makarska s druge strane), zaključuju sporazum o naknadi za oduzeto zemljište, 70 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Od zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora 1980. godine i isplate kupoprodajne cijene, tužitelji su permanentno poduzimali građevinske radove kako bi predmetnu nekretninu što efikasnije doveli u stanje koje je njezina predviđena svrha, odnosno u stanje podobno za korištenje predmetnog zemljišta kao parkirališta i okućnice-vrta. Tužitelji su tijekom 1980-tih godina kamenim pod zidima suhozidom koji je na vrh bio povezan betonskim vijencem, napravili okvir, koji su kamenom i zemljanom ispunom učinili ravnim i pogodnim za parkiralište, odnosno preostali dio kultiviraju te sade ukrasno bilje te održavaju vrt. Od toga vremena, predmetna nekretnina ima dva nivoa (prvi viši nivo je parkiralište, a drugi niži nivo je vrt-okućnica), što je vidljivo iz geodetske snimke stvarnog stanja, izrađene po narudžbi Općine Makarska radi izrade urbanističkih planova, od strane poduzeća Nivel iz Sesveta od dana 19.10.1984. godine. Iz navedene geodetske snimke, vidljivo je također kako predmetno zemljište čini jedinstvenu uporabnu cjelinu sa čest. zem. [katastarska čestica], odnosno čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radi podizanja nivoa turističke usluge tužitelja, isti odlučuju srušiti kamene podzide i maknuti nasuti kamen kako bi ispod parkinga izgradili stambene i pomoćne prostorije, odnosno na krovu takve zgrade da bi ponovno sagradili parking, te opisanu gradnju tužitelji poduzimaju u periodu od 1994. do 1995. godine. Najzahtjevnije građevinske radove izvodio NU kao vlasnik građevinskog obrta iz [adresa]. Dovršetak građevinskih radova, odnosno izgradnja betonskog pokrova ("deke") izvršena je u jesen 1995. godine. Izgradnjom betonskog prohodnog krova, predmetni je građevinski objekt doveden u stanje svoje namjene, te su tužitelji od 1995. godine predmetni građevinski objekt koristili kao stambeno- spremišni prostor i parkiralište za svoje osobna vozila i vozila svojih gostiju. Tijekom 2002. godine, tužitelji poduzimaju niz pravnih radnji kako bi evidentirali svoje vlasništvo u katastru, zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima. Tijekom poduzimanja opisanih pravnih radnji, tužitelji posredstvom osoba koje imaju stručna znanja, stječu saznanja kako je nekretnina koju su 1980. godine kupili od FU i koja im je predana u posjed, odnosno na kojoj su sagradili građevinski objekt, samo dijelom predstavlja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je u svom pretežitom dijelu evidentirana kao dio č. zem. [katastarska čestica]. Naime, uz zastupanje odvjetnika ČU, tužitelji su kao tužitelji pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja vlasništva navedene nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], protiv FU pod brojem P-419/97. U rubriciranom postupku, dana 26.11.1998. godine donesena je presuda na temelju priznanja, kojom su tužitelji utvrđeni vlasnicima svaki u ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali bez navođenja površine predmetne čestice. Obzirom na izostanak ovoga bitnog elementa definiranja nekretnine, tužitelji u tom trenutku nisu znali kolika je površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno nemaju niti su mogli imati saznanja da su zgradu izgradili na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nakon saznanja za okolnosti iz točke 6. ove tužbe, tužitelji utvrđuju kako je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, upisana u ZU 1407 kulture oranica površine 1165 m2, vlasništvo BU pok. IU. BU umro je dana 19.9.1997. godine, te je iza njega proveden ostavinski postupak pod brojem O-244/97, te su u rješenju o nasljeđivanju od dana 7.6.1999. godine kao nasljednici pok. BU, imenovani ovdje tuženici. Stupanjem na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, tužitelji pokreću postupak legalizacije predmetnog građevinskog objekta te je temeljem njihovog zahtjeva, SD županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, donijelo rješenje o izvedenom stanju br. UP/I- 361-02/1303/0849 dana 8.12.2014. godine, a koje rješenje je postalo pravomoćno 3.3.2015. godine, kojim se ozakonjuje završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2, katnosti suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade), s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, izgrađene na zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica]. Uz rješenje o izvedenom stanju je geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade oznake Br.pr. 10/13 od 9.1.2013. godine koju je u tvrtci Geoanda d.o.o. iz Zagreba, izradila ovlaštena inž. geod. DU, a iz kojeg snimka je vidljivo zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade. Opisano zemljište je upravo identično sa zemljištem označenim na skici mjerenja izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Nedjeljku Bitanga dana 5.11.2007. godine, a u kojoj je skici mjerenja zemljište koje se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nužno je za uporabu ozakonjene zgrade označeno s slovima C-D-E-F-C s utvrđenom površinom od 208 m2. Dakle, građevina naprijed opisana, sagrađena je na dvije zk čestice, od kojih je samo jedna (4493/10) uknjižena kao vlasništvo tužitelja. Obzirom na ovu okolnost, tužitelji smatraju kako za opisanu građevinu treba biti utvrđena jedna kat. čestica, jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 157. st. 2. t. 2. Zakona o prostornom uređenju. Tuženici osporavaju tužiteljima vlasništvo građevinskog objekta opisanog u točkama 9 i 10 tužbe, kao i vlasništvo zemljišta nužnog za redovitu uporabu tog objekta. Obzirom na osporavanje vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je sagrađen objekt tužitelja, isti nisu u mogućnosti kroz upravni postupak u smislu Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, provesti parcelaciju predmetnog zemljišta radi utvrđivanja građevinske čestice jer bi u tom postupku bila potrebna suglasnost svih upisanih vlasnika, pa prema tome ovdje i konkretno tuženika. Zbog toga je o istom dužan odlučiti sud i provesti parnični postupak, a prema odredbama iz čl. 59, 64. st. 5. i 75. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Tužitelji smatraju kako se u ovoj parničnoj stvari treba primijeniti Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima jer je isti bio na snazi od dana 15.9.1980. godine sve do dana 31.12.1996. godine, posebno odredba čl. 24. tog Zakona. Obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelji ustaju predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom kojim traže utvrđenje da su tužitelji pod 1) i 2) gradnjom postali vlasnici na jednake dijelove dijela od 208/1165 čest. zem. [katastarska čestica], oranica upisane u ZU 1407 u k. o. [katastarska općina] , u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto porvršine 81,20 m2 katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, površine 208 m2, koji dio je na skici mjerenja od 5. studenog 2007.g od. iz vještva koje je izgradio sudski vještak za geodeziju prikazan i označen slovima: C-D-E-F-C, a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, pa su tužitelji temeljem ove presude ovlašteni to pravo uknjižiti na svoje ime i uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovog prednika BU pok. IU. Nadalje u zahtjevu je sadržano da se provodi parcelacija nekretnina, te se potvrđuje geodetski elaborat prema koje se od 208/1165 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 1165 m2 upisane u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], u površini od 208 m2 u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvoje sobe s kupaonicom i okućnica i cijele čest. zem. [katastarska čestica] površine 49 m2 upisane u ZU 1946 sve ko. [katastarska općina], formira katastarska čestica čiji će broj biti određen naknadno, površine 257 m2 k. o. [katastarska općina], sve uz naknadu troškova tužiteljima.

2. U svom odgovoru na tužbu, tuženici pod 1) do 3) prigovorili su vrijednosti predmeta spora, te ističu da je vrijednost predmeta ovog spora mnogo veća od 201.000,00 kn, kako to pogrešno tvrde tužitelji. Uzevši u obzir sve bitne čimbenike za određivanje vrijednosti određene nekretnine, mišljenja su da predmetna nekretnina vrijedi najmanje 1.500.000,00 kn, pa stoga i predlažu da sud odredi navedeni iznos kao VPS u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te ističu da ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, predstavlja već presuđenu pravnu stvar obzirom da je presudom Općinskog suda u Makarskoj od dana 20.1.2011. godine, a koja presuda je potvrđena i presudom Županijskog suda u Splitu dana 13.2.2014. godine, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđivanje da su tužitelji vlasnici iste nekretnine koja je utužena i predmetnom tužbom. Dakle, iz navedenog je razvidno da su tužitelji nakon što je pravomoćno odbijen njihov tužbeni zahtjev u parničnom postupku koji se vodio pred naslovim sudom pod brojem P-551/02, pokrenuli i predmetni postupak iako je u parničnom postupku P-551/02 utvrđeno da tužitelji nisu stekli vlasništvo predmetne nekretnine, a sve s ciljem uznemiravanja tuženika, te ometanja istih u korištenju njihovih vlasničkopravnih ovlaštenja. Podredno, ukoliko sud ne prihvati navode tuženika da se ovdje radi o već presuđenoj pravnoj stvari, tuženici smatraju važnim naglasiti da je iz historijata tužbe razvidno da isti gotovo u cijelosti ponovno reproducira ranije tvrdnje tužitelja iz parničnog postupka P-551/02, a koji postupak je okončan pravomoćnom odbijajućom presudom u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, pa dokaze predložene od strane tužitelja usmjerene na dokazivanje činjenica koje su već ranije utvrđene u parničnom postupku P-551/02, nikako nije potrebno provoditi. Zapravo, navedeni dokazi su plod zlorabljenja procesne pozicije tužitelja, te su isti usmjereni isključivo na odugovlačenje ovog parničnog postupka. Jedina nova tvrdnja tužitelja u ovom postupku je njihova tvrdnja da su u razdoblju od 1994. godine do 1995. godine na zemljištu tuženika izgradili objekt opisan u predmetnom tužbenom zahtjevu, pa ako sud ocjeni da je u ovom postupku potrebno provoditi bilo kakve dokaze, onda to mogu biti jedino dokazi na okolnost je li predmetni objekt izgrađen na zemljištu tuženika u razdoblju između 1994.-1995. godine. Međutim, kod ovakve tvrdnje tužitelja, razvidno je da su tužitelji iznošenjem navedene tvrdnje, kontradiktorni sami sebi, obzirom da svojim podneskom od 16.9.2010. godine koji podnesak je predan sudu tijekom parničnog postupka P- 551/02, jasno i nedvosmisleno tvrde da na spornom zemljištu "niti godine 1995., a niti godine 2010. nema betonske ploče već se tu nalazi kako onda, tako i danas zemlja, jer se ispod cijelog parkirališta ne nalazi podrum-ostava, pa nema niti betonske ploče". Isto tako, tijekom parničnog postupka P-551/02, sačinjena je i geodetske skica spornog prostora po geodetu OU koji je istu izradio nakon izlaska na teren te je i iz navedene skice razvidno da ni dana 2.7.2002. kada je skica izrađena, na predmetnom prostoru nije bio izgrađen nikakav objekt. Dakle, kada uzmemo u obzir gore navedene činjenice i dokaze u svezi vremenskog perioda u kojem je izgrađen objekt na zemljištu tuženika, a posebno tvrdnje tužitelja iznesene u P-551/02, i činjenicu da je predmetni postupak pokrenut nakon što je tužbeni zahtjev tužitelja u predmetu P-551/02 pravomoćno odbijen, razvidno je da je tvrdnja tužitelja da su predmetnu građevinu na zemljištu tuženika gradili između 1994-1995. g. neistinita, te da su tužitelji navedenu tvrdnju prilagodili s ciljem kako bi se na odnos između stranaka primijenio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi do 31.12.1996. godine. Međutim, prilikom iznošenja navedenih neistina, tužitelji su zaboravili na svoje iskaze dane u ovosudnom predmetu P-551/02. Slijedom svega naprijed navedenog, očito je da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim zk česticama, pa tuženici predlažu da sud odbije tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelji su podneskom predanim na pripremnom ročištu dana 2. lipnja 2017. god. (list 105-107 spisa) precizirali tužbeni zahtjev kojim traže utvrđenje da su tužitelji gradnjom postali vlasnici na jednake dijelove fizički i geometrijski određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] pobliže opisanog u skladu s nalazom i mišljenjem vještak za geodeziju Nedjeljka Bitange, te uz tako postavljeni tužbeni zahtjev postavlja i alternativni tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] pobliže opisanog u tužbenom zahtjevu te da su tuženici dužni trpjeti provedbu parcelacija nekretnina, dijela čest zem. 4490/13 ukupne površine 1165 m2, upisane u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], na način da se u površini od 208 m u naravi završena jednostavna slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije s kupaonica i okućnica pobliže označen i preciziran u točki 1. izreke presude i cijele čest. zem. [katastarska čestica] površine 49 m2 upisane u ZU br. 1946 sve k. o. [katastarska općina], formira katastarska čestica čiji će broj biti određen naknadno površine 257 m2 i provede parcelacija te nekretnine u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], sve uz naknadu parničnog troška tužiteljima. Raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta sud je primio na znanje i dopusti uređeni osnovni (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja (list 166-168 spisa), zajedno s postavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom (čl. 188. st. 2. i 3. ZPP-a). Tužitelji su nadalje, podneskom predanim na ročištu dana 9. travnja 2018. god. precizirali osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Perice Puljića, na način da isti glase kao u izreci presude.

4. Presudom ovog suda br. 405/2019 od 18. ožujka 2020. godine sud je presudio „ I/ Odbija se osnovni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], gradnjom postali vlasnici na jednake dijelove fizički i geometrijski određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], oranica upisana u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, površine 208 m2, koji dio je na skici mjerenja od 8.1.2018. godine iz vještva koje je izradio sudski vještak za geodeziju Perica Puljić, prikazan i označen slovima: C-D-E- F-C, a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti, pa su tužitelji temeljem ove presude ovlašteni to pravo uknjižiti na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovog pravnog prednika BU pok. IU.

Dužni su tuženici trpjeti provedbu parcelacija nekretnina, dijela čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 1165 m2, upisane u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], na način da se u površini od 208 m2 u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, i okućnica pobliže označen i preciziran u točki I izreke presude i cijele čest. zem. [katastarska čestica] površine 49 m2 upisane u ZU 1946, sve k. o. [katastarska općina], formira katastarska čestica čiji će broj biti određen naknadno, površine 257 m2 i provede parcelacija te nekretnine u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak ovog postupka tužiteljima, sve u roku od 15 dana uz prijetnju ovrhe."

II/ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na jednake dijelove fizički i geometrijski određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], oranica upisana u ZU 1407 k. o. [katastarska općina], u naravi završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2 katnosti suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking, visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade) s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, površine 208 m2, koji dio je na skici mjerenja od 8.1.2018. godine iz vještva koje je izradio sudski vještak za geodeziju Perica Puljić, prikazan i označen slovima: C-D-E-F-C, a koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti, pa su tužitelji temeljem ove presude ovlašteni to pravo uknjižiti na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovog pravnog prednika BU pok. IU.

Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak ovog postupka tužiteljima, sve u roku od 15 dana uz prijetnju ovrhe."

III/ Dužni su tužitelji pod 1) i 2) naknaditi tuženicima pod 1), 2) i 3), u roku od 15 dana, na ime troškova parničnog postupka iznos od 30.000,00 kuna.„

5. Povodom žalbe tužitelja na gore navedenu presudu ovog suda, Županijski sud u Karlovcu je rješenjem br. Gž-759/2020-2 od 29. ožujka 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu ovog suda te predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

6. Uređujuća sutkinja kojoj je predmet vraćen u rad u očitovanju i zahtjevu za izuzeće od 17. travnja 2023. je tražila izuzeće od rada u ovom predmetu, a sukladno zahtjevu tužiteljice iz žalbe.

7. Zahtjev sutkinje za izuzećem je prihvaćen odlukom Ureda predsjednika ovog suda od 11. siječnja 2024. te je isti predmet dan u rad drugoj uređujućoj sutkinji.

8. Podneskom od 12. ožujka 2024. tuženik pod 1) je izjavio zahtjev za revizijom u konkretnom postupku te je na isti zahtjev podneskom od 18. ožujka 2024. pun. tužitelja dao odgovor.

9. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd- 1206/2025 od 7. listopada 2025. odbačen je zahtjev za revizijom.

10. Prvo pripremno ročište pred novim uređujućim sucem je održano 06. lipnja 2024. te je isto zaključeno na drugom pripremnom ročištu od 12. studenog 2024. na kojem je odlučeno da će se izvesti se dokaz pregledom dokumentacije koja je priložena spisu, pregledom dokumentacije koja će biti naknadno dostavljena, saslušanjem stranaka, svjedoka HU i PU, čije podatke će dostaviti pun. tužitelja, te da će se izvesti dokaz čitanjem iskaza stranaka danih u ovosudnom predmetu P-551/2002 kao i čitanje isprava te donesenih presuda koje isprave i presude se nalaze tom spisu te dokaz vještačenje po vještaku geodetske struke.

11. Dana 10. ožujka 2025. je održan očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje sudskog vještaka za Geodeziju, Zvonka Babića, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio ovom sudu dana 22. siječnja 2026., a na koje stranke nisu imale prigovor, dok je tužitelja samo tražio dopunu istog kako bi mogao urediti i specificirati svoj tužbeni zahtjev, a ista je zaprimljena dana 13. lipnja 2026.

12. Pun. tužitelja je na raspravi od 08. travnja 2026. odustao od izvođenja dokaza saslušanja tužitelja jer da su isti u poodmakloj životnoj dobi.

13. Pun. tužitelja je na raspravi od 14. srpnja 2026. odustao od izvođenja dokaza saslušanja svjedoka HU i PU, za koje nije ni dostavio adrese kao što mu je naloženo rješenjem ovog suda od 12. studenog 2024. Pun.tužitelja je na zadnjoj glavnoj raspravi uredio i alternativno postavljen tužbeni zahtjev u podnesku od 01.06.2017. na način da se mijenja dio alternativnog zahtjeva u pogledu sudskog vještačenja na kojem se osniva tužbeni zahtjev tako da glasi da uz 9. redu "sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića prikazan i označen brojevima 15, 46, 24, 47,15".Također se ispravlja površina u drugom pasusu alternativnog tužbenog zahtjeva tako da umjesto površine od 208 m2 treba stajati 200 m2. dok se pun. tuženika se protivio svim izmjenama tužbenog zahtjeva iz svih razloga navednih u dosadašnjem tijeku postupka, a sud je rješenjem dopustio predložene izmjene tužbenog i alternativnog tužbenog zahtjeva.

14. Sud je u ponovljenom postupku ponovo saslušao tuženika pod 1) te izveo se dokaz čitanjem iskaza stranaka danih u ovosudnom predmetu P-551/2002 kao i čitanje isprava te donesenih presuda koje isprave i presude se nalaze tom spisu, a na što stranke nisu imale prigovora, te je izveo dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja ovaj sud je odbio kao neosnovan, a sud je utvrdio da je i alternativni zahtjev tužitelja također neosnovan.

16. Tužitelji svoj osnovni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1407 k. o. [katastarska općina], građenjem, temelje na odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne Novine“ broj: 53/91, 9/92, i 77/92 – dalje: ZOVO - koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. god.), kojom je propisano da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

17. Tuženici su u tom pravcu prigovarali vremenu izgrađenosti objekta, a što je od značaja za primjenu važećeg zakona, vezano za utvrđenje osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je stoga valjalo utvrditi, tko je i na kakav način posjedovao predmetno zemljište, te kada su tužitelji na spornom zemljištu izgradili objekt opisan u nalazu vještaka za geodeziju Perice Puljića, po prikazan na skici mjerenja od 8. siječnja 2018. god. opisan tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja sa ročišta od 9. travnja 2018. god., odnosno, Zvonka Babića po vještačenju iz 2026. godine te okolnosti vezane za izgradnju navedenog objekta, kako bi se utvrdio osnov stjecanja prava vlasništva predmetnog zemljišta, odnosno jesu li ovisno o naprijed navedenim utvrđenjima ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetne građenjem kako je to navedenom u osnovnom tužbenom zahtjevu tužitelja ili dosjelošću prema odredbama u to vrijeme važećeg zakona, kako je to istaknuto u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje SO Makarska od 1. 12. 1971. godine (list 8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 1946 k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), Rješenje o odobrenju za građenje od 11. prosinca 1972. godine (list 10 spisa), Kupoprodajni ugovor od 15. siječnja 1980. godine (list 11 spisa), skica vještačenja ĐU iz 1977. godine (list 13 spisa), Rješenje SO Makarska od 15. studenog 1976. godine (list 14-17 spisa), Zaključak SO Makarska od 8. ožujka 1979. godine (list 18 spisa), Zapisnik o usmenoj raspravi SO Makarska od 3. listopada 1980. godine (list 19 spisa), Zapisnik Općinskog suda u Makarskoj posl. br. I R-121/80 od 29. rujna 1981. godine (list 20-22 spisa), geodetska snimka „Situacija [adresa]“ od dana 19. listopada 1984. god. (list 23 spisa), Presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-419/97 od 26. studenog 1998. godine (list 24 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 1407 k. o. [katastarska općina] (list 25 spisa), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O244/97 od 7. lipnja 1999. godine (list 26-28 spisa), Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa:

UP/I-361-02/13-03/0849 od 8. prosinca 2014. godine (list 29-31 spisa), Arhitektonska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (list 32-54 spisa), geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (list 55-62 spisa), skica mjerenja geodetskog obrta [obrt] od 2. srpnja 2002. godine (list 74 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžx-124/12 od 13. veljače 2014. godine (list 75-76 spisa), presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-551/02 od 20. siječnja 2011. godine (list 77-79 spisa), dopis tužitelja LU na navode tuženika s ročišta i u podnescima od 9. rujna 2010. god. u predmetu IP-551/02 (list 80-87 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Makarska, Klasa: UP/I-552-02/12-01/03 od 31. svibnja 2012. godine (list 94-96 spisa), preslika fotografije priložene od strane tuženika na ročištu dana 10. travnja 2017.god. (list 98-99 spisa), povijest promjena Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Makarska, Klasa: 936- 02/10-05/197 Urbroj: 541-23-3-04/9-10-2 od 11. listopada 2010. godine (list 100-101 spisa), skicu premjeravanja Ureda za katastar Makarska klasa: 930-03/99-01 Ur.br. 2142-372-92 (list 108 spisa), ponuda-predračun investitora JU od 25.8.1995. godine (list 109 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 408 k. o. [katastarska općina] (list 110 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 460 k. o. [katastarska općina] (list 111 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 834 k. o. [katastarska općina] (list 112 spisa), kupoprodajni ugovor od 3. jul 1965. godine (list 113 spisa), prijavni list Kotarskog suda Makarska od 16. svibnja 2017. godine (list 115-117 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 302 k. o. [katastarska općina] (list 118 spisa), fotografije priložene od strane tužitelja (list 119-120 spisa), uvid u spis ovog suda posl. broj P-551/02, izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Perice Puljića i vještaka građevinske struke Katje Marče (list 128- 130 spisa), uvid u nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 11.siječnja 2018.god. (list 136-140 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Katje Marče (list 141-156 spisa), očitovanje vještaka Katje Marče od 11. lipnja 2018.g od. (list 173-182 spisa), i od 3. prosinca 2018.g od. (list 185 spisa), izveo dokaz saslušanjem vještaka Katje Marče (list 193 spisa), saslušanje svjedoka KUE (list 194 spisa); RU, ŠU, GUE (lsit 196-198 spisa), TU , SU (list 199-201 spisa), ŽU (list 205-207 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja pod 1) i 2), te tuženika pod 1) i 3) u svojstvu parničnih stranaka (list 212-219 spisa) , sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Zvonka Babića dana 10. ožujka 2025., koji je nalaz i mišljenje napravio 22. siječnja 20226. (414-430 spisa), dopuna istog od 13. lipnja 2026. ( list 517-519 spisa), iskaz tuženika pod 1) ( list 527-530 spisa) nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl. 7. i 8. ZPP-a, odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

19. Uvidom u Rješenje SO Makarska od 1. 12. 1971. godine (list 8 spisa), utvrđeno je da se VU i ĆU iz [adresa], kao novim korisnicima, daje u korištenje u svrhu izgradnje stambene zgrade u [adresa], nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemljište označeno sa čest. zem. [katastarska čestica] površine 385 m2, k. o. [katastarska općina], uknjižene bivše vlasnosti AU. J, te se predaje u posjed radi izgradnje stambene zgrade, a novi korisnici su dužni u roku od 3 godine od dana pravomoćnosti rješenja na dodijeljenom zemljištu izgraditi stambenu zgradu. Ako u naloženom roku ne podignu zgradu, gube pravo kojim je dano rješenje.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1946 k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 49 m2, upis prava vlasništva na ime JU iz [adresa] za ½ dijela i JU VU iz [adresa] za ½ dijela.

21. Uvidom u Rješenje o odobrenju za građenje od 11. prosinca 1972. godine (list 10 spisa), utvrđeno je da se navedenim rješenjem odobrava VU i ĆU iz [adresa], kao investitorima da mogu izgraditi stambenu porodičnu zgradu u otvorenom načinu izgradnje na građevinskom zemljištu označenom na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], pod uvjetom da se drži glavnog projekta koji je sastavni dio rješenja. Odobrenje prestaje važiti ako se sa izgradnjom objekta ne počne u roku od godinu dana od dana izdavanja odobrenja.

22. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 15. siječnja 1980. godine uz priloženu skicu (list 12 spisa), utvrđeno je da je ugovor zaključen između MU pok. LUE iz [adresa] kao prodavaoca i UU i VU iz [adresa] kao kupaca. Predmet kupoprodaje nekretnine označene kao zem. čestice br. 4493/9 i 4493/10 k. o. [katastarska općina], površine cca 250 m2. U ugovoru je navedeno da se nekretnine nalaze neposredno uz česticu zgrade kupaca, omeđene sa istoka česticom zgrade kupaca, sa juga zemljišnom česticom L – postojeća žičana ograda, sa zapada zemljišnom čest. Luke Brajkovića – postojeći zidić visine 50 cm i stepenište u produžetku prema sjeveru i sa sjevera lokalna prometnica. Ugovorena kupoprodajna cijena 500.000,00 Dinara, čiji primitak prodavalac potvrđuje potpisom ugovora. Ugovor je potpisan od strane prodavaoca MU, kupaca UU i VU, te svjedoka LV, JV i KV.

23. Uvidom u skica vještačenja ĐU iz 1977. godine (list 13 spisa), utvrđeno je da je na skici prikazana čest. zem. [katastarska čestica] označenih vlasnika VU JU. U napomeni skice stoji da je točkama 1-2 prikazana žičana ograda na betonskom zidu, točkama 3-4 rub kamenog podzida. Granica između VU i GV i dr. polovicom kamenog podzida koja je na skici označena crveno od točke A do B.

24. Uvidom u Rješenje SO Makarska broj: UP-Io-02-991/1-74 od 15. studenog 1976. godine (list 14-17 spisa), utvrđeno je da se povodom zahtjeva općine [adresa] za dodjelu na korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta, društveno vlasništvo u svrhu rekonstrukcije i proširenja puta u [adresa], općini [adresa] dodjeljuje na korištenje putem neposredne pogodbe u svrhu izgradnje mjesne saobraćajnice, istočno od odvojka sa [adresa] u [adresa], neizgrađeno građevinsko zemljište društvenog vlasništva u k. o. [katastarska općina], a koja je na zemljištu označenom sa čest. zem. [katastarska čestica] površine 1.201 m2, nastala od nekretnina pobliže navedenih pod točkom I rješenja. Između ostalih, iz rješenja je vidljivo da je čestica nastala i od dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 70 m2 ZU 1407 k. o. [katastarska općina] uknjiženo prava korištenja u korist BU pok. IU, a posjeda EU, ZU i MU.

25. Uvidom u Zaključak SO Makarska broj: UP-Io-02-991/3-74 od 8. ožujka 1979. godine (list 18 spisa), utvrđeno je da je dana 1. kolovoza 1977. godine, postalo izvršno rješenje SO Makarska od 15. studenog 1976. godine br. UP-Io-02-991/1-74 kojom je općini [adresa] dodijeljeno na korištenje u svrhu izgradnje mjesne saobraćajnice građevinsko zemljište društvenog vlasništva označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 1.201 m2 k. o. [katastarska općina]. Navedenim zaključkom pozivaju se izvršenici navedeni pod točkom II zaključka, da zemljište označeno u točci I zaključka najkasnije do 16. ožujka 1979. godine predaju u posjed Općini Makarska.

26. Uvidom u Zapisnik o usmenoj raspravi SO Makarska broj: UP-Io-Io-02-991/74 od 3. listopada 1980. godine (list 19 spisa), utvrđeno je da je zapisnik sastavljen u predmetu pokušaja sporazumnog određivanja naknade za zemljište dodijeljeno na korištenje i deposedirano u korist općine [adresa] u svrhu izgradnje mjesne saobraćajnice, istočno od odvojka sa [adresa] u [adresa], po rješenju SO Makarska od 15. studenog 1976. godine br. UP-Io-02-991/1-74. Određivanje naknade odnosi se na dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 87 m2 uknjiženog prava korištenja u korist CV žene LUE rođene K. U skladu sa Zaključkom, predmet je dostavljen Općinskom sudu u Makarskoj kako bi se u vanparničnom postupku donijela odluka o naknadi za naprijed navedenu nekretninu.

27. Uvidom u Zapisnik Općinskog suda u Makarskoj posl. br. I R-121/80 od 29. rujna 1981. godine (list 20 spisa), utvrđeno je da se radi o vanparničnom predmetu vezano za određivanje naknade za nekretninu, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 70 m2 k. o. [katastarska općina], oduzeta temeljem pravomoćnog rješenja SO Makarska od 15. studenog 1976. godine br. UP-Io-02991/1-74. Na zapisnik je zaključen sporazum o naknadi između prisutnih stranaka predlagatelja CV EU i CV JUE, te zz predloženika Općine Makarska, gdje su stranke složno utvrdile pravičnu naknadu za oduzeto zemljište u iznosu od 7.821,95 Dinara, koji iznos se SO Makarska obvezuje isplatiti bivšim vlasnicima EU i BV, na način kako je to utvrđeno točkama I i II sporazuma o naknadi.

28. Uvidom u Zapisnik Općinskog suda u Makarskoj posl. br. I R-120/80 od 29. rujna 1981. godine (list 22 spisa), utvrđeno je da se radi o vanparničnom predmetu vezano za određivanje naknade za nekretninu, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 87 m2 k. o. [katastarska općina], oduzeta temeljem pravomoćnog rješenja SO Makarska od 15. studenog 1976. godine br. UP-Io-02991/1-74. Na zapisnik je zaključen sporazum o naknadi između prisutnih stranaka predlagatelja BV EU i BV JUE, te zz predloženika Općine Makarska, gdje su stranke složno utvrdile pravičnu naknadu za oduzeto zemljište i kulture u ukupnom iznosu od 11.405,40 Dinara, koji iznos se SO Makarska obvezuje isplatiti BV pok. LUE u roku od 30 dana od dana zaključenja sporazuma.

29. Uvidom u Presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-419/97 od 26. studenog 1998. godine (list 24 spisa), utvrđeno je da je u postupku tužitelja pod 1) JU i pod 2) VU iz [adresa], zastupani po pun. ČU, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika IV pok. LUE iz [adresa], kao nasljednika MV žene LUE, navedenom presudom utvrđeno da su tužitelji temeljem ugovora od 15. siječnja 1980. godine, stekli vlasništvo svaki po ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega im je tužitelj dužan izdati valjanu tabularnu ispravu radi uknjižbe tog prava na njihovo ime i uz brisanje s imena CV žene LUE, odnosno tuženika kao njenog nasljednika, a koju će u protivnom zamijeniti presuda. Presuda pravomoćna 25. siječnja 1999. godine. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1407 k. o. [katastarska općina] (list 25 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 1165 m2, upis prava vlasništva na ime BU pok. IU za cijelo.

30. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O- 244/97 od 7. lipnja 1999. godine (list 26-28 spisa), utvrđeno je da je iza smrti pok. BU pok. JUE i pok. Vice, imovina ostavitelja pobliže navedena pod točkom I/ izreke rješenja, raspoređena temeljem zakona i sporazuma nasljednicima FV supruzi ostavitelja, KU, sinu ostavitelja, GU, sinu ostavitelja, EV kći ostavitelja, i CU, sinu ostavitelja, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izreke rješenja.

31. Uvidom u Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-361-02/13-03/0849 od 8. prosinca 2014. godine (list 29-31 spisa), uz priloženu Arhitektonsku snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (list 32-54 spisa) i geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (list 55-62 spisa), utvrđeno je da se navedenim rješenjem ozakonjuje završena jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, pravilnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 81,20 m2, katnosti: suteren (Su), s ravnim prohodnim krovom koji se koristi kao parking visine 2,87 m (mjereno od najniže kote uređenog terena uz zgradu do vijenca zgrade), s jednim spremištem i dvije sobe s kupaonicom, izgrađene na zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na adresi [adresa], prikazanog geodetskom snimkom izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, oznake: Br. pr.10/13 od 9. siječnja 2013. godine, koju je u tvrtci GEOANDA d.o.o. iz Zagreba, izradila ovl. ing. geod. DU, mag. ing. geod. et. geoinf/Geo 983/ i snimkom izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade Br. pr. 56/13 iz travnja 2013. godine koju je u tvrtci OBLOK d.o.o. iz Đurđevca, izradila ovlaštena arhitektica ZV dipl. ing. arh./A 2956/. Geodetska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade i snimka izvedenog stanja iz točke I sastavni je dio rješenja.

32. Uvidom u skicu geodetskog obrta „ [obrt]“ od 2. srpnja 2002. god. (list 74 spisa), utvrđeno je da je u primjedbi navedeno da je na skici prikazano i slovima označeno A, B, C, D do A, zemljište [adresa] i [adresa] u [adresa] k. o. [katastarska općina], koje se koristi kao parking. Površina navedenog zemljišta iznosi 257 m2 i to čest. zem. [katastarska čestica] površine 49 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 208 m2.

33. Uvidom u spis ovog suda posl. broj P-551/02, utvrđeno je da se radi o postupku pokrenutom po tužbi tužitelja LU i dr., protiv tuženika KU i dr., u kojem postupku je presudom Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-551/02 od 20. siječnja 2011. godine, utvrđeno je da je u pravnoj stvari tužitelja pod 1) LU i pod 2) JU, oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku NV, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika pod 1) KU iz [adresa], pod 2) GU, psihijatrijska bolnica Ugljan, kojeg zastupa tuženik pod 1) KU kao skrbnik, te tuženika pod 3) CU pok. BU, odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatraženo utvrđenje da su tužitelji kupnjom od FU pok. LUE kao stvarnog vlasnika, na temelju ugovora od 15. siječnja 1980. godine, stekli vlasništvo dijela od 207/1165 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1407 k. o. [katastarska općina], u naravi površine 208 m2, na skici mjerenja sudskog vještaka Nediljka Bitange, označeno slovima "C-D-E-F-C", na temelju čega bi tužitelji bili ovlašteni to pravo uknjižiti na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, odnosno njihovog prednika BU pok. IU.

34. Postupajući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Splitu, presudom posl. broj Gžx- 124/12 od 13. veljače 2014. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-551/02 od 20. siječnja 2011. godine. Presuda Općinskog suda u Makarskoj P-551/02 od 20. siječnja 2011. god. i presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžx-124/12 od 13. veljače 2014. godine priložene u predmetnom spisu (list 75-76, 77-79 spisa), utvrđeno je da je navedenom odlukom u pravnoj stvari tužitelja pod 1) LU i pod 2) JU, oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku NV, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika pod 1) KU pok. BU iz [adresa], pod 2) GU, psihijatrijska bolnica Ugljan, kojeg zastupa tuženik pod 1) KU kao skrbnik, te tuženika pod 3) CU, odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj br. I P-551/02 od 20. siječnja 2011. godine.

35. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb Makarska, Klasa: UP/I-552-02/12- 01/03 od 31. svibnja 2012. godine (list 94-96 spisa), utvrđeno je da je navedenim rješenjem GU rođ. **.**.1954.. u [adresa], od oca BU i majke FV r. G s prebivalištem u [adresa], u potpunosti lišen poslovne sposobnosti, te se stavlja pod skrbništvo. Za skrbnika se imenuje KU rođ. **.**.1950.. u [adresa] od oca BU i majke FV rođ. G, sa prebivalištem u [adresa]. Ul. Od borova 22. Dužnosti i obveze skrbnika sadržane u točkama III-V rješenja.

36. Uvidom u povijest promjena Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Makarska, Klasa: 936-02/10-05/197 Urbroj: 541-23-3-04/9- 10-2 od 11. listopada 2010. godine (list 100-101 spisa), utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastala 1936. godine u površini od 1132 m2 te se upisuje u posjedovni list br. 1376 na ime KU pok. C iz [adresa]. Ista je nastala cijepanjem matične čestice zemlje [katastarska čestica] koja je od osnutka katastra do 1936. godine (kada je nastala čest. zem. [katastarska čestica]), bila upisana u posjedovnom listu br. 144 na ime Samostan Sv. Križa, [adresa]. Revizijom katastra 50-tih godina prošlog stoljeća, čest. zem. [katastarska čestica] površine 1132 m2, upisuje se za dio od 566 m2 u posjedovni list br. 408 na ime ČV. IU iz B i za dio od 566 m2 u posjedovni list br. 460 na ime BU pok. IU iz [adresa]. 1966 godine (iskaz promjena 2/66), a na temelju prijavnog lista br. 334/65, čestica zemlje [katastarska čestica] mijenja oblik i površinu te se sa 1132 m2 povećava na 1235 m2 i upisuje za dio od 617 m2 u posjedovni list br. 460 na ime BU pok. IU i za dio od 618 m2 u posjedovni list br. 408 na ime ČV pok. IU. 1979. godine (iskaz promjena 19/79), a na temelju prijavnog lista br. 166/1-1979 koji se odnosi na eksproprijaciju puta u [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] opet mijenja oblik i površinu te se sa 1235 m2 smanjuje na 1165 m2 i upisuje za dio od 582 m2 u posjedovni list br. 460 na ime BU pok. IU i za dio od 583 m2 u posjedovni list br. 408 na ime ČV pok. IU. 1999. godine (iskaz promjena 30/99), a na temelju prijavnog lista br. UP/I-932-07/99-01/570, izrađen na temelju kupoprodajnog ugovora OV-543/99 od 26.2.1999. godine, dio čest. zem. [katastarska čestica] koji je upisan u posjedovnom listu br. 460 na ime BU pok. IU (582 m2), prelazi u posjedovni list br. 834 na ime DV iz [adresa] i to u površini od 163 m2 (zgrada za 29 m2 i dvorište za 134 m2), a dio u površini od 419 m2 ostaje upisan u posjedovnom listu br. 460 na ime BU pok. JUE iz [adresa]. 2000. godine (iskaz promjena 29/2000), a na temelju Rješenja o nasljeđivanju O-244/97 od 7.6.1999. godine, posjedovni list br. 460 u kojem je upisan dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 419 m2, mijenja naslov te se umjesto BU. JUE upisuju GU, JUE iz [adresa] za 1/3 dijela, JUE iz [adresa] za 1/3 dijela i CUE iz [adresa] za 1/3 dijela. Takav upis je i danas. 2000. godine (iskaz promjena 14/2000), a na temelju Kupoprodajnog ugovora br. Ov-1461, 1462 od 10.3.2000. godine, posjedovni list br. 834 u kojem je upisan dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 163 m2, također mijenja naslov te se umjesto DV iz [adresa], upisuje "Kronen" d.o.o. Živogošće. Takav upis je i danas.

37. Uvidom u ponudu-predračun investitora JU od 25.8.1995. godine (list 109 spisa), utvrđeno je da se radi o ponudi za građevinski objekt i armirano betonsko parkiralište [adresa]. Izrada natkrivenog armiranog betonskog parkirališta (13,75x6m) 82,50m2 x1.050,00 kn =86.625,00 kn.

38. Uvidom u prijepis posjedovnog lista br. 408 k. o. [katastarska općina] (list 110 spisa), utvrđeno je da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], površine 583m2, oranica, na ime posjeda ČV, [adresa] za cijelo.

39. Uvidom u prijepis posjedovnog lista br. 460 k. o. [katastarska općina] (list 111 spisa), utvrđeno je da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], oranica, površine 419 m2, upis posjeda na ime KU. Podborovo 22, Dubrovnik, za 1/3 dijela, GU, [adresa], za 1/3 dijela, i CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela. Uvidom u prijepis posjedovnog lista br. 834 k. o. [katastarska općina] (list 112 spisa), utvrđeno je da je na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], [adresa] površine 548 m2 (dvorište 405 m2 i zgrada 143 m2) te na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] [adresa] površine 163 m2 ( zgrada površine 29 m2, dvorište 134 m2) upis posjeda na ime „ [adresa]“ d.o.o. [adresa] za cijelo.

40. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 3. jul 1965. godine (list 113 spisa), utvrđeno je da je ugovor zaključen između kupaca dr. OV i dr. HV, oboje iz [adresa] i prodavaoca PV pok. EU i ĐV žene C rođ. CU, oboje iz [adresa]. ĐV RV pok. EU iz [adresa] kao pun. CU BU pok. IU iz [adresa], po punomoći II-OV.1950/62 od 18. rujna 1962. godine. Predmet kupoprodaje zemlja zvana [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1407 oranica od 420 m2 po cijeni ukupno 126.000,00 Dinara, a koji iznos je u cijelosti primio prodavalac. U ugovoru je navedeno da se radi o zemljištu koje je nacionalizirano rješenjem Z-365/63 i prodavalac prodaje kupcima samo pravo korištenja za naprijed označenu cijenu. Ugovor je potpisan od strane kupaca OV i HV te prodavaoca RV i ĐV. Ugovor ovjeren kod Općinskog suda u Makarskoj pod brojem II.OV-922/1965 od 3. srpnja 1965. godine.

41. Uvidom u preslik dijela prijavnog lista Kotarskog suda Makarska od 16. svibnja 2017. godine (list 115-117 spisa), utvrđeno je da se radi o prijamnom listu koji se odnosi na eksproprijaciju nekretnina vezano za izgradnju magistrale na području k. o. [katastarska općina].u kojem je između ostalih nekretnina navedeno da se zk. čest. br. 2500 k. o. [katastarska općina] površine 1007 m2 eksproprira u dijelu od 206 m2 kao vlasništvo Zane Franičević ud. C iz [adresa]. U rubrici pod br. 16 (Eksporpprira se) pod rednim brojem 148 navedena je ŠV ud. Nike,

[adresa].

42. Uvidom u preslik stranice upisnika eksproprijacijskog elaborata (list 106 spisa) utvrđeno je da je pod rednim brojem 81 naznačena ŠV ud. Nike, [adresa], čest. zem. [katastarska čestica], maslinik, navedeno je 10 stabala maslina starosti 120 godina, godišnji urod 24 kg. po stablu, 1 stablo masline staro 20 god., bez navedenog uroda i 16 m3 suhozida.

43. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 302 k. o. [katastarska općina] (list 118 spisa), utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], upis prava vlasništva na ime TV pok. C iz [adresa] za 12/48 dijela, TV za 2/48 dijela. HU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 17/48, SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] za 17/48 dijela.

44. U cilju identifikacije predmeta spora, sud je prilikom izlaska na lice mjesta na ročištu dana 6. studenog 2017.g od. (list 128-130 spisa), uz sudjelovanje vještaka mjernika Perice Puljića i vještaka građevinske struke Katje Marče utvrdio da se predmetni građevinski objekt nalazi se u [adresa], anagrafske oznake [adresa], oznaka kuće tužitelja. Predmetni objekt je prizemna građevina položena južno uz samu prometnicu u [adresa]. Prizemni objekt natkriven je ravnom terasom koja služi kao parking prostor. Ispred samog objekta, južni dvorišni dio u cijelosti je ograđen zidom na koji je postavljena željezna ograda obrasla zelenilom, kako s južne, tako i sa zapadne strane. Dvorišni dio popločan je uz sami objekt, dok je u ostalom dijelu vrt sa zasađenim voćnim kulturama, agrumima. Istočno od predmetnog objekta nalazi se vrt i stubište koje služi kao pristup do kuće tužitelja sa lokalne ceste.

45. Vještak mjernik Perica Puljić dipl. ing. geod. u svom nalazu i mišljenju od 11. siječnja 2018. god. (list 136-140 spisa), predmet spora prikazao je na skici lica mjesta i na fotografijama, pri čemu je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa], predjelu zvanom [adresa]. Radi se o zemljištu uz lokalnu cestu položenom niže od ceste. Na nekretnini je izgrađena prizemna zgrada natkrivena ravnom terasom koja služi kao parking. Sastavni dijelovi predmetne nekrentine u k. o. [katastarska općina] prikazani su na skici i tablici kao tijelo A-B-C-D-E-FA, gdje je zemljište označeno točkama A-B- C-F-A identificirano kao čes.t zem. 4493/10 površine 49 m2, dok je zemljište označeno kao tijelo C-D-E-F-C dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 208 m2, sveukupno 257 m2. Granice predmetne nekretnine su definirane na način da:

-sjeveroistočna međa definirana je žičanom ogradom razvučenom između željeznih stupova i živicom od točke A do točke B,

-jugoistočna međa je betonski podzid i rub zgrade od točke B preko točke C do točke D, -jugozapadna međa je betonski podzid od točke D do točke E,

-sjeverozapadna međa je živica od točke E preko točke F do točke A.

Vještak Katja Marče dipl. inž. građ. u svom nalazu i mišljenju do 21. veljače 2018. god. (list 141-156 spisa) utvrdila je predmet spora predstavlja jednostavnu zgradu katnosti suteren. U suterenu se nalaze prostorije koje se koriste za povremeno stanovanje (3 prostorije) i za skladište (1 prostorija). Za zagradu je izdano rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-36102/13-03/0849, Ur.broj: 2181/1-11-03/16-14-0010 od 8.12.2014. godine, pravomoćno 3.3.2015. godine. Pristup objektu je sa istočne strane preko stubišta i dvorišta smještenog na čest. zem. glavne stambeno-poslovne zgrade [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prostorije su u potpunosti uređene i završene fotodokumentacija slike 16, 17, 18 i 19. Pročelja objekta osim ukopanog dijela, obložena su kamenom. Na dan očevida izvršeno je premjeravanje i fotografiranje objekta. Dimenzije objekta ne odstupaju od izmjere iz Arhitektonske snimke izvedenog stanja, osim što je jedna prostorija naknadno pregrađena. Visina objekta u odnosu na najnižu kotu uređenog terena uz građevinu je 2,87 m. Tlocrt suterena nalazi se u prilogu 4.1. Krov objekta i dio zemljišta uz objekt prema ulici predstavljaju površine za parkiranje vozila koje su prekrivene betonskim opločnikom- fotodokumentacija slike 6 i 7. Sa jugozapadne i sjeverozapadne strane objekta nalazi se vrt ograđen zidom na koji je postavljena metalna ograda obrasla zelenilom. U vrtu se nalaze stabla agruma. Dio zemljišta uz objekt popločan je kamenim pločama. Sa jugozapadne strane objekta, neposredno uz popločani dio dvorišta vidljiva je kamenom popločana površina kvadratnog oblika dim 200x187 cm sa lijevano željeznim poklopcem u sredini. Navedeno predstavlja gornju armirano betonsku ploču septičke jame – fotodokumentacija slika 1. Sa sjeverozapadne strane, uz sami objekt, nalazi se prostor ozidan betonskim blokom koji služi za odlaganje komposta. Objekt je priključen na vodoopskrbni sustav i elektromrežu glavne stambeno-poslovne zgrade [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uz rub parkinga izvedeni su slivnici i kanali za prikupljanje oborinskih voda sa ulice i parkinga – fotodokumentacija slike 6, 7, 8, 9 i 10. Neposrednim zapažanjem na dan očevida utvrđeno je da je ulica izvedena u nivou parkinga, što znači da se dio oborinske vode s ulice slijeva u navedene slivnike i kanale. Voda iz slivnika najvjerojatnije otječe u upojne bunare koji se, prema kazivanju tužiteljice, nalaze sa južne i sjeverozapadne strane objekta, na dijelu č. zm. 4490/13. U trenutku očevida poklopci u upojni bunari nisu bili vidljivi. Prema riječima tužiteljice, jedan upojni bunar nalazi se sa jugozapadne strane kod tuša i prekriven je zemljom, a drugi upojni bunar nalazi se ispod prostora za odlaganje komposta. Predmet spora

– završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. Zgrada nema direktni prilaz sa javno prometne površine. Prilaz objektu je preko druge čestice zemlje. Prilaz do zgrade moguće je izvesti sa sjeverozapadne strane objekta izgradnjom stepeništa sa dijela zemljišta neposredno uz parking. Sve instalacije predmetne zgrade su dio instalacijske mreže glavne stambeno-poslovne zgrade [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Priključenje objekta na vodoopskrbnu mrežu i elektromrežu moguće je izvesti dovođenjem instalacija sa javno prometne površine zemljištem sa sjeverozapadne strane objekta. Sa jugozapadne strane objekta, kako je naznačeno u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, nalazi se septička jama na koju je priključen sporni objekt. U naselju Mala Duba nije izveden sustav odvodnje otpadnih voda (kanalizacija) te je septička jama nužna za funkcioniranje objekta. Na osnovu navedenog i u skladu s pravilima struke, iznosi mišljenje da je zemljište koje služi za redovnu uporabu građevine, zemljište koje je u nalazu i mišljenu vještaka geodetske struke Perice Puljića od 8. siječnja 2018. god. označeno slovima C-D-E-F-A, kako je to prikazano na skici nalaza. Vještakinja je u nalazu dala nacrte – izvedenog stanja na predmetnom zemljištu, uz fotografije nekretnine i izgrađenog objekta.

46. Na nalaz vještaka mjernika Perice Puljića stranke nisu imale prigovora, dok su tuženici istakli prigovor na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Katje Marče u odnsou na označen zemljište koje je nužno za redovnu uporabu građevine izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], obzirom da je iz fotografija u vještu razvidni da zemljište koje predstavlja predmet spora, a koje se nalazi uz sporni objekt predstavlja vočnjak, a koji prostor ne može predstavljati zemljište nužno za redovnu uporabu građevine, te da vještak prilikom pozicioniranja mogućeg prilaza do zgrade nije vodio računa o tome da je do zgrade već formiran prilaz preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da položaj opojnih bunara nije trebao temeljiti samo na navodima tužiteljice, već je njihovo postojanje trebao utvrditi sam vještak. Vještak Katja Marče u svom očitavanju od 11. lipnja 2018. god. (list 173-182 spisa) navodi da je zemljište uz sporni objekt u trenutku očevida bio voćnjak, ali sa vidljivom popločanom stazom oko objekta, stazom od tucanika odijeljenom betonskim rubnjacima, pločom septičke jame, dijelom vrta popločanim kamenim pločama, komposištem i kako je navedeno u nalazu i mišljenju, najvjerojatnije upojnim bunarima. Uz rub parkinga izvedeni su slivnici i kanali za prikupljanje oborinskih voda, što ukazuje na postojanje upojnih bunara. Za vrijeme i nakon očevida u studenom padala je kiša i voda je otjecala iz slivnika. Na ponovljenom očevidu 29.5.2018. godine utvrđeno je da voda iz slivnika ulazi u tri betonska okna i otječe iz okana kroz postavljene cjevovode, što je vidljivo u priloženoj fotodokumentaciji. Radi se o velikoj količini vode koja mora negdje otjecati a da ne ugrozi stabilnost predmetnog i okolnih objekata. Upojni bunari na ponovljenom očevidu nisu bili vidljivi. Tužiteljica je dostavila vještakinji predračun za izvođenje radova od obrtnika NU od 14.9.2005. godine gdje se navode stavke izvođenja radova – izrada betonskog kanala za odvod vode, iskop zemljanog kanala i postava cijevi promjera Fi 200 i izrada upijajućih bunara. Na osnovu utvrđenog stanja na terenu i gore navedenog, nije sporno da na spornoj nekretnini južno od ulice i okana prikazanih u prilogu, postoje upojni bunari. Točna lokacija i veličina bunara može se utvrditi otkopavanjem. Vještakinja Katja Marče se u nastavku u svom očitovanju od 3. prosinca 2018. god. (list 185 spisa) očitovala na daljnje prigovore tuženika te navodi da na predmetnoj nekretnini, odnosno na zemljištu u nalazu vještaka geodetske struke Perice Puljića od 8.1.2018. godine, označeno slovima A-B-C-D-E-F-A i to sa sjeverozapadne strane i jugozapadne strane objekta, ispod površine terena (vrta i voćnjaka), nesporno je da su izvedene građevine-septička jama i upojni bunari koji osiguravaju ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu prema čl. 8. i čl. 11. Zakona o gradnji (NN 153/13 i 20/17), te ističe u ostaje pri ranije iznesenom nalazu i mišljenju.

