Poslovni broj: P-2841/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Borisu Jug, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, 27. kolovoza 2026. godine,
presudio je
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51400607-5101986347 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 19.07.2004.g., u dijelu kojim je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,00% na iznos kredita prije korištenja kredita;
II Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermaerkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju, TĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 776,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.04.2026.g. do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana;
III Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermaerkische Bank D.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju, TĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 1.702,13 EUR, u roku od 15 dana;
IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 321,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana 27. kolovoza 2026. godine do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom sklopio dana 19.07.2004.g. Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5101986347, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 121.100,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,00% na iznos kredita prije korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade su ništetne kako se dalje objašnjava, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Tuženik je tužitelju dana 29.07.2004. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 1,00% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 776,31 EUR (tzv. ulazna naknada). Tužitelj ističe da je naplata predmetne naknade vidljiva iz potvrde o naplati iste izdane od strane tuženika. Člankom 10. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,00% na iznos kredita prije korištenja kredita. Tužitelj ističe da je predmetna odredba čl. 10. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Ističe kako mu je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 10. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ipituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje, u odnosu na poštenost predmetne odredbe tužitelj ističe da ista protivno načelu savjesnoti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Tužitelj navedeno nije predočio tuženiku očito iz razloga što posebnih i izvanrednih troškova prilikom isplate kredita tuženik niti nema, već je samo paušalno odredio da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu u visini 1,00% od odobrenog kredita, bez navođenja bilo kakvih parametara i informacija o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Tužitelj ističe da uslijed takvog postupanja tuženika uopće nije imao mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze koju mu je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 10. Ugovora, niti je stoga bio u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Isto tako, tužitelj ističe da je predmetna odredba ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Predmetnom odredbom tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužitelja odnosno zbog čega upravo taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita, tužitelj u posebnoj točci (točka 3. tužbenog zahtjeva), kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata sa tijekom od dana 29.07.2004.g. (dan plaćanja naknade) do dana 31.03.2026. Zakonske zatezne kamate obračunate na iznos jednokratne naknade od dana 29.07.2004. do dana 31.03.2026. iznose 1.702,13 EUR te tužitelj obračun istih prilaže uz tužbu.Tužitelj dakako na glavnični iznos od 776,31 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od dana 01.04.2026.g. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen.
2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 11. svibnja 2026. godine, nije podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).
3. Sud je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom, a koji se sastoji od troška sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, odnosno 200,00 eura uvećano za PDV iznosi 250,00 eura. Tužitelju je također dosuđen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 35,62 eura, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 36,19 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama) tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 321,81 eura. Kamate na trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
4. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 27. kolovoza 2026. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st 2. ZPP-a).
DNA:
1) tužitelju po pun.
2) tuženiku
Rj/
Rješenje tužitelju na platež pristojbe presudu 72,39 eura
