REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2440/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalistice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.483,69 EUR (tisuću četiristo osamdeset tri eura i šezdeset devet centi) sa zateznim kamatama od 27. kolovoza 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.483,69 EUR od 29. ožujka 2022. do 26. kolovoza 2026.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.900,39 EUR (dvije tisuće devetsto eura i trideset devet centa) sa zateznim kamatama od 27. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 241,71 EUR (dvjesto četrdeset jedan euro i sedamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je ovom sudu podnio 19. rujna 2022., navodi da je 29. ožujka 2022. oko 23:10 u Zagrebu (mjesto Horvati) došlo do naleta na divljač (srnu) i to vozilom registracijske oznake [registarska oznaka]. Pojašnjava da je srna pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu te da je došlo do naleta prednjeg dijela vozila na istu. Tužitelj upućuje na to da je u spomenutom događaju predmetno vozilo bilo oštećeno , a da je na vozilu nastala totalna šteta, odnosno da je popravak ekonomski nerentabilan, a da je visina nastale štete 1.725,40 EUR (13.000,00 kn). Pojašnjava da navedeni iznos odgovara tržišnoj cijeni predmetnog vozila uz primjenu amortizacije te umanjenje za vrijednost spašenih dijelova vozila. Upućuje na to da lovištem, kojem je pripadala divljač, gospodari osiguranik tuženika Lovačko društvo Fazan Brezovica – Kupinečki Kraljevec, da je na mjestu događaja postavljen znak opasnosti "divljač na cesti", a zbog čega odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz Zakona o lovstvu. Ističe da osiguranik tuženika za predmetni događaj odgovara i po načelu objektivne odgovornosti, upućujući na to da se divljač na javnoj prometnici smatra opasnom stvari. Tužitelj navodi da je štetu na vozilu prijavio tuženiku, no da je tuženik tužiteljev zahtjev otklonio. Tužitelj stoga traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati 1.725,40 EUR sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2022. do isplate, kao i da mu isti naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. (od dana nastanka štetnog događaja) do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja te činjenicu da je na mjestu predmetnog događaja doista bio postavljen prometni znak "divljač na cesti", no osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata. Navodi da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je tužitelj naletio na nepoznatu životinju, osporavajući pritom da bi takva životinja uopće predstavljala divljač. Tijekom postupka upućuje na to da do štete nije došlo zbog provođenja lova te da je do događaja došlo na javnoj cesti koja predstavlja nelovnu površinu, na kojoj nije moguće uspostavljanje lovišta. Ističe i da tužitelj nema pravo na isplatu poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) u iznosu 296,74 EUR te u tom smislu navodi da tužiteljevo vozilo u konačnici nije niti bilo popravljeno.

3. U nastavku postupka tužitelj upućuje na to da je osiguranik tuženika bio dužan poduzeti mjere i osigurati uvjete za sprječavanje štete od divljači ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

4. Podneskom od 9. travnja 2026. (list 166 spisa) tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 1.483,69 EUR sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde II. postaje prometne policije Zagreb (list 5-6 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 7 spisa), izvida štete (list 8 spisa), dopisa tuženika (list 9, 11 spisa), dopisa tužitelja (list 10 spisa), spisa II. postaje prometne policije Zagreb (list 35-38 spisa), dopisa Lovačkog društva Fazan (list 39 spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede uz Policu osiguranja od odgovornosti (list 43-54 spisa), spisa tuženika (list 60-84 spisa), zatim uvidom u fotografije (list 12-15 spisa) te saslušanjem tužitelja (list 57-58 spisa) i svjedokinje GS (list 57 spisa), kao i dokaz prometnim vještačenjem (list 117-127 spisa) i mikroskopskim vještačenjem (list 155-158 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi imovinske štete (šteta na vozilu registracijske oznake [registarska oznaka]) za koju tvrdi da je pretrpio zbog štetnog događaja (nalet spomenutog vozila na divljač) koji se dogodio 29. ožujka 2022.

8. Među strankama nije sporno da se 29. ožujka 2022. doista dogodila prometna nesreća, no sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Podneskom od 9. travnja 2026. (list 166 spisa) tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da, umjesto isplate 1.725,40 EUR sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate (kako to traži u tužbi) traži isplatu 1.483,69 EUR sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate. Tužitelj je na takav način povukao tužbu u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 241,71 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. Tuženik je o povlačenju obaviješten dostavom predmetnog podneska, koji je zaprimio 29. travnja 2026., no o istome se nije očitovao u roku 15 dana. Stoga se smatra da je tuženik na povlačenje tužbe u naprijed spomenutom dijelu pristao u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

10. U pogledu štete nastale naletom vozila na divljač, treba reći da primjena relevantnih zakonskih odredbi u pogledu odgovornosti za naknadu te iste štete ovisi o tome da li je u trenutku nastanka štetnog događaja bio provođen lov.

10.1. U slučaju da je šteta nastala kada je bio provođen lov, odgovornost se prosuđuje sukladno odredbama Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20; dalje: ZL). Čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a da lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta za isto odgovara, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10.2. Ako u trenutku nastanka štetnog događaja pak nije bio provođen lov, s obzirom da takva situacija nije propisana ZL-om, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; dalje: ZOO) uz supsidijarnu primjenu ZL-a u pogledu doprinosa vozača. Dakle, u slučaju neprovođenja lova u trenutku naleta vozila na divljač, odgovornost za nastalu štetu procjenjuje se na temelju čl. 1063. i 1064. ZOO- a, kojima je propisana odgovornost za štetu od opasne stvari, s obzirom da divljač koja se nekontrolirano kreće na javnoj cesti predstavlja opasnu stvar (identično pravno shvaćanje zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka i to primjerice u odluci broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., broj Rev-1542/2024 od 26. veljače 2025.).

10.3. Čitanjem potvrde Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb klasa 211-08/22-3/2281, urbroj 511-19-45-22-2 od 30. ožujka 2022. (list 5-6 spisa) utvrđeno je da se 29. ožujka 2022. u Zagrebu, mjesto [adresa] - 50 metara zapadnije od Ulice Palijaši dogodio nalet na životinju u kojem je sudjelovao tužitelj kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], da je HS u tom trenutku bila putnik u tom vozilu, da je na istome vozilu nastala imovinska šteta i da je životinja napustila mjesto događaja.

10.4. Nadalje, iz dopisa Lovačkog društva Fazan, Brezovica – Kupinečki Kraljevac od 4. travnja 2023. (list 39 spisa) proizlazi da je uvidom u lovne dokumentacije spomenutog društva utvrđeno da 29. ožujka 2022. od strane lovoovlaštenika nije bio planiran ni provođen lov niti bilo kakve aktivnosti na prostoru ZOL XXI/111 "Horvati", odnosno u neposrednoj blizini štetnog događaja.

10.5. Navedeni dopis sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a treba reći da stranke istinitost i vjerodostojnost istog nisu osporavale. Na temelju navedene isprave sud nalazi utvrđenim da je na području nastanka štetnog događaja (mjesto Horvati) ustrojeno lovno područje (ZOL XXI/111 Horvati), da je Lovačko društvo Fazan, Brezovica – Kupinečki Kraljevac odgovorni lovoovlaštenik, s obzirom da isti vodi lovnu dokumentaciju, odnosno donosi i provodi lovnogospodarske planove u smislu odredbi ZL-a za područje na kojem je nastao štetni događaj. Također, sud nalazi utvrđenim da na području na kojem je došlo do štetnog događaja u trenutku nastanka istog nije bio provođen lov.

10.6. Slijedom navedenog, u pogledu odgovornosti za štetu nastalu naletom na divljač primjenjuju se ranije spomenute odredbe ZOO-a. Za nastalu štetu odgovara lovoovlaštenik, odnosno Lovačko društvo Fazan, Brezovica – Kupinečki Kraljevac i to po načelu uzročnosti, s obzirom da je odgovornost u konkretnom slučaju objektivna.

10.7. Čl. 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, za predmetnu štetu odgovara ranije spomenuti lovoovlaštenik, osim ako tijekom postupka ne bude utvrđeno da uzrok štete nije bio nalet divljači.

11. Radi utvrđenja uzroka nastale štete sud je izveo dokaz mikroskopskim vještačenjem te saslušanjem svjedokinje GS i tužitelja.

11.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje za biološka vještačenja Službe bioloških i kontaktnih vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " DS" JS dipl. ing. (list 155-157 spisa), kojoj je u svrhu provođenja vještačenja dostavljen pravilno pakiran omot s tragovima nalik na dlake, a koji uzorak je pribavljen od nadležne policijske postaje koja je provodila očevid i prilikom istog izuzela dlake s vozila tužitelja (dopis suda na listu 149 spisa i službena zabilješka nadležne postaje na listu 152 spisa), sud nalazi utvrđenim da dlake izuzete s vozila tužitelja pripadaju porodici jelena (Cervidae), što je utvrđeno mikroskopskim pregledom dostavljenih dlaka, no da, zbog velike sličnosti u histološkoj građi srne i jelena, nije moguće razlikovati dlake jelena od dlaka srne. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio kao istinito, stručno i vjerodostojno, a stranke u odnosu na naprijed spomenuti nalaz i mišljenje nisu isticale prigovore.

11.2. Iako vještakinja nije mogla sa sigurnošću reći da li se u konkretnom slučaju radi o jelenu ili srni, navedeno ne utječe na odluku u ovom postupku, s obzirom da se u svakom slučaju radi o životinji iz kategorije krupne divljači u smislu čl. 9. t. a) ZL-a.

11.3. Iz iskaza svjedokinje GS (list 57 spisa) proizlazi da se vozila s tužiteljem u automobilu, da se automobil kretao oko 40 km/h, da je cesta kojom su se kretali donekle bila osvijetljena, a da je u jednom trenutku ispred automobila izletjela srna te da ju je potom automobil udario sredinom prednjeg kraja. Iskazala je da je nakon udarca srna stajala oko 15 sekundi i da je potom otišla u lijevu stranu prema šumi. Svjedokinja je navela da su, nakon udara, prije no što se udaljila, tužitelj i ona fotografirali spomenutu životinju.

11.4. Iz iskaza tužitelja (list 57-58 spisa) proizlazi da se sa svjedokinjom vozio u automobilu, da je on upravljao automobilom i da je vozio oko 40 km/h. Tužitelj je iskazao da se tim dijelom ceste kretao opreznije, s obzirom na to da je bio istaknut znak opasnosti "divljač na cesti". Pojasnio je da je pred auto izletjela srna, na koju je naletio autom (prednjim srednjim dijelom), a koja srna je nakon toga krvarila. Iskazao je da je srnu fotografirao mobitelom, da je pozvao policiju koja je potom izuzela dlake srne s vozila. Tužitelj je pojasnio da je srna izletjela s desne strane i otrčala prema lijevoj strani, gdje se nalazila šuma. Pojasnio je da se s desne strane nalazilo žbunje, zbog kojeg je vidljivost bila smanjena i zbog kojeg je bilo nemoguće primijetiti srnu.

11.5. Sud prihvaća iskaze tužitelja i spomenute svjedokinje kao istinite, s obzirom da su isti iskazivali uvjerljivo, logično i životno. Pritom treba reći da iskazi tužitelja i svjedokinje jedno drugome ne proturječe pa da bi se time u pitanje dovodila vjerodostojnost istih. Iskazi su u skladu i s fotografijom koju je tužitelj dostavio uz tužbu (list 12 spisa), za koju tužitelj navodi da je fotografirao neposredno nakon naleta na životinju. Iz fotografije je vidljivo da je ista fotografirana iz pozicije vozača, na kojoj se nalazio tužitelj, s obzirom da je upravljao predmetnim vozilom.

11.6. Sud stoga na temelju iskaza tužitelja te iskaza svjedokinje nalazi utvrđenim da je tužitelj, upravljajući svojim automobilom, naletio na životinju, nakon čega se životinja udaljila s mjesta nastanka štetnog događaja.

11.7. Dakle, s obzirom da je tužitelj svojim vozilom doista naletio na životinju, koja predstavlja divljač u smislu čl. 9. t. a) ZL-a, za nastalu štetu na vozilu odgovara lovoovlaštenik na temelju čl. 1063. ZOO-a.

11.8. Iz Police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 od 31. svibnja 2021. (list 44 spisa) proizlazi da je ugovaratelj Ministarstvo poljoprivrede istu sklopio s tuženikom, da su kao osiguranici navedeni svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, da pod osigurane rizike potpada građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na takvo vozilo te da osiguranje po predmetnoj Polici vrijedi od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022.

11.9. Sud naprijed navedenu ispravu prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da stranke vjerodostojnosti iste nisu osporavale.

11.10. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi utvrđenim da je tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja bio osiguratelj odgovornog lovoovlaštenika pa isti za predmetnu štetu na vozilu odgovara na temelju čl. 964. st. 1. ZOO-a.

12. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu, sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem i to po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igoru Jakopliću, dipl. ing.

12.1. Na temelju nalaza i mišljenja spomenutog vještaka (list 117-122 spisa) sud nalazi utvrđenim da je na dijelu ceste gdje je došlo do štetnog događaja brzina ograničena na 50 km/h, da je na oko 300 metara ispred mjesta nezgode od strane policije evidentiran prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, da su na osobnom vozilu tužitelja evidentirana oštećenja na prednjem braniku, poklopcu motornog prostora, rešetki branika, letvici gornje rešetke, cijevi kondenzatora, rešetki hladnjaka i prednjem limu, da je naletna brzina vozila na životinju bila oko 45 km/h, a da je brzina kretanja neposredno prije nezgode bila jednaka naletnoj brzini (jer vozač u konkretnoj situaciji nije imao vremena dovesti vozilo u kočeno stanje ). Također, sud nalazi utvrđenim da bi nalet na životinju za vozače koji su upozoreni prometnim znakom na opasnost bio izbježiv pri prethodnom kretanju vozila bilo kojom brzinom manjom od 31 km/h, zatim da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta jer trošak popravka vozila nije premašivao 75 % vrijednosti neoštećenog vozila, a da, uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za MAZDA vozila na dan sastava nalaza i mišljenja i tržišne cijene radnog sata od 15,93 EUR, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 1.186,95 EUR, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 1.483,69 EUR. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i vjerodostojno, a upućuje se na to da su stranke izričito navele da na nalaz i mišljenje nemaju prigovora (list 135 spisa).

12.2. Iz nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi postojao bilo kakav doprinos tužitelja za nastanak predmetnog događaja, s obzirom da je utvrđeno da se tužitelj kretao brzinom od 45 km/h, odnosno brzinom manjom od propisanog ograničenja za tu dionicu ceste (50 km/h). Također, iz iskaza tužitelja (točka 11.2. obrazloženja) proizlazi da je svoje kretanje prilagodio činjenici na koju ga je upozorio postavljeni znak "divljač na cesti" pa da je, upravljajući svojim automobilom, uložio povećani oprez što je u skladu sa činjenicom koja proizlazi iz nalaza i mišljenja da se kretao manjom brzinom od one koja je bila dopuštena na tom dijelu ceste (50 km/h). Prema mišljenju ovoga suda nije niti za očekivati da se vozač svojim motornim vozilom na javnoj cesti, na kojoj je brzina kretanja zakonskim propisima ograničena na 50 km/h, kreće brzinom od maksimalno 31 km/h, a koju brzinu je vještak utvrdio kao brzinu uz koju bi se nalet tužiteljevog vozila na divljač mogao spriječiti. Nije, dakle, niti za očekivati da bi tužitelj toliko smanjio svoju brzinu kretanja, s obzirom da se već kretao brzinom manjom od dopuštenih 50 km/h. Uostalom, treba reći da je teret dokazivanja eventualnog doprinosa, odnosno suodgovornosti tužitelja, na strani tuženika, koji pak takvu odlučnu činjenicu ničime nije dokazao, s time da tuženik činjenično uopće niti ne navodi u čemu bi se sastojao doprinos tužitelja predmetnom štetnom događaju.

13. U pogledu tuženikovog osporavanja tužiteljevog pravo na isplatu po osnovi PDV - a na iznos štete na vozilu, treba reći da tužitelj na isplatu istog ima pravo, unatoč tome što vozilo nije bilo popravljeno na temelju čl. 1090. ZOO-a. Naime, PDV dio je novčanog iznosa koji je potreban da se materijalna situacija oštećenika (ovdje tužitelja) dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO -a, a pritom nije odlučno što isti nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari. Mišljenje je ovog suda da pravo na naknadu štete u cijelom opsegu (pa uključujući i PDV), nije uvjetovano prethodnim popravljanjem automobila, odnosno plaćanjem izdataka za popravak. Identično pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. (broj Su-IV-127/13-9).

14. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan tužitelju isplatiti 1.483,69 EUR na temelju čl. 1063. u vezi s čl. 964. st. 1. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos i to na temelju čl. 1089. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu za oštećeno vozilo, u situaciji kada je isto bilo oštećeno naletom na divljač, no u konačnici nije bilo popravljeno, teku od dana donošenja ove presude. Naime, visina same štete na vozilu utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka pa, s obzirom da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelj pravo na isplatu zateznih kamata ima tek od dana donošenja ove presude. Stoga je o tijeku zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I. i kao u točki II. presude. Odluka o stopi donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO -a.

16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a te čl. 155. ZPP- a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 170-171 spisa).

16.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) i trošak sastava pet podneska (od 9. prosinca 2022., 6. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 29. siječnja 2024., 17. ožujka 2026.) s time da u odnosu na četiri podneska ima pravo na naknadu u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), a za jedan u visini 50 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), zatim mu je priznat trošak sastava dva podneska (od 25. travnja 2024. i 9. travnja 2026.) u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na četiri ročišta (održana 28. ožujka 2023., 16. svibnja 2023., 24. travnja 2024., 8. srpnja 2026.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 1000 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV -a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak prometnog vještačenja u iznosu 199,08 EUR i mikroskopskog vještačenja u iznosu 42,67 EUR (preostali neutrošeni dio predujma bit će naknadno vraćen tužitelju), kao i trošak sudske dostave koji je nastao vezano uz dostavu spisa vještaku u iznosu 15,46 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu 33,18 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23) te za presudu u iznosu 110,00 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 2.900,39 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 3 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.2. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak sastava podnesaka od 31. kolovoza 2023., 20. listopada 2023., 18. listopada 2024., 4. veljače 2025., 17. lipnja 2025., 10. rujna 2025., 27. siječnja 2026., s obzirom da isti po svome sadržaju (požurnice) nisu bili potrebni u ovoj parnici.

16.3. Tuženikov je pak zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen.

16.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćnici

2. Tuženiku – po punomoćniku