47. Na ročištu dana 24. travnja 2019. god. (list 193 spisa) vještakinja Katja Marče dipl.ing. građ., i usmeno se očitovala na prigovore tuženika, te je istakla da ostaje u cijelosti kod svog iznesenog nalaza i mišljenja, kao i kod očitovanja na dostavljene prigovore od 11. lipnja 2018. godine te 3. prosinca 2018. godine. Nadalje navodi da zemljište oko objekta u naravi voćnjak i komposište predstavlja dio zemljišta koji je prostor određen za redovnu uporabu građevine, to sam navela u nalazu, iz razloga što zatečeno stanje postojanje sabirnih okana za oborinske vode, koji se nalaze sjeverno od objekta uz prometnicu, ukazuje na postojanje nekakvih upojnih bunara na tom dijelu nekretnine koji je na terenu vidljiv kao voćnjak i komposište. Pritom govorimo o dijelu nekretnine (voćnjak i komposište) koji se nalazi sa zapadne strane objekta. Dimenzije upojnih bunara i njihova točna lokacija u nalazu nije naznačena, jer nije vidljiva, nema vanjskih pokazatelja dimenzija i točnog položaja tih upojnih bunara. Postojanje sabirnih okana oborinskih voda sa sjeverne strane objekta ne povlači ujedno zaključak da bi upojni bunari bili sa sjeverne strane jer to nema nikakvog smisla zato što upojni bunar iza objekta koji je gore popločan i betonirano pločom se ne izvode iza samog objekta, jer na taj način može doći do dodatnog urušavanja objekta i ulice. Postojanje okna sa zapadne strane prikazanog na fotografiji br. 11 u nalazu i mišljenju, ukazuje da se voda koja se sakuplja u tom oknu odvodi u slobodni prostor zapadno od objekta, odnosno voćnjak. To zaključujem na temelju cijevi koje su vidljive u oknu (slika 11/1, 11/3, 11/4) u dopuni od 11. lipnja 2018. godine. Tu su vidljive cijevi koje iz okna negdje odvode vodu negdje na zapadnu stranu objekta gdje je najvjerojatnije izgrađen upojni bunar. S južne strane izgrađena je septička jama prikazana u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke i u mom nalazu i mišljenju na fotografiji br. 1. Isto tako, postojanje sabirnog okna prikazanog na fotografiji 8 i 9 nalaza i mišljenja i na fotografijama u dopuni nalaza i mišljenja (fotografije 8/1 – 8/3 i 9/1 – 9/4), ukazuju na postojanje upojnog bunara sa južne strane objekta. Ja se ne mogu sada izjasniti kolika bi točno trebala biti površina septičke jame za 2, odnosno 3 wc-a, za to je potrebno napraviti obračun. U konkretnom slučaju septička jama postoji na terenu i može se premjeriti kako bi se utvrdile njene točne dimenzije, obzirom na površinu cijelog vrta koji je južno od objekta. S obzirom na stanje na terenu koje je zatečeno i očitovanje iz nalaza i mišljenja, navodi da upojni bunari za izgrađeni objekt postoje, točnije za vode koje se sakupljaju u oborinska okna, međutim, ja ne mogu iznijeti točnu poziciju tih upojnih bunara jer oni nemaju vanjskih vidljivih oznaka na terenu. Sve ukazuje na njihovo postojanje jer su velike vode koje se slijevaju sa prometnice prema slivnicima između prometnice i objekta tužiteljice. Na fotografiji br. 8 nalaza i mišljenja vidljivo je da je uz objekt izgrađen istočno od predmetnog objekta, uz ogradni zid, izveden betonski kanal koji sakuplja oborinske vode sa ulice, odvodi ih u rešetku vidljivu na slici br. 9 i dalje iz rešetke u upojne bunare. Tu se sakuplja još dodatna voda i za ove druge kuće susjednog objekta. S obzirom na moju struku kao što sam već prethodno navela, izgradnja tih upojnih bunara na bi mogla biti na ulici, a o izgradnji ispod i iznad objekta sam se već izjasnila naprijed u svom očitovanju na pitanja zam. pun. tuženika. Ne može se izjasniti je li bi ti upojni bunari mogli biti izgrađeni na tuđem, susjednom zemljištu južnije od predmeta spora i zapadno od predmeta spora. U članku 31. važećeg prostornog plana općine Podgora, propisana je minimalna širina pristupnog pojasa objektu potrebnog za redovnu uporabu tog objekta zgrade, koji čini pojas zemljišta oko građevine minimalne širine 1 metar, maksimalne širine H1/2 (cca 1,5 metar). U konkretnom slučaju, predmetni objekt ima pristupni put sa susjedne parcele, a o čemu se je i izjasnila u svom nalazu i mišljenju. Postojanje upojnih bunara je utvrdila zbog činjenice postojanja sabirnih šahti na cesti sa sjeverne strane objekta.

48. Nalazima i mišljenjima vještaka Perice Puljića, te vještaka Katje Marće, dopunama i očitovanjima te iskazu vještaka Katje Marče, sud poklanja vjeru u cijelosti, budući su isti logični, objektivni i u skladu s pravilima struke, a pitanjima i primjedbama stanaka nije dovedena u sumnju pravilnosti i objektivnost danih nalaza i mišljenja, očitovanja i iskazi vještaka.

49. U ponovljenom postupku sud je u cilju identifikacije predmeta spora, je opet izašao na lice mjesta na ročištu dana 10. ožujka 2025. (list spisa od 389-392) , uz sudjelovanje vještaka mjernika Zvonka Babića, koji je predmetne prigode naveo da je nekretnina odnosno sporni prostor položen je neposredno južno uz asfaltnu cestu kroz naselje Živogošće, naziva [adresa]. Pokazani prostor predstavlja podzemnu građevinu koje je završena ravnim krovom, a krov je popločan betonskom pločom. Po rubu betonske kocke izgrađen je betonski zid na koji je postavljena metalna ograda. Krovište spornoga prostora horizontalno se lomi i pokazano je da bi otprilike po granici loma trebala biti granica između čest. 4493/10 i 4490/13. Kao granice spornog prostora pokazani su betonski zidovi zapadnije i južnije od prije spomenute podzemne građevine. Na zapadnoj strani zasađen je šimšir (ukrasna živica), a na južnoj strani po betonskom zidu postavljena je drveno metalna ograda. Na istočnoj strani međa nije jasno pokazana, ali su sa istočne strane sagrađene stepenice koje vode prema susjednom istočnom objektu. Uz sjeverni rub spornoga prostora sagrađen je slivnik u koji je postavljeno 5 odvodnih šahti.

50. Vještak mjernik Zvonko Babić dipl. ing. geod. u svom nalazu i mišljenju od 22. siječnja 2026. (list 414-430 spisa), identificirao je predmet spora u naselju Živogošće, KO [katastarska općina]. Kao predmet spora pokazana je građevina položene južno uz asfaltnu ulicu kroz naselje i zemljište uz građevinu ( na skici označena brojevima 18,19,20,21,42,22,23,24,18). Kao međe spornog prostora pokazan je betonski zid na koji je postavljena drvena ograda na jugozapadnoj strani ( na skici linija označena brojevima 23,24),betonski zid uz koji je zasađena ukrasna živica od šimšira ( na skici linija označena brojevima 24,18) kao sjeverozapadna međa, rub slivnika prema asfaltnoj cesti ( na skici linija označena brojevima 18,19,20,21) kao sjeveroistočna međa i rub objekta ( na skici linija označena brojevima 21,42,22,23)kao jugoistočna međa. Jugozapadno i sjeverozapadno uz objekt je manje dvorište na kojem su zasađene razne ukrasne biljke i stabla agruma. Krov objekta završen je betonskom kockom a po rubu sa tri strane ,osim prema ulici, postavljena je metalna ograda. Po sredini krova vidljiv je lom pa je sjeveroistočni dio krova u niže od jugozapadnog dijela (na skici linija označena brojevima 41,42). Tijekom očevida rečeno je da bi ova linija predstavljala katastarsku među između čestica 4493/10 i 4490/13 ( na skici linija označena brojevima 15,16) ali prema stanju katastarskog plana ove dvije linije nisu identične. Jugoistočno uz spornu nekretninu sazidane su stepenice kode vode do susjedne kuće sagrađene na č. zgrade [katastarska čestica]. Na jugoistočnom završetku stepenica, koje zahvaćaju č. zgrade [katastarska čestica] i č. zemlje [katastarska čestica], sazidan je betonski zid ispod kojega se nalazi objekt na č. zemlje [katastarska čestica] i kojemu se pristupa sa druge ulice položene jugoistočnije. Do jugozapadnijeg i sjeverozapadnijeg dijela spornog prostora moguće je pristupiti isključivo preko prije spomenutih stepenica. Pored predmeta spora tijekom očevida naloženo je da se izmjeri cijela č. zemlje [katastarska čestica] i utvrdi stanje na toj čestici. Ova čestica na skici je označena brojevima 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 33 , 30, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 2 koji označavaju lomne točke katastarskog plana i u katastru i zemljišnoj knjizi evidentirana je sa površinom 1165 m2. Terenske međe označene su brojevima 13, 14, 15, 16, 43, 44, 4, 5, 6, 27, 28, 29, 35, 36, 45, 13 i određuju površinu od 1109 m2. Ovaj širi prostor sa sjeveroistočne i jugozapadne strane omeđuje asfaltirana [adresa]. Na sjeveroistočnom dijelu uz ulicu su obiteljske kuće s obje strane a na jugozapadnoj strani s jedne strane ( sjeveroistočne) su obiteljske kuće a s druge strane je plaža uz more. Na predmetnoj čestici sagrađena su četiri objekta čija su dvorišta međusobno odijeljena betonskim zidovima i žičanom ogradom prema č. zgrade [katastarska čestica]. Terenske međe izvedene kao betonski zidovi i žičana ograda u nisu u cijelosti identični katastarskim međama. Identičnost terenskih međa i katastarskog plana je na sjeverozapadnoj strani (linija označena brojevima 3, 4, 5, 6, 7, 8) kao i na dijelu jugoistočne međe (linija označena brojevima 30, 10 i između točaka 13, 14). Do terenske međe između točaka 12 i 13 tijekom mjerenja nisam uspio pristupiti zbog visokih zidova između pojedinih posjeda i zaključanih vratnica između pojedinih posjeda. Neslaganje terenske međe i katastarskog plana vidljivo je i na jugoistočnoj međi između čestice zemlje [katastarska čestica] i č. zgrade [katastarska čestica] ( katastarska međa označena je brojevima 30, 10, 11, 12, a terenska međa brojevima 29,35,36,45). Za ulicu Mala Duba, sjeveroistočno uz sporni prostor, koja je označena kao č. zemlje [katastarska čestica] nije izrađen elaborat izvedenog stanja a navedena ulica zahvaćala bi dio č. zemlje [katastarska čestica] u površini 26 m2 i dio č. zemlje [katastarska čestica] u površini od 13 m2. Isto tako niti za jugoistočni dio ulice Mala Duba nije izrađen elaborat izvedenog stanja, koji je označen kao č. zemlje [katastarska čestica]. Ovaj krak zahvaćao bi č. zemlje [katastarska čestica] u površini od 49 m2. Nakon obavljenih mjerenja sporni prostor na skici označen brojevima 18, 19, 20, 21, 42, 22, 23, 24, 18 ukupne površine 257 m2 identificirao kako slijedi: dio č. zemlje [katastarska čestica] površine 26 m2 dio č. zemlje [katastarska čestica] površine 31 m2 dio č. zemlje [katastarska čestica] površine 200 m2 Pod objektima: kuća= 146 m2 Razlika u identifikaciji spornog prostora u odnosu na do sada izrađena vještva nastala je poradi provedene homogenizacije katastarskih planova pa se poradi toga kod identifikacije pored čestica zemlje [katastarska čestica] morala navesti i č. zemlje [katastarska čestica].

51. Na nalaz vještaka mjernika Zvonka Babića stranke nisu imale prigovora, dok je tužitelj podneskom od 02. veljače 2026. tražio dopunu vještačenja na način da isti točno označi ili navede brojeve kojima je omeđen dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 200 m2, a u cilju specifikacije tužbe i tužbenog zahtjeva.

52. Dopunom nalaza i mišljenja vještaka od 13. lipnja 2026. isti se očitovao na podnesak tužitelja te je pored dodatnih oznaka na skici mjerenja u pisanom dijelu nalaza i mišljenja naveo sam i lomne točke koji definiraju sastavne dijelove nekretnine pa identifikacija predmetne nekretnine glasi kako slijedi: Nakon obavljenih mjerenja sporni prostor na skici označen brojevima18,19,20,21,42,22,23,46,24,47,18 ukupne površine 257 m2 identificirao kako slijedi: dio č. zemlje [katastarska čestica] površine 26 m2 ( na skici označeno brojevima 18,19,20,15,47,18) dio č. zemlje [katastarska čestica] površine 31 m2 ( na skici označeno brojevima 20,21,42,22,23,46,15,20) dio č. zemlje [katastarska čestica] površine 200 m2 ( na skici označeno brojevima 15,46,24,47,15 ) Pod objektima: kuća= 146 m2 Ostali dijelovi prethodno izrađena nalaza i mišljenja ostaju nepromijenjeni.

53. Na ročištu dana 30. siječnja 2020.g od. (list 212-219 spisa) saslušani su tužitelj pod 1) i 2), te tuženici pod 1) i 3) u svojstvu parničnih stranaka.

54. Tužiteljica pod 1) LU u svom iskazu navodi da je 1980. godine kupljena sporna nekretnina od poštara FU iz [adresa], da je sklopljen kupoprodajni ugovor gdje se osim stranaka- prodavatelja i kupaca, potpisuju i 3 svjedoka, a radi se o ugovoru koji je priložen u spisu (list 11 spisa). Prije sastavljanja samog ugovora, sastavljena je i skica nekretnine koja se kupuje, koju je napravio tužitelj pod 2), koji je to radio zajedno sa prodavateljem FU koji je na terenu vršio mjerenja, napravljena je skica i upisane su sve površine. Navodi da je FU pritom rekao da se radi o dvije parcele, da ne mogu biti nikoje druge nego 4493/9 i 4493/10 k. o. [katastarska općina], koje je on naslijedio od svoje majke CV rođene K. Navodi da su oni izvršili isplatu kupoprodajne cijene od 25.000,00 Dem, i stupili su u posjed nekretnine. U to vrijeme, nekretnina se sastojala od 3 laza, na svakom lazu su bile po jedna smokva i to na dijelu prema istoku, a bilo je i nekoliko čokota loze. Nekretnina je bila površine cca 250 m2, s tim da se naknadnim mjerenjima utvrdili da se radi o 257 m2, to su rekli vještaci po provedenim mjerenjima. Granice te nekretnine koju su kupili opisane su u samom ugovoru. Tako je sa zapadne strane navedeno da se radi o zemljištu koje graniči sa predmetnom nekretninom u vlasništvu KV koji je i jedan od potpisnika ugovora kao svjedok. S južne strane je međa i žica potegnuta kojom je zemljište odijeljeno od nekretnine dr. HV. Sa istočne strane nalazi se čestica tužitelja na kojoj su sagradili svoju kuću čest. 4493/15, koja kasnije dobiva oznaku čest. zgr. [katastarska čestica]. Navodi da se sa sjeverne strane nalazi netom probijeni put iznad kojeg puta je kuća I i ŽV u kojoj kući živi VV, svjedok na ugovoru. U jesen 1979. godine, prokopan je put koji se proteže sjeverno od predmetne nekretnine. Za vrijeme gradnje kuće 1974. god., na predmetnom zemljištu viđali FU i njegovu suprugu ĆV, poznavali su ih i prije nego što su sa JUE zaključili ugovor. Koncem 1978., 1979. godine, više nije viđala JUE i ĆV da dolaze na ovo zemljište, a nikada im nitko nije rekao da to zemljište nije od FU. Za M u to vrijeme nije ni znala da postoje, za njih je tek kasnije saznala. Zbog toga su kontaktirali sa FU i 1980. godine su ušli u posjed predmetne nekretnine, a 1981. godine odlučili su graditi parking na ovoj nekretnini. Predmetno zemljište je bilo položeno kaskadno u 3 laza, prvi laz je bio uz samu cestu, tako da su oni u toj prvoj fazi radova nasuli ovaj drugi laz nekretnine, kako bi se poravnao sa terenom tog prvog laza uz cestu, pa se stoga tada nekretnina sastojala samo od 2 laza, tako da je ovaj prvi laz bio uz cestu u razini ceste i koristio se kao parking, a ostali dio nekretnine koristio se za sadnju, zasadili smo stabla mandarina, limuna i zelenu ogradu – pirokantu, prema zapadu. Uklonjene su dvije smokve koje su bile na prva dva laza i ostala je samo jedna velika smokva koja se nalazila u ovom najjužnijem dijelu nekretnine. Ta smokva je ostala na nekretnini do 2005. godine. U spisu je priložena skica ureda Nivel, gdje se vidi kako je to zemljište u to vrijeme izgledalo – naša kuća i ovo zemljište koje je bilo u dva laza, tako da je sve to izgledalo kao jedna cjelina. Nakon Oluje, koncem kolovoza 1995. godine, obratili su se gospodinu NU, koji je i prethodno za njih izvodio radove na njihovoj kući, da im da ponudu, jer su imali namjeru urediti ovo predmetno zemljište na način da iskoriste prostor ispod parkinga za pomoćne prostorije. Njen je suprug napravio skicu po kojoj skici je NU dao ponudu za iskop, zidanje i građevinske radove. Ta ponuda je priložena u spisu (list 109 spisa). U rujnu 1995. godine započinju radovi na predmetnoj nekretnini. Prvo se vrše iskopi, nakon toga zidanje i na koje zidove se nalijeva deka, te se zatrpava zemljište koje je prethodno bilo iskopano uz cestu, radi potreba izgradnje objekta. Natrpavanjem zemljišta do objekta, stvara se prostor od ceste prema jugu, prema izgrađenoj deki, koji se koristi kao parking, tako da je taj parking sada dijelom na nasutom zemljištu uz cestu, a u ostalom dijelu parking je dograđeni dio na deki koja je nad izgrađenim objektom, prostor suterena na toj betonskoj konstrukciji, tako da cijeli parking ima površinu cca 140 m2, s tim da je prostor objekta u površini cca 82 m2. Ti su radovi završeni najkasnije do ožujka 1996. godine i tako stoji sve dok se nije počela uređivati cesta, sjeverno od predmetne nekretnine. Naime, 1979. godine ta je cesta prokopana, bio je makadam i tako je sve stajalo negdje do 2004. godine, kada su se izvodili radovi promjene cijevi za vodu, provlačenja struje i ostalog, rušenje ograda uz zemljišta uz cestu a koje su bile na trasi ceste, tako da je konačno cesta uređena u lipnju 2005. godine, kada je cesta asfaltirana. Nakon toga, su se obratili gospodinu NU da završe radove na ovom objektu koji je ranije bio izgrađen, nad kojim je ovaj parking, te za nove radove koji su se u međuvremenu pojavili kao potrebni, tako da su prvo rađeni radovi hidro i termo izolacije na izgrađenom dijelu parkinga, popločan je cijeli parking kako izgrađeni dio, tako i dio gdje je nasuta zemlja, objekt je obložen fasadom i bunjicom, a rađeni su i usisni bunari i septička jama. Ukazalo se nužnim napraviti te usisne bunare, jer se pojavio veliki problem sa slivnim vodama koje nisu bile riješene kako treba prije konačnog uređenja ove ceste. Nakon što im je gospodin NU dao ponudu, radovi su započeti u rujnu 2005. godine. Radovi su završeni u ožujku 2006. godine. Navodi da se nikada nitko nije protivio svim ovim naprijed opisanim radovima koje su radili na predmetnoj nekretnini, sve do 3. srpnja 2002. godine, kada su prvi put saznali da F tu imaju zemlju. Od sumještana sam je čula da su F prvotno mijenjali svoje zemljište na ovom području, maslinik sa AV, kao i da su dio čestice 4490/13, prodali dr. HV, i da oni ovdje više nemaju ništa. Čula je još da su F tražili mijenjati zemljište na potezu magistrale, kako bi isti radi eksproprijacije, dobili novac na to zemljište koje im je oduzeto za magistralu. Za problem sa E saznala sam kada je započeo ovaj drugi postupak, 2002. godine. Nakon što su završili izgradnju svoje kuće, angažirala je gospodina OU **.**.2002. kako bih ishodovala svu potrebnu dokumentaciju i dozvole da uknjižim zgradu, jer do tada nije imala uredne papire. Htjeli su upisati kuću, čest. zgr., kao i ovo zemljište koje su kupili od FU. U vrijeme kad su ovo zemljište kupili od FU, to je zemljište bilo u režimu društvenog vlasništva, zbog čega su kad je društveno vlasništvo prestalo postojati, pokrenuli postupak 1997. godine, u kojem smo dobili presudu kojom nam je FU izdao tabularnu ispravu na nekretninama koje smo od njega kupili. Nakon što sam od OU dobila skicu, otišla sam kod odvjetnika ČU i tek sam tada saznala da 208 m2 nije površina čestice 4493/10, nego da čest. 4493/10 ima samo 49 m2 i tada se pojavila ova čest. 4490/13 sa 208 m2., i tada je odvjetnik ČU je kontaktirao s FV i koja mu je rekla da on može slobodno tužiti, da oni nemaju ništa više u [adresa] i da oni neće ništa osporavati, pa su tada ustali s tužbom u ovom prvotnom postupku 3. srpnja 2002. godine. Tužba je predana 9. srpnja 2002. godine sudu, i nakon toga je u siječnju 2004. godine, zaprimljen u tom postupku podnesak tuženika pod 1) koji se usprotivio tužbi i tražio da se tužba odbaci, i nakon toga ih je kontaktirao odvjetnik ČU i rekao nam da mora otkazati punomoć koju smo mu dali jer je u rodbinskim vezama sa obitelji FV, a tuženik pod 1) se usprotivio, te je predložio uz našu suglasnost da predmet preda kolegi NV, kojega je naslijedio njegov sin UV koji je obavljao daljnje radnje. FV, nikada je nije upoznala, osim što ju je jedan put telefonski kontaktirala nakon što se njen sin usprotivio tužbi, i tada joj je rekla da je dr. HV njima uzeo zemlju, a da im nije dao novac, i rekla joj je da kod sebe ima ugovor po kojem je HV kupio zemljište jer je nabavljala dokumentaciju i rekla je da je po tom ugovoru sve plaćeno, te da je i AV ostala dužna, na što su joj odgovorili da su oni mijenjali zemlju za maslinik, za što im je isplaćeno kad je oduzela magistrala njima, a ne AV, i da o tome ima saznanja, kao i da ju je FV kontaktirati jer ima pritisak od svog sina. Prije kupnje predmetnog zemljišta od MU, od dokumentacije koja bi se odnosila na vlasništvo nekretnine, imala je prilike vidjeti i izvršiti uvid 1977. godine u skicu koja je rađena u postupku kojeg su vodili 1977. godine protiv tuženika, njihovih susjeda, obitelji GV, čije je zemljište južno od njihove kuće, zbog međe. Tada je imala prilike vidjeti skicu prema kojem sporno zemljište ne bi graničilo sa čest. 4490/13, nego sa čest. 4490/12, sa nekretninom dr. HV. 1976. godine rađena je skica premjeravanja budućeg puta koji se sada proteže sjeverno od predmetne nekretnine i po toj skici, čest. 4493/10 ima daleko veći oblik i površinu od ovog kako je sada iskazana, na toj skici je navedeno da je ta čest. zemljište ZU koji je 1967. godine kupio zemljište od FU, to je zemljište preko puta ceste i predmetne nekretnine. To su isprave s kojima je raspolagala prije zaključenja ugovora sa FU, a koje su mu govorile da se radi o zemljištu FU. U presudi kojom su dobili tabularnu ispravu iz 19971998. godine, nisu bile navedene površine nekretnina. Gradnju objekta na predmetnom zemljištu radili su 1995-1996. godine i za to nisu imali potrebne akte za gradnju. Kad su dogovorili sa Z poslove za gradnju parkinga, tada je isti otišao u Ured za urbanizam Makarska, pokazao im je gdje ima namjeru graditi i da ne raspolažu dozvolama za gradnju i predočio je urbanistički plan, na što mu je rečeno da može graditi s tim da ne može ići s objektom u visinu. To je sve što može reći. U početku izgradnje objekta, namjena ovog objekta je bila da to budu njihove pomoćne prostorije u kojem će imati spremište, držati alat, drva i sl., jer u kući nisu imali podruma, površina, te pomoćne prostorije je cca 80 m2. Predmetni objekt, se koristio se kao spremište, a osnovna namjena tog objekta i nekretnine je bila parking. BU je jednom prilikom 1985. godine došao na ovu nekretninu i tada im je on bio nepoznat, rečeno im je da je to jedan drvodjelac iz [adresa], tek puno godina kasnije mi smo saznali da se radilo o BU.Na skicu OU nema prigovora.

55. Tužitelj pod 2) JU, suprug tužiteljice te prigode pod 1) suglasio se u cijelosti s navodima i iskazom tužiteljice pod 1), te je istakao da je on 1994. godine otišao u mirovinu, a prethodno je veći dio godine, a i kasnije do 2011. godine boravio u [adresa].

56. Tuženik pod 1) KU, koji je skrbnik tuženika pod 2) GU, dva puta je dao iskaz u ovom postupku. Tako navodi da se ovdje radi o dvije parcele i to o parceli od nas GU i o FU, da tužitelji prilikom kupnje nekretnine nisu provjerili sudsku dokumentaciju i zemljišne knjige, već su se o pitanju vlasništva nekretnine koju kupuju, interesirali od susjeda. Nakon navodnog predmetnog kupoprodajnog ugovora na kojem je navedeno da je zaključen 15. siječnja 1980. godine, tužitelji kao kupci nisu platili porez po tom ugovoru, a niti su taj ugovor prijavili u sudske knjige kako bi se upisali kao vlasnici. U sudskom sporu koji se vodio pod brojem P551/02, razvidno je da tužitelji nisu kupili ovo zemljište prema ugovoru na koji se pozivaju. Dokaz tome je što je u tom postupku navedeno da su zemljište kupili za 500.000,00 novih dinara, a tada je u tom postupku svjedokinja ĆV navela da se ta kupoprodajna vrijednost mogla staviti sa vrijednosti jedne sobe- namještaja za uređenje jedne sobe. Da taj ugovor nije zaključen u vrijeme kad je datiran, dokaz je i to što je on osobno u to vrijeme 1980. godine kupio vozilo i platio ga 58.000,00 Dinara, a tužitelji su za jedan komadić zemlje navodno platili 500.000,00 novih dinara. Zbog čega smatra da je ugovor sklopljen puno kasnije nego što je navedeno 1980. godine, možda je zaključen čak prije nego je podnesena tužba 2002. godine u postupku P-511/02. Stoga smatra da je taj ugovor zaključen iza smrti njegova oca BU koji je poginuo u rujnu 1997. godine. Ističe da su njegovi roditelji, te on s braćom, živjeli u inozemstvu u Novom Zelandu, te da je ovdje ostala samo njihova baka ŠV, a njenu punomoć za zastupanje imao je LČ, a kći mu je bila ĐV, dok je LČ bio njen suprug. Oni su sklopili ugovor 1965. godine u ime bake i njegova oca BU koji je bio vlasnik zemljišta, i prodali su nekretninu 4490/13 i to dio te nekretnine u površini 420 m2, istočni i južni dio nekretnine dr. N. Kasnije su Najdarevići u skicama označili da se radi o čest. 4490/12 i oni su tu nekretninu koju su kupili i ogradili. To je napisano u skicama koju su dobivali tužitelji, s tim da je u tom ugovoru zaključenom s Č navedeno da će biti i nadoplata kupoprodajne cijene ako se utvrdi razlika u kvadraturi, to stoji u tom ugovoru koji je priložen u svim spisima. Zapadni dio čest. 4490/13 mijenjan je sa D, međutim oni pritom nisu ponudili u zamjenu neku svoju nekretninu, nego su ponudili nekretninu u vlasništvu treće osobe, iako su stupili u posjed tog zapadnog i južnog dijela čest. 4490/13, taj dio je samo u jednom malom dijelu u mejašu sa predmetom spora i to u dijelu granice jugozapadno od sporne čestice, a to je sve bilo prije nego što se njegov otac vratio iz Nove Zelande, jer su oni cijelo to vrijeme bili u Novoj Zelandi, dok je baka ŠV cijelo to vrijeme bila u kući. Navodi da se on osobno 1971. godine vratio iz Nove Zelande i nastavio je studirati, brinuo se o baki, te zbog njenog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti dolaziti i nadgledati parcele, tako da nije bio upoznat sa stanjem na predmetnoj nekretnini u to vrijeme. Ističe da ima povjerenje u zemljišne knjige prema kojima su oni

– tuženici, vlasnici nekretnine, a uz to je i njegov otac dolazio na nekretninu sakupljati šušanj i time je hranio zečeve. Navodi da su o svemu tome iskazivali i saslušani svjedoci u prvom postupku kojeg su vodili sa tužiteljima. Njegov otac BU bio je drvodjelac, te da je istina da je FU bio poštar i da je svakodnevno bio u [adresa], te je razumljivo da su ga svakodnevno viđali tu, kao i da je FU dolazio na svoju parcelu 4493/10 i on je znao što prodaje i to je provjerio u zemljišnim knjigama, a to se i doznalo 2002. godine. Pok. odvjetnik ČU je rođak njegove majke i to je bio razlog zašto nije zastupao tužitelje, međutim to ne znači da je prilikom njegovog razgovora sa njegovom majkom FV, tužiteljima bilo preneseno sve što je rečeno. Što se tiče ovog što je njegova majka eventualno govorila o zamjeni nekretnina sa D i prodaji N, ona je mislila da ovo što je on prethodno govorio i nije istina da je njegova majka bila pod nekakvom prisilom ili da je njoj nešto nažalost rađeno. Navodi da su on i njegova dva brata nasljednici iza našeg oca, a njegova majka je bila bolesna žena, na dijalizi i stoga je i za pretpostaviti da je možda nekada bila i zbunjena, međutim ni u kojem slučaju nije bila ni na što primorana, posebno da bi ona nešto dala, a da on ne da. Dokumentacija iz prvog spisa kojeg su vodili s tužiteljima, jasno dokazuje da tužitelji nisu stekli vlasništvo ove nekretnine. Dostavljen je i aero-snimak iz 1999 i 2005 godine iz kojih je vidljivo da ništa nije građeno na predmetnoj parceli. Je li netko tu parkirao, to može biti, ali da je nešto građeno, ne. Suprotno onom što je tužiteljica iznijela u svom iskazu, do 2002. godine nema ništa građeno na nekretnini. Pitao je tužiteljicu je li se slaže sa skicom OU i ona je potvrdila da se s time slaže. Nesporno je prema toj skici da na terenu tada nije ništa bilo izgrađeno 2002. godine. Da je rađeno 2005. - 2006. godine, to je točno, do 2005. godine ništa nije rađeno. Tvrdnje da se trebalo raditi septičke jame i sifoni za odvod vode, to također nije bilo neophodno jer je uz nekretninu ravan put, a sama ploča objekta je 50 cm iznad razine puta, pa voda stoga ne može se penjati s razine ceste na više. Navodi da je njegova majka FV je 2005. godine bila na dijalizi i njemu je bila važnija briga o njoj nego da obilazi nekretnine. Nije ni očekivao da će tužitelji nešto graditi na nekretnini bez dozvole. On s tim radovima koje su izvodili tužitelji nije bio upoznat jer nisam dolazio u [adresa]. Kad su tužitelji završili s radovima, tek je tada saznao. Od suda je dobio rješenje da ova nekretnina nije nekretnina tužitelja, da je ovo njihovo vlasništvo (vlasništvo tuženika), to što su tužitelji sagradili, i to bi bilo njihovo vlasništvo i ako hoće, uz dozvolu oni im to mogu srušiti. Navodi da su oni u više navrata kontaktirali s tužiteljima i nudili im da otkupe ovaj izgrađeni objekt, međutim oni na to nisu pristali. Objekt koriste za iznajmljivanje, koriste kao parking, zbog čega su oni 2017. godine ustali tužbom za naknadu štete. Ističe da imaju imamo aviosnimku, skicu geometra, fotografije i dokumente koji dokazuju da nisu istiniti navodi tužiteljice koje je iznijela da je na nekretnini građeno u razdobljima 1978, 1994, 1995 i dalje. Svi svjedoci saslušani u postupku svaki tumači drugačije, svaki govori o drugoj godini. Fotografije koje su priložene u spisu od strane tužiteljice iz 1995. godine, pokazuju da se na nekretnini nalazi suhozid, a ne zid kako to tvrdi tužiteljica. Na geo-snimci iz 2005. godine vidi se da je na nekretnini bila hrpa zdrobljenog kamena, priprema za izgradnju i da se tu također nalazi suhozid koji omeđuje ovaj parking, što je dovoljan dokaz da nisu istiniti navodi tužiteljice. Navodi da je osoba koja je zaključila ugovor sa BUE u ime njegove bake ŠV i oca, bio je dr. OV. ŠV nije bila vlasnik nekretnine, ali u njeno ime je LČ zaključio ugovor sa OV. U svom je iskazu spominjao obitelj O, to je lapsus, mislio je na obitelj AV. Vlasništvo njega i njegove braće, ovdje tuženika na čest. zem. [katastarska čestica], iznosi u površinama 208 m2 + 313 m2 + dio te čestice koji je vezan za neriješeni odnos sa H, ima tu i nekih 113 m2 te čestice 4490/13 koji se odnose na neriješeni odnos sa gospodinom P. U ovaj dio ulazi suvlasnički dio njegovog sad pok. strica JČ, čiji je nasljednik KČ. Između njegovog pok. oca BU i njegovog pok. brata JČ, došlo je do usmenog dogovora i podjele po kojem je čest. 4490/13 podijeljena na 2 dijela, s tim da je istočni dio te čestice pripao njegovom ocu, odnosno njima (tuženicima) nasljednicima, a zapadni dio JČ, te da oni s njima imaju dogovor da ih on zastupa, jer je on u Novoj Zelandi, a kasnije sve riješiti zajedno s njim prema njihovom dogovoru. Navodi da nisu pokretali nikakav postupak osim ovog za naknadu štete protiv tužitelja vezano za predmetno zemljište, uvijek su se nastojali dogovoriti. Nisu pokretali nikakav postupak niti protiv P, ni AV, jedno vode postupak ovaj sa tužiteljima i sa firmom Kronin koja je zemljište kupila od dr. OV, odnosno njihovih nasljednika. Navodi da je njegov otac je poginuo **.**.1999.. LČ je vršio zamjenu neke zemlje sa H, to nije vršio ni njegoj otac, a niti netko od njih. Zna samo kad jej otac došao iz Nove Zelande, tad mu je LČ rekao da je izvršena zamjena sa H i kada je otac krenuo da se uknjiži na tu zemlju, tada je utvrdio da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu trećih osoba, zbog toga to nije uknjiženo, a nakon toga je njegov otac poginuo. Radilo se o jednom masliniku, gdje oni nikada nisu brali masline u tom masliniku, radi se o zemljištu uz magistralu sa sjeverne strane kod hotela Nimfa u [adresa].

U toj podjeli usmenoj koja je bila između mog pok. oca i strica Đ, a vezano za čest. zem. [katastarska čestica], predmetni dio nekretnine pripao je u isključivo vlasništvo njegovom ocu, odnosno sada njima tuženicima. Na predmetnoj nekretnini njegov otac je, uz što je kupio šušanj, kosio i travu, brao smokvu, travom je hranio kunce. U razdoblju od 2000-2005. godine, kada je započeo ovaj prvi postupak koji se vodio sa tužiteljicom P-551/02, on je osobno više puta bio u [adresa] i za cijelo to vrijeme ništa se nije radilo na predmetnoj nekretnini, nije bio nikakav objekt na nekretnini. Tuženik pod 3) CU u cijelosti se suglasio s iskazom svog brata ovdje tuženika pod 1).

57. Sud je na raspravi u ponovljenom postupku ponovno izveo dokaz saslušanjem tuženika KU koji je naveo da predmetni spor se vodio od 2002. godine, a 2014. da je tužitelj izgubio spor. Da se radi se o tome da je njegova obitelj 1962. kompletno odselila na Novi Zeland, imovina je u posjedu njegovom od 1935., a u korištenju, najmu od 1849., to je bio kmetovski odnos. Ugovor sa samostanom u [adresa] je napravljen 1899. 1962. godine je cijela obitelj odselila u Novi Zeland, da je to bio uredno obrađen vinograd, sa dvije tri smokve, parcela je prvi red do mora. Njegov otac da je tu dolazio redovno kada se vratio sa Novog Zelanda, tu je zasadio grah, jer je imao kuniće i s tim ih je hranio, da je otac bio stolar i dolazio je redovno, da je bio jako dobar sa susjedima R i tužiteljicom. Taj predmetni dio do smrti moga oca tužitelji nisu koristili, on je poginuo 1997. godine. Nakon toga majka je bila na dijalizi, on u Dubrovniku, nisu dolazili na teren i tužiteljica je navodno kupila od GČ iz [adresa] koji je pred sudom 5.11.2007. na licu mjesta jasno izjavio da on nema vanknjižnog vlasnika i da sve što ima je naslijedio u pogledu svojih nekretnina pa i sporne nekretnine. Time da pobija sve tvrdnje tužiteljice da je on vanknjižni vlasnik, jer da je sam rekao da nije. Tužiteljičina tvrdnja da je ona kupila, ali nije upisala broj ne stoji jer ona je uredno knjižila se na ono što je kupila, te je tražila da se i spornih 208 kvadrata pridoda tome. Smatra da je u pravomoćnom okončanom sporu P-551/02 donesena ispravna i pravomoćna presuda koja pored ostalog kaže da tu nema dosjelosti, da vlasništvo nije moguće steći. Na poseban upit pun. tuženika: zna li kada je izgrađen objekt na predmetnoj nekretnini rekao je jesen 2005., proljeće 2006, da 5- 6 godina prije 2005., a da je živio u [adresa] kad mu je otac poginuo. Na upit je li istina da tužitelji nisu ušli u posjed dok je on bio živ rekao je da nisu ušli u posjed a da su teoretski ušli u posjed nakon očeve smrti a da zna da prije nisu, a na upit kada je saznao da su oni ušli u posjed tuženik je naveo kada su ga tužili, u 6. mjesecu 2002., a da tada još na terenu nije bilo ničega, samo smokva i parking dok na upit jesu li oni u posjedu bili 2002. kada su ga tuženik naveo da ne vjeruje da jesu, jer daoni ničim nisu dokazali da je to njihovo. Na upit je li on bio u posjedu 2002. tuženik je odgovorio da je bio u vlasništvu, a na poseban upit je li bio u posjedu 2005. kada su napravili tu nekretnina tuženik je odgovorio, ne, vodio se postupak dok na upit je li pokrenuo i neki postupak protiv njih jer grade na njegovom tuženik je naveo da nije osobno nije, oni da su pokrenuli protiv mene, da je on tada imao zdravstvenih problema i imao nadu u sud da će presuditi kako treba i presudio je, da je još 2002. predložio tužiteljima da riješe mirnim putem, da se ne spore, oni da su to odbili. Na upit je li prijavio građevinskoj inspekciji da oni grade na njegovom naveo je da nije a da ga je stric tužio tužbom kod ovog suda zbog tog zemljišta ali zbog procedure a na upit tko je onda vlasnik tog zemljišta tuženik je naveo da kako stoji u zemljišnim knjigama dok da u [adresa] ima nekretninu u posjedu, u dijelu sa braćom.

58. Na okolnost osnova stjecanja prava vlasništva, u tijeku postupka saslušani su predloženi svjedoci KUE (list 194 spisa), RU, ŠU, CČ (list 196-198 spisa), TU, BČ (list 199-201 spisa), i svjedok ŽU (list 205-207 spisa).

59. Svjedokinja KUE u svom iskazu navodi da se iz djetinjstva sjeća da do 1979.-1980.g od. nije postojao ovaj put koji je položen sjeverno od predmeta spora, a koji je napravljen 1979. -1980. god., a koji vodi od magistrale prema kući JU ovdje tužitelja, odnosno dalje prema moru. Kada je ta cesta probijana, na dijelu koji je predmet spora, postojao je zemljani pristup na koji su se parkirala vozila i koji pristup je bio u razini ceste. Jednom prilikom u prvom mjesecu 1996. godine, kad je išla u Zagreb, imala sam prilike vidjeti da je na tom mjestu izgrađen predmetni objekt koji je u to vrijeme bio izgrađen u grubom stanju. Naime, bila je izgrađena betonska konstrukcija koja je bila natkrivena ravnom betonskom pločom na koju su se parkirala vozila. Taj objekt su gradili tužitelji. To zna jer je to zemljište bilo njihov parking, a to zemljište su oni kupili od tadašnjeg poštara IČ, nije joj poznato kad su to kupili. Da su tužitelji zemljište kupili od IČ. To joj je poznato jer je [adresa] malo mjesto i u mjestu se sve zna, a misli da objekt nije građen bespravno, pretpostavlja da su tužitelji imali svu potrebnu dokumentaciju za građenje, jer poznavajući tužiteljicu misli da oni ne bi gradili objekt na tuđem zemljištu i bez valjane dokumentacije. Nema saznanja o tome da bi se netko protivio tužiteljima prilikom te gradnje objekta. Ne poznaje tuženike pod 1) do 3). Što se tiče samog objekta i uređenosti objekta na način kako je to vidljivo na fotografijama koje su joj predočene od strane uređujućeg suca, navodi da je tako objekt završen i uređen od 2005. godine.

60. Svjedok RU navodi da su ga tužitelji koncem rata, otprilike 1995. godine, pozvali da uredi zemljište koje su do tada koristili kao parking. Naime, zemljište na kojem je sada izgrađen objekt koji mu je pokazan od strane uređujućeg suca, bilo je nasuto zemljište sa suhozidima koji su se urušili i postojao je makadamski put koji nije bio uređen, zbog čega su se podzide urušavali. Tada su napravili iskope i grube betonske radove vezane za izgradnju objekta prikazanog na fotografiji. U to vrijeme je bio vlasnik građevinskog obrta [obrt] i u tim radovima koji su trajali 2-3 mjeseca, napravljeni su armirano-betonski radovi uz prethodno napravljen široki iskop i na izgrađeni objekt napravljena je betonska ploča, na tu betonsku ploču moglo se pristupiti sa te makadamske ceste. Nitko se nije protivio niti je išta pitao dok su se ti radovi izvodili. Oko objekta kojeg su radili bilo je zeleno raslinje koje nisu dirali. Izgrađeni objekt bio je u roh-bau izgradnji bez napravljenih otvora. Zna da su tužitelji taj objekt koristili za skladištenje nekih svojih stvari, s tim da su na objektu negdje bila postavljena improvizirana vrata od dasaka. Kasnije, 10-tak godina nakon toga, tužitelji su ga pozvali, obzirom je ovaj ranije postojeći makadamski put asfaltiran i zbog činjenice što nije bilo riješeno pitanje otpadnih voda prilikom izgradnje puta, došlo je do plavljenja tog objekta kojeg su bili izgradili.

Zato su ga tužitelji pozvali da napravimo radove, da zbog oborinskih voda vlaži, zbog čega su morali napraviti upijajuće bunare s tim da je jedan bunar napravljen sa strane zgrade u pravcu [adresa], dok je drugi bunar napravljen sa južne strane objekta, s tim da su bunari napravljeni ispod nivoa objekta, kako ne bi utjecali na temelje već izgrađenog objekta. Naime, zbog asfaltirane ceste nije bilo moguće napraviti drugo rješenje kako bi se spriječilo vlaženje i otjecanje oborinskih voda na objekt. Stoga su napravili ova dva upijajuća bunara, izolirali sve potrebno, sazidali i ogradili teren. Na fotografijama koje su mi predočene od strane uređujućeg suca (list 140 spisa), na prvoj fotografiji vidljiv je predmetni objekt ispred kojeg je napravljen južni upijajući bunar, a oni su uredili i popločali prostor oko izgrađenog objekta. Na bunar je postavljena ploča na kojoj su tužitelji kasnije nasuli zemlju. Napravljen je i kanal na kojem su postavljene šahte koje su vidljive na fotografijama u nalazu i mišljenju vještaka Katije Marče. To su sve popločali, izolirali i postavili su šahte kako je to prikazano na fotografijama. Ti su radovi trajali 6-7 mjeseci, obzirom da smo uz radove vezane za upijajuće bunare i okoliš objekta, izvodili smo i radove na uređenju cijelog objekta, postavili otvore i popločali krovni dio objekta koji se koristi kao parking. Dok su se ti radovi izvodili nitko se tim radovima nije protivio.Tuženike ne poznaje. Za izvršene tužiteljima su ispostavljeni računi, a neke radove su tužitelji podmirivali i u gotovini jer je u to vrijeme obrt bio oporezivan paušalno, posebno prilikom prve faze izvođenja radova. Nije vodio dnevnik radova. Kad je objekt izgrađen, bilo je predviđeno da oborinske vode sa krova objekta idu prema putu, kasnije kada je put asfaltiran nije to bilo uređeno do kraja i tada je došlo do problema sa tim oborinskim vodama, zbog čega su ove radove izvodili kasnije. Misli da u vrijeme kad su radili objekt ove grube radove, nije bilo građevinske dozvole za taj objekt, misli da je to stoga jer se radilo o gospodarskom objektu čija površina nije zahtijevala građevinski dozvolu. Iskope koji su se izvodili prije ovih radova koje su poduzimali, izvodio je obrt " [obrt]", vlasništvo MČ, iskopi su se izvodili bagerom. Svjedok je na predočenoj skici vještaka Perice Puljića (list 138 spisa), grafitnom olovkom iscrtao položaje dva izgrađena opojna bunara, te navodi da se radi o velikim bunarima čija je zapremnina sigurno svaki po 10 m3. Radove koje su prve započeli, završili su pred ljeto 1995. godine, a misli da je nešto radova počelo već i u 1994. godini, kasnije čim je cesta asfaltirana i kad su krenule kiše, išli smo raditi ove druge radove vezane za izolaciju.

61. Svjedokinja ŠU u svom iskazu navodi da su ona i njen suprug vlasnici zemljišta koje je u mejašu s predmetnom nekretninom sa istočne strane, dijeli ih gomila koja je njeno vlasništvo, stoga joj je poznato da je ovo zemljište ranije bilo vlasništvo pok. FU iz [adresa], koji je i njoj dozvoljavao i ustupio joj to zemljište da berem travu i smokve na toj zemlji, obzirom da on i supruga nisu mogli. Pok. FU 1979. godine prodao to zemljište tužiteljima, jer su oni to zemljište kupili odmah nakon što je prošao put koji je položen sjeverno od predmetne nekretnine, sada asfaltirani put koji vodi do mora. Taj put je asfaltiran 2005. godine, a poznato joj je da je 1979. godine pok. FU, isplaćena naknada za zemljište koje je zahvaćeno tim putem, to znam jer je sve isplaćeno i ostalim susjedima. Odmah nakon što su tužitelji kupili tu zemlju od FU, 1979-1980 godine, napravili su objekt i napravili su parking. Naime, parking je bio na krovu izgrađenog objekta. Zemljište je prvotno bilo u naravi kaskadno zemljište, koje su tužitelji prethodno izravnali, a nakon što je objekt izgrađen, poravnat je krov sa cestom, a kasnije kad je cesta asfaltirana onda je taj krov koji se koristio kao parking popločan. Cesta je asfaltirana 2005. godine, prvotno je objekt bio napravljen na način da se koristio kao skladišni prostor gdje su tužitelji držali stvari, a tek kasnije radi turizma, tužitelji su uredili taj objekt s tim da su radovi na uređenju objekta polako se završavali 2005. godine, kada je stavljen asfalt po kojem se uredio objekt, popločao krov objekta. Prethodno su se izvodili radovi oko objekta vezano za izolaciju, a to zna jer je njen pok. suprug FČ i sam nakon posla dolazio na objekt tužitelja pomagati, a poznato joj je da se nitko nije protivio gradnji tog objekta kao ni kasnije uređenju objekta. Tuženike poznaje, njih nikada nije vidjela da su dolazili na objekt, znala bih viđati njihova oca BU koji je često dolazio u [adresa], jer se bavio stolarijom i radio je otvore na obližnjim objektima. On je imao prilike vidjeti ove radove koje su tužitelji izvodili na nekretnini i koliko joj je poznato, tome se nije protivio. Njen je suprug radio na objektima a i na okolišu okolo objekta, pilao je smokve, sadio je mandarine. Kad se asfaltirala cesta, tužitelji su radili kanale za oborinske vode jer se voda sa ceste slijevala na objekt i ti su se radovi izvodili, to se i vidi na terenu, postavljale su se nekakve cijevi za odvod vode, to znam po suprugu, a nije mi poznato za neke druge radove južno od objekta. Nakon što su tužitelji kupili zemljište, to zemljište je poravnato, nakon toga je iskopan podrum – ovaj objekt koji je ispod razine asfaltirane ceste. Ti grubi radovi na objektu na kojem su se parkirala vozila u razini te makadamske ceste su završeni do 1980. godine. Radovi su počeli već 1979. godine. Kasnije su se izvodili radovi na izolaciji objekta, ne zna točno kada. Ti grubi radovi na objektu i izgrađeni objekt je iste površine kao i danas. Mislim da je te radove izvodio ovaj gospodin koji je saslušan prije nje na ročištu. Nije joj poznato jesu li tuženici imali u svom vlasništvu još neko zemljište izvan obuhvata predmetnog zemljišta.

62. Svjedok TU u svom iskazu navodi da je predmetno zemljište je bilo vlasništvo njegove obitelji i njegovih prednika i nikad ih nitko u tome posjedu nije ometao. Ovo zemljište je dio jedne velike čestice koja je ranije imala površinu 7233 m2, a koje zemljište je njego šukunšukun-djed EČ i njegov sin Š koji je u to vrijeme bio maloljetan, preuzeo od samostana Sv. Križa u [adresa] na obrađivanje i kao naknadu je samostanu isplaćivana ¼ kao naknada za korištenje. Kasnije je to zemljište pripalo u vlasništvo njegovoj obitelji odlukom Kotarske komisije Makarska, a o tome je obaviješten i samostan Sv. Križa u [adresa], i o tome ima svu potrebnu dokumentaciju. U to vrijeme njegov djed LUE zajedno sa svojom suprugom CV i njegovim ocem IU, preuzima to zemljište u vlasništvo. Nakon smrti djeda i bake, to zemljište je pripalo njegovom ocu IU i stricu TU. Ova velika nekretnina je nasljeđivanjem i diobom cijepana na više podčestica, da bi u konačnici upravo ovo predmetno zemljište pripalo njegovom ocu ZČ, dok je stricu EU pripalo zemljište oznake 4493/1. Ta dioba između njegova oca IU i strica EU bila je 60-tih godina. U to vrijeme predmetno zemljište bilo je obrađivana površina, vrtli sa 3 laza na kojima se nalazila loza, s tim da je u najjužnijem lazu s jugoistočne strane bila jedna smokva stara preko 50 godina i u njenom pravcu s istočne strane prema sjeveru bile su još 2 smokve, sve do ovog puta s kojim graniči predmetno zemljište sa sjeverne strane, s tim da su u sjeverozapadnom dijelu nekretnine prije bila 2 stabla bresaka. Ova 3 laza bila su širine cca 5-5,5 m, dužine 18-20 metara, najdonji laz koji se nalazio uz zemljište dr. OV bio je najuži. Navodi da je njegov otac neometano obrađivao sve do početka 1980. godine, kada je nekretninu prodao T i LU, ovdje tužiteljima, prema ugovoru koji je prilože u spisu (list 11 spisa). Dok je njegov otac i njegova obitelj držala u posjedu ovo zemljište, nitko ih nikada u tome nije ometao, nitko od tuženika, kao ni nitko od njihovih pravnih prednika. Poznato mu je da se jednom prilikom, otac ovdje tuženika pod 1) BU, obraćao njegovom ocu kad ga je zatekao na zemljištu gdje obrađuje, da što ne proda to zemljište, kao što je i on prodao, da ima tko će kupiti, ali otac u to vrijeme nije bio zainteresiran. Navodi da je on osobno bio nazočan prilikom sklapanja ugovora kada se predmetno zemljište prodalo tužiteljima u siječnju 1980. godine. Ugovor je pisao tužitelj JU, a uz njega i oca tu su bili nazočni i svjedoci koji su navedeni u ugovoru LV, KV i NČ, njihova imena su navedena u ugovoru. Tada su izvršili i premjeravanja nekretnine i tužitelji su uvedeni u posjed. Nikad se nitko nije protivio tužiteljima kad su ušli u posjed tog zemljišta niti njima, a niti njegovoj obitelji. Čak je tadašnja država isplatila odštetu njegovom ocu i stricu u dva navrata za dijelove nekretnine koji su oduzeti zbog lokalne ceste kroz [adresa], od zapada prema istoku, to je sad postojeći put s kojim graniči predmetno zemljište sa sjeverne strane. Tako je za zemljište koje je oduzeto i kulture na zemljištu, u dva navrata isplaćena naknada, jedna od 10.500 dinara za čest. 4493/10 i za predmetnu česticu iznos od 7.850 dinara i to za površinu cca 70 m2. Što se tiče predmetnog zemljišta, sa sjeverne strane nekretnina graniči sa ovim asfaltiranim putem koji vodi za [adresa], istočno je zemljište sestre moje pok. bake ČČ rođ. K, sada je to zemljište na kojem je izgrađena kuća tužitelja, mislim da se radi o čest. 4493/15. Zapadno je zemljište na kojem je izgrađena kuća KV, sada kuća obitelji P, a južno je bilo zemljište ranijeg vlasnika dr. OV, kojem su prodali obitelj BU zemljište. Prilikom te kupoprodaje pun. obitelji BU je bio DČ jer se obitelj BU nalazila vani. Zemljište dr. OV je sada u vlasništvu jednog državljanina iz Republike Češke. Što se tiče predmetnog zemljišta, sjeverni laz nekretnine uz samu cestu bio je u razini ceste i bio je izgrađen i podzid, suhozid kojim je bio podržan taj parking. U ostalom dijelu zemljišta su bili vrtli, tužitelji su sjeverni dio nekretnine koristili kao parking sve do završetka Domovinskog rata, odnosno do negdje iza Oluje, do rujna 1995. godine. Tada su započeli izgradnju na predmetnoj nekretnini. Tada je gospodin MČ radio iskope na tom zemljištu, a IUE, građevinski poduzetnik, izvodio je betonske radove na izgradnji zidova s juga, istoka, zapada i sjeverno prema cesti, dok je Ivanac vršio iskope bagerom. To mu je jako dobro poznato jer ja u [adresa] imam zemljište, često je dolazio, a bio sam i vlasnik nekretnine koja se nalazi sjeverno od predmetne i koje zemljište smo 1967. godine prodali ZU i Viktoriji i često sam navraćao tu jer je tu bila automehaničarska radnja. Radovi na izgradnji objekta završili su u veljači 1996. godine. Objekt je napravljen tako da je natkriven, to je bio šuplji objekt koji nije bio završen, prozori i vrata su bili zatvoreni sa daskama. Kada je 2005. godine napravljen asfalt na cesti sjeverno uz nekretninu, tada su tužitelji postavili kocke na ranije izgrađenoj terasi koja se koristila kao parking i napravljene su šahte i slivnici prema cesti. Koliko je meni poznato, nikad se nitko tome nije protivio niti je bilo ikakvih sporova dok su se ti radovi izvodili, a koliko zna nisu se mijenjale ni granice ove nekretnine koju su oni prodali tužiteljima, cca 250 m2. Navodi da su se njemu tužitelji obratili nakon što se pojavio spor vezan za predmetno zemljište s obitelji tuženika pod 1). Tužiteljica rekla da je kontaktirala majku tuženika pod 1) OČ, kako bi riješila pitanje vlasništva nekretnine, na što joj je ista rekla da slobodno tuži i da to riješi, da bi kasnije po priči tužiteljice, ovdje tuženik pod 1) zabranio svojoj majci OČ da tužiteljima potpiše da je ovo njihovo zemljište, a da je to tako čuo sam i od mještana u [adresa], obzirom da F žive u [adresa]. Nakon toga, započeli su ovi sudski postupci, dolazili su vještaci i vršili premjeravanja nekretnine i sl. Čak se je i on osobno u tom pravcu angažirao da provjerim dokumentaciju u katastru i njegov rođak, šef katastra HČ mu je rekao da na tom području postoji puno skica i rezanja čestica sa svih strana, tako da se ne mogu utvrditi točne granice zemljišta. Rješenjem Kotarske komisije, moj djed na ovom području dobio je zemljište u površini više od 1000 m2. Nije bilo oznake točne čestice, bilo je samo ono što je bilo u posjedu nakon samostana Sv. Križa u [adresa], a nalazilo se u posjedu moje obitelji. Ne zna kolika je površina nekretnina koje su pripale ukupno mom ocu i mom stricu, oni su se dijelili. Zemljište sjeverno od predmetne nekretnine pripadalo je mom ocu. Navodi da je njego otac ZU prodao zemljište sjeverno od predmetne nekretnine iznad ceste u površini od 400 i nešto m2. Kulture na zemljištu koje je obrađivao moj otac, postojale su do prodaje nekretnine tužiteljima. Tada je tužiteljica gornja 2 laza izravnala u razini ceste koja se probila i oni su učvršćeni suhozidom i taj sjeverni dio nekretnine korišten je kao parking. Nakon Oluje, započeti su radovi na iskopima tog sjevernog dijela zemljišta gdje je bio parking i građevinski radovi koje je izvodio NU, iskope Ivanac. Velika smokva koja je bila u samom jugoistočnom dijelu nekretnine a koja je postojala i ranije, uklonjena je koncem 2005. godine. Na upit pun. tuženika, a nakon što je svjedoku predočena fotografija priložena u spisu P-551/02 (list 87 spisa), svjedok iskazuje: Na ovoj fotografiji vidljiva je predmetna nekretnina na kojoj su parkirana vozila. Na fotografijama uz vozila, vidljive su smokve o kojima sam iskazivao i to je ovo zelenilo koje se nalazi uz plavo vozilo i uz drveni električni stup sa istočne strane nekretnine. Uokolo su kuće susjeda o kojima sam ranije iskazivao. Navodi da kada su prodavali ovo zemljište 1980. godine, nisu znali koji su knjižni vlasnici ove nekretnine. Naime, njima se nitko nikada nije protivio, država im je isplatila naknadu za oduzeto zemljište i kulturu i nikada nije bilo nikakvih sporova. Kad su prodavali nekretninu, nisu znali koja je oznaka čestice, prodavali su zemljište koje su držali u posjedu u granicama suhozida koji je na terenu. Tužiteljima su prodali zemlju koju su imali u svom posjedu, a to je potvrdio i sud i općina odštetom koja im je isplaćena prilikom izgradnje ceste. Nisu provjeravali oznaku katastarske čestice nekretnine koju su prodali, prodavali su zemlju koju posjeduju.

63. Svjedok BČ navodi da je on oduvijek mislio da je ovo zemljišta jedna cjelina sa zemljištem na kojem je izgrađena stara kuća tužitelja, a koje se nalazi sjeverno u odnosu na njegovu raniju kuću. To je oduvijek bilo njihovo zemljište otkako zna, a nije mu poznato od koga su tužitelji tu zemlju kupili. Prije su tu bile neke masline, ne može se sjetiti što još. Stara kuća tužitelja građena je dok je on bio dijete, a ovaj objekt na predmetnoj nekretnini možda ima 15-tak godina. Navodi da on ne zna tko je vlasnik zemljišta koje je predmet spora, pretpostavlja da su to tužitelji jer su oni investitori i gradili su na ovoj nekretnini i nije mu poznato da ih je netko ometao. Kao što je istakao, oduvijek je smatrao da je to jedinstvena cjelina sa zemljištem na kojem se nalazi kuća tužitelja. Ne može se precizno izjasniti kad je izgrađen objekt na predmetnoj nekretnini, znam da su 2004. -2005. godine na nekretnini nekakve radove izvodili njegovi poznanici iz [adresa] koji su tada znali doći kod njega i njegovog oca na marendu. Misli da su u izgrađenom objektu apartmani. Izgradnja samog objekta kad je započeta nije trajala dugo, možda godinu-dvije, a ne može se izjasniti je li kad je objekt izgrađen odmah bio osposobljen za stanovanje na način da su bile postavljene pločice i sl., nije na to obraćao posebnu pažnju. Ne zna kad je napravljena cesta koja se proteže sjeverno uz nekretninu, i ne može se izjasniti kako se koristilo ovo zemljište koje je predmet spora prije nego što je izgrađen ovaj objekt na nekretnini. Ovaj objekt na nekretnini koja je predmet spora rađen je iza Domovinskog rata, sjećam se da sam ja brod radio 2004. -2005. godine kad su dolazili ljudi kod mene koji su izvodili radove. Prije toga na toj nekretnini nije bio nikakav objekt, bile su neke smokve, masline, nekakva ledina. Misli da 1995. god. kad je bio rat, ništa nije građeno na nekretnini, u selu nitko ništa nije radio.

64. Pri ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, sud nije posebno cijenio u iskaz u postupku saslušanog svjedoka ŽU, obzirom da ovaj svjedok nije imao konkretnih i neposrednih saznanja o činjenicama odlučnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime ovaj svjedok, koji je u rodbinskim odnosima s tuženicima, iz dokumentecije s kojom raspolaže u uredu, poznato mu je da je njegov pok. otac ČU zastupao tužitelje pri podnošenju tužbe 2002. god, vezano za predmetno zemljište protiv tuženika, da bi nakon što su se tuženici usprotivili, predmet ustupio kolegi PČ kako se ne bi narušili obiteljski odnosi njegove obitelji s tuženicima.

65. Nadalje, ni svjedokinja CČ nije imala saznanja o činjenicama vezano za izgradnju predmetnog objekta i korištenje, osim što je istakla da joj nije poznato da su tuženici bili vlasnici ovog zemljišta, da je prvotni vlasnik bio FU, dok su tuženici bili vlasnici susjednog zemljišta kojeg su mijenjali za maslinik Franičević Zane. Poznato joj je samo da je predmetni objekta vlasništvo tužitelja, i da je prvotno prije objekta to bila samo zemlja koju je tužiteljica koristila za parking, dok je kasnije zemljište uređeno kao na slikama koje su joj predočene od strane uređujućeg suca.

66. Iskaz svjedokinje ŠU sud nije prihvati kao vjerodostojan i istinit, iz razloga jer je iz njenog iskaza razvidno da je ista iskazivala isključivo u cilju uspjeha tužiteljice u predmetnom sporu, iako je u bitnim dijelovima iskaza u suprotnosti i sa iskazima i navodima samih tužitelja. Naime, ova svjedokinja koja ističe da je ovo zemljište ranije bilo vlasništvo pok. FU iz [adresa], navodi da su tužitelji ovo zemljište od FU kupili još 1979. god., dok je Ugovor koji su tužitelji pod 1) i 2) zaključili s FU zaključen dana 15. siječnja 1980. god. Svjedokinja nadalje navodi da su tužitelji odmah po kupnji nekretnine, već 1979. god., započeli grube radove na objektu na kojem su se parkirala vozila u razini makadamske ceste, i da su ti radovi završeni već 1980. god. Navodi da se prvotno objekt koristio kao skladišni prostor u kojem su tužitelji držali stvari, a kasnije za radi turizma, te da su tužitelji uredili taj objekt s tim da su se radovi na uređenju objekta završavali 2005. god. Ovi navodi svjedokinje u suprotnosti su i sa navodima same tužiteljice pod 1) koja je i sama u svom iskazu navela da su radovi na gradnji objekta započeti u rujnu 1995. god., i da su radovi završeni do ožujka 1996. god., te da su radovi na uređenju objekta izolacija, fasada, bunjica i izgradnja usisnih bunara i septička jama započeti nakon što je gospodin NU dao ponudu, u rujnu 2005. god., a završeni u ožujku 2006. god.

67. Sud nije prihvatio kao istinit ni iskaz same tužiteljice pod 1), pa samim tim ni tužitelja pod 2) koji se suglasio s iskazom svoje supruge, ovdje tužiteljice pod 1) iz razloga što je tužiteljica pod 1) saslušana u svojstvu parnične stranke i u predmetno P- 551/02, na ročištu održanom na licu mjesta dana 5. studenog 2007. god. , gdje je tužiteljica iskazujući o predmetnoj nekretnini odgovarajući na pitanje tuženika navela da je sadašnji parking, odnosno ploča (izgrađenog objekta) napravljena 1996. god., dok je sadašnje pločice i odvod prije dvije godine , dakle 2005. god., te na daljnje pitanje tuženika, je li se ispod ploče nalazi stambeni prostor, odgovorila je da je ispod ploče konoba, a da ne zna koje površine. Što dakle ukazuje da na dan odrđavanja ročišta – očevida na licu mjesta 5. studenog 2007.god. objekt još nije bio osposobljen za stanovanje kako je to već bilo u trenutku pokretanja predmetno postupka u lipnju 2015. god. Upravo ovi navodi tužiteljice pod 1) u postupku utvrđenja prava vlasništva tužitelja na predmetnom zemljištu, gdje je pravni osnov stjecanja bio pravni posao, kupoprodajni ugovor zaključen s FU dana 15. siječnja 1980. god., ukazuju na činjenicu da je predmetna građevina, izgrađena na nekretnini opisanoj u tužbenom zahtjevu konačno uređenja, dovršena i osposobljena za korištenje u svrhu stanovanja u razdoblju nakon 2007. god., obzirom da je te godine na ročištu ista navela da je u prostoru objekta konoba, ne stambeni prostor, što je u suprotnosti je s navodima tužitelja u tužbi i u njihovim iskazima da je predmetni objekta završen 1996. god., zbog čega se tužitelji pri pozivu na osnov stjecanja građenja, pozivaju na primjenu odredbi ZOVO-a.

68. Naime, predmetnom postupku radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva valja ocijeniti ispunjenost pretpostavki za stjecanje prava vlasništva građenjem i to prema pravilima koja se primjenjuju u trenutku stjecanja prava vlasništva građenjem, i to prema pravnim pravilima koja se primjenjuju u trenutku stjecanja, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/132, i 152/14 dalje u tekstu: ZV), s time da pravni učinci građenja na tuđem zemljištu nastupaju završenom izgradnjom objekta, odnosno kada je objekt doveden u faktično stanje da se može upotrebljavati prema svojoj namjerni.

69. Iz rješenja o izvedenom stanju od 8. prosinca 2014. godine (list 29-31 spisa), vidljivo je da se ozakonjuje završena jednostavna slobodnostojeća zgrada stambene namjene, izgrađena na zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na adresi [adresa]., što nedvojbeno ukazuje da je namjena predmetnog objekta za stanovanje.

70. Slijedom naprijed iznesenih utvrđenja, razvidno je da je predmetni objekt konačno završen i priveden namjerni u razdoblju nakon 2007. god., pa stoga u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredaba ZV. Stjecanje prava vlasništva građenjem ZV-a regulira odredbom čl. 152. i u istoj odredbi govori se o izgradnji zgrade (st. 1.), a u stavku 5. tog članka je propisano da se sa stajališta tog Zakona zgradom smatra svaki građevinski objekt koji bi se razmjeno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini i ispod nje, s tim da je zgrada izgrađena kada je dovedeno u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu koje takve zgrade redovito služe. Stjecanje prava vlasništva građenjem predstavlja originarni način stjecanja vlasništva, koji pretpostavlja izgradnju zgrade u smislu naprijed relevantnih pravnih propisa.

71. U tom pravcu za istaknuti je da su pravni učinci različiti ovisno o tome je li graditelj bio savjestan ili ne u momentu gradnje. Savjesnost odnosno poštenje graditelja se prosuđuje kroz utvrđenje da li je graditelj znao, ili mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, odnosno, da li je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Ovom odredbom glede građenja na tuđem zemljištu, ponovo se uspostavlja pravilo osnovano na načelu "superficies solo cedit", a po njemu će zgrada izgrađena na tuđem zemljištu, pripasti u vlasništvo onog na čijem je zemljištu izgrađena, a njegov odnos s graditeljem prosuđivat će se po obvezno-pravnim pravilima. Samo iznimno, kad je graditelj bio pošten, a vlasnik zemljišta nepošten – zemljište sa zgradom pripast će u vlasništvu graditelju (a njegov će se odnos s vlasnikom zemljišta prosuđivati po obveznim pravilima). Odnos između poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika, reguliran je odredbom članka 153. ZV-a, dok je odnos nepoštenog i graditelja i vlasnika zemljišta reguliran člankom 154. ZV-a.

72. Slučaj nepoštenog vlasnika zemljišta i poštenog graditelja, jedini je slučaj u kojem graditelj sukladno odredbama ZV-a, stječe vlasništvo na cijeloj nekretnini. Zakon definira nepoštenog vlasnika kao onog koji je znao za građenje, a nije bez odgode zabranio gradnju. Međutim, ZV ne definira poštenog graditelja iako je raniji ZOVO u odredbi čl. 24. stavak 1. kao poštenog graditelja definirao onog tko nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, dok je prema stajalištu sudske prakse prije donošenja ZOVO-a, pošteni graditelj bio i onaj čijem se građenju vlasnik ne protivi. Stoga se u konkretnom slučaju analogno treba primijeniti odredba članka 18. stavak 3. ZV-a koja se odnosi na poštenog posjednika – tako bi pošteni graditelj bio onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da gradi na tuđem zemljištu. Drugim riječima, pošteni graditelj je onaj koji nije znao niti je mogao i morao znati da gradi na tuđem. Dakako, ovdje nije potrebno spominjati da bi pošteni graditelj bio i onaj tko zna da gradi na tuđem zemljištu ali za to ima pravni osnov (npr. ugovor o građenju s vlasnikom zemljišta).

73. Nadalje, svjedoci MUE, GUE, te TU suglasno su naveli da je predmetno zemljište bilo stvarno vlasništvo i posjed sad pok. FU. U tom je pravcu posebno iskazivao i svjedok TU, čiji je otac pok. FU, u svojstvu svjedoka saslušan i u postupku koji se vodio pod posl. br. P-551/02, a čiji su iskazi pročitani suglasnošću stranaka u ponovljenom postupku, s tim što je ovdje saslušani svjedok TU u svom iskazu iznosio više činjenica i od svog oca FU. Svjedok je sam naveo da je osobno bio nazočan prilikom sklapanja ugovora kada se zemljište prodalo tužiteljima u siječnju 1980. god. pri čemu je naveo da je sam tužitelj pod 2) JU pisao ugovor, da se napravilo premjeravanje nekretnine, nakon čega su tužitelji uvedeni u posjed, ali da kada s ovo zemljište prodavalo, tada oni nisu znali koji su knjižni vlasnici nekretnine, a niti su provjeravali oznaku katastarske čestice koju su prodali. U ocjeni iskaza ovih svjedoka, za navesti je da iako se radi o svjedocima koji su predloženi od strane tužitelja i koji su suglasno iskazivali o posjedu i gradnji tužitelja na predmetnom zemljištu, pri čemu je i za istaknuti da je u interesu svjedoka TU uspjeh tužitelja u ovom sporu, jer je njegov prednik njegov otac, zaključio kupoprodajni ugovor s tužiteljima, za koji ugovor tužitelji ističu da su temeljem tog ugovora stupili u posjed predmetnog zemljišta i na tom ugovoru i temelje svoje poštenje graditelja. Sud je dovodeći u svezu iskaze ovih svjedoka sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, te rezultatom provedenog dokaznog postupka iz predmeta P- 551/02, u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da tužitelji nisu nikako mogli steći vlasništvo predmetnog zemljišta kupoprodajom od FU od 15.siječnja 1980. god., obzirom da isti nije bio stvarni vlasnik nekretnine, pa stoga isti vlasništvo nisu mogli steći od nevlasnika, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima.

74. Sud je također iskaze svih svjedoka i iste doveo u vezu sa ispravama i ostalim dokazima u spisu predmeta, a u odnosu na iskaze svjedoka SU i ĐČ, koji iskaz se dovodi u vezu s preslikom stranice upisnika eksproprijacijskog elaborata, zk. izdatkom iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i pismom koje u preslici prileži na listu 114 spisa a koji po stavu ovog suda ne potvrđuju ničim navode tužitelja u tome da bi učinili vjerojatnim osnovanost kako tužbenog kako eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, posebno jer tužitelj nije predlagao njihovo ponovno ispitivanje pred sudom, a sama svjedokinja ĐČ nije imala saznanja o činjenicama vezano za izgradnju predmetnog objekta i korištenje.

75. Nadalje, u odnosu na postupak koji se vodio pod brojem P-551/02, sud je iz sadržaja samog ugovora, utvrdio da iz ugovora nije razvidno da su tužitelji kupili predmetni dio nekretnine, kao niti da su prednik tužitelja - FU, kao ni njegovi pravni prednici, ikada bili upisani kao vlasnici ili posjednici čest. zem. [katastarska čestica], pa se stoga posjed tužitelja i njihova savjesnost kao graditelja, o čemu su iskazivali ovi svjedoci, kao i svjedok RU, koji je iskazivao o okolnostima vezanim za gradnju objekta, obzirom da je isti u svojstvu izvođača radova, angažiran od strane tužitelja kao investitora izvodio radove gradnje predmetnog objekta, imajući u vidu pravomoćnu presudu u predmetu P-551/02 od 20. siječnja 2011. god. ne može ocijeniti kao pošten.

76. Naime, tužitelji tijekom predmetnog postupka, kao osnov za stupanje u posjed predmetne nekretnine, ističu ugovor o kupoprodaji od 15. siječnja 1980. godine kojeg su zaključili s FU, kojeg smatraju stvarnim vlasnikom i posjednikom predmetne nekretnine, i na tom ugovoru temelje poštenje svog posjeda i gradnje na predmetnom zemljištu o kojem su iskazivali naprijed navedeni svjedoci. Pravni učinci građenja su različiti ovisno o tome je li graditelj bio savjestan ili ne u momentu gradnje. Savjesnost, odnosno poštenje se prosuđuje kroz utvrđenje da li je graditelj znao ili mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, odnosno da li je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Sud je u postupku P-551/02 kojeg su tužitelji pokrenuli protiv tuženika pod 1) do 3) utvrdio da tužitelji nisu stekli vlasništvo zaključenjem pravnog posla kupoprodajom od IV. Iz rezultata tog provedenog dokaznog postupka, kao i iz iskaza samog IV saslušanog u tom postupku, te njegova sina saslušanog u predmetnom postupku, pa i iz iskaza samih tužitelja, razvidno je da ni tužitelji kao kupci, a ni IV kao prodavatelji, prije zaključenja kupoprodajnog ugovora nisu provjeravali zemljišno knjižno i katastarskoj stanje zemljišta koje je predmet kupoprodaje, a niti su zemljište na pravilan jasan i nedvojben način identificirali, što ukazuje na činjenicu da su suprotno navodima tužitelja, tužitelji itekako imali dovoljno razloga za sumnju da im ne pripada pravo na posjed. Svoje poštenje posjeda temelje na činjenici što im je iz priča sumještana koji su im govorili, poznato da je predmetno zemljište bilo vlasništvo FU, i da u to nisu sumnjali. Savjesnost posjeda mora postojati čitavo vrijeme, što je osobito značajno kod osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a trenutkom nastupa nesavjesnosti prekida se i dosjedanje, točnije poštenje posjeda, što je u konkretnom slučaju nastupilo već 2002. god. kada su tužitelji ustali tužbom protiv tuženika pod 1) do 3) u predmetu P- 551/02 kada su se tuženici već u odgovoru na tužbu usprotivili tužbi tužitelja. Međutim, ni protivljenje tuženika tom postupku, nije spriječilo tužitelje u nastavku korištenja predmetnog zemljišta, gradnje i uređivanja predmetnog objekta izgrađenog na predmetnoj nekretnini, za vrijeme i po okončanju tog postupka, što dodatno ukazuje na nepoštenje i nesavjesnost tužitelja u izvršavanju posjeda i gradnji na predmetnom zemljištu.

77. Naime, tužiteljica je sama navela u svom iskazu da je nisu imali nikakve akte za gradnju, da je njen suprug napravio skicu objekta kojeg su odlučili graditi, i da je skicu dao gosp. RU po kojoj skici je isti napravio ponudu, nakon čega je nakon dogovora s Z, isti otišao u Ured za Urbanizam Makarska, pokazao im gdje ima namjeru graditi i da ne raspolažu dozvolama za gradnju i predočio je urbanistički plan, nakon čega mu je rečeno da može graditi. Da su tužitelji doista smatrali da u odnosu na njih ne postoje nikakve zapreke za stjecanje prava vlasništva i posjed predmetnog zemljišta, tada bi zasigurno isti već nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora sa IV. nastojali ishoditi svu valjanu dokumentaciju potrebnu za gradnju na nekretnini koju su kupili. Međutim, suprotno navedenom, tužitelji na predmetnom zemljištu započinju gradnju objekta bez valjane dokumentacije kojom im se odobrava gradnja na nekretnini, a u pravcu legitimnosti gradnje, pozivaju se na činjenicu da se izvođač radova gosp. RU interesirao u nadležnom uredu za urbanizam je li gradnja dozvoljena, a o čemu RČ u postupku saslušan kao svjedok nije iskazivao, što upućuje na zaključak da su tužitelji ipak bili u sumnji u svoj osnov stjecanja, jer bi u suprotnom nastojali to svoje pravo vlasništva i utvrditi, iz čega proizlazi neistinitost navoda tužitelja iznesenih u njihovim iskazima.

78. Na ovaj zaključak suda ukazuje i činjenica što tužitelji 1997. god., ustaju tužbom za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], protiv tuženika IV u predmetu P-419/97, u kojoj kao osnov stjecanja ističu ugovor od 15. siječnja 1980. god., dakle isti ugovor na koji se pozivaju da su temeljem njega stekli pravo vlasništva i predmetne nekretnine, te se u tom postupku presudom P-419/97 od 26. studenog 1998. god. utvrđuju suvlasnicima navedene nekretnine svaki za pod ½ dijela, a pri tom ne utvrđuju pravo vlasništva na predmetnoj čestici zem. [katastarska čestica], iako je i ta čestica po njima bila predmet istog pravnog posla kupoprodaje. Unatoč navedenom tužitelji kako sami ističu u tužbi i svojim iskazima, već 1995. do početka 1996. god. započinju gradnju na predmetnoj nekretnini, iako ne raspolažu ispravom kojom dokazuju vlasništvo nekretnine na kojoj grade, a nemaju ni dokumentaciju kojoj im se odobrava gradnja objekta, da bi tek 2002. god., ustali tužbom protiv tuženika pod 1) do 3) radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom zemljištu u predmetu P- 511/02, temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora s IV od 15. siječnja 1980. god. Sud je ocjenom svih provedenih dokaza, dovedenih u svezu s naprijed navedenim, ocijenio da je ponašanje tužitelja pod 1) i 2) kao graditelja i posjednika nesavjesno, što ukazuje da su isti bili nepošteni graditelji, kako u samom početku gradnje predmetnog objekta, a osobito pri izvođenju završnih radova kojima je objekta priveden svrsi za koju je namijenjen za stanovanje, pa stoga na strani tužitelja pod 1) i 2) nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 153. ZV- a za stjecanja prava vlasništva predmetnog zemljište građenjem, zbog čega je osnovni tužbeni zahtjev tužitelja sud odbio kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

79. Odlučujući o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, kojim tužitelji pod 1) i 2) traže utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu, po osnovu stjecanja dosjelošću, sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ovaj eventualno kumulirani zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim. Naime, tužitelj u provedenom postupku nije dokazao ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću u smislu odredbi članka 159. i 160. ZV-a. U postupku koji su tužitelji vodili protiv tuženika pod 1) do 3) za utvrđenje vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine stečenog na temelju pravnog posla – kupoprodaje od 15. siječnja 1980. godine, u obrazloženju presude, prvostupanjski sud je utvrdio da, iako tužitelji drže u posjedu dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 208 m2, pravo vlasništva dosjelošću na predmetnom dijelu nisu mogli steći, obzirom da je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva od 1963. godine. Tu činjenicu je sud utvrdio uvidom u izvadak iz zemljišne knjige br. Ki-899/80 od 13. lipnja 1980. godine, a navedenu činjenicu ne osporavaju ni sami tužitelji u ovom postupku. Drugostupanjski sud u toj pravnoj stvari, u svojoj odluci Gžx-124/12 od 13. veljače 2014. godine, utvrdio je da je prvostupanjski sud u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pravilno utvrdio činjenično stanje i u skladu s tako utvrđenim stanjem, pravilno primijenio materijalno pravo prema kojem se u to vrijeme važećim odredbama ZOVO-a, u skladu s odredbama čl. 29., nije moglo steći vlasništvo na nekretninama koje su bile upisane kao društveno vlasništvo.

80. Za dosjelost na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, vrijeme za dosjelost počinje teći tek od 8. listopada 1991. godine, tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima. U skladu s odredbom članka 388. stavak 4. ZV-a, koja je izmijenjena člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) u rok za stjecanje dosjelošću, nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Dakle, sukladno navedenoj odredbi, na onim nekretninama koje su upisane kao društveno vlasništvo, moguće je dosjedanje samo u vremenskom razdoblju od 6. travnja 1941. godine, tj. do prelaska u režim općenarodne imovine ili društvenog vlasništva ako su za to ispunjene pretpostavke. Za takav način stjecanja prava vlasništva, propisane pravnim pravilima OGZ-a, ili pak u vremenu nakon 8. listopada 1991. godine uz ispunjenje ostalih pretpostavki za takav način stjecanja koje propisuju ZOVO, odnosno ZV.

81. U konkretnom slučaju kad je u pitanju vremenski period do 6. travnja 1941. godine, odnosno do 1963. godine kada je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1407 k. o. [katastarska općina], prema upisu u posl. br. Z-365/63, uknjižena kao društveno vlasništvo (uz pravo korištenja po članku 38. i 39. ZNNZGZ, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi u korist BU. IU za cijelo), tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetnog zemljišta, obzirom da je već u postupku P-551/02 pravomoćno utvrđeno da FU koji je sa tužiteljima pod 1) i 2) zaključio kupoprodajni ugovor od 15. siječnja 1980. godine, nije bio stvarni vlasnik i posjednik nekretnine koja je predmet spora, pa stoga na tužitelje nije ni mogao prenijeti nikakva stvarna ili druga prava koja je isti u tom trenutku predmetnoj nekretnini nije ni imao, jer se radi o nevlasniku. U tom je postupku pravomoćno utvrđeno da FU nije bio stvarni vlasnik, pa stoga ni pošteni posjednik, a samim tim tužitelji, obzirom na pravomoćnu odluku donesenu u tom postupku, nisu dokazali kvalitetu posjeda koja se traži za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu odredbi članka 159. ZV-a, kao i članka 28. ZOVO-a, obzirom da je za dosjelost, osim vremena posjedovanja, potrebna i određena kvaliteta tog posjeda, odnosno traži se da je posjednik barem savjestan, što u konkretnom slučaju tužitelji pod 1) i 2) nisu dokazali. Nesavjesnost tužitelja kao posjednika i graditelja, sud je već obrazložio u dijelu odluke koja se odnosi na prvi (osnovni) tužbeni zahtjev tužitelja. Ako posjed tužitelja nije savjestan, na njemu se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću bez obzira na duljinu trajanja posjeda propisanom odredbom članka 159. ZV-a stavak 3. i čl. 160. ZV-a, a ni taj uvjet, duljine posjeda tužitelja, uzgred rečeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen. To stoga što razdoblje od 8. listopada 1991. god. do 9. srpnja 2002. god., kada su tužitelji ustali tužbom protiv tuženika, za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnoj čestici zemlje posl. br. P- 551/02, u kojem postupku su se tuženici u samom početku usprotivili, nije ispunjen vremenski uvjet – rok duljine posjeda propisan odredbom čl. 159. st. 3. ZV-a. Sud je polazeći od izloženih utvrđenja, primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) u cijelosti kao neosnovan, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

82. Obzirom da su tuženici pod 1) do 3) u cijelosti uspjeli u sporu, odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je stoga tuženicima pod 1) do 3) u skladu s vrijednosti predmeta spora (26.677, 28 eura) i dostavljenim popisom troška, priznat trošak sastava odgovora na tužbu 550 bodova, zastupanje na ročištima 10. travnja 2017. g., 2. lipnja 2017. g., 6. studenog 2017. g., 9. travnja 2018. g., 19. listopada 2018. g., 1. ožujka 2019. g., 24. travnja 2019. g., 3. srpnja 2019. g., 20. rujna 2019. g., 11. studenog 2019. g. i 30. siječnja 2020. g., 03. lipnja 2024., 12. studenog 2024., 08. travnja 2026. 14. srpnja 2026. što ukupno iznosi ukupno 8800 bodova. Odnosno 17 600 eura, uvećano za PDV od 4 400,00 eura, iznosi 22 000,00 eura, koliko su dužni tužitelji pod 1) i 2) naknaditi tuženicima pod 1) do 3), pa je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

83. Tuženici nisu u obvezi plaćanja pristojbe odgovora na tužbu jer navedeni trošak tuženicima nije ni nastao.

Makarska, 27. kolovoza 2026.

S U D A C

Sonja Čule Erceg

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte