REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

Pp-338/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Nives Mešin Masle, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Brnas, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TF, odlučujući po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Metković, Klasa: 336-02/23-01/2140, Urbroj: 443-02-03-19-23- 5 od 28. veljače 2023., a zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivo po članku 149. stavku 3. istog Zakona,

(„Narodne novine“ broj: 19/22.), dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. toč. 1. Prekršajnog zakona

Okrivljenica TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1969. u [adresa], BiH, od oca T i majke R, r. Ć, SSS, nezaposlena, udana, dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanka RH, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana.

O S L O B A Đ A  S E  O D  O P T U Ž B E

što je dana 10.02.2023. godine u 8.40. sati inspekcijskim razdoblju od 01.01.2023. godine do 31.01.2023. godine u FRIZERSKI SALON ”SANJA” u Gradcu, Vladimira Š koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne koristila u odnosu prema potrošačima na način da je za usluge

• muško šišanje suho, kratka kosa: MPC na dan 31.12.2022. g. : 50,0 kn /6,64 eur, MPC na dan 01.01.2023.: 7 eur/ 52,74 kn, povećanje 0,36 eur - 5,42 %, • bojanje, feniranje, kratka kosa: MPC na dan 31.12.2022. g.: 180,0 kn/23,89 eur, MPC na dan 01.01.2023. g.: 25 eur/188,36 kn, povećanje 1,1 1 eur — 4,65 %

• fen frizura, poluduga kosa: MPC na dan 31.12.2022. g.: 80,0210,62 eur, MPC na dan 01.01.2023. g.; 12 eur/90,41 kn, povećanje, 1,38 eur- 13 % preljev duga kosa: MPC na dan 31.12.2022. g.: 120,02 kn/15,9 eur, MPC na dan 01.01.2023. g.: 18 eur/135,62 kn, povećanje 2,07 eur- 13,00 %

• pranje, sušenje, duga kosa: MPC na dan 31.12.2022. g.: 40,01 kn/5, 1 eur, MPC na dan

01.01.2023. g.: 8 eur/60,27 kn, povećanje 2,69 eur- 50,66 %

• svečana frizura, duga kosa: MPC na dan 31.12.2022. g.: 199,9726,54 eur MPC na dan 01.01.2023. g.: 30 eur/226,OO kn, povećanje 3,46 eur- 13,04 0,

neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godi pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura da 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga,

čime bi počinila prekršaj iz članka 149. stavak I. točka 49. Zako a o zaštiti potrošača (”Narodne novine” br. 19/22)

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.a) Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću, pod gore navedenim brojem od 28. veljače 2023., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao okrivljenicu, pročitao i pregledao: obavijest, zapisnik o obavljenom nadzoru x2, potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 24. kolovoza 2026.

3. Okrivljenica je u svoju obranu navela: '' Ne osjećam se krivom za prekršaj koji mi se stavlja na teret. Naime, prilikom uvođenja eura kao službene valuta izvršila sam korigiranje cijena u vidu zaokruživanja na puni iznos kao što je prethodno bilo u kunama. Smatrali smo da možemo dizati cijene kako nam to i nalaže s obzirom na povećanje cijena dobavljača, ali i radi lakšeg poslovanja i snalaženja s novom valutom, pogotovo starijih ljudi. Dolaskom eura sve su cijene išle gore, mijenjale su se, to svi znaju.''

4. Optužnim prijedlogom okrivljenici se stavlja na teret da je u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. prilikom pružanja frizerskih usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl.33., čl.34., čl.35., čl.38. i čl.39.st.3. Zakona o zaštiti potrošača koju je koristio u odnosu prema potrošačima pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, na način da su povećali cijene svojih usluga na način naveden u optužnom prijedlogu.

4.1. Nije sporno da je okrivljenica vlasnica frizerskog salona niti to da je okrivljenica u kritičnom razdoblju doista povisila, odnosno povećala maloprodajne cijene za označene usluge koje pružaju u navedenom salonu. Nadalje, nije sporno da je okrivljenica nove povišene maloprodajne cijene za označene usluge istaknula odnosno objavili u novom cjeniku svojih usluga i to na način da su cijene bile izražene i u eurima i u kunama. Međutim, sporno je je li navedeno postupanje okrivljenika predstavlja prekršaj iz navedenog propisa.

5. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

5.1. Odredbama članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:

– ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

– ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:

– zavaravajuća poslovna praksa i

– agresivna poslovna praksa.

5.2. Odredbama čl.35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje: 1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

6. Sukladno članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005 o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (u daljnjem tekstu: Direktiva) poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sve ukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna i to u odnosu na jedan ili više slijedećih čimbenika te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

7. Dakle, poslovna praska smatra se zavaravajućom:

- ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita,

- ako na drugi način, uključujući njeno cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u čl.35.st.2. Zakona o zaštiti potrošača,

- čime prosječnog potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

8. Imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktive te činjenični opis djela koji se okrivljenicima stavlja na teret, ovaj sud je zaključio da u činjeničnom opisu djela nisu ostvarena bitna obilježja zavaravajuće poslovne prakse.

9. Agresivna poslovna praksa propisana je odredbom čl.38. Zakona o zaštiti potrošača:

Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9.1. Odredbom čl.39.st.1.t.3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

9.2. Sukladno čl.8. Direktive poslovna praska smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem osjetno narušava ili je vjerojatno da će narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.

9.3. Sukladno čl.9.st.c) Direktive pri utvrđivanju koristili ste u poslovnoj praksi uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile ili nedopuštenim utjecajem, u obzir se uzima slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezano uz proizvod.

10. Sukladno gore citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača poslovna praska smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja:

- korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušteni utjecaj

- u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom

- te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi dobio

- ako u danom činjeničnom okviru činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem

- osjetno narušava ili je vjerojatno da će narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom

- te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio;

- kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje,

- čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezano uz proizvod.

11. Iz citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, potrebno ispuniti slijedeće uvjete: da je trgovac uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem – iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnost takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.

12. Sukladno odredbi čl.5.st.2. Direktive poslovna praksa je nepoštena ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje iako bitno narušava ili je vjerojatno da će bitno narušiti gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača. Odredbama članaka 6., 7. i 8. Direktive zabranjuje se zavaravajuća i agresivna poslovna praksa ako navodi je vjerojatno da će prosječnog potrošača navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

13. Zahtjev da se poslovnom praksom mora moći narušiti gospodarsko ponašanje potrošača kako bi se smatrala nepoštenom, drugačije je formuliran u čl.5.st.2. nego u člancima 6., 7. i 8. Direktive. No, članak 5.st.2. Direktive trebao bi se tumačiti u svezi sa čl.2.t.e) Direktive koja glasi: Bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača znači korištenje poslovne prakse sa ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

14. Stoga na temelju čl.5.st.2. Direktive ono što određuje narušava li bitno poslovna praksa gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga bitno narušiti jest navodi li poslovna praksa ili je vjerojatno da će navesti potrošača da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio. To je ocjena jednaka onoj koju je potrebno dati u skladu sa člancima 6., 7. i 8. Direktive. Iz toga proizlazi da je jezična formulacija čl.5.st.2. Direktive različita od jezične formulacije članaka 6., 7. i 8. Direktive, dok je zahtjev u pogledu bitnog narušavanja ponašanja potrošača istovjetan.

15. Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem u znatnoj mjeri narušava ili vjerojatno da će u znatnoj mjeri narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

16. Pri utvrđivanju koristi li se u poslovnoj praski uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile, ili nedopuštenim utjecajem, u obzir se uzima slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezanu uz proizvod.

17. Za istaknuti je da je sud Europske unije u predmetu C-295/16 od 19. listopada 2017. presudio da Direktiva uvodi potpuno usklađivanje pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnih subjekata prema potrošačima i da države članice stoga ne mogu usvojiti, kao što se izričito predviđa člankom 4. Direktive, strože mjere od onih koje su predviđene Direktivom, čak ni u svrhu osiguranja više razine zaštite potrošača.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine činjenični supstrat zavaravajuće odnosno agresivne poslovne prakse opisane u Zakonu o zaštiti potrošača i Direktivi, zbog čega djelo opisano na način kako je to učinio ovlašteni tužitelj, po propisu nije prekršaj odnosno nije podvedivo pod prekršaj iz čl.149.st.1.t.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača pa su okrivljenici oslobođeni optužbe.

19. U okolnostima konkretnog predmeta, povećanje cijena uslijed promjene valute, samo po sebi ne predstavlja nedopušten utjecaje na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, uvođenje eura nije nesretna ili druga okolnost koju u vidu ima odredba čl.39.t.3. Zakona o zaštiti potrošača, koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.

19.1. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je okrivljenica zaista u kritičnom vremenskom razdoblju povećala maloprodajne cijene za navedene usluge koje pružaju od 1. siječnja 2023. te da su tako povećane maloprodajne cijene navedenih usluga na računima jasno naznačene i u eurima i to prvo u eurima pa onda u kunama te da su iste iskazane u jednakom fontu i boji slova na općenito pregledan, jasan i čitak način, sud je mišljenja kako se u konkretnom slučaju opisano postupanje okrivljenika ne može podvesti pod pojam zavaravajuće, agresivne niti nepoštene poslovne politike.

20. Uzgredno se ukazuje i na odluku Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj Ppž-1166/2024 od 28. veljače 2024.

21. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Makarska, 27. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

SUDAC

Ivana Brnas

Nives Mešin Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 dana po primitku istog, pisanim putem u 2 istovjetna primjerka putem ovog suda i oslobođena je plaćanja sudske pristojbe.

DNA:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku,

3. U spis.