REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-827/2019-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, Ignjata Đorđića 19, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Sanji Vukini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu VUKINA & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika VB, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu VUKINA & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.241,35 EUR sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 1.791,76 EUR od 20. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.449,59 EUR od 3. prosinca 2025. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 195,10 EUR sa zateznom kamatom od 28. ožujka 2019. pa do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.449,59 EUR od 20. travnja 2016. do 2. prosinca 2025.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 195,10 EUR od 9. travnja 2016. do 27. ožujka 2019.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 21. listopada 2020.

II. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 2. listopada 2024.

III. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 26,44 EUR sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2016. pa do isplate.

IV. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.639,18 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 naknaditi tužitelju NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 4.439,66 EUR uvećan za zatezne kamate od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 trošak parničnog postupka u iznosu od 3.503,86 EUR uvećan za zatezne kamate od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj na ovom sudu 27. ožujka 2019. navodi da se dana 9. travnja 2016. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, koju je skrivio AB, vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] te je pritom udario u bicikl kojim je upravljao tužitelj koji je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je isključivi krivac za ovu nezgodu vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police] te tužitelj smatra da mu je tuženik dužan naknaditi sljedeću štetu: za tuđu pomoć i njegu 1.000,00 kn ( 132,72 EUR), a zbog povrede prava osobnosti: za pretrpljene fizičke boli 7.000,00 kn (929,06 EUR), za pretrpljeni strah 6.000,00 kn (796,34 EUR), za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 2.000,00 kn (265,46 EUR), za naruženje 5.000,00 kn (663,61 EUR). Ukupno iznos od 21.000,00 kn (2.787,11 EUR), što umanjeno za 7.500,00 kn (995,42 EUR) isplaćenih u mirnom postupku iznosi 13.500,00 kn (1.791,69 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. kolovoza 2017. Tužitelj potražuje i naknadu štete nastale na biciklu u visini 1.500,00 kn (199,09 EUR) sa zateznom kamatom od 9. travnja 2016. pa do isplate. Navodi da je zbog štetnog događaja bio na bolovanju u periodu od 30. svibnja 2016. do 30. rujna 2016. te potražuje za navedeni period izgubljenu zaradu u iznosu od 2.487,46 kn (330,12 EUR). Smatra kako tuženikova odgovornost ne bi trebala biti sporna u ovom predmetu obzirom je osiguranik tuženika isključivi krivac za nastanak predmetnog štetnog događaja.

2. Tužitelj je podneskom od 21. listopada 2020., nakon provedenog prometnog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je povisio isti u odnosu na imovinsku štetu (uništena stvar) te postavio tužbeni zahtjev na način da zahtijeva na ime naknade štete (uništena stvar i izgubljena zarada) iznos od 3.957,46 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.470,00 kn teče od 9. travnja 2016., a na iznos od 2.487,16 kn od 15. svibnja 2016. Sud je u točci I. izreke rješenja dopustio gore navedenu preinaku kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom čl. 190. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

3. Tužitelj je podneskom od 25. kolovoza 2022., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 350,00 kn (46,45 EUR) (14h x 25,00 kn), a zbog povrede prava osobnosti: za pretrpljene fizičke boli iznos od 3.500,00 kn (464,52 EUR), za pretrpljeni strah 3.000,00 kn (398,17 EUR), za duševne boli zbog naruženja 25.000,00 kn (3.318,07 EUR), odnosno sveukupno 31.850,00 kn (4.227,21 EUR), odnosno obzirom na iznos od 7.500,00 kn (995,42 EUR) koji je isplaćen u mirnom postupku, zahtijeva ukupno 24.350,00 kn (3.231,79 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana nakon dana završetka liječenja odnosno od dana 20. travnja 2016. pa do isplate. Tužitelj je ostao pri potraživanju naknade štete zbog uništene stvari i izgubljene zarade. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a raspravnim rješenjem na ročištu od 21. studenog 2023. dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 25. kolovoza 2022. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

4. Tužitelj je na ročištu od 21. studenog 2023. iskazao tužbeni zahtjev u valuti euro.

5. Tužitelj je podneskom od 2. listopada 2024., nakon financijskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da u odnosu na izgubljenu zaradu zahtijeva iznos od 1.639,18 EUR sa zateznim kamata određenim na svaki pojedinačni iznos. Tužitelj je ponovno uredio tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku i imovinsku (tuđa pomoć i njega) štetu na način da za tuđu pomoć i njegu zahtijeva iznos od 56,00 EUR (14h x 4 EUR), a zbog povrede osobnosti za pretrpljene fizičke boli iznos od 464,53 EUR, za pretrpljeni strah 398,17 EUR, a za duševne boli zbog naruženja 3.318,07 EUR, odnosno sveukupno 4.236,77 EUR, pa s obzirom na nespornu isplatu od 995,42 EUR, tužitelj zahtijeva iznos od 3.241,35 EUR sa zateznom kamatom od dana nakon dana završetka liječenja, odnosno od 20. travnja 2016. Tužitelj potražuje i naknadu štete nastale na biciklu u visini 195,10 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana štetnog događaja, odnosno od 9. travnja 2016. pa do isplate. Sud je u točci II. izreke rješenja dopustio gore navedenu preinaku kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom čl. 190. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 191. st. 1. ZPP-a.

6. Tužitelj je na ročištu od 17. rujna 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 26,44 EUR koji se odnosi na izgubljenu zaradu za svibanj 2016. te naveo da dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu iznosi 1.612,74 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao u podnesku od 2. listopada 2024. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio (pravno shvaćanje sa treće sjednice Građanskog odjela VSRH-a održane 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8) pa je sud rješenjem utvrdio da je tužba povučena u opisanom dijelu temeljem čl. 193. st. 2. ZPP a u točci III. izreke rješenja.

7. Tužitelj je podneskom od 3. prosinca 2025., u odnosu na izgubljenu zaradu, djelomično povukao tužbu za iznos od 1.639,18 EUR. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, ali je podneskom od 11. veljače 2026. zahtijevao trošak u odnosu na povučeni dio (pravno shvaćanje sa treće sjednice Građanskog odjela VSRH-a održane 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8) pa je sud rješenjem utvrdio da je tužba povučena u opisanom dijelu temeljem čl. 193. st. 2. ZPP a u točci III. izreke rješenja.

8. Dakle, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva naknadu neimovinske (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 3.241,35 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 20. travnja 2016. godine pa do isplate te iznos od 195,10 EUR na ime naknade imovinske štete (uništena stvar – bicikl).

9. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da se 9. travnja 2016. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, u kojoj je vozač vozilom osiguranim kod tuženika udario u bicikl kojim je upravljao tužitelj te da nije sporno da je tuženik po zaprimanju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku tužitelju isplatio nesporni iznos od 7.500,00 kn (995,42 EUR) na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i s tim povezane naknade za tuđu pomoć i njegu. Tuženik ističe kako je u predmetnom postupku sporno da je nesreću skrivio isključivo vozač vozila osiguranog kod tuženika, da je tuženiku nastala šteta zbog povrede prava osobnosti te s njom povezana šteta s osnove tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 21.000,00 kn (2.787,11 EUR), tijek zateznih kamata na istu od 24. kolovoza 2016., da je tužitelju nastala šteta na biciklu tuženika u visini 1.500,00 kn (199,08 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom, da je tuženik nastalu štetu na bicikli dužan naknaditi u cijelosti, kao i tijek zatezne kamate od 9. travnja 2016., da je tuženik zbog štetnog događaja bio na bolovanju i da mu je time nanesena šteta u obliku izgubljene zarade u iznosu od 2.487,56 kn (330,13 EUR) te potraživanje od 375,00 kn (49,77 EUR) na ime naknade imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2016. Navodi da je presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pp P-4370/2016 dostavljenom uz tužbu, prekršajni postupak pokrenut protiv tužitelja obustavljen primjenom načela in dubio pro reo i da navedenom presudom nije utvrđen uzrok prometne nezgode, niti je njome tuženik proglašen "isključivim krivcem" za istu. Štoviše, odgovornost tuženika nije bila predmet prekršajnog postupka pa da je bespredmetno i neutemeljeno smatrati tuženika isključivim krivcem za navedeni događaj temeljem navedene presude. Nadalje, navodi da iz priložene medicinske dokumentacije od 9. travnja 2016. proizlazi da je tužitelj u predmetnoj nezgodi pretrpio laku tjelesnu ozljedu, da je rana isti dan sanirana, a osim previjanja rane kod liječnika obiteljske medicine te uklanjanja konaca iz rane nakon sedam dana, liječenje nije bilo potrebno te da isto proizlazi i iz činjenice da je dostavljena medicinska dokumentacija datirana na dan štetnog događaja te da tužitelj nije upućen na daljnje pretrage. Nadalje, navodi da budući je liječenje okončano na dan nezgode, ozljeda nije mogla izazvati trajniju zabrinutost za ishod liječenja, a s obzirom na prirodu opisanih ozljeda, izvjesno je da nije bilo potrebe za dugotrajnijom tuđom pomoći i njega. Navodi da je ista dokumentacija priložena odštetnom zahtjevu, slijedom koje je tuženik ocijenio opravdanim tužitelju isplatiti naknadu štete u iznosu od 7.500,00 kn (995,42 EUR). Predlaže pribavljanje zdravstvenog kartona tužitelja od dana predmetne nezgode do dana podnošenja tužbe jer da se medicinska dokumentacija dostavljena uz tužbu odnosi na razdoblje od gotovo godinu dana nakon predmete nezgode i da je ista relevantna za predmetni postupak samo utoliko što pokazuje da se tužitelj u razdoblju od godine dana nakon štetnog događaja nije liječio. Navodi da je zaprimio odštetni zahtjev 25. kolovoza 2017. što je vidljivo iz samog zahtjeva pa da je neutemeljeno potraživanje zateznih kamata na iznos štete od 24. kolovoza 2016. Poziva se na članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te navodi da zatezne kamate teku samo ako je zahtjevu priložena potpuna dokumentacija i da je tuženik u mirnom postupku isplatio navedeni iznos na temelju dokumentacije priložene zahtjevu, a budući je tužitelj tek u tužbi priložio dodatnu medicinsku dokumentaciju, tuženik u mirnom postupku nije niti mogao isplatiti viši iznos, zbog čega tužitelj ne može osnovano potraživati zatezne kamate niti od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već eventualno od podnošenja tužbe. Navodi da procijenjena tržišna vrijednost bicikla Giant Rock iz 2013. trenutno iznosi 1.500,00 kn (199,08 EUR) pa da je nejasno po kojoj osnovi tužitelj taj iznos potražuje samo za oštećenje lijeve bočne strane i pedale istoga. Isto tako, navodi da nije isključeno da je tužitelj nepropisnim uključivanjem u promet doprinio nastanku predmetne nezgode pa time i nastanku štete na biciklu, pa da se protivi tome da isključivo on snosi naknadu štete u cijelosti te da tužitelj nije ničime dokazao niti predložio dokaze na okolnost da je bicikl u njegovom vlasništvu. Napominje da naknada imovinske štete nije zatražena odštetnim zahtjevom, a kako je riječ o nerepariranoj šteti, u skladu s čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, zatezne kamate na eventualno dosuđeni iznos naknade štete mogu teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a nikako od dana štetnog događaja. Nadalje, navodi da tužitelj koji je na dan štetnog događaja bio redovan student koji nije u radnom odnosu, nije mogao biti obvezno zdravstveno osiguran ni po jednoj osnovi na temelju koje se sukladno čl. 38. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odobrava pravo na naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad, pa da su pravno neutemeljeni navodi tužitelja da bi u razdoblju od 30. svibnja 2016. do 30. rujna 2016. bio na bolovanju, odnosno primao naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad, što bi dovelo do gubitka zarade u navedenom razdoblju. Konačno, ističe da iz tužbenih zahtjeva ne proizlazi da tužitelj po bilo kojoj osnovi potražuje iznos od 375,00 kn pa ostaje nejasno na kojem temelju isti potražuje zatezne kamate na spomenuti iznos počevši od 15. svibnja 2016.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, uništene stvari, izgubljena zarada), nastale kao posljedica štetnog događaja od 9. travnja 2016.

11. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju i to: zapisnik o očevidu od 9. travnja 2016. (list 5-7), presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 1. Pp P-4370/16 od 23. prosinca 2016. (list 8-10), izjavu ALERT d.o.o. od 13. studenog 2017. (list 11), pregled isplata s uplaćenim doprinosima, porezima i prirezima za 2016. (list 12-13), medicinsku dokumentaciju (list 15-27), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 9. travnja 2016. (list 28), ispis elektroničke poruke od 16. studenog 2017. (list 29), odštetni zahtjev od 24. kolovoza 2016. (list 30), sudsku praksu (list 40, 44-47, 123-151), podatke dostavljene od strane ALERT d.o.o. (list 168-172). Sud je također pregledao fotografiju (list 14), izveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 50-52), pročitao spis Prekršajnog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 65.Ppu P-2/2020 (ranije Pp P- 4370/2016), saslušao svjedoke AB, LB i ŽB (list 58- 60), izveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu (list 66-70), medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću (list 99-102) i financijskim vještačenjem po vještaku Tkalec d.o.o.(list 175-178).

11.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka PB i ZB jer je tužitelj na ročištu od 15. travnja 2025. (list 194) odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

12. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je konačno postavljen, djelomično osnovan.

13. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je tuženik tužitelju po zaprimanju odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 7.500,00 kn (995,42 EUR) na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu.

14. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te odgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku štete.

15. Tužitelj u svojem iskazu na ročištu od 21. siječnja 2020. (list 50-52) iskazuje da da je 9 travnja 2016. vozeći bicikl imao prometnu nesreću. Naime, tom prilikom je vozio bicikl krećući se biciklističkom stazom uz pješački prijelaz i u tom trenutku je jedno vozilo udarilo u njega i pao je na kolnik te je zadobio tjelesne ozljede. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo koje ozljede je zadobio. Roditelji i brat su mu pomagali nakon prometne nezgode u svemu što nije mogao zbog ozljeda sam činiti pa su mu tako pomagali kod održavanja osobne higijene, obavljanja kućanskih obveza i drugo. U ovom događaju mu je oštećen bicikl. Bicikl je bio star oko četiri godine marke Giant, a bio je toliko oštećen da je morao kupiti novi. Bicikl koji mu je uništen u prometnoj nesreći je platio 3.500,00 kn. Na biciklu mu je bio uništen zadnji kotač, osovina i zubčanici, kao i mjenjač. Nakon nesreće bicikl nije bio u voznom stanju. Interesirao se o cijeni popravka, međutim, kako je cijena bila vrlo visoka, odnosno oko 1.500,00 do 2.000,00 kn odlučio je kupiti novi budući mu to nije bilo isplativo. Nadalje, može reći da je zbog ovog događaja bio na bolovanju kao što se vidi iz medicinske dokumentacije. Radio je u društvu Alert d.o.o., a sudu je o tome dostavio dokumentaciju. Iznad lijevog oka mu je ostao ožiljak. Nakon toga se neposrednim opažanjem utvrđuje da iznad lijevog oka tužitelja postoji ožiljak dužine oko 2 cm koji je boje drugačije od ostale kože odnosno crvene je boje. Tužitelj izjavljuje da je prije više nosio leće, a sada nosi naočale kako bi prikrio taj ožiljak. Taj ožiljak mu smeta jer ga podsjeća na predmetnu prometnu nezgodu, a osim toga mu smeta i zbog drugih osoba koje ga vide pa im mora objašnjavati gdje ga je zadobio. Još dodaje da se bavi glumom i radi kao model, tako da mu taj ožiljak dodatno smeta i narušava izgled, a zbog njega manje dobiva poslove. Na upit pun. tuženika tužitelju da odgovori na koji način se uvjerio da ima mogućnost na siguran način prijeći cestu, tužitelj odgovara da se zaustavio prije prelaska ceste tj. prije pješačkog prijelaza. Na kolniku postoje dva prometna traka. Prvi automobil se zaustavio i dao mu mogućnost da prođe preko kolnika te je stoga započeo voziti bicikl krećući se po biciklističkoj stazi koja se nalazi uz sam pješački prijelaz, da bi u jednom trenutku, a upravo je trebao preći na nogostup, jedno vozilo koje je naišlo s njegove lijeve strane udarilo u stražnji kotač njegovog bicikla, uslijed čega je bicikl bio zakrenut te je pao na kolnik i ozlijedio glavu. Nadalje, na upit da li je nešto čuo prije udara automobila, isti odgovara da se ne sjeća nikakvih zvukova. Odgovara da se biciklom kretao vrlo malom brzinom, obzirom da je prethodno stajao ispred pješačkog prijelaza. Sjeća se da vozilo koje ga je udarilo nije mijenjao brzinu. Ovo vozilo koje ga je udarilo je uočio u trenutku kada se zaustavilo prvo vozilo koje ga je propustilo. Više se ne može sjetiti da li je u tom trenutku već započeo prelaziti cestu. Nadalje, odgovara da je na biciklu imao prednje i stražnje svjetlo, a prometna nezgoda se dogodila u travnju u poslijepodnevnim satima oko 16 ili 15,30 sati. Nakon prometne nesreće pružena mu je pomoć u hitnoj službi. Negdje nakon proteka oko 3 tjedna osjetio je jake glavobolje. Bolove u glavi je osjećao i prva dva do tri dana, a zatim ponovno nakon proteka oko tri tjedna. Ranije nije imao glavobolje. Još uvijek povremeno osjeća glavobolje. Roditelji su mu pomagali oko mjesec dana pružajući mu pomoć u svemu što mu je trebalo. Na upit da li je bicikl vozio svaki dan, odgovara da se toga ne sjeća, a samo može reći da je bicikl vozio jedan do dva puta tjedno. Redovito ga je servisirao odnosno jednom godišnje. Po zimi ga nije vozio da ga ne bi oštetio. Bio je redovan student. Svaki dan je radio četiri sata i mogao je uskladiti obaveze na fakultetu i na poslu. Kod Alert d.o.o. je radio preko Studentskog servisa, a za obavljeni posao je dobivao naknadu uz račun. Pisani ugovor nisu imali, a s tim društvom je radio prije i nakon prometne nesreće. Uobičajeno je radio 20-24 sata tjedno. Radio je kao promotor za projekte. Iz dokumentacije koju je priložio u spis se može vidjeti kada točno nije radio zbog ozljeda. U travnju 2016. je odradio samo prije nezgode, a zatim je bio na bolovanju. Ne sjeća se točno kada je ponovno nastavio raditi za Alert d.o.o. Na upit suca iskazuje da je na bolovanju bio oko mjesec dana.

16. Svjedok AB u svojem iskazu na ročištu od 26. svibnja 2020. (list 58- 60) iskazuje da je 9. travnja 2016. upravljao osobnim automobilom krećući se kolnikom kružnog toka prometa na Laništu, u blizini Arene. Kretao se bliže samom kružnom toku, a ispred njega se kretalo vozilo, kao i desno od njega. To je bilo u poslijepodnevnim satima i bila je gužva. Kretao se brzinom od oko 35 do 40 km/h i u jednom trenutku je naletio na biciklistu koji se kretao po pješačkom prijelazu dolazeći njemu s desne strane. Vozilom je udario u zadnji kotač bicikla kojom prilikom ga je prvi puta uočio. Tek kada je izašao iz automobila, vidio je da je biciklist na kolniku. Na upit pun. tužitelja svjedoku da odgovori da li se sjeća da li je vozilo koje se kretalo pored njega mijenjalo brzinu kretanja obzirom da se približavalo pješačkom prijelazu, svjedok odgovara da se ne sjeća. Na upit da li je na automobilu kojim je upravljao nastala šteta, odgovara da se radilo o manjoj šteti u odnosu na koju nisu postavili zahtjev za naknadu od osiguratelja. Nadalje, odgovara da se ne sjeća da li je na biciklu nastala šteta. Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da se vozač bicikla vozio na biciklu u trenutku udara, a to je čuo od ljudi koji su vidjeli prometnu nezgodu. Nadalje, odgovara da se kretao kružnim tokom vozeći u koloni, te da je vozilo prije njega prešlo pješački prijelaz, a nakon toga je on (svjedok) vozilom udario u biciklistu. Nadalje, odgovara da je u vezi ovog događaja saslušavan i to pretpostavlja u Prekršajnom sudu. S njim u vozilu nalazio se njegov otac LB i bratić ŽB. Svjedok dodaje da su kada su izašli iz vozila, vidjeli da je biciklisti krvavo oko te je njegov otac htio zvati policiju, a biciklista se tome protivio, no ipak su pozvali policiju.

17. Svjedok LB u svojem iskazu na ročištu od 26. svibnja 2020. (list 58- 60) iskazuje da se 9. travnja 2016. nalazio u osobnom automobilu kojim je upravljao njegov sin AB, a kretali su se kružnim tokom prometa na Laništu u blizini Arene, i to bliže središtu kružnog toka. Sjedio je na mjestu suvozača, a iza njega je sjedio ŽB. Bila je gužva i kretali su se u koloni. Ispred vozila kojim je upravljao njegov sin nalazilo se drugo vozilo koje je bilo u jednom trenutku zaustavljeno na pješačkom prijelazu. Kada se kolona nastavila kretati, s desne strane, gledajući iz pravca našeg kretanja, naišao je biciklist koji se vozio na biciklu te je njihovo vozilo prednjim lijevim dijelom udarilo u zadnji kotač bicikliste. Na upit kojom brzinom se kretalo vozilo u kojem sam se nalazio, svjedok iskazuje da se radilo o maloj brzini, vožnji u koloni uz povremeno zaustavljanje. Na upit pun. tužitelja može reći da ne zna kojom brzinom se kretao biciklist. Iako postoji biciklistička staza, biciklist je vozio bicikl krećući se po pješačkom prijelazu. Biciklistu je uočio kad je već izletio pred automobil.

18. Svjedok ŽB u svojem iskazu na ročištu od 26. svibnja 2020. (list 58- 60) iskazuje da je 9. travnja 2016. sjedio na zadnjem sjedalu vozila kojim je upravljao AB, dok je LB sjedio na mjestu suvozača, a kretali su se kolnikom kružnog toka ispred Arene. Prometnu situaciju nije pratio obzirom da je nešto čitao na mobitelu. Sjeća se samo da je bila gužva. U jednom trenutku čuo je udarac odnosno da se nešto dogodilo, a nakon toga su AB i LB izašli iz vozila.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša (list 66-70) proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na stražnji dio lijeve bočne strane bicikla tužitelja pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 90 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se u predmetnom raskrižju na obilježenoj biciklističkoj stazi udaljeno od desnog ruba kolnika oko 7-8 m. Za izračun brzine kretanja oba sudionika prije sudara nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom prelaska preko biciklističke staze presjeklo put kretanja tužitelju na biciklu koji se kretao po obilježenoj biciklističkoj stazi pa je stoga radnja presijecanja biciklističke staze od strane vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je u preglednom raskrižju na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti jasno obilježenu biciklističku stazu i pješački prijelaz pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na obilježenu biciklističku stazu i ostala vozila u prometu, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo. Na temelju stanja spisa nije moguće na tehnički objektivan način utvrditi visinu štete na biciklu tužitelja dok iz iskaza tužitelja proizlazi da visina potpune ili totalne štete na biciklu tužitelja iznosi 1.470,00 kn (195,10 EUR).

20. Obzirom na istaknute prigovore i primjedbe tuženika na provedeno kombinirano vještačenje, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka Nevena Ereša na ročištu održanom 8. ožujka 2022. (list 89-91).

21. Tako je vještak Neven Ereš u odnosu na podnesak tuženika od 30. listopada 2020. naveo da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa pri čemu postojeća prometna signalizacija te utvrđeni sudarni položaj na mjestu sudara jasno pokazuju da se neposredno prije i u trenutku sudara tužitelj na biciklu kretao obilježenom biciklističkom stazom pa je samim time u konačnici i proizašao zaključak da je vozilo osiguranika tuženika radnjom presjecanja biciklističke staze bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Naime, u konkretnoj prometnoj situaciji, sva vozila, koja se kreću u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, dužna su propustiti sve bicikliste koji se kreću po obilježenoj biciklističkoj stazi pa tako i tužitelja na biciklu u konkretnom štetnom događaju. Navedeno znači da se tužitelj na biciklu čitavo vrijeme kretao biciklističkom stazom koja je upravo namijenjena kretanju bicikala. Da na obilježenom pješačkom prijelazu nije postojala obilježena biciklistička staza, tada bi uzrok nastanka štetnog događaja bio potpuno drugačiji u smislu uključivanja u promet tužitelja na biciklu kako se to navodi u podnesku, a što ovdje nije bio slučaj. Nadalje, iako brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika nije bilo moguće utvrditi u apsolutnom smislu, tako obzirom na opisanu prometnu situaciju se može reći da je osiguranik tuženika u predmetnom raskrižju na dovoljno velikoj udaljenosti mogao jasno uočiti obilježenu biciklističku stazu i pješački prijelaz, a da se kretao tehnički prilagođenom brzinom, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo. Eventualna činjenica da protiv osiguranika tuženika nije pokretan prekršajni postupak zbog neprilagođene brzine u tehničkom smislu ne utječe na utvrđenu dinamiku i mogućnost izbjegavanja sudara iz njegovog nalaza. Što se tiče visine štete, vještak je naveo da je istu utvrdio na temelju iskaza tužitelja, a kako je to jasno opisao u točci 7. svog pisanog nalaza i mišljenja. Na posebno pitanje pun. tuženika na temelju čega je utvrđeno da se tužitelj kretao obilježenom biciklističkom stazom, vještak je odgovorio da na mjestu štetnog događaja nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi pa je zaključak o mjestu sudara dobiven na temelju označenih smjerova kretanja oba sudionika koji su u skici policije na listu 10 priklopljenog prekršajnog spisa označeni brojkama 1 i 2.

22. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša budući je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, valjano je obrazložen i u suglasju sa suvremenim dostignućima prometne znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao dinamiku nastanka štetnog događaja nalazeći uporište za isto u priloženoj dokumentaciji (spis Prekršajnog suda u Zagrebu u kojem se nalazi zapisnik o očevidu, skica mjesta događaja, fotografije i dr.) sastavljenoj po predmetnom događaju koju sud u cijelosti prihvaća, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo. Također, vještak je usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonio prigovore tuženika.

23. Tuženik je nakon usmenog saslušanja vještaka (list 90) ostao kod istaknutih prigovora, ali je izričito naveo da ne predlaže provođenje novog prometnog vještačenja te je naveo da odustaje od prijedloga za provođenje kombiniranog prometno- medicinskog vještačenja.

24. Iskaz tužitelja sud u cijelosti prihvaća kao logičan i životno uvjerljiv te jer je isti sukladan materijalnim dokazima u spisu i provedenom prometnom i medicinskom vještačenju.

25. Iskaz svjedoka AB sud također prihvaća kao logičan i životno uvjerljiv osim u dijelu da je tužitelja prvi put uočio kada ga je udario vozilom u zadnji kotač bicikla obzirom iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kako je to gore obrazloženo, jasno proizlazi da je svjedok u preglednom raskrižju na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti jasno obilježenu biciklističku stazu i pješački prijelaz pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na obilježenu biciklističku stazu i ostala vozila u prometu, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo.

25.1. Iskaz svjedoka LB sud također prihvaća kao logičan i životno uvjerljiv, osim u dijelu da se tužitelj kretao po pješačkom prijelazu, a ne po biciklističkoj stazi obzirom iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kako je to gore obrazloženo i koji je izrađen na temelju priložene dokumentacije u spisu, jasno proizlazi da utvrđeni sudarni položaj i mjesto sudara u odnosu na smjerove kretanja oba vozila prije sudara i prometnu signalizaciju u predmetnom raskrižju pokazuju da se neposredno prije i u trenutku sudara tužitelj na biciklu kretao po obilježenoj biciklističkoj stazi.

25.2. Iskaz svjedoka ŽB sud nije posebno cijenio jer je sam naveo da predmetnu situaciju nije pratio obzirom je "nešto čitao na mobitelu".

26. Analizirajući iskaze svjedoka u dijelu u kojem su prihvaćeni, iskaz tužitelja, kao i cjelokupnu dokumentaciju u spisu te opisano prometno vještačenje, sud utvrđuje da je tužitelj dana 9. travnja 2016. oko 15,40 sati u Zagrebu, upravljao biciklom marke "Giant Rock" na biciklističkoj stazi koja se nalazi na nogostupu s istočne strane kolnika Ulice Vice Vukova u smjeru sjeverozapada. Dolaskom do raskrižja sa kružnim tokom prometa Lanište nastavio se kretati na obilježenoj biciklističkoj stazi preko istočnog kolnika Ulice Vice Vukova te je prešao preko desne prometne trake, a kada se našao u lijevoj prometnoj traci vozilo osiguranika tuženika radnjom prelaska preko biciklističke staze presjeklo je put kretanja tužitelju na biciklu.

27. Stoga je primjenom odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje ZOO) ocijenjen kao neosnovan prigovor tuženika glede doprinosa tužitelja nastanku štete jer nije dokazano da bi tužitelj doprinio nastanku štete na način da se kretao van obilježene biciklističke staze. Upravo suprotno, iz prometnog vještačenja jasno proizlazi da je osiguranik tuženika u preglednom raskrižju na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti jasno obilježenu biciklističku stazu i pješački prijelaz pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na obilježenu biciklističku stazu i ostala vozila u prometu, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo.

28. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću (list 999-102). Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio oguljotine lica, ranu nagnječinu i razderotinu lijevo ispod oka te natučenje lijeve šake. Temeljem priložene medicinske dokumentacije i pregleda vještaka, vještak je mišljenja da nisu zaostale trajne posljedice, da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 3 dana, a u manjem 7 dana. Vještak navodi da je bol jakog intenziteta trajala oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana, manjeg oko još 7 dana, kao i da je naruženost srednjeg stupnja radi zaostalog ožiljka na licu, a da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 7 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove te je pomoć bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Vještak je mišljenja da je liječenje završeno 19. travnja 2016.

29. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje.

30. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: oguljotine lica, ranu nagnječinu i razderotinu lijevo ispod oka te natučenje lijeve šake; da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 3 dana, a u manjem 7 dana; da je bol jakog intenziteta trajala oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana, manjeg oko još 7 dana; da postoji naruženost srednjeg stupnja radi zaostalog ožiljka na licu; da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 7 dana po 2 sata dnevno; da je liječenje završeno 19. travnja 2016.

31. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

32. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

33. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (prijem u hitnoj službi, boravak u ambulanti, pregled po liječnicima različite specijalnosti – kirurg, oftamolog, neurolog, fizijatar), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV 47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž 546/2023-2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojom se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

35. Također, u odnosu na naruženost sud posebno navodi da je stupanj iste utvrđen na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića, ali i pregledom fotografije (list 14) te neposrednim opažanjem suda na ročištu od 21. siječnja 2020. kada je sud neposrednim opažanjem tužitelja utvrdio da iznad lijevog oka tužitelja postoji ožiljak dužine oko 2 cm koji je boje drugačije od ostale kože, odnosno crvene je boje. Stoga je utvrđeno da postoji naruženje srednjeg stupnja radi zaostalog ožiljka na licu.

36. Pri ocjeni duševne boli zbog naruženosti, kao mjerilu težine povrijeđenog prava osobnosti, stupanj naruženosti ne može se promatrati neovisno od bitnih elemenata za ocjenu psihičkih patnji oštećenika, od kojih su najvažniji dob oštećenika i lokalitet ozljede, a ujedno treba imati na umu i pravila iskustva da sama spoznaja o naruženosti, pogotovo kad je uočljiva drugim osobama, ima za posljedicu osjećaj neugodnosti oštećenika, a s tim u vezi i osjećaj manje vrijednosti prema drugim ljudima koji nemaju taj nedostatak (tako i ŽS u ZG u odlukama Gž R 708/2024-2 od 14. siječnja 2025. i Gž R 3224/2022-4 od 21. siječnja 2025.). Mlađe osobe će po prirodi stvari dulje osjećati duševne boli zbog naruženosti jer naruženost kod mlade osobe ima za posljedicu oduzimanje mogućnosti radovanja i sudjelovanja u svim životnim aktivnostima svojstvenima ljudima njezine dobi te će i ubuduće biti uskraćena za sva događanja koja uobičajeno obogaćuju život srednjovječnih i starijih ljudi (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-920/2025-3 od 21. siječnja 2026.). Prilikom odlučivanja o naruženosti također treba voditi računa o zanimanju oštećenika. Zanimanje oštećenika također može utjecati na iznos naknade. Kod nekih profesija (npr. glumaca, pjevača i sl.) vidljiva naruženost može biti čimbenik koji osobito utječe na jačinu duševnih boli koje oštećenik zbog toga trpi.

37. Slijedom svega navedenog, sud je pri dosuđivanju pravične novčane naknade na temelju duševne boli zbog naruženja vodio računa o mladoj životnoj dobi tužitelja koji je bio u naponu snage u vrijeme štetnog događaja (rođen 1991., a događaj je bio 9. travnja 2016.), dakle koji je bio u godinama u kojima je izgled osobe od osobite važnosti (pri čemu bilo kakvo naruženje narušava samopouzdanje mladog čovjeka), činjenici da se ožiljak nalazi na licu te je vidljiv okolini. Također, sud je vodio računa o zanimanju tužitelja, odnosno činjenici da se bavi glumom i radi kao model, dok mu navedeni ožiljak dodatno smeta i narušava izgled te zbog njega manje dobiva poslove.

38. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 4.180,77 EUR.

39. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali njegovi roditelji i brat utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića te životnog iskaza tužitelja kojeg sud u cijelosti prihvaća. Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 4,00 EUR. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu koji je tužitelj zatražio, odnosno iznosu od 56,00 EUR.

40. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada naknada neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u ukupnom iznosu od 4.236,77 EUR, a koji iznos je potrebno umanjiti za već nesporno isplaćeni iznos od 995,42 EUR koji je isplaćen u mirnom postupku, slijedom čega je tužitelju dosuđen iznos od 3.241,35 EUR, a kako je to tužitelj i zahtijevao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

41. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, valja navesti da je isti neosnovan. Naime, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:„ U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Obzirom je zahtjev za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete tužitelj podnio prije isteka zastarnog roka, a tijekom postupka je, nakon provedenog medicinskog vještačenja, preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi (dakle radi se o tzv. nepravoj preinaci), za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO-a odlučan trenutak podnošenja tužbe, a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenog zahtjeva (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-449/2024-2 od 8. siječnja 2025.).

42. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Zatezne kamate na naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) teku od dana nakon dana završetka liječenja, a koji je utvrđen u nalazu i mišljenju vještaka dr. Augusta Mijića. Dakle, od 20. travnja 2016., a kako je to tužitelj i zahtijevao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Međutim navedene kamate teku na opisani način samo na dio tužbenog zahtjeva koji nije preinačen. Naime, tuženik je podneskom od 22. rujna 2022. osporio zatraženi tijek kamate jer je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva.

43. Tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što u konkretnom predmetu nije slučaj (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-54/2023-3 od 10. travnja 2024.). Tužitelj je tužbi zahtijevao isplatu s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 13.500,00 kn (1.791,76 EUR), odštetnim zahtjevom je zahtijevao isplatu iznosa od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR), a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. prosinca 2025. je zahtijevao iznos od 3.241,35 EUR. Stoga, na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zatezna kamata počinje teći od dana preinake.

44. Tužitelj je u svojem životno uvjerljivom i logičnom iskazu, a kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, naveo da mu je u prometnoj nezgodi oštećen bicikl koji je bio star oko četiri godine marke Giant, koji je platio 3.500,00 kn (464,52 EUR) i koji je bio toliko oštećen da je morao kupiti novi. Navode tužitelja dokazuju i fotografije koje je sud pregledao uvidom u spis Prekršajnog suda u Zagrebu 65.Ppu P-2/2020. S obzirom na dinamiku nastanka i tijeka prometne nezgode, sud je u cijelosti prihvatio tvrdnju tužitelja da mu je u prometnoj nezgodi uništen bicikl.

45. Radi utvrđenja visine štete u odnosu imovinsku štetu na biciklu izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu (list 66-70). Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je jasan i obrazložen kako je to gore obrazloženo, sud nalazi utvrđenim da je na biciklu tužitelja nastupila potpuna ili totalna šteta. Naime, primjenom amortizacije od oko 40% slijedi da tržna vrijednost bicikla tužitelja u trenutku štetnog događaja iznosi 2.100,00 kn dok vrijednost ostataka bicikla iznosi do najviše 30% njegove tržne vrijednosti ili 630,00 kn pa razlika ove dvije vrijednosti predstavlja visinu potpune ili totalne štete na biciklu tužitelja u iznosu od 1.470,00 kn, odnosno 195,10 EUR.

46. Stoga je sud dosudio tužitelju s osnove imovinske štete (uništena stvar) iznos od 195,10 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe, a ne od dana nastanka štetnog događaja kako je to tužitelj zahtijevao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, na konkretan slučaj i tijek zateznih kamata na iznos naknade štete na imovinsku nerepariranu štetu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) koji u odredbi čl. 12. st. 1. i 4. jasno propisuje da oštećeniku pripada i pravo na zateznu kamatu u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo shvaćanje VSRH je zauzeo već u nizu svojih odluka, primjerice u odluci Rev- 550/14, Rev-934/14 i dr.

47. Uvidom u odštetni zahtjev (list 30) razvidno je da se tužitelj nije obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u odnosu na imovinsku štetu na uništenoj stvari, već samo u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege.

48. Stoga se podnošenje tužbe sudu može smatrati kao dan kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev u odnosu na imovinsku štetu na biciklu te od dana nakon dana podnošenja tužbe mu pripada zatezna kamata na iznos naknade štete koji mu je dosuđen (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 1910/2017-2 od 31. listopada 2018.).

49. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26. – dalje ZOO/26).

50. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

51. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 19. veljače 2020., 21. listopada 2020., 25. kolovoza 2022., 2. listopada 2024. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 11. rujna 2019., 21. siječnja 2020., 26, svibnja 2020., 8. ožujