- 1 -              Rev 762/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 762/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz J., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-632/2020-2 od 11. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4967/2018-15 od 3. ožujka 2020., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

„I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka prednika tuženika A. d.o.o. broj k.o. 003-01/18-01/238 od 07.08.2018. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 19 od 1. travnja 2014. te da radni odnos tužiteljice J. D. kod tuženika H. C. d.o.o., nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu te poslovima samostalnog referenta za financijsko računovodstvo, u roku od osam dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u

iznosu od 2.500,00 kuna, s zateznom kamatom tekućom od 03. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

IV/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za povratkom na radno mjesto samostalnog referenta za financijsko računovodstvo.“.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) podnio tuženik, navodeći da je pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Očitujući se na revizijske navode postupovne naravi, za primijetiti je da se glavnina tih navoda iscrpljuje u prigovoru relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer da je sud u pobijanoj odluci uzeo u obzir činjenice koje su, protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

6.1. Međutim, činjenično je utvrđenje suda u pobijanoj odluci (a ovaj, revizijski sud, svoju odluku sagledava u okviru činjenica utvrđenih po nižestupanjskim sudovima) da je odlučna činjenica (postojanja slobodnih radnih mjesta na koje je tužiteljica mogla biti raspoređena) iznesena prije zaključenja prethodnog postupka.

 

6.2. Tuženik u reviziji inzistira da je ta činjenica iznesena po zaključenju prethodnog postupka, što samo po sebi predstavlja osporavanje činjeničnih utvrđenja (v. toč. 6.1. ovoga obrazloženja), pri čemu je samo za primijetiti da tuženik niti ne spori izričito i određeno sadržaj dokaza na temelju kojega su nižestupanjski sudovi izveli to činjenično utvrđenje niti spori da je taj konkretni dokaz, sa tim činjenicama (v. zadnja al. toč. 8. ovoga obrazloženja) podnesen prije zaključenja prethodnog postupka.

 

6.3. Također, a u pogledu revizijskih navoda tuženika, za ocijeniti je da je tužiteljica dokazala činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da nižestupanjski sudovi nisu teret dokazivanja prebacili na tuženika, već su ostavili mogućnost tuženiku da dokazuje protivno činjenicama koje je iznijela (ali i dokazala) tužiteljica.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i za vraćanje tužiteljice na radno mjesto koje odgovora njezinoj stručnoj spremi (sve kako je navedeno u toč. I. ovoga obrazloženja).

 

8. Činjenična utvrđenja bitna za takvu odluku, a sagledavajući ih u obimu potrebnim za odlučivanje o revizijskim navodima su:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu samostalni referent za financijsko računovodstvo temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme;

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. kolovoza 2018. tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na poslovima samostalni referent za financijsko računovodstvo, zbog organizacijskih razloga;

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava;

- da je radničko vijeće u pogledu namjeravanog otkaza dalo očitovanje u kojem predlaže da se tužiteljici prizna ukupni radni staž koji je ostvaren prvim zaposlenjem u tadašnjem Ž. Z. od dana 7. srpnja 1983. godine pa sve do danas i da bi radničko vijeće bilo suglasno sa odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kada bi se utvrdila visina otpremnine za ukupan radni staž ostvaren u sustavu H. od 35 godina i otkazni rok sukladno radnom stažu;

- da je direktor tuženika 11. srpnja 2018. godine donio Odluku o 12. izmjenama i dopunama pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, kojom je između ostalog ukinuto i radno mjesto samostalnog referenta za financijsko računovodstvo;

- da se radničko vijeće usprotivilo prijedlogu Odluke o 12. izmjenama i dopunama pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta;

- da je u članku 6. Odluke o 12. izmjenama i dopunama pravilnika o organizaciji sistematizaciji zbornik radnih mjesta u A. d.o.o. - studeni 2014. izmijenjen je na način da se ukinulo radno mjesto pod šifrom 131 - samostalni referent za financijsko računovodstvo, na kojem radnom mjestu je radnica bila jedini izvršitelj;

- da je tijekom 2017. i 2018. godine Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjan sedam, a pravilnik o plaćama četiri puta;

- da iz Odluke o 12. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ne proizlazi da bi bilo ukinuto radno mjesto glavnog referenta za fakturiranje i kontrolu, a iz iskaza svjedoka S. K. proizlazi da je tužiteljica mogla obavljati poslove navedenog radnog mjesta;

- da iz e-maila rukovoditelja pravnih kadrovskih i općih poslova od 28. svibnja 2018. proizlazi da je na dan donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici bilo sedam slobodnih radnih mjesta i to samostalnog referenta za obračun plaća i primanja zaposlenika, glavnog referenta za financijske poslove, glavnog referenta za fakturiranje i kontrolu, glavnog referenta prodaje u konvencionalnom prijevozu za međunarodno tržište, rukovoditelja poslovne jedinice i intermodalnog prijevoza, samostalnog referenta prodaje u intermodalnom prijevozu i glavnog referenta za mehanizaciju.

 

9. Uz utvrđenje da je u konkretnom slučaju u vrijeme donošenja pobijane odluke tuženika postojalo sedam slobodnih radnih mjesta, od kojih je i radno mjesto glavnog referenta za fakturiranje i kontrolu, na kojem bi tužiteljica mogla nastaviti rad, nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev uz primjenu članka 85. Pravilnika o radu tuženika - koji je u konkretnom slučaju u primjeni temeljem odredbe članka 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) jer se radi o primjeni prava koje je povoljnije za radnika - a koja odredba Pravilnika tuženika propisuje da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima.

 

10. Ovaj sud u okvirima konkretnog slučaja, takav materijalnopravni pristup nižestupanjskih sudova, protivno revizijskim navodima ocjenjuje pravilnim.

 

11. S obzirom da u predmetnom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Damir Kontrec, v.r.