Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-191/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, na prijedlog sudske savjetnice Ane Milinković Rukavina, u građanskopravnoj stvari tužitelja NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. srpnja 2026. u prisutnosti tuženika, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JŠ da tužitelju NŠ isplati iznos od 2.750,00 EUR-a, (slovima: dvijetisućesedamstopedeseteurainulacenti), u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 100,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. srpnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj traži isplatu iznosa od 2.850,00 eura. navodi da je tuženiku uredno prodao 60 grla ovaca za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.600,00 EUR. Tuženik je tužitelju isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 2.750,00 EUR te usmenim dogovorom obećao da će ostatak duga u iznosu od 2.850,00 eura platiti u što skorijem roku, što do dana podnošenja ove tužbe nije učinio, zbog čega tužitelj i podnosi navedenu tužbu . Predlaže da sud utvrdi da tuženik dužan platiti preostali dio duga vezan za kupoprodaju 60 grla ovaca u iznosu od 2850,00 EUR, u roku od 15 dana. Na pripremnom ročištu 17. prosinca 2025. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da traži od suda da naloži tuženiku da tužitelju isplati preostali dio duga u iznosu od 2.850,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude dok je na ročištu za glavnu raspravu 22. siječnja 2026. tužitelj priznao odlučnu činjenicu potvrdivši da kupoprodajna cijena iznosi 5.500,00 EUR čime ona postaje nesporna, a u pogledu broja grla ovaca u odnosu na ranije iznijetu činjenicu smanjuje sa prvotnih 60 na 59 grla prodanih ovaca.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ( list 11) navodi da je kupio usmenom pogodbom određen broj ovaca i polovinu odmah isplatio. Pojašnjava da je taj dan prodao nekoliko teladi i nakon toga krenuo u lokalnu kavanu. Navodi da je popio nekoliko alkoholnih pića i u takvom ne trezvenom stanju sklopio usmeni dogovor iako stado nije vidio. Smatra da je u stadu bio veći dio starih ovaca slabije procijepljenih te je došlo do većeg uginuća životinja te smatra da je i sam oštećenik.

3. Tijekom postupka je sud pročitao očitovanja Veterinarske ambulante Donji Lapac d. o. o. od 7. siječnja 2026. i 20. siječnja 2026. (list 18-19 spisa), evidenciju Veterinarske ambulante o testiranju ovaca od 13. travnja 2023. i 21. kolovoza 2023. ( list 20-23 spisa) te su saslušani svjedoci KŠ (list 25 spisa), UŠ ( list 31-32), VŠ ( list 32 spisa), NŠO ( list 33 spisa), GŠ( list 50 spisa), tužitelj ( list 25 ) i tuženik (list 26 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je isplata ostatka dugovanog iznosa kupoprodajne cijene za kupnju ovaca.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj tuženiku prodao ovce za iznos od 5,500 EUR-a kao ni da je u trenutku preuzimanja ovaca isplatio iznos od 600,00 EUR- a.

7. Sporna je visina isplaćenog odnosno neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene kao i činjenica treba li tuženik platiti ostatak duga s obzirom da su ovce nakon kupoprodaje ugibale.

8. Čitanjem očitovanja Veterinarske ambulante Donji Lapac d. o. o. od 7. siječnja 2026. i 20. siječnja 2026. (list 18-19 spisa) sud je utvrdio da se prema službenoj veterinarskoj evidenciji tužitelj ne vodi kao posjednik ovaca već se vodi njegova majka HŠ koja je za ovce imala isprave u vidu identifikacijske kartice za promet stoke i na tom stadu su izvršene propisane mjere zdravstvene zaštite. Očitovanje sadrži pojašnjenje da je prije prometa stoke potrebno pribaviti svjedodžbe o zdravstvenom stanju stoke i putne listove na kojima su ispisani životni brojevi ovaca kao i podaci o vlasnicima odnosno ( tko prodaje, a tko kupuje), kao i podaci o prijevozniku stoke i vozila kojima se prevoze. Proizlazi da je tek tijekom 2024. prilikom uzimanja uzoraka krvi na brucelozu pokrenut postupak prijepisa ovaca sa HŠ na JŠ budući da su vlasnici to propustili učiniti. Po reviziji Hrvatske poljoprivredne agencije 22 ovce su se i 2024. i 2025. vodile upisane na gospodarstvu JŠ. U pogledu zdravstvenog stanja ovaca na gospodarstvu HŠ ovce su bile dobrog gojidbenog stanja nisu imale zdravstvenih promjena, odnosno iste nisu prijavljivane. RŠ nakon dolaska novih ovaca na gospodarstvo također nije prijavljivao nikakve promjene zdravstvenog stanja ovaca kao ni uginuća. Ako je uginuća bilo svakako ih je trebao prijaviti nadležnoj službi za zbrinjavanje lešina životinja za koji se dobije odgovarajuća potvrda na kojoj je vidljiv i datum odvoza lešine. Očitovanje Veterinarske ambulante potpisano je od ovlaštene veterinarke NŠO.

9. Uvidom u evidenciju Veterinarske ambulante o testiranju ovaca na B. melitensis i b. ovis od 13. travnja 2023. sud je utvrdio da je uzeto ukupno 24 uzorka krvi ovaca na gospodarstvu JŠ. Za svaki identifikacijski broj životinje naveden je spol, pasmina, starost, test te ID uzorka. Kasnijim usmenim pojašnjenjem na ročištu 22. travnja 2026. veterinarka i svjedokinja pojasnila je da se dokument odnosi na tuženikovo stado prije kupoprodaje ( list 22-23 te list 33 spisa)

10. Uvidom u evidenciju Veterinarske ambulante o testiranju ovaca na B. melitensis i b. ovis od 21. kolovoza 2023. sud je utvrdio da je uzeto ukupno 41 uzorka krvi ovaca na gospodarstvu HŠ. Za svaki identifikacijski broj životinje naveden je spol, pasmina, starost, test te ID uzorka. Kasnijim usmenim pojašnjenjem na ročištu 22. travnja 2026. veterinarka i svjedokinja pojasnila je da se dokument odnosi na tužiteljevo stado prije kupoprodaje odnosno na ovce koje su kasnije bile predmet kupoprodaje ( list 20-21 te list 33 spisa)

11. Svjedok KŠ ( list 25 ) susjed stranka, je izjavio da je upravo on tuženiku rekao da tužitelj ima za prodati ovce . Otišao je zajedno s tuženikom do tužiteljeve kuće, ali kad su došli u tužiteljevo dvorište svjedok je otišao svojoj kući i nije bio prisutan prilikom ugovaranja. O kupoprodaji nema saznanja, samo je vidio da je tuženik taj dan odvezao ovce iz tužiteljevog dvorišta. Kasnije kad je pitao tužitelja je li mu tuženik isplatio kupoprodajnu cijelu rekao je da jest polovicu.

12. Svjedokinja UŠ, ( list 31 ), tuženikava supruga je izjavila da se sjeća da su suprug i sin dovozili ovce u turama negdje 8 do 10 ovaca po turi i da je jedna ovca već po dovoženju u prvoj turi uginula. Misli da je bilo 45 ovaca ukupno no nije sigurna, dok za kupoprodajnu cijenu zna da je bila oko 5.000,00 eura. Sjeća se da je tuženik iz kuće uzeo novac i rekao joj da je platio 2.900,00 eura za koji misli da je od jednom platio, ali nije sigurna. Ostatak kupoprodajne cijene bio je dogovoren za isplatu u ratama. Ovce su kasnije ugibale, ne zna od čega, a ne sjeća se je li se tuženik obraćao tužitelju vezano za problem što ovce ugibaju.

13. Svjedok VŠ ( list 32 spisa ), tuženikov sin je izjavio da se sjeća da je otac taj dan došao kući, uzeo 2.950,00 eura i dao tužitelju. U iznos je siguran jer je upravo toliko tuženik odnosno njegov otac dobio od prodaje teladi i taj novac su imali u kući. Iskazuje da su zajedno dovozili ovce od tužitelja i da su u transportu uginule jedna ili dvije no da ne zna zašto jer su imale zraka i mjesta za prijevoz. Dalje iskazuje da sa sigurnošću može potvrditi da je bilo 45 ovaca iako ih nije baš točno brojao jednu po jednu, ali zna da ih je bilo upravo 45 jer da dugo godina radi sa stokom i da zna i može na broj procijeniti koliko stado ima brojčano ovaca. Ne zna je li otac odmah pri prijevozu govorio nešto tužitelju da je ovca već uginula jer je bio pokraj traktora. Poslije se brinuo o ovcama. Svojih ovaca su imali negdje oko 50, a da su se ove kupljene ovce pokazale lošim. Ističe da dobro poznaje svoje ovce i da bez problema može raspoznati kupljene i one njihove. Kasnije se događalo da na njivi nađem uginulu ovcu, upravo jednu od tih kupljenih. Ne zna je li otac nešto govorio tužitelju vezano za zdravstveno stanje ovaca. Na pitanje tužitelja koliko ih je još sad ostalo živih od tih kupljenih svjedok je odgovorio da ne zna jer već tri mjeseca radi i nije kod kuće.

14. Svjedokinja ĐŠ ( list 33 spisa) veterinarka, nesrodna sa strankama, izjavila je da vezano za uzimanje uzoraka krvi radi testiranja na brucelozu, u odnosu na broj uzoraka koji se uzima da to ovisi o naredbi nadležnog ministarstva da li se testira cijelo stado ili dio. Ne sjeća se naredbe konkretno za 2023. na koju se odnosi taj dokument s tim da ističe da to nikako ne znači da s obzirom da je uzet 41 uzorak da je bila 41 ovca u stadu jer se janjad mlađa od 6 mjeseci ne testira. Svjedokinja dalje iskazuje da su tužiteljeve ovce bile dobrog, prosječnog gojidbenog stanja, ne zna točno kakve su starosne dobi, ali znam da je stalno obnavljao stado, a u dokumentu o testiranju ovaca je vidljiva starost pojedine ovce. Iz znanja i prakse može potvrditi da ovce dožive prosječno 12 do 15 godina ovisno o kakvom se stanju drže. Dalje iskazuje da na ovom području na kojem radi, a i općenito ovce mogu ugibati od crijevnih trovanja, naglih promjena temperatura, parazita, mogu ugibati i od šepavosti koja se može inficirati i dovesti do uginuća. Na upit suda što znači gledati zube ovcama pojašnjava da se po zubima vidi starost ovce. Pojašnjava i da oni koji kupuju znaju gledati zube jer se po tome mogu orijentirati vezano upravo za starost. U odnosu na daljnji posjet tuženiku iskazuje da je ponovno bila negdje u 3., 4. ili 5. mjesecu 2024. godine jer ide svakih godinu dana. Ne zna točno kada je saznala da je to stado prodano, ali je pri tom sljedećem posjetu utvrdila da su tužiteljeve ovce sada ustvari kod tuženika. Tada su i pokrenuli proces prebacivanja vlasništva. Potvrđuje da su 2025. kod tuženika bile 22 tužiteljeve ovce. Vezano za zdravstveno stanje tuženikova stada iskazuje da je prosječno uz primjedbu prostorno ograničenja jer je štala mala, ne zna ni kakve su prozori na toj štali. Potvrđuje da nije imala veterinarskih intervencija kod tuženika nakon kupnje te ističe da kada bi bio značajniji broj uginuća ovaca u kraćem vremenskom intervalu da bi reagirala da se vidi što se dogodilo.

15. Svjedok GŠ ( list 50-51 spisa), susjed i prijatelj tuženika, je izjavio da je taj dan kada je došlo do kupoprodaje ovaca bio u selu. Tuženik mu se javio telefonom "cili sretan" da je kupio ovce ustvari nazvao ga da se pohvali sa kupnjom. Ne sjeća se da mu je tada ispričao sve detalje o kupoprodaji. Zna da je dan ranije ili nekoliko dana ranije prodao neku stoku i da je imao novac i da je od toga novca platio onaj dio kupoprodajne cijene koji je isplatio HŠ. Nema saznanja koliko je isplatio. Dalje zna da je te ovce pridružio svom stadu i žalio se kasnije da su mu odmah prvi dan uginule jedna ili dvije. Dalje mu je poznato da se to stado malo po malo osipalo jer su ovce ugibale. Nije mu poznato je li tuženik zvao veterinare kako bi utvrdio zbog čega ovce ugibaju jer nije bio prisutan u selu. Zaključno zna da je ostao dug, a da su ovce ugibale. Tuženik mu je govorio da misli da je prevaren i da su ovce bile stare. Ne sjeća se da mu je tuženik govorio da se obraćao tužitelju oko tog problema. Vjeruje da jest. Još nadodaje da nekoliko i svojih ovaca drži kod tuženika u štali zajedno s njegovim ovcama i da je zadovoljan s uvjetima u kojim borave jer tuženik to drži uredno.

16. Tužitelj je tijekom postupka i na ročištu 22. siječnja 2026. ponovio da mu je tuženik isplatio prilikom kupoprodaje 2.750,00 eura, a dužan je još 2.850,00 eura. Pojašnjava da su svjedok KŠ i tuženik zajedno došli u njegovo dvorište u listopadu 2023. Na tuženikov upit ima li ovce za prodati, da mu je pokazao rukom na tor i rekao da ima. Dalje navodi da je tuženik ušao u tor pogledati ovce i da se zadržao oko 20 minuta pregledavajući. Ništa da nije pitao o zdravstvenom stanju ovaca jer se sve vidi pregledom, inače tuženik ima ovce od prije. Nakon pregleda da su sjeli i dogovorili cijenu kad mu je rekao ovaca je točno 59 i da ih prodaje za 5.500,00 eura. On je rekao da pristaje na tu cijenu. Otišao je kući po traktor i prikolicu otvorenog tipa i vratio se nakon sat vremena, a sa njim je došao i njegov sin VŠ. Pojašnjava da su njih trojica bili prisutni prilikom utovara ovaca i da ih tuženik nije brojao tom prilikom. Prevezao ih je u 5-6 tura i u tom prijevozu prilikom utovara i istovara ništa nije prigovorio o zdravstvenom stanju. Što se tiče kupoprodajne cijene, da je prilikom preuzimanja dao 600,00 eura, a iza nove godine ostalo, u ukupnom iznosu od 2.750,00 eura, ostatak je trebao dati do proljeća. U cjelokupnom tom periodu od preuzimanja ni ništa govorio o zdravstvenom stanju ovaca. Prvi put o lošem stanju ovaca je čuo ovdje na pripremnom ročištu. Na pitanje suda da je prodao 59 ovaca, cijelo stado, a na evidenciji procijepljenosti ima evidentiran 41 uzorak, tužitelj pojašnjava da su ostalo bili janjci i ovnovi. Na daljnje pitanje suda je li što govorio o kvaliteti robe tužitelj izjavljuje da nije ništa govorio i da tuženiku roba nije valjala, da ju ne bi ni uzeo.

17. Tuženik je na pripremnom ročištu izjavio da je tužitelju isplatio 2950,00 eura-a, osporava da je kupio 60 grla ovaca već 55 za 5.500,00 eura. Pojašnjava da iako je u odgovoru na tužbu naveo da je bio u ne trezvenom stanju, to znači da je prije sklapanja ugovora popio nekoliko alkoholnih pića, ali da je u potpunosti znao što radi. Dalje pojašnjava da je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora ovce vidio samo površno, u daljini u dvorištu i da mu je tužitelj nahvalio stado ovaca. Na raspravi 22. siječnja 2026. je izjavio da mu je svjedok KŠ u kafiću rekao da tužitelj prodaje ovce, ali da nije išao s njim Željkovo dvorište. Tom prigodom da je došao kod tužitelja u dvorište, ovce da je preko ograde pogledao, nije im gledao zube niti ih hvatao već samo vizualnim pregledom, 10-ak minuta ih je gledao. Dalje navodi da su sjeli za stol i pogodili se, kupio je 45 ovaca za 5.500,00 eura. Dalje navodi da je otišao po traktor i otvorenu prikolicu i u četiri ture ih dovezao. Prilikom istovara kod kuće da ih je brojio i njegov sin je bio s njim. Prebrojao ih je 45. Kod istovara je vidio da je više od polovice staro, ali tada nije ništa rekao NŠ. Nakon mjesec i pol dana su počele ugibati, s tim da su dvije ovce odmah nakon prijevoza pale na noge i uginule otprilike nakon tri dana. Navodi da je imao i svojih 40 ovaca i znao ih raspoznati i da njegove nisu uginule. Iskazuje da je ostalo je još jedno 8-10 komada, a prije jedno mjesec dana su uginule dvije. Što se tiče kupoprodajne cijene, navodi da je prilikom p reuzimanja dao 600,00 eura, a kasnije u nekoliko tura, 3-4 ture sve skupa da je tužitelju predao 2.950,00 eura. Na pitanje suda je li obavijestio tužitelja o lošem zdravstvenom stanju ovaca, iskazuje da tužitelj radi vani, da ga nije bilo kod kuće i da se nije imao kome žaliti, misli da tada nije imao ni broj telefona od tužitelja te da mu je zadnji put kada je tužitelj došao po novce rekao što se dogodilo s ovcama i o njihovom zdravstvenom stanju. Na daljnje pitanje suda kako to da nije odmah vidio da su ovce stare tuženik pojašnjava da je išao za tim da ih uzme i da nije tada vidio da su stare. Na daljnje pitanje suda jesu li ovce u trenutku preuzimanja po njegovom mišljenju bile stare ili bolesne, tuženik kaže da su bile stare i da su uginule od starosti.

18. Ocjenjujući provedene dokaze sud je očitovanja veterinarske ambulante od 7. siječnja 2026. i 20 siječnja 2026. koja su potpisana od veterinarke NŠO koja je u ovom postupku ispitana i kao svjedokinja te dostavljene potvrde o testiranju stada koje je bilo predmet kupoprodaje ocijenio vjerodostojnima i jasnima, a posebno navod da tuženik nakon kupnje ovaca nije prijavljivao nikakve promjene zdravstvenog stanja ovaca kao ni uginuća. Valjda istaknuti da je tuženik od ranije ima ovce, na kojima je također vršeno testiranje na brucelozu što potvrđuje veterinarska evidencija od 13. travnja 2023. i zasigurno je znao da potvrda sadrži i podatak o starosti svake pojedinačne testirane ovce. Ukoliko nije mogao sam procijeniti jesu li ovce koje želi kupiti stare ili ne trebao je od tužitelja zatražiti upravu tu veterinarsku evidenciju.

19. U odnosu na izvedene dokaze saslušanjem svjedoka sud u potpunosti prihvaća iskaze saslušane svjedokinje veterinarke NŠO te svjedoka KŠ, prema ocjeni kako u nastavku slijedi.

20. Iskaz saslušane svjedokinje veterinarke NŠO je uvjerljiv, logičan i dosljedan. Naime svjedokinja u očitovanju i u iskazu potvrđuje da nije imala veterinarskih intervencija kog tuženika nakon kupoprodaje i da nije imala saznanja o navodnom uginuću ovaca. Iskazala je da je tuženikova staja prostorno ograničenja i da ne zna ni kakve prozore ima na njoj. Svjedokinja je nesrodna sa strankama, nije se izjasnila ni da je u prijateljskom odnosu niti sa jednom od njih te ovdje nastupa i sa stajališta stručnjaka koja posjeduje neposredna saznanja o zdravstvenom statusu životinja kao i o uvjetima i načinu držanja stoke na gospodarstvu. Svjedokinja nema nikakvog interesa za ishod ove parnice. Ona pruža naplatne veterinarske usluge i jednoj i drugoj stranki stoga njezin iskaz predstavlja objektivan i ključni izvor činjenica.

21. Iz iskaza svjedoka KŠ koji je susjed tužitelja i tuženika proizlazi da je upravo on povezao tužitelja i tuženika oko predmetne kupoprodaje no da nije bio prisutan prilikom sklapanja ugovora i o njemu ne zna ništa osim da je vidio da je taj dan tuženik odvezao ovce iz tužiteljeva dvorišta i da je kasnije tužitelja pitao je li mu tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu na što je on rekao da jest polovicu. Takav iskaz identičan je iskazu tuženika u odgovoru na tužbu kada je naveo da je odmah platio polovicu. Sud je iskaz ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim pri čemu sud ne vidi razloga zbog kojeg bi s obzirom da je susjed obiju stranka, iznosio drugačije od stvarnog stanja i imao interes da jedna od stranaka uspije u parnici.

22. Iskaz svjedokinje UŠ, supruge tuženika sud ocjenjuje kao uvjerljiv i životan u dijelu u kojem otvoreno i iskreno artikulira da nije sigurna u ono što iskazuje. Misli da je ovaca bilo 45, ali nije sigurna. Za kupoprodajnu cijenu zna da je bilo oko 5.000,00 eura. Sjeća se da je tuženik iz kuće uzeo novac i rekao joj da je platio 2.900,00 eura za koji misli da je platio odjednom no nije sigurna. Taj dio iskaza sud ocjenjuje kao neistinitim jer je suprotan nespornoj činjenici koju su iznijeli i tužitelj i tuženik, a to je da je isplaćeni iznos kupoprodajne cijene isplaćen u ratama s tim da je prva rata dana odmah i da iznosi 600,00 eura. Iskazuje da je jedna ovca uginula već pri dovozu, a da su ovce i kasnije ugibale, no ne zna je li se tuženik oko toga problema obraćao tužitelju. Taj dio iskaza sud ocjenjuje nepodudarnim iskazu svjedokinje veterinarke NŠO koja je iskazala da tuženik nije prijavio niti jedno uginuće, a što je trebao učiniti radi procedure evidentiranja i odvoza lešine.

23. Iskaz svjedoka VŠ, tuženikova sina sud ocjenjuje kao nevjerodostojnim u dijelu u kojem izjavljuje da se sjeća da je otac taj dan došao kući, uzeo 2.950,00 eura i dao ih tužitelju. Takav iskaz potpuno je protivan nespornoj činjenici da je na sam dan kupoprodaje tuženik tužitelju isplatio 600,00 eura, a ostali dio u ratama. Dio iskaza u kojem navodi da je zajedno s ocem dovozio ovce sud ocjenjuje istinitim no samu izjavu da je ovaca bilo točno 45 iako ih nije brojao jednu po jednu već da zbog dugogodišnjeg iskustva ima znanja procijeniti točno broj ovaca u stadu sud uzima kao neživotnu i neuvjerljivu. Isto tako i dio iskaza da su jedna ili dvije ovce odmah u transportu uginule, a da ne zna zbog čega sud ne može uzeti kao uvjerljiv jer je kontradiktoran dijelu iskaza da dugo godina radi sa stokom.

24. Konačno, iskaz zadnjeg saslušanog svjedoka ĆŠ, sud ne može uzeti kao životno logičan i u korelaciji sa ostalim izvedenim dokazima. Naime, svjedok je izjavio da mu se tuženik nakon kupoprodaje ovaca javio telefonom „cili sretan“ da mu javi da je kupio ovce ustvari da se pohvali da je kupio ovce. Međutim da se kasnije žalio da su mu odmah prvi dan uginule jedna ili dvije ovce, a da ih je kasnije malo po malo još uginulo. Svjedok dalje iskazuje da nema saznanja o isplaćenom iznosu kupoprodajne cijene, a da mu je tuženik kasnije rekao da misli da je prevaren i da su ovce bile stare.

25. Iskaz tužitelja kroz cjelokupni postupak izmijenio se u odnosu na sam iznos kupoprodajne cijene, tužitelj je kasnije učinio nespornim da je kupoprodajna cijena 5.500.00 eura dok je izmijenio broj grla prodanih ovaca sa 60 na 59, a da to ničim nije dokazao. Isto tako, dosljedno je iskazivao da je tuženik isplatio 2.750,00 eura, no nakon što je priznao da je kupoprodajna cijena umjesto 5.600,00 eura ustvari 5.500,00 eura nije potraživao manji iznos od u tužbi zatraženih 2.850,00 eura što također nije ničim dokazao, pa je u tom dijelu tužiteljev zahtjev ostao nedokazan i kao takav neosnovan. U pogledu samog prigovora tuženika da su ovce bile stare, dosljedno iskazuje da tuženiku već ima ovce i da mu roba nije valjala da ju ne bi uzeo, a da je za tak prigovor da su ovce stare saznao tek u ovom postupku.

26. Tuženik je tijekom postupka mijenjao svoj iskaz u pogledu broja kupljenih grla, na pripremnom ročištu izjavio je da je kupio 55, a na glavnoj raspravi 45 grla. Tu činjenicu nije uspio dokazati jer je jedan od predloženih svjedoka iskazao da misli da ih je kupio oko 40, dok je drugi svjedok koji je zajedno s njim prevozio ovce priznao da nije brojao ovce jednu po jednu, ali zna da ih je bilo točno 45 jer ima sposobnost znati točan broj ovaca u stadu, a da ih prethodno nije prebrojio što ovaj sud ne može prihvatiti kao objektivan i uvjerljiv dokaz. Isto tako tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da je odmah platio polovicu iznosu, a kasnije iskazivo da je tužitelju isplatio iznos od 2.950,00 eura i to na način da je pri preuzimanju isplatio 600,00 eura, a ostatak u ratama, s tim da je ukupna kupoprodajna cijena nesporna i iznosi 5.500,00 eura pri čemu polovica tog iznosa nikako ne može biti 2.950,00 eura. Tu činjenicu nije uspio dokazati jer je u suprotnosti sa ranijim svojim iskazom kao i sa izvedenim dokazima. Vezano za zdravstveno stanje ovaca tuženik je u odgovoru na tužbu iskazao da je u stadu bio veći broj starih ovaca slabije proc ijepljenih te da je došlo do uginuća životinja. Na glavnoj raspravi na upit suda jesu li po njegovom mišljenju ovce u trenutku kupoprodaje bile stare ili bolesne iskazao je da su bile stare. Međutim, činjenicu da su ovce bile stare i da su baš zbog toga kasnije ugibale tuženik nije dokazao.

27. Valjda istaknuti da sud ovdje posebno bitnim i odlučujućim drži ocjenjene materijalne dokaze i to očitovanja veterinarske ambulante kao i iskaz ovlaštene veterinarke iz kojih jasno proizlazi da na tuženikovom gospodarstvu nije bilo nikakvih veterinarskih intervencija nakon kupnje stada, niti prijave bilo kakvih zdravstvenih promjena ili uginuća ovaca. Isto tako, ni sam tuženik nije tijekom postupka izjavio da se je obraćao veterinaru vezano za problem uginuća ovaca nakon kupnje. Sudu ostaje potpuno nelogično i to da bi tuženik nazvao prijatelja „ cili sretan“ da se pohvali da je kupio ovce, a da su mu pri tome jedna ili dvije već uginule u transportu.

28. Uz sve već obrazloženo, od presudne je važnosti činjenica da je tuženik na upit suda je li tužitelja obavijestio o lošem zdravstvenom stanju ovaca izjavio da tužitelj radi vani, da ga nije bilo kod kuće i da se nije imao kome žaliti. Da mu je zadnji put kad je tužitelj dolazio po novce rekao da su ovce ugibale.

29. Za sud je takvo opravdanje neprihvatljivo. Potpuno je logično, životno i za očekivati da, ukoliko su već u transportu jedna ili dvije ovce uginule, kupac odmah o tome obavijesti prodavatelja. Posebno u konkretnom slučaju gdje je nesporno da su ovce prevozili u turama i da se tuženik nakon svakog iskrcaja ovaca ponovno vraćao k tužitelju po ostale ovce. Valja navesti da je tuženik na daljnje pitanje suda kako da da odmah nije vidio da su ovce stare iskazao da nje išao za tim da ih uzme i da to tada nije vidio.

30. Dovodeći u vezu sve izvedene dokaze, same iskaze tužitelja i tuženika, sud je zaključio:

- sama brojka prodanih odnosno kupljenih grla ovaca nije odlučujuća jer za sud nije od presudne važnosti da li je ukupno bilo 45 ili 59 ovaca jer se radi o sporu radi isplate iznosa koji čini neisplaćeni dijela kupoprodajne cijene,

- da tuženik duguje tužitelju polovicu od nesporne kupoprodajne cijene od 5.500,00 eura koji iznosi 2.750,00 eura, a što je sud zaključio u potpunosti poklonivši vjeru iskazu svjedoka KŠ, susjeda obiju stranaka koji je jedini iskazao da mu je tuženik isplatio polovicu dužnog iznosa kao što je to iskazao i tuženik u odgovoru na tužbu,

- da iskazi svih ostalih svjedoka koji se odnose na okolnost isplaćenog dijela kupoprodajne cijene nisi u skladu sa nespornim izjavama stranaka da je odmah pri preuzimanju ovaca tuženik isplatio 600,00 eura, a ostatak iznosa u ratama

- da u pogledu tuženikovog prigovora da su prodane ovce bile stare i da su zato ugibale, ne postoji dokaz koji te dvije činjenice potvrđuje niti dovodi u međusobnu vezu.

31. Sud se posebno mora osvrnuti na ponašanje i postupanja tuženika, a vezano za navodno uginuće ovaca prilikom transporta i u periodu nakon toga. Na tuženiku je bila obveza da tužitelja obavijesti o svim nedostacima koje je uočio. Ne samo da to zakonska odredba propisuje već se to i životno očekuje. Teoretski u takvoj situaciji kad kupac uoči da kupljena stvar ima neki nedostatak nijedan propis ne predviđa mogućnost da se kupac bez ikakve radnje samo oslobodi obveze isplate ostatka kupoprodajne cijene.

32. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) sadrži odredbe ( odgovornost kupca za materijalne nedostatke, čl. 399.a., do 423.) kojima su propisane konkretne radnje i rokovi koje je kupac dužan poduzeti u slučaju da uoči vidljive ili skrivene nedostatke stvari, a kao posljedicu propuštanja poduzimanja tih radnji zakon propisuje gubitak prava koji mu po toj osnovi pripada. Čl. 403. ZOO-a propisuje da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili dati na pregled čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o vidljivim nedostacima obavijestit prodavatelja u roku od 8 dana, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Ključna radnja je obavijest prodavatelja o nedostacima koja je u ovom slučaju svakako izostala. Na tuženiku je bila obveza da tužitelja obavijesti o nedostatku, a to je u ovom slučaju činjenici da je ovca uginula.

33. Objedinjujući cjelokupnu iznesenu analizu, sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 376. st. 1. i čl. 438. ZOO-a.

34. Naime, čl. 376. st. 1. ZOO propisuje da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu dok je čl. 438. ZOO-a propisano da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.

.

35. Zaključno, na tuženiku je bio teret dokaza da je kupljena stvar imala materijalne nedostatke odnosno da je zbog starosti došlo do uginuća ovaca. S obzirom da isu iskazi tuženikove supruge i sina subjektivni jer su izravno zainteresirani za ishod parnice sud je kao odlučujući prihvatio objektivni iskaz veterinarke te izvedene materijalne dokaze te odlučio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

36. S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene od 5.500,00 eura treba ga obvezati da isplati tužitelju neisplaćeni dio od 2.750,00 eura.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 27. kolovoza 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.