REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-787/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Kmet, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Matije Gupca 42a , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 , radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 27. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11. svibnja 2026. podnio ovome Sudu upravnu tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, odnosno nedonošenja odluke po njegovoj žalbi od 2. ožujka 2026. izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/25-01/03541763561, URBROJ: 341-16- 05/3-25-24788 od 19. veljače 2026. Predlaže Sudu naložiti tuženiku donošenje rješenja o predmetnoj žalbi, uz naknadu troška upravnog spora.
2. U odgovoru na tužbu od 8. lipnja 2026. tuženik je izvijestio Sud da je donio rješenje KLASA: UP/II 141-02/26-01/03541763561, URBROJ: 341-99-05/3-26-1669 od 5. lipnja 2026. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/25-01/03541763561, URBROJ: 341-16-05/3-25-24788 od 19. veljače 2026. Stoga predlaže Sudu donijeti rješenje o obustavi upravnog spora te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
3. Radi poduzimanja daljnjih pravnih radnji u ovom upravnom sporu Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-787/2026-4 od 11. lipnja 2026. pozvao tužitelja da postupi smisleno odredbi članka 100. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., nastavno: ZUS) u pogledu odluke tuženika, ukoliko istom nije zadovoljan, odnosno da izvijesti Sud da li proširuje tužbeni zahtjev i na rješenje tuženika od 5. lipnja 2026.
4. Tužitelj je u podnesku od 16. lipnja 2026. izvijestio Sud da ne osporava kako je nakon podnošenja tužbe donesena odluka tuženika te je suglasan da se donese rješenje o obustavi, uz potraživanje troškova spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR te na ime sastava podneska od 1.000,00 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 2.500,00 EUR. Naime, kako se tužitelj poslužio zakonskim pravom na podnošenje tužbe, kao i da je tužitelj neuka stranka te je angažirao odvjetnika za zastupanje u ovom sporu, smatra da je trošak u cijelosti opravdan.
4.1. Dakle, iako je pozvan rješenjem ovog Suda od 11. lipnja 2026. na proširenje tužbenog zahtjeva, tužitelj isti nije proširio, a provjerom u podacima eSpis-a utvrđeno je kako nije podnio niti zasebnu tužbu radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/26-01/03541763561, URBROJ: 341-99-05/3-26-1669 od 5. lipnja 2026.
5. Obzirom da je tuženik donio pojedinačnu odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, dok je tužitelj izvijestio Sud da ne proširuje tužbeni zahtjev na osporavanje rješenja tuženika od 5. lipnja 2026., ispunjene su pretpostavke za obustavu upravnog spora na temelju odredbe članka 100. stavka 2. ZUS-a te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
6. U vezi zatraženog troška spora, valja napomenuti da će, prema članku 8. stavku 1. ZUS-a, sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
7. Člankom 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
8. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 8. istog članka ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
9. Iz podataka spisa proizlazi da tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141 - 02/25-01/03541763561, URBROJ: 341-16-05/3-25-24788 od 19. veljače 2026. nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti te je tužitelj izjavio žalbu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnome navodeći da je vještačenje izvršeno na temelju nepotpune medicinske dokumentacije, bez pribave liječničkog kartona osiguranika od obiteljskog liječnika i bez pregleda tužitelja te je zbog navedenog osporavano rješenje kontradiktorno samo sebi i manjkavo u smislu utvrđenog činjeničnog stanja, a koje žalbene prigovore je tuženik otklonio u rješenju od 5. lipnja 2026. potvrđujući prvostupanjsko rješenje (tužitelj protiv rješenja tuženika od 5. lipnja 2026. nije želio proširiti tužbeni zahtjev, iako tuženik nije usvojio njegovu žalbu, već je o istoj negativno odlučeno).
10. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije imao niti sada ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već mu je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogao ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Iako mu je Sud omogućio proširenje tužbenog zahtjeva na rješenje tuženika od 5. lipnja 2026. te omogućio da osporava njegovu zakonitost u ovom sporu, odnosno meritum, tužitelj nije pokazao interes za daljnje vođenje spora, nego je odmah prihvatio negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Na taj način je pokazao da mu cilj nije bio ispraviti eventualnu nezakonitost u odlučivanju tuženika već je cilj isključivo steći troškove zastupanja. Navedeno postupanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužitelj nije tužbu podnio radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
11. Slijedom iznesenoga, Sud je takvo procesno ponašanje tužitelja ocijenio protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne kako bi se stvorile okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
12. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi, u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026.).
13. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i predviđeno člankom 147. stavkom 8. ZUS-a da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova, Sud je odbio priznati tužitelju zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje tužitelja je korištenje ovlaštenja koje mu je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.
14. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Osijeku 27. kolovoza 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
