REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-387/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice FL iz [adresa], OIB; 36640785100, koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava 2, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500 , radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 27. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 19. ožujka 2026. podnijela ovome Sudu upravnu tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, odnosno nedonošenja odluke po njezinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica, KLASA: UP/I-551-06/24-09/1370, URBROJ: 139-089-04-05-25-6 od 8. siječnja 2025. Predlaže Sudu naložiti tuženiku donošenje rješenja o predmetnoj žalbi, uz naknadu troška upravnog spora.
2. U odgovoru na tužbu od 31. ožujka 2026. tuženik je izvijestio Sud da je donio rješenje KLASA: UP/II-551-09/25-01/977, URBROJ: 524-11-02/2-26-5 od 25. ožujka 2026. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica, KLASA: UP/I-551-06/24-09/1370, URBROJ: 139-089-04-05-25-6 od 8. siječnja 2025.
3. Radi poduzimanja daljnjih pravnih radnji u ovom upravnom sporu Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-387/2026-4 od 9. travnja 2026. pozvao tužiteljicu da postupi smisleno odredbi članka 100. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., nastavno: ZUS) u pogledu odluke tuženika, ukoliko istom nije zadovoljna, odnosno da izvijesti Sud da li proširuje tužbeni zahtjev i na rješenje tuženika od 25. ožujka 2026.
4. Tužiteljica je u podnesku od 11. svibnja 2026. izvijestila Sud da predlaže obustaviti spor, uz naknadu troška na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR te na ime sastava navedenog podneska u istom iznosu, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 2.500,00 EUR. Naime, tuženik je tek nakon podnošenja tužbe odlučio o žalbi tužiteljice te tužiteljica nadalje citira odredbu članka 103. stavka 1. i članka 147. stavka 6. ZUS-a.
4.1. Dakle, iako je pozvana rješenjem ovog Suda od 9. travnja 2026. na proširenje tužbenog zahtjeva, tužiteljica isti nije proširila, a provjerom u podacima eSpis-a utvrđeno je kako nije podnijela niti zasebnu tužbu radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-09/25-01/977, URBROJ: 524-11-02/2-26-5 od 25. ožujka 2026.
5. Obzirom da je tuženik donio pojedinačnu odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, dok je tužiteljica izvijestila Sud da ne proširuje tužbeni zahtjev na osporavanje rješenja tuženika od 25. ožujka 2026., ispunjene su pretpostavke za obustavu upravnog spora na temelju odredbe članka 100. stavka 2. ZUS-a te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
6. U vezi zatraženog troška spora, valja napomenuti da će, prema članku 8. stavku 1. ZUS-a, sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
7. Člankom 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
8. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 8. istog članka ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica, KLASA: UP/I-551-06/24-09/1370, URBROJ: 139-089-04-05-25-6 od 8. siječnja 2025. priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 135% osnovice, počevši od 17. svibnja 2024. te je tužiteljica izjavila žalbu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnome osporavajući nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje kojim je ocijenjeno njezino zdravstveno stanje , a koje žalbene prigovore je tuženik otklonio u rješenju od 25. ožujka 2026. potvrđujući prvostupanjsko rješenje (tužiteljica protiv rješenja tuženika od 25. ožujka 2026. nije željela proširiti tužbeni zahtjev, iako tuženik nije usvojio njezinu žalbu, već je o istoj negativno odlučeno).
10. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužiteljica nije imala niti sada ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već joj je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogla ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Iako joj je Sud omogućio proširenje tužbenog zahtjeva na rješenje tuženika od 25. ožujka 2026. te omogućio da osporava njegovu zakonitost u ovom sporu, odnosno meritum, tužitelj ica nije pokazala interes za daljnje vođenje spora, nego je odmah prihvati la negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Na taj način je pokaza la da joj cilj nije bio ispraviti eventualnu nezakonitost u odlučivanju tuženika već je cilj isključivo steći troškove zastupanja. Navedeno postupanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužiteljica nije tužbu podnijela radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
11. Slijedom iznesenoga, Sud je takvo procesno ponašanje tužitelj ice ocijenio protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne kako bi se stvorile okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
12. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužiteljica koristila pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi, u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026.).
13. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i predviđeno člankom 147. stavkom 8. ZUS-a da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova, Sud je odbio priznati tužitelj ici zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje tužiteljice je korištenje ovlaštenja koje joj je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.
14. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Osijeku 27. kolovoza 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
