REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3032/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalistice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog sindikata pošte sa sjedištem u [adresa], OIB: 23353461188, kojeg zastupa punomoćnica CSO, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 330,68 EUR (tristo trideset eura i šezdeset osam centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 65,24 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 16. travnja 2021. do isplate i

- na iznos od 132,72 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 36,64 EUR (trideset šest eura i šezdeset četiri centa) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2025. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženiku isplatio sindikalnu pozajmicu u iznosu 1.592,67 EUR (12.000,00 kn). Pojašnjava da je iz navedenog iznosa tužitelj, odmah po isplati pozajmice, ustegnuo trošak pozajmice u iznosu 55,74 EUR. Navodi da je tuženiku odobrio otplatu predmetne pozajmice tijekom 12 mjeseci i to s mjesečnim ratama u iznosu od po 132,72 EUR (1.000,00 kn), a koji iznosi su trebali biti ustezani s plaće tuženika putem obračunske službe tuženikovog poslodavca HP – Hrvatska pošta d.d. Tužitelj navodi da mu je tuženik po osnovi zajma vratio 1.261,99 EUR, no da preostali dug nije vratio. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužitelju isplati 330,68 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 65,24 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR od 16. travnja 2021. do isplate i na iznos od 132,72 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate. Također, tužitelj traži da mu tuženik naknadi i troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da mu je tužitelj dao pozajmicu koju je uredno plaćao u mjesečnim ratama na način da su mu se iznosi tih istih rata ustezali s plaće. Pojašnjava da je od tužitelja dobio pozajmicu 27. svibnja 2000. pa u tom smislu ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da ga nitko nije upozorio da ima ikakvo dugovanje prema tužitelju, a da se tužitelj, u slučaju prestanka tuženikovog radnog odnosa, mogao naplatiti s njegove kartice na kojoj je bilo sredstava. Podredno, u slučaju da sud odluči da su njegovi navodi neosnovani, traži da mu se odobri vraćanje duga u tri obroka.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem kartice pozajmice/kredita (list 3 -4 spisa), ugovora o povratnoj pozajmici (list 5-6 spisa), zamolbe za povratnu pozajmicu (list 7 spisa), suglasnosti (list 8 spisa) i pregleda prometa (list 9 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela iznosa kojeg je tužitelj prethodno isplatio tuženiku po osnovi ugovora o zajmu od 1. lipnja 2020.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zajmu, no sporno je da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara. Također, sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

7. Iz ugovora o povratnoj pozajmici od 1. lipnja 2020. (list 5-6 spisa; dalje: ugovor o zajmu) proizlazi da je tužitelj tuženiku pozajmio 12.000,00 kn na način da mu je navedeni iznos isplatio na tekući račun, a da se tuženik pak obvezao tužitelju isplaćeni mu iznos vratiti uz rok otplate od 12 mjeseci i to u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu 1.000,00 kn uz rok dospijeća svakog 15. dana u mjesecu, s time da je ugovoreno da je početak otplate u lipnju 2020. Također, iz ugovora proizlazi da se tuženik obvezao tužitelju isplatiti trošak pozajmice u iznosu 420,00 kn, a koji iznos se tuženiku ima ustegnuti iz iznosa pozajmice, a da mu se obvezao isplatiti i zatezne kamate u slučaju dospjelih, a nenaplaćenih dugovanja.

7.1. Iz kartice pozajmice (list 4 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju platio 9.508,48 kn, odnosno da je isplatio mjesečni iznos za razdoblje od lipnja 2020. do veljače 2021. (devet mjesečnih rata) u cijelosti, dok je iznos koji je dospijevao na naplatu u ožujku 2021. platio samo djelomično i to u iznosu 508,48 kn.

7.2. Naprijed navedene isprave sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne, a treba reći da tuženik istome nije prigovarao.

7.3. Na temelju naprijed spomenutih isprava, sud nalazi utvrđenim da je ugovor o zajmu između tužitelja i tuženika sklopljen 1. lipnja 2020., da je predmet zajma isplata 1.592,67 EUR (12.000,00 kn), a koji iznos se tuženik obvezao vratiti tijekom 12 mjeseci u mjesečnim iznosima od po 132,72 EUR (1.000,00 kn), s time da pojedini mjesečni iznos dospijevaju 15. dana u mjesecu od lipnja 2020. nadalje , da je tuženik platio tužitelju trošak pozajmice 55,74 EUR (420,00 kn) te da se obvezao tužitelju, u slučaju zakašnjenja s isplatom, isplatiti i zatezne kamate. Isto tako, na temelju naprijed navedenog, sud nalazi utvrđenim da tuženik tužitelju nije vratio 330,68 EUR (2.491,52 kn), a koji iznosi su na naplatu dospijevali od 15. ožujka 2021. nadalje (iznos od 491,52 kn 15. ožujka 2021, iznos od 1.000,00 kn 15. travnja 2021. i iznos od 1.000,00 kn 15. svibnja 2021.).

8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, treba reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; dalje: ZOO), odnosno rok zastare od pet godina. S obzirom na to da je najstariji utuženi iznos na naplatu dospio 15. ožujka 2021., a tužitelj je zastaru prekinuo 28. travnja 2025. podnošenjem ove tužbe u smislu čl. 241. ZOO -a, zastarni rok od pet godina nije protekao te stoga tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

9. Tuženik navodi da ga nitko nije obavijestio o dugovanju prilikom prestanka radnog odnosa, no u tom smislu je potrebno uputiti da je tuženik morao i mogao biti svjestan svoje obveze prema tužitelju, posebice stoga što je ugovorom predviđeno da je tuženik, u slučaju prestanka članstva, odnosno radnog odnosa, dužan isplatiti preostali dio pozajmljenog iznosa (čl. 7. i 8. ugovora o zajmu). Što se tiče tuženikovog prijedloga da mu se odobri plaćanje u ratama, upućuje se na to da sud u ovom parničnom postupku odlučuje o tome da li je tužbeni zahtjev osnovan, a o načinu otplate dugovanja tuženik se može obratiti tužitelju, kako je to tužitelj uostalom i predlagao u svom podnesku od 19. studenog 2025., a koji je podnesak tuženiku dostavljen 27. prosinca 2025.

10. Dakle, tuženik je dužan tužitelju isplatiti 330,68 EUR (2.491,52 kn), odnosno dio iznosa koji je tužitelju bio u obvezi vratiti s datumom dospijeća 15. ožujka 2021. (65,24 EUR) te iznose s datumima dospijeća 15. travnja 2021 i 16. svibnja 2021. (dva puta po 132,72 EUR) na temelju čl. 499. st. 1. ZOO-a pa je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

11. Tuženik je dužan tužitelju na temelju čl. 499. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a isplatiti i iznos po osnovi zateznih kamata i to od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Dakle, tuženik je dužan platiti zatezne kamate na iznos od 65,24 EUR (neplaćeni dio iznosa u ožujku 2021.) od 16. ožujka 2021. do isplate, zatim na iznos od 132,72 EUR (travanj 2021.) od 16. travnja 2021. do isplate i iznos od 132,72 EUR (svibanj 2021.) od 16. svibnja 2021. do isplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I. izreke, dok je o stopi zatezne kamate odlučeno na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) te čl. 155. ZPP-a, zatim odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnikom tužitelja (list 2 spisa).

12.1. Tužitelju je tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23) te za presudu u iznosu od 30,00 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 36,64 EUR pa je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku