REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Labinu

Broj: Pp-3048/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, Prekršajni odjel, po sutkinji Loreni Frančula Marinović, uz sudjelovanje zapisničarke Daniele Husić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TA i ĐA zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske postaje Labin, po zaključenju glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2026. u nazočnosti okrivljenika TA i braniteljice Dorotee Diminić, odvjetnice iz [adresa], te u nazočnosti ĐA i branitelja Igora Vretenara, odvjetnika iz [adresa] i odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 27. ožujka 2026. u odsutnosti okrivljenika, branitelja i predstavnika tužitelja objavio je i

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl.182.tč.1. i 3.Prekršajnog zakona okrivljenici:

TA, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca T i majke Đ, rođen **.**.1955.g. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, mehaničar, razveden, otac dvoje djece, pismen, sss , umirovljenik, s mirovinom od 750,00 eura, prekršajno i kazneno neosuđivan

ĐA, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca L i majke N, dj. O, rođena **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, ekonomistica, udana, majka troje djece, pismena, sss, nezaposlena, uzdržava je suprug, prekršajno i kazneno neosuđivana

oslobađaju se optužbe

da bi:

dana 18.prosinca 2023.oko 15,10 sati na adresi [adresa] i ispred navedene obiteljske kuće na k. č. br. [katastarska čestica], cesta sa 805 m², k. o. [katastarska općina], vlasništvo Općine Raša, gdje se nalazila okrivljenica ĐA dok se okrivljenik TA nalazio na balkonu svoje obiteljske kuće, te da je na istog počela vikati govoreći mu :" Moje dijete plače, još malo si mi zgazio sina, mogao si ga ubiti, budalo jedna", nakon čega da je okrivljenik TA također počeo vikati na ĐA govoreći joj :" Nisam ga skoro zgazio, ti si ništa, udalji se od moje kuće", pritom cijelo vrijeme pljujući na nju i gađajući je zemljom, a koje ponašanje, vika, galama i svađa da se reflektiralo, odnosno da je bilo vidljivo i čujno na neograničenom javnom mjestu i koje da je čuo državljanin Turske, H koji je radio na obližnjem gradilištu, koje se nalazi preko puta obiteljske kuće na adresi [adresa],

pa da bi time počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Temeljem čl.140.st.2.Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Labin je aktom kl: 211-07/23-5/35262, ur.br.511-08-25-23-1 od 27.12.2023. podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika TA i okrivljenice ĐA zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Branitelji okrivljenika su prije izjašnjavanja o krivnji i prije iznošenja obrane prigovorili u smislu javnosti mjesta događaja ističući da se ne radi o javnom mjestu, odnosno da je optužni prijedlog neodređen i nedovoljno odrediv, radi čega je od tužitelja zatraženo da konkretizira mjesto događaja i okolnosno obrazloži da li je i na koji način ponašanje okrivljenika bilo vidljivo i čujno na neograničenom javnom mjestu.

3. Podneskom od 13.05.2025. Policijska postaja Labin je izvršila dopunu i ispravak činjeničnog opisa optužnog prijedloga, tako da je kao mjesto počinjenja prekršaja navedena kuća na adresi [adresa] i cesta ispred navedene kuće na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvo Općine Raša, te da su se vika, galama i svađa okrivljenika reflektirale, odnosno da su bile vidljive i čujne na neograničenom javnom mjestu i da ih je čuo državljanin Turske H koji je radio na obližnjem gradilištu koje se nalazi preko puta kuće na adresi [adresa].

4. Ispitivanjem tako dopunjenog optužnog prijedloga sud je ocijenio da su u istome navedene sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i da je utvrđivanje drugih okolnosti (da li se cesta koristi u javne svrhe ili je u privatnom vlasništvu, imaju li na cestu pristup vozila i osobe bez ograničenja…) činjenično pitanje koje treba utvrditi u dokaznom postupku.

5. Okrivljenici su prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi pred sudom porekli prekršaj za koji se terete.

6. Okrivljenik TA je izjavio da je, dok je vozio prema svojoj kući, susreo sina okrivljenice koji je biciklom išao prema njemu njegovom desnom stranom kolnika. Zbog toga je on svoj automobil pomjerio do samog ruba kolnika i gotovo stao, a sin okrivljenice je stao van ceste, te ga je on obišao polako vozeći. Potom je ušao u svoje dvorište i otišao u svoj stan. Nakon cca 20 minuta čuo je lupanje po ulaznim vratima u prizemlju i zvuk zvona, radi čega je izašao na terasu na drugom katu svoje kuće. Prepoznao je glas okrivljenice i čuo da ona viče da joj je htio ubiti sina i da ga je htio pregaziti, što je vičući ponavljala. On joj je normalnim tonom rekao da se makne iz njegovog dvorišta i da ništa nije učinio njenom sinu. Nakon toga je ušao u svoj s tan i zatvorio vrata. Okrivljenicu nije vidio jer se ona nalazila ispod nadstrešnice na ulazom u kuću, tako da je nije ni pljunuo, ni gađao zemljom. Ne sjeća se da li je ona njemu vičući uputila neke riječi kojima bi ga vrijeđala. Ako je do toga i došlo on to nije čuo jer je odmah otišao u kuću.

7. Okrivljenica ĐA je izjavila da joj se sin Z požalio da ga je okrivljenik skoro pregazio vozilom. Zbog toga je bila u šoku jer je okrivljenik i ranije prijetio da će joj ubiti sina, te je kao majka osjetila poriv da zaštiti sina i otišla je do kuće okrivljenika. Došla je do ulaznih vratiju koja su natkrivena, te nije lupala po njima jer zna da je okrivljenik na drugom katu gdje živi ne može čuti. Pozvonila je pa je okrivljenik izašao na terasu na katu. Ona je izašla ispod nadstrešnice na travnjak, tako da su se međusobno vidjeli. Nije vikala, već ga je uznemireno pitala da li joj je skoro pregazio sina, a on joj je bijesno odgovorio: "Ti si blago, poberi se ća", što je ponavljao više puta. Potom je iz vaza sa cvijećem koje ima na terasi uzeo zemlju i njome je pogodio u glavu, te je pljunuo prema njoj. Nakon toga je ušao u svoj stan, a ona je otišla kući, te je po dolasku vidjela da u kosi ima zemlje. Ističe da se okrivljenik ponio agresivno i bez imalo empatije, te poriče da mu je ona rekla budalo jedna.

8. U pogledu mjesta događaja okrivljenici su se usuglasili da se događaj desio u dvorištu kuće okrivljenika, da se nasuprot njegove kuće u kritično vrijeme nalazilo gradilište na kojem su se obavljali radovi, tako da su tamo svakodnevno bili radnici. Radilo se o stranim radnicima za koje pretpostavljaju da ne razumiju hrvatski jezik. Okrivljenik sa njima nije kontaktirao i ne može reći da li su u kritično vrijeme bili na gradilištu, a okrivljenica je izjavila da zbog uznemirenosti nije zapazila da li je netko u blizini. Između kuće okrivljenika i gradilišta se proteže cesta širine 3 -4 m s tim da je kuća okrivljenika od puta udaljena cca 15 m. Pogled na gradilište je moguć i iz kuće i iz dvorišta, a vjerojatno mogućnost pogleda postoji i obrnuto. Predmetna cesta je neasfaltirana slijepa ulica koja vodi do zemljišta u vlasništvu okrivljenika i supruga okrivljenice, a koje se nalazi cca 50 m od kuće okrivljenika i tu završava. Cestu koriste oba okrivljenika i članovi njihovih obitelji, te osobe koje dolaze na gradilište, a u blizini tijekom zime nema stanovnika osim obitelji okrivljenika.

9. Mjesto događaja okrivljenik je skicirao, te je skicu priložio u spis.

10. Proveden je dokaz čitanjem izvatka iz prekršajne evidencije na listovima 13-16 spisa, službenih zabilješki na listovima 23-24 spisa i uvidom u skicu mjesta događaja na listu 38 spisa, te izvadak iz zemljišne knjige na listovima 39-43 spisa dok svjedok H nije ispitan jer je zbog odlaska iz Republike Hrvatske ostao nedostupan sudu.

11. Braniteljica okrivljenika je u završnoj riječi, u bitnome, navela da je nadopunjeni optužni prijedlog i dalje neodređen, te da se po njemu ne može postupati jer da nije zadovoljen element javnosti.

12. Branitelj okrivljenice je u završnoj riječi, u bitnome, naveo da se pridružuje navodu braniteljice okrivljenika da se ne radi o javnom mjestu, da iskaz okrivljenika nije životan i logičan i da adresa na kojoj se prema optužnom prijedlogu događaj desio ne postoji, odnosno da to nije adresa stanovanja ni okrivljenika, pa ni okrivljenice, a ni gradilišta.

13. U odnosu na potonji navod branitelja okrivljenice sud je ocijenio da se radi o očitoj greški s obzirom da je u izvornom optužnom prijedlogu navedeno da se događaj desio u dvorištu ispred obiteljske kuće na adresi [adresa], što je adresa stanovanja okrivljenika, a što dopunom optužnog prijedloga nije mijenjano.

14. Nakon ovako provedenog postupka, polazeći od obrane okrivljenika i ostalih provedenih dokaza, ocjenjujući pritom svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, sud nalazi da nije utvrđeno da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj.

15. Naime, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira kao prekršaj propisuje svađu, tuču i viku na javnom mjestu.

16. Cijeneći raspravni materijal sud je našao da je mjesto radnje koja je predmet ovog postupka dvorište obiteljske kuće okrivljenika TA na adresi [adresa].

17. Navedeno proizlazi iz iskaza oba okrivljenika i navoda optužnog prijedloga koji je sastavljen od strane ovlaštenih službenih osoba Policijske postaje Labin na osnovu njihovog neposrednog zapažanja.

18. Nesporno je da navedeno mjesto kao privatan posjed samo po sebi nije javno mjesto, već prema kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredbi Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira spada u kategoriju tzv. fiktivnog javnog mjesta tj. onog mjesta koje po svojoj namjeni nije javno mjesto.

19. Međutim, nesporno je i da predmetno mjesto kao privatan posjed graniči s cestom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da s tom cestom s druge strane graniči privatni posjed neupoznate osobe na kojem se nalazi gradilište, te da je predmetna cesta u vlasništvu Općine Raša i da kao takva služi u javne svrhe, te da je prolaz njome, kako su podudarno iskazali okrivljenici, moguć vozilima i pješacima i da je koriste oni, članovi njihovih obitelji i osobe koje dolaze na gradilište, pa i treće osobe pošto se ne radi o privatnom posjedu.

20. Slijedom iznesenog sud je izveo zaključak da su navedene okolnosti predmetnu radnju činile dostupnom javnosti tj. da se navodno ponašanje okrivljenika opisano u optužnom prijedlogu moglo reflektirati tj. da je bilo vidljivo i čujno na neograničenom javnom mjestu, odnosno na opisanoj cesti i da je time ostvaren element javnosti.

21.Međutim, u konkretnom slučaju nije sa potpunom izvjesnošću utvrđena odlučna činjenica da li su okrivljenici inkriminirane prigode vikali jedan na drugoga, kao ni da li su si vičući uzajamno upućivali pogrdne riječi. Isto tako sa potpunom izvjesnošću nije utvrđeno ni da li je okrivljenik tijekom navodno verbalnog sukoba p ljuvao na okrivljenicu i gađao je zemljom.

22. Naime, iako okrivljenik tvrdi da je okrivljenica vikala da joj je htio ubiti sina, odnosno da ga je htio pregaziti i da je to vičući ponavljala u više navrata ona je to kategorički porekla ističući da nije vikala, već da ga je samo uznemireno pitali da li joj je skoro pregazio sina.

23.Nadalje, okrivljenik tvrdi da je okrivljenici na njene riječi normalnim tonom rekao da nije ništa učinio njenom sinu i da se makne iz njegovog dvorišta, te da je potom ušao u kuću, tako da daljnjeg kontakta između njih više nije bilo, dok okrivljenica tvrdi da joj je bijesno rekao da je blago ( stoka) i da se pobere ća (da ode), te da je to ponavljao više puta ali nije navela da li je okrivljenik pritom vikao.

24.Okrivljenik je porekao i da je pljunuo prema okrivljenici i da ju je gađao zemljom a ona je decidirano navela da je to učinio obrazlažući da je po dolasku kući zapazila da u kosi ima zemlje.

25.Okrivljenica je porekla da je okrivljeniku vičući govorila budalo jedna a on je naveo da se ne sjeća da bi ga ona vrijeđala nekim pogrdnim riječima.

26.Slijedom iznesenog, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima sukladno odredbi čl.88. Prekršajnog zakona zbog nepodudarnosti u iskazima okrivljenika i nedostupnosti svjedoka koji su događaj mogli čuti i vidjeti nije se moglo sa potpunom sigurnošću zaključiti da su okrivljenici inkriminirane prigode postupali na način opisan u optužnom prijedlogu.

27.Kako Prekršajni zakon propisuje da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane s potpunom izvjesnošću a da je činjenice koje okrivljeniku idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim sud je našao da u konkretnom slučaju treba primijeniti načelo "in dubio pro reo", te je zbog sumnje odlučio u korist okrivljenika.

28.Stoga su okrivljenici, sukladno odredbi čl. 182.tč.3. Prekršajnog zakona, oslobođeni optužbe jer nije dokazano da su počinili prekršaj za koji se terete.

29.Budući da su okrivljenici oslobođeni optužbe troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Labinu, 27.ožujka 2026.

Zapisničarka:

Daniela Husić,v.r.

Sutkinja :

Lorena Frančula Marinović,v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti :

- okrivljeniku

- branitelju

- tužitelju

- spis