P Ob-662/2022-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, radi bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice u zamjeni tužitelja, tužene i punomoćnika tužene, te u odsutnosti tužitelja, dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] čini nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, kk.o. Đurđekovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] vinograd Levica u Slatini površine 61 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 363 m2, spremište površine 11 m2 i kuća, [adresa] površine 68 m2, te se utvrđuje da su tužitelji i tužena suvlasnici svaki u ½ dijela, što je tužena dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u javnim očevidnicima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„II. Nalaže se tuženoj VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da isplati tužitelju ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 70.000,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženoj VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da isplati tužitelju ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 8.260,32 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa s osnova police životnog osiguranja za iznos od 6.739,68 EUR.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 12.704,93 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu 06. srpnja 2022. navodi da je s tuženom bio u braku koji je sklopljen 02. studenoga 2001. u Podorašju, BIH i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Velika Gorica za 2001. te u kojem je rođeno dvoje zajedničke punoljetne djece. Bračna zajednica stranka je prestala postojati krajem svibnja 2021. i tužitelj je 30. lipnja 2022. podnio tužbu za razvod braka, koji se postupak vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-627/22. Tijekom bračnog života stranke su zajednički privređivale i stjecale imovinu, pa su tako kupile kuću u [adresa], koja je nekretnina opisana kao zkč. br. [katastarska čestica], Vinograd Levica u Slatina i zkč. br. [katastarska čestica] Pašnjak Ivaničak u Slatini, ukupne površine 184 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za iznos od 30.000,00 EUR, a još su dodatno 10.000,00 EUR uložili u uređenje iste. Nadalje su temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekli stan u [adresa] u [adresa] i to stan na četvrtom katu koji se sastoji četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a i predsoblja u ukupnoj površini 100,93 čm (E-13), kao posebni dio zkč. br. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je stan tužena bez znanja tužitelja prodala 30. prosinca 2021.; te je dalje tužena za vrijeme trajanja bračne zajednice imala ugovorenu policu životnog osiguranja kod Generali osiguranja. Kraj činjenice da je sva navedena imovina stečena u bračnoj zajednici i čini bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela, tužitelj prema uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. lipnja 2024., a najavljenom do zaključenja prethodnog postupka, predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da su stranke s osnova bračne stečevine suvlasnici u ½ dijela zkč. br. [katastarska čestica] vinograd Levica u Slatini površine 61 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 363 m2, spremište površine 11 m2 i kuća, [adresa] površine 68 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; potom naložiti tuženici da tužitelju isplati iznos od 70.000,00 EUR s osnova ½ dijela cijene prodanog stana u [adresa], kao i naložiti tuženici da tužitelju isplati iznos od 15.000,00 EUR s osnove polovice isplaćene premije osiguranja, pri čemu u odnosu na obvezno-pravni zahtjev sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate. Zatražio je i naknadu prouzročenog troška postupka.

1.1. Uz tužbu je priložen izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovni list broj 2000 k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige za E-13 suvlasnički dio nekretnine s neodređenim omjerom za zkč. br. [katastarska čestica] dvorište i zgrada mješovite upotrebe, [adresa].

2. Tužena je u odgovoru na tužbu potvrdila činjenicu sklapanja braka s tužiteljem i rođenja sada punoljetne djece te podnošenja tužbe za razvod braka od strane tužitelja u lipnju 2022. Osporila je da je bračna zajednica prestala postojati krajem svibnja 2021., navodeći da je bračna zajednica trajno i teško poremećena od 2015. zbog toga što je tužitelj stupio u vezu s trećom osobom i počinio preljub. Navodi da ju je tužitelj omalovažavao i da su stoga istiniti navodi tužitelja u tužbi za razvod braka da je bračna zajednica trajno i teško poremećena unatrag nekoliko godina. Iznosi da je zbog toga došlo do rastave od stola i postelje te da od tada stranke ne žive kao muž i žena. Tužena živi odvojeno u preuređenoj garaži, a tužitelj odvojeno u kući. U odgovoru na tužbu dalje potvrđuje da je kuća u [adresa], na adresi [adresa] zajednička imovina stranaka, no osporava da bi stan u [adresa] ulici i polica životnog osiguranja činili zajedničku imovinu stranaka, navodeći da je sva imovina osim spomenute kuće posebna imovina tužene čijem stjecanju tužitelj nije ničim pridonio jer je stečena u vrijeme prestanka faktične bračne zajednice stranaka. Stan u [adresa] u [adresa] je naime, stečen na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je s primateljicom uzdržavanja zaključila tužena te je tužena s primateljicom uzdržavanja živjela u navedenom stanu, brinula o njoj, čistila i kuhala joj; dok polica životnog osiguranja glasi na nju te je ona uplaćivala premije osiguranja i u vrijeme kad je prestala faktična bračna zajednica. Zaključeno je predložila odbiti tužbi i tužbeni zahtjev sukladno navodima odgovora na tužbu.

2.1. Na okolnost faktičnog prestanka bračne zajednice predložila je izvesti dokaz saslušanjem stranaka i po potrebi svjedoka koje će predložiti na pripremnom ročištu te izvršiti uvid u sms poruke koje je tužitelj slao trećoj osobi.

3. Tužitelj je po pribavi podataka od Generali osiguranja (podnesak od 17. srpnja 2024.) podneskom od 11. rujna 2024. povukao tužbu u dijelu kojim se odnosi na isplatu iznosa od 6.739,68 EUR s osnova police životnog osiguranja. Tužena se povlačenju nije protivila, slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

3.1. Istim je podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da s osnova police životnog osiguranja potražuje iznos od 8.260,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2022. kao dana raskida police (prema sadržaju podneska Generali osiguranja), koja dispozicija u odnosom dijelu (za zakonsku zateznu kamatu) predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, pri čemu se tužena po tako preinačenoj tužbi upustila u raspravljanje. Tužitelj je dalje na ročištu od 22. travnja 2026. ponovno naveo da potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 8.260,00 EUR od dana donošenja sudske presude.

4. Na ročištu od 07. prosinca 2023. tužitelj je na okolnost izvršavanja obveza po ugovoru o doživotnom predložio saslušanje svjedoka ŽC, BC, HC, CC i UC, pojašnjavajući da je riječ o rodbini i užoj obitelj, izuzev UC i ŽC koji su majstori i radili su na uređenju stanu. Tužena je na istom ročištu ostala kod navoda iz odgovora na tužbu, dodatno navodeći i da iz presude o razvodu braka slijedi da bračna zajednica stranka nije postojala unatrag 7 godina. Na okolnost pružanja uzdržavanja je predložila saslušati svjedoke ĐC i JC.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica] vinograd Levica u Slatini površine 61 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] pašnjak Ivaničak u Slatini površine 123 čhv, ukupne površine 184 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i posjedovni list broj 2000 za iste čestice k. o. [katastarska općina] (list 5-6 spisa); izvadak iz zemljišne knjige za posebni dio nekretnine E-13, stan na IV. datu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, wc-a i predsoblja u ukupnoj površini od 100,93 čm ([adresa]), koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] dvorište i zgrada mješovite uporabe [adresa], 1 Zagreb površine 1985 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7-9 spisa); ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.12.2021. (list 46-48 spisa), uplatnice Generali osiguranja (list 77 spisa); 201301034767podnesak Generali osiguranja od 17. srpnja 2024. (list 80-85 spisa); te su saslušane stranke i predloženi svjedoci. Dokaz građevinskim i financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja vrijednosti nekretnine u [adresa] i vrijednosti uloženih sredstava nije izveden kraj činjenice da je tužena priznala činjenične navode tužbe u dijelu kojim se odnose na tu nekretnine i dodatno kraj činjenice da je tužitelj u konačnici u odnosnom dijelu postavio stvarno-pravni zahtjev. Također nije izveden dokaz građevinskim i financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja vrijednosti stana u [adresa] jer isti dokaz u konačnici nije bio potreban za donošenje odluke.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] vinograd Levica u Slatini površine 61 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] pašnjak Ivaničak u Slatini površine 123 čhv, ukupne površine 184 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi kuća u [adresa] na adresi [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela; potom zahtjev za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR s osnova polovice cijene nekretnine u [adresa] i zahtjev za isplatu iznosa od 8.260,00 EUR s osnova polovice isplaćenog iznosa po polici životnog osiguranja broj 201301034767 koja je otkupljena za zahtjev tužene 19. srpnja 2022.

8. Između stranka nije sporno da su bile u braku upis koje je činjenice izvršen u maticu vjenčanih matičnog područja Velika Gorica za 2001. pod rednim brojem 00018, time da je uvidom u vjenčani list u predmet P Ob-627/22 utvrđeno da je brak stranaka sklopljen 02. studenoga 1987. u Podorašju, BIH i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Velika Gorica za 2001 pod rednim brojem 00018. Nije sporno niti da je tužitelj 30. lipnja 2022. u ovosudnom predmetu P Ob-627/22 podnio tužbu za razvod tako sklopljenog braka te da je brak razveden, pri čemu je uvidom u spis predmeta P Ob- 627/22 utvrđeno da je presuda o razvodu braka donesena 20. prosinca 2022. te da je brak razveden 09. siječnja 2023. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je bračna zajednica prestala postojati krajem svibnja 2021.; da su stranke tijekom trajanja braka zajedničkim sredstvima kupile kuću u [adresa]; da su na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju zajedno stekle stan u [adresa], koji je stan tužena prodala bez tužiteljeva znanja 30. prosinca 2021., kao i da je tužena za vrijeme trajanja braka imala ugovorenu policu osiguranja kod Generali osiguranja, kojom da je policom protuzakonito raspolagala.

8.1. Tužena ne osporava da je kuća u [adresa] bračna stečevina stranaka u ½ dijela. Činjeničnu osnovu protivljenja preostalom dijelu tužbenog zahtjeva temelji na tvrdnji da je faktična bračna zajednica stranaka prestala 2015. kada je zbog tužiteljeva preljuba došlo do poremećenosti bračnih odnosa te odvojenosti stranka „od stola i postelje“, čime da nekretnina u [adresa] čini posebnu imovinu tužene obzirom je ugovor o doživotnom sklopljen po faktičnom prestanku bračne zajednice. Također tvrdi da polica osiguranja glasi isključivo na nju i da je njezina posebna imovina, kao i da je po faktičnom prestanku bračne zajednice samostalno plaćala premije po polici osiguranja. Time je prijeporno kada je faktično prestala bračna zajednica stranaka, a posljedično tome i čini li novčani iznos ostvaren prodajnom stana u [adresa], kao i novčani iznos isplaćen po otkupnoj polici osiguranja posebnu imovinu tužene.

9. Kraj činjenice da je tužena priznala činjenične navode tužbe da je nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] vinograd Levica u Slatini površine 61 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] pašnjak Ivaničak u Slatini površine 123 čhv, ukupne površine 184 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi kuća u [adresa] na adresi [adresa], zajednička imovina stranaka, a isto proizlazi i iz u tom dijelu suglasnih iskaza stranaka i iskaza svjedoka HC, kojima je sud povjerovao, sud je primjenom zakonske odredbe i presumpcije iz čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11) i čl. 36. Obiteljskog zakona (NN 103/15) ocijenio da su obje stranke u jednakim dijelovima suvlasnici na predmetnoj nekretnini kao bračnoj stečevini te je odlučeno kao u točki I. izreke.

10. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stan u [adresa], sud je kraj činjenice da se stranke nisu niti u stranačkim navodima niti u iskazima mogle izjasniti o vremenu sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i vremenu smrti primateljice uzdržavanja, uvidom u zk. izvadak za posebni dio nekretnine (E-13) zkč. br. [katastarska čestica] dvorište i zgrada mješovite uporabe [adresa] …, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrdio da je ugovor o doživotnom uzdržavanju broj OU-133/17 zaključen 21. lipnja 2017. između SC iz [adresa] kao primateljice uzdržavanja i EC iz [adresa] kao davateljice uzdržavanja te da je za navedeni suvlasnički dio izvršena zabilježba doživotnog uzdržavanja (Z-1555/19 od 10. siječnja 2019). Nadalje iz izvatka slijedi da je tužena uknjižila pravo vlasništva na navedenom suvlasničkom dijelu 21. studenoga 2019. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2017. i smrtnog lista od 20. studenoga 2019.

10.1. Prema sadržaju kupoprodajnog ugovora u spisu od 30. prosinca 2021. i tabularne izjave od 30. prosinca 2021. tužena je prodala stan u [adresa] kupcu ŠC za iznos od 140.000,00 EUR. Tužitelj u odnosnom dijelu potražuje od tužene polovicu tako isplaćene cijene odnosno iznos od 70.000,00 EUR.

10.2. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosnom dijelu sud je prvenstveno utvrđivao vrijeme faktičnog prestanka bračne zajednice. Navedenu je činjenicu sud utvrdio cijeneći stranačke navode, iskaze stranka i svjedoka koji su imali neposredna saznanja o načinu života stranaka i uvidom u spis predmeta P Ob-627/22 u postupku razvoda braka stranka.

10.3. Uvidom u spis predmeta P Ob-627/22 u predmetu razvoda braka ovdje stranka, utvrđeno je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe od 30. lipnja 2022. iznosio da su bračni odnosi stranaka poremećeni tijekom posljednjih nekoliko godina uslijed nepremostivih razlika te da je bračna zajednica prestala postojati. Tužena je pak u očitovanju na tužbu potvrdila tako iznesene navode, dodatno navodeći da je bračna zajednica teško i trajno poremećena zbog nepremostivih razlika i nesuglasnosti naravi do kojih je došlo 2015., kada je tužitelj počinio preljub. Omalovažavao je suprugu i navodi da je istina da je bračna zajednica zbog toga teško i trajno poremećena zbog čega je došlo do rastave od stola i postelje te od tada stranke ne žive kao muž i žena, već odvojeno, tužitelj u kući, a tužena u preuređenoj garaži. Sud je cijenio odlučnim kako iz stanja spisa slijedi da je očitovanje na tužbu dostavljeno tužitelju po punomoćnici te da isti niti u stranačkim navodima niti u iskazu nije osporio tako iznesene činjenične navode očitovanja na tužbu, već je ostao kod svojih navoda o teško i trajno poremećenim odnosima te izjavio da stranke, iako još žive na istoj adresi jer nemaju drugo stambeno rješenje, žive u odvojenim prostorima i da među njima nema nikakvih obilježja bračne zajednice. Također je sud cijenio da su ti navodi izneseni u postupku razvoda braka, a time prije nego što je u ovom postupku postalo odlučno pitanje trenutka prestanka bračne zajednice radi utvrđivanja pripada li pojedina imovina bračnoj stečevini. Nadalje, iz stanja spisa P Ob-627/22 dalje slijedi da je presudom od 20. prosinca 2022. brak stranaka koji je zaključen 02. studenoga 1987. u Podorašju, BIH i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Velika Gorica za 2001. pod rednim brojem 00018, razveden te je brak prestao 02. siječnja 2023.

11. Tužitelj je u iskazu s ročišta od 10. ožujka 2025. naveo da je bračna zajednica prestala otprilike godinu i pol dana prije presude o razvodu, pri čemu se nije mogao precizno vremenski odrediti, te je naveo da su u istom kućanstvu živjeli negdje do 2021. godine. Kasnije je u iskazu naveo da je zajednica prestala tek kad je saznao za vezu tužene s drugim muškarcem, desetak mjeseci do godinu dana prije razvoda, dok je na ročištu od 2. srpnja 2026. tvrdio da su sve do tada funkcionirali kao normalan bračni par i da su ranije nesuglasice bile tek sitnice. Takav iskaz tužitelja, osim što je proturječan sam sebi, nije u suglasju niti s navodima tužitelja iz postupka u predmetu P Ob-627/22 u kojem je sam tvrdio da teško i trajno poremećeni odnosi traju posljednjih nekoliko godina te da među strankama nema obilježja bračne zajednice. Sud stoga kasniji pokušaj tužitelja da prestanak zajednice smjesti tek neposredno pred razvod ocjenjuje usmjerenim na postizanje povoljnije pozicije u ovom postupku manje vjerodostojnim. Nasuprot tome, tužena je u bitnom dosljedna u tvrdnji da je stvarni bračni odnos prestao 2015. godine. U ovom je postupku navela da je tada saznala da tužitelj ima drugu ženu, nakon čega su prestali funkcionirati kao bračni drugovi i komunicirali samo koliko je bilo nužno. Navela je da nakon toga više nisu spavali zajedno niti su imali odnose svojstvene bračnim drugovima te da je ona boravila odvojeno od tužitelja. Tužena je u pojedinim dijelovima svojih iskaza različito označavala vrijeme kada se fizički preselila u [adresa], pa je tako navodila da se 2017. maknula iz kuće u [adresa]. Međutim, sud nalazi da ta okolnost ne dovodi u pitanje zaključak da je bračna zajednica prestala već 2015. To stoga što se prestanak faktične bračne zajednice ne mora nužno vremenski podudarati s fizičkim napuštanjem zajedničke nekretnine. Iz iskaza tužene i podataka iz postupka razvoda proizlazi da su se stranke još od 2015. odvojile unutar iste kuće, da nisu živjele kao muž i žena, pa sud smatra da je eventualno kasnije preseljenje tužene u [adresa] predstavljalo samo daljnju fizičku manifestaciju već ranije nastalog prestanka njihove zajednice života, a takav zaključak podupiru i ostali provedeni dokazi. Naime, iz iskaza svjedokinje ĐC (list 133 spisa), frizerke od pokojne gospođe SC slijedi da je najmanje jednom tjedno dolazila kod iste i da je tamo redovito viđala tuženu kako skrbi o gospođi, dok tužitelja nikada nije vidjela niti ga je upoznala. Na upit suda da li joj je tužena ikada govorila o svojem odnosu sa suprugom je navela da je znala da joj je teško i da loše živi, no nikada je nije pitala detalje odnosa jer je tužena bila samozatajna. Navela je i da gospođa SC voljela tuženu kao svoju kćer i da je uz nju uvijek bila nasmijana i dotjerana. Svjedok ZC (list 134-135 spisa) je iskazao da je kod gospođe SC dolazio približno dva puta tjedno i redovito se s njom čuo, te da je kod nje redovito viđao tuženu, dok tužitelja nije nikada vidio SC mu je govorila da je tužena sa suprugom u lošim odnosima i da u njihovu odnosu „nešto ne štima“. Također je naveo da je tužena posljednje dvije do tri godine Wandina života kod nje i spavala. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka ĐC i ZC jer se temelje na neposrednim i učestalim opažanjima te nisu rezultat isključivo onoga što je pojedina stranka prepričavala svjedocima. Nasuprot tome, iskazi svjedoka iz obiteljskog i prijateljskog kruga tužitelja u bitnome ne dovode u pitanje utvrđenje o prestanku zajednice 2015. Svjedok HC (list 141 spisa), brat tužitelja, je u iskazu naveo da su stranke živjele normalno kao muž i žena, no i da su među njima postojale tenzije; da je smatrao kako su se trebali i ranije razvesti te da ne zna od kada više ne žive kao muž i žena. Svjedok CC (list 142-143 spisa), također brat tužitelja, je iskazao da je u kući stranka u [adresa] bio svega 3-4 puta, dok iz iskaza svjedoka ŽC (list 140-141 spisa) slijedi da svoja saznanja o odnosima stranaka većim dijelom crpi iz razgovora s tužiteljem. Nadalje, iz iskaza svjedoka UC (list 145-146 spisa) proizlazi da je tijekom dva dana rada na stanu u [adresa] odnos stranaka opisao kao normalan odnos muža i žene. Međutim, sud cijeni da ponašanje stranaka tijekom dva dana zajedničke suradnje na konkretnom poslu (sanacija stana u [adresa] nakon potresa) nije dostatno za zaključak o postojanju bračne zajednice, osobito imajući u vidu ostale dokaze. Osim toga, svjedok je na upit da li mu je poznato kako je tužena stekla stan u [adresa] naveo da je „služila“ baku i da joj je „baka“ obećala da će joj ostaviti stan. Naveo je i da mu je tužitelj pričao da je prevario tuženu i da ju je stoga „baka“ željela osigurati“, pri čemu je precizno naveo da su u „limenci“ na gradilištu sjedili on, tužitelj i još jedan kolega, kada mu je tužitelj to pričao i da je padala kiša, koji iskaz tužitelj nije osporio. Iz ukupnosti navedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke tijekom 2015. prestale živjeti kao bračni drugovi te da su od tada vodile faktički odvojene živote, bez stvarne zajednice života, neovisno o tome što su još određeno vrijeme koristile različite prostore iste kuće i što formalni brak nije bio razveden, čime ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužena sklopila 30. lipnja 2017. nije sklopljen za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice stranaka. Dodatno tome, iz iskaza stranaka i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je činidbu po ugovoru o doživotnom uzdržavanju izvršavala upravo tužena. I sam tužitelj navodi da je tužena svakodnevno ili gotovo svakodnevno odlazila kod gospođe SC, da je kod nje provodila više sati, kuhala joj, prala je i hranila, osobito kada je ista onemoćala, dok je za sebe iznosio određene pojedinačne radnje, poput nekoliko vožnji u [adresa] i pomoći pri fizičkom premještanju gospođe. Cijeneći iskaz tužene u dijelu preciznog navođenja rituala gospođe SC, sud zaključuje da je ista u potpunosti izvršavala te radnje i da je za razliku od tužitelja gospođu SC dobro poznavala, što dodatno govori u prilog njezina iskaza da se od 2017. u potpunosti usmjerila na [adresa], a time i u prilog navoda o faktičnom prestanku bračne zajednice. Tužena je naime detaljno opisala da je nakon sklapanja ugovora SC pružala potpunu svakodnevnu skrb, uključujući pripremu svih obroka, kupanje, presvlačenje, brigu o higijeni, pelenama, nabavi, liječnicima i ostalim svakodnevnim potrebama, a takav sadržaj skrbi potvrđuju svjedoci ĐC i ZC, dok činjenica da nijedan od tih svjedoka, unatoč učestalim dolascima, tužitelja nije viđao u Wandinu stanu, dodatno potvrđuje da je upravo tužena bila osoba koja je stvarno i kontinuirano izvršavala obveze iz ugovora. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka slijedi da odnos tužene i SC nije nastao tek sklapanjem ugovora 2017., već se razvijao dugi niz godina kroz poslove čišćenja, pomaganja i osobne skrbi te je SC prema iskazu svjedoka JC, kojeg sud prihvaća kao nepristranog i vjerodostojnog, upravo zbog pružene brige i povjerenja odlučila svoju imovinu ostaviti tuženoj. Stoga sud nalazi da je stan stečen na temelju osobnog pravnog odnosa tužene i primateljice uzdržavanja te radom i skrbi koju je tužena pružala nakon što je faktična bračna zajednica stranaka već prestala.

11.1. Nadalje, iz iskaza stranaka i svjedoka CC, ŽC i UC je utvrđeno da je tužitelj nakon smrti primateljice uzdržavanja sudjelovao u sanaciji stana od posljedica potresa. Sud u ovom dijelu prihvaća iskaz tužene da je to bilo vrijeme kada je bilo teško pronaći majstora i da se nije dobro snalazila te je prihvatila ponudu tužitelja da uz određene popuste koje ima s osnova svog rada u građevinskom društvu izvrši popravke. Pritom je sud cijenio iskaz tužitelja da je stan bio osiguran od potresa i da je iz osigurnine isplaćen iznos od približno 35.000,00 kn kojim su troškovi sanacije u bitnome podmireni. Eventualni rad ili pomoć tužitelja pri kasnijoj obnovi nekretnine stoga ne mijenja osnovu njezina stjecanja niti predmetnu nekretninu pretvara u bračnu stečevinu. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je faktična bračna zajednica stranaka prestala tijekom 2015. godine, dok je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen tek 30. lipnja 2017., dakle nakon prestanka te zajednice te je tužena osobnim i kontinuiranim radom izvršavala obveze iz navedenog ugovora, na temelju kojih je nakon smrti primateljice uzdržavanja stekla predmetni stan. Predmetni stan stoga predstavlja vlastitu imovinu tužene, a ne bračnu stečevinu stranaka. Kako stoga tužitelj nije suvlasnik predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine, to nema pravo zahtijevati isplatu polovice njezine vrijednosti, slijedom čega je njegov zahtjev za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II.II. izreke).

12. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.260,32 EUR s osnove polovice otkupne vrijednosti police životnog osiguranja, sud je uvidom u podnesak Generali osiguranja od 17. travnja 2024. utvrdio da je tužena bila ugovarateljica police životnog osiguranja broj 201301034767, s početkom osiguranja 1. prosinca 2006., ugovorenim trajanjem od 20 godina i mjesečnom premijom od 115,91 EUR. Polica je na zahtjev tužene otkupljena 19. srpnja 2022., kada joj je na račun isplaćena otkupna vrijednost u iznosu od 16.520,65 EUR. Iz priloženog obračuna proizlazi da se kod prijevremenog raskida ugovora na temelju otkupa (raskida ugovora) isplaćuje otkupna vrijednost police zajedno s pripisanom dobiti. Otkupna vrijednost ne odgovara uplaćenoj premiji već se računa prema cjeniku. Podnesku Generali osiguranja prileži tabelarni prikaz proteklog trajanja osiguranja u godinama, otkupne vrijednosti police u EUR i kapitalizirane vrijednosti police u EUR.

12.1. Tužitelj je iskazao da je predmetnu policu gotovo 16 godina plaćao upravo on. Naveo je da je njegova sestra, koja se bavila osiguranjem, najprije sebi ugovorila životno osiguranje te ga potom ponudila tuženoj, znajući da će premije plaćati tužitelj. Prema njegovu iskazu, premije je plaćao sve do prekida komunikacije s tuženom, nakon čega je tužena počela sakrivati uplatnice. Također je naveo da su policu smatrali oblikom osiguranja tužene za starost, budući da nije imala formalnog radnog staža. Tijekom postupka je dostavio tri uplatnice na iznos od 860,01 kn koje se odnose na uplate platitelja EC tijekom 2019. na okolnost da je upravo on plaćao premije osiguranja. Tužena je u iskazu u odnosnom dijelu navela da je policu ugovorila na svoje ime i da je sve premije plaćala sama sredstvima koja je ostvarivala čišćenjem po kućanstvima. Premije je uplaćivala gotovinom u FINI ili pošti, a uplatnice je držala zajedno s ostalim računima u kartonskoj kutiji u hodniku te da je tužitelj vjerojatno iz te kutije uzeo uplatnice koje je kasnije predao u spis. U dopunskom iskazu je ostala kod tvrdnje da je sve premije do otkupa police plaćala osobno sredstvima od svojeg rada. Svjedokinja AC, sestra tužitelja, u svojem je iskazu potvrdila je da je upravo ona strankama predložila životno osiguranje te je iskazala da je smatrala kako premije plaća tužitelj jer je on bio zaposlen. Međutim, iz njezina iskaza proizlazi da nikada nije bila prisutna samom plaćanju premija, već je zaključak da ih je plaćao tužitelj izvela iz činjenice da je on radio te iz razgovora tužitelja sa sinom koji je čula 2021. ili 2022., kada je tužitelj rekao da policu više neće plaćati, a sin odgovorio da će je nastaviti plaćati. Svjedoci HC i CC, braća tužitelja, također su iskazala da je policu plaćao tužitelj, odnosno da je nakon njega plaćanje nastavio sin, no niti jedan od njih nije neposredno prisustvovao plaćanju premija niti je znao na koji su se način one plaćale.

12.2. Ocjena je suda da u konkretnom slučaju nije odlučno koji je od bračnih drugova faktično plaćao premije osiguranja, odnosno odlazio u FINU i vršio uplate, već je odlučno jesu li premije plaćane sredstvima koja predstavljaju imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Iz rezultata dokaznog postupka u ovom dijelu slijedi da je polica ugovorena 01. prosinca 2006., dakle u vrijeme kada je između stranaka nesporno postojala faktična bračna zajednica. U tom razdoblju tužitelj je bio zaposlen i ostvarivao je prihode radom, dok je tužena vodila kućanstvo, brinula o djeci te je, prema vlastitom iskazu, dodatno zarađivala čišćenjem po kućanstvima. Stoga, neovisno o tome je li pojedinu uplatnicu fizički platila tužena ili tužitelj, sud nalazi da su premije koje su plaćane za vrijeme trajanja njihove faktične bračne zajednice podmirivane iz sredstava ostvarenih radom bračnih drugova te predstavljaju bračnu stečevinu. Okolnost da je polica glasila isključivo na tuženu ne podupire sama po sebi njezinu tvrdnju da su sredstva uložena u policu njezina vlastita imovina, obzirom u situaciji kada se premije životnog osiguranja plaćaju sredstvima ostvarenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, vrijednost koja iz takvih uplata proizlazi ima karakter bračne stečevine. Međutim, činjenice da je polica ugovorena za vrijeme bračne zajednice, sama po sebi ne podupire niti tvrdnju tužitelja da je cjelokupna kasnija otkupna vrijednost predstavlja bračnu stečevinu. Sud je u ovom postupku utvrdio da je faktična bračna zajednica stranaka prestala tijekom 2015., slijedno čemu premije koje je tužena nastavila plaćati do srpnja 2022. više nisu sredstva stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, već vrijednost police nastala kasnijim uplatama predstavlja vlastitu imovinu tužene. Iz dopisa Generali osiguranja slijedi da je tuženoj u srpnju 2022. isplaćen iznos od 16.520,65 EUR, kao i da se kod prijevremenog raskida ugovora isplaćuje otkupna vrijednost police zajedno s pripisanom dobiti, pri čemu otkupna vrijednost ne odgovara uplaćenoj premiji već se računa prema cjeniku. Kako stoga otkupna vrijednost police nije nužno jednaka zbroju svih do tada uplaćenih premija, to bez odgovarajućih podataka osiguratelja odnosno drugog prikladnog dokaza sud nije mogao utvrditi koji dio otkupne vrijednosti od 16.520,65 EUR proizlazi iz premija plaćenih do prestanka bračne zajednice tijekom 2015., a koji dio iz premija plaćenih nakon toga. Tužitelj je nakon pribave podataka od Generali osiguranja precizirao tužbeni zahtjev u odnosnom dijelu na način da potražuje polovicu cjelokupne isplaćene otkupne vrijednosti odnosno iznos od 8.260,32 EUR, koji zahtjev polazi od pretpostavke da je cijela otkupna vrijednost police bračna stečevina. Kako stoga tužitelj nije dokazao koliki dio otkupne vrijednosti proizlazi iz premija plaćenih do prestanka faktične bračne zajednice tijekom 2015., niti je predložio dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće pouzdano razgraničiti taj dio od vrijednosti nastale kasnijim uplatama, sud je primjenom pravila o teretu dokaza iz odredbe čl. 221a ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.260,32 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja sudske presude do isplate (točka II.III. izreke).

13. U odnosu na odluku o trošku postupka sud je cijenio da je tužitelj nakon konačnog uređenja tužbenog zahtjeva zahtijevao da se utvrdi da nekretnina u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela, potom isplatu iznosa od 70.000,00 EUR s osnove ½ dijela vrijednosti stana u [adresa] te isplatu iznosa od 8.260,32 EUR s osnove ½ dijela vrijednosti isplaćene po polici životnog osiguranja.

1 0

Tužitelj je uspio sa stvarnopravnim zahtjevom koji se odnosi na nekretninu u [adresa], dok nije uspio s oba novčana zahtjeva (70.000,00 EUR i 8.260,32 EUR).

13.1. U odnosu na nekretninu u [adresa] tužena nije priznala tužbeni zahtjev, već nije osporila činjenične navode tužitelja o tome da je navedena nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, slijedno čemu po mišljenju suda ovdje nema mjesta primjeni čl. 157. ZPP-a, budući da neosporavanje činjeničnih navoda ne predstavlja priznanje tužbenog zahtjeva. Nakon uređenja tužbe i razgraničenja stvarnopravnog i obveznopravnog dijela zahtjeva, tužitelj za nenovčani zahtjev nije označio posebnu vrijednost predmeta spora, niti je sud do zaključenja glavne rasprave odredio njegovu vrijednost, slijedno čemu se sukladno čl. 40. st. 5. ZPP-a, smatra da vrijednost predmeta spora tog zahtjeva iznosi 6.630,00 EUR. Time ukupna vrijednost konačno postavljenih zahtjeva iznosi 84.890,32 EUR, i to 6.630,00 EUR u odnosu na stvarnopravni zahtjev glede nekretnine u [adresa], 70.000,00 EUR u odnosu na zahtjev glede stana u [adresa] te 8.260,32 EUR u odnosu na policu životnog osiguranja.

13.2. Tužitelj je uspio u odnosu na zahtjev vrijednosti 6.630,00 EUR, što predstavlja 7,81 % ukupne vrijednosti konačno postavljenih zahtjeva, dok je tužena uspjela u odnosu na zahtjeve ukupne vrijednosti 78.260,32 EUR, što predstavlja 92,19 % ukupne vrijednosti konačno postavljenih zahtjeva. Kako je tužena u većoj mjeri uspjela u parnici, od njezina uspjeha od 92,19 % valjalo je oduzeti uspjeh tužitelja od 7,81 %, slijedom čega tuženoj, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada pravo na naknadu 84,38 % potrebnih troškova postupka, pri čemu je sud vodio računa i o uspjehu stranaka u dokazivanju osnove pojedinih zahtjeva.

13.3. Tuženoj je prema zatraženoj vrijednosti od 589 boda kao potreban za vođenje postupka priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.178,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23 i 107/25, dalje OT); trošak pristupa ročištima od 07.12.2023., 10.03.2025., 04.06.2025., 05.06.2025., 15.09.2025., 20.10.2025., 22.04.2026., 02.07.2026. i 16.07.2026. u iznosu od po 1.178,00 EUR, što čini iznos troška od 11.780,00 EUR, a uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42 OT) iznos troška od 14.725,00 EUR. Tuženoj je dalje priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,80 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine broj 37/23), čime joj je priznat ukupan trošak postupka od 15.056,80 EUR. Kako je tužena u postupku uspjela s 84,38% zahtjeva, to joj pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 12.704,93 EUR (točka III. izreke). Tuženoj nije priznat trošak pristupa na ročišta od 10.03.2024. i 24.03.2024. jer ta ročišta nisu održana.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2026. godine

Sudac

Valentina Vedrina Parlov

1 1

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu