- 1 -              Rev 648/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 648/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja B.-S. T. iz Z., OIB:..., II-tužitelja T. T. iz Z., OIB:..., III-tužitelja J. S. K., B., Njemačka, OIB:..., IV-tužiteljice A. M. K., G., OIB:..., i V-tužiteljice R. A. T., T., S. P., OIB:..., koje zastupaju punomoćnici P. B. i M. B., odvjetnici u M., protiv tužene Republika Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7961/16-2 od 10. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama br. P-1613/15 od 10. listopada 2016., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija i dopuna revizije tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7961/16-2 od 10. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama br. P-1613/15 od 10. listopada 2016. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama br. P-1613/15 od 10. listopada 2016.

 

II. Tuženica je dužna tužiteljima naknaditi trošak revizije u iznosu od 398,16 eura, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake dio k.č. 4870/1, površine 390 m2, k.o. D., i to I-tužitelj u 1/3 dijela, II-tužitelj u 1/3 dijela, III-tužitelj u 1/9 dijela, IV-tužitelj u 1/9 dijela i V-tužitelj u 1/9 dijela, koja nekretnina je prikazana u skici vještaka mjernika likom A-B-C-D-E-A, koja skica čini sastavni dio vještačenja Z. P., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz V. od 30. listopada 2015. i presude suda prvog stupnja, što im je tuženica dužna priznati. Tužitelji su ovlašteni na temelju presude suda prvog stupnja i prijavnog lista izrađenog od strane ovlaštenog inženjera geodezije od dijela čest. zem. 4870/1 k.o. D. formirati posebnu čest. zem. ili isti taj dio po istom osnovu odcijepiti i pripojiti novoformiranoj nekretnini katastarske oznake koju dobije sukladno citiranom prijavnom listu te zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čest. zem. ne ime tužitelja, uz slobodno brisanje s imena tuženice (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 16.053,04 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka na način da je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake dio k.č. 4870/1, površine 390 m2, k.o. D., i to I-tužitelj u 1/3 dijela, II-tužitelj u 1/3 dijela, III-tužitelj u 1/9 dijela, IV-tužitelj u 1/9 dijela i V-tužitelj u 1/9 dijela, koja nekretnina je prikazana u skici vještaka mjernika likom A-B-C-D-E-A, koja skica čini sastavni dio vještačenja Z. P., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz Vrgorca od 30. listopada 2015. i presude suda prvog stupnja, što im je tuženica dužna priznati, kojim su tužitelj ovlašteni na temelju presude suda prvog stupnja i prijavnog lista izrađenog od strane ovlaštenog inženjera geodezije od dijela čest. zem. 4870/1 k.o. D. formirati posebnu čest. zem. ili isti taj dio po istom osnovu odcijepiti i pripojiti novoformiranoj nekretnini katastarske oznake koju dobije sukladno citiranom prijavnom listu te zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čest. zem. ne ime tužitelja, uz slobodno brisanje s imena tuženice, kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 16.053,04 kuna, te kojim se nalaže I-V-tužiteljima nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 kuna (toč. I.). Odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđena je presuda prvog stupnja u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 7.250,00 kuna (toč. II.). Ujedno je naloženo I-V-tužiteljima nadoknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna (toč. III.).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-161/2020 od 4. veljače 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

„Je li moguće stjecanje prava vlasništva građevine temeljem zakona, po osnovi građenja na zemljištu u društvenom vlasništvu, ukoliko je građenje objekta dovršeno prije 1968.?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su podnijeli reviziju i dopunu revizije navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija i dopuna revizije tužitelja su osnovane.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja stojnu kuću od 54 m2, garažu od 36 m2, konobu od 62 m2, garažu od 37 m2 i dvorište od 201 m2, što ukupno iznosi 390 m2,

 

- da je na skici izmjere očevida zemljište od 390 m2 označeno slovima A do E te da predmetna nekretnina prostorno pripada i evidentirana je u katastarskom operatu za k.o. D. za koju katastarsku općinu ne postoji zemljišna knjiga, te da je katastar zemljišta jedina evidencija o zemljištu,

 

- da su granice sporne nekretnine vidljive na licu mjesta i većim dijelom definirane betonskim zidovima,

 

- da je predmetna nekretnina omeđena trajnim i vidnim oznakama te neposredno graniči sa javnom površinom (...) koja nije u takvom obliku evidentirana na katastarskom planu,

 

- da je identifikacija stvarnog položaja spornog zemljišta određena prema ispravljenom stanju katastarskog plana za katastarske čestice unutar obuhvata očevida odnosno izmjere te se tako na katastarskom planu broj 13 k.o. D. sporni prostor identificira kao dio čest. zem. 4870/1,

 

- da je položaj sporne nekretnine glede stanja katastra zemljišta za k.o. D. prikazan na dodatnoj kopiji katastarskog plana s ucrtanim spornim zemljištem,

 

- da je u katastarskom operatu za k.o. D. čest. zem. 4870/1 površine 1699959 m2 upisana u posjedovnom listu broj 1299 na ime Republike Hrvatske za 1/1,

 

- da se u vizurnom prikazu detaljno vidi sporna nekretnina sa svim objektima koji se na njoj nalaze i da je uklapanje spornog zemljišta izvršeno identifikacijom istovjetnih detalja mjerenih na licu mjesta s onima na katastarskom planu k.o. D., odnosno usporedbom s drugim katastarskim evidencijama,

 

- da je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću O-24/84 od 17. siječnja 1985. iza pok. B. T. utvrđeno da su nasljednici njegove imovine položene u k.o. V. za 1/3 dijela djeca T. T., S. T. i S. K., dok je na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. G. O.-7086/14-9 UPP-OS-79/14-9 od 15. prosinca 2014. utvrđeno da su, između ostalog, nasljednici imovine stečene rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću O-24/84 od 17. siječnja 1985. iza pok. B. T. I.-V-tužitelji svaki u 1/3 dijela,

 

- da iz povijesnih promjena DGU, Područnog ureda za katastar S., Odjela za katastar nekretnina S., ispostave za katastar nekretnina V. od 20. ožujka 2015. utvrđeno da je spisak parcela k.o. D. nastao na temelju čl. 54. Zakona o društvenom doprinosu i porezima od 29. prosinca 1951., obnovom spiska parcela na osnovu podataka revizije katastra na terenu izvršene 1959., obnove klasiranja zemljišta izvršene u godini 1961. i starog katastarskog operata te da je bez promjene, u posjedovni list broj 714, posjednika Hrvatske šume-JP Z., Uprava šuma S.-Šumarija V., ... posjeda, upisana katastarska čestica zemlje broj 4870/1 zvana D., pašnjak površine 1030864 m2, krš površine 570000 m2 i šuma površine 100000 m2,

 

- da iz uvjerenja DGU, Područnog ureda za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S., Ispostave za katastar nekretnina V. od 20. ožujka 2015. proizlazi da je identifikacijom utvrđeno da je građevina označena kao A, locirana na kat. čest. zemljišta 4870/1 k.o. D. prikazana na snimci iz zraka izrađenoj ne temelju snimanja iz zraka obavljenog 1960.,

 

- da je rješenjem o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, ispostave Vrgorac od 30. travnja 2014. klasa: UP/I 361-02/13-11/200, urbroj:2181/1-11-10-14-07 ozakonjena je nezavršena, dvojna, jednostavna zgrada stambene namjene, jednostavnog tlocrtnog oblika, ukupne građevinske bruto površine 35,71 m2 katnost-prizemlje (P), sa završenim ravnim krovom, ograđenim parapetnim zidom sa sjeverne i zapadne strane, visine 3,60 m i parapetni zid visine 1,46 m, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,57x6,41 m, u kojoj se nalazi jedna nezavršena stambena jedinica, izgrađena na kat. čest. 4870/1 k.o. D. na adresi V. P., ..., prikazana na geodetskom snimku izvedenog stanja od 29. svibnja 2013., izgrađenom od G.-G. p. u. d.d. J.

 

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji dokazali da je njihov prednik A. T. izgradio stojnu kuću prije 1960., da tužiteljeva prednika nitko u građenju i posjedu nije smetao, kao niti njegove nasljednike do danas, te da je garaža, koja je izgrađena uz obiteljsku kuću legalizirana. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da je prednik tužitelja vlasništvo sporne nekretnine stekao građenjem na temelju paragrafa 418 OGZ, a koju su nekretninu tužitelji stekli nasljeđivanjem.

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da u konkretnom slučaju pravni prednik tužitelja nije mogao steći pravo vlasništva građenjem sukladno paragrafu 418. bivšeg OGZ iz razloga što se navedeni institut ne odnosi na građenje na zemljištu u društvenom vlasništvu, već na zemljištu koje je u privatnom vlasništvu.

 

11. Prema stavu ovog suda (tako i Ustavni sud u odluci U-III/3214/2005) i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno pravnom pravilu 418. OGZ.

 

12. Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

13. Kako tužitelji ukazuju na činjenicu da je njihov zajednički prednik građenjem stekao pravo vlasništva, obzirom na vrijeme izgradnje spornog objekta (prije 1960.), na konkretni slučaj se ima primijeniti odredba iz paragrafa 418. OGZ koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ako je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio. Kako se dakle vlasnik, kao i nitko drugi nije protivio ovom građenju, to je prednik tužitelja i primjenom OGZ mogao steći traženo pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

 

14. Stajalište u svezi primjene paragrafa 418. OGZ prema kojemu je pošteni graditelj mogao steći vlasništvo na zemlji i zgradi samo u slučaju kada je vlasnik zemlje znao za građenje pa ga nije zabranio, navedeno je i u odlukama Rev 385/10 od 26. listopada 2010., Rev 172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-x 804/18-2 od 16. srpnja 2019.

 

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tužitelja.

 

16. Slijedom navedenog, a kako shvaćanje suda drugog stupnja iz pobijane presude nije u skladu s takvim shvaćanjem ovoga suda, sud drugog stupnja je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

17. Stoga je valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

18. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženici je naloženo tužiteljima naknaditi trošak revizijskog postupka i to za sastav prijedloga za reviziju u iznosu od 132,72 eura u vezi Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15 – dalje: OT) i revizije u iznosu od 185,81 eura u vezi Tbr. 10/6 i 36/1 OT što s pripadajućim PDV iznosi 398,16 eura slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod stavkom II.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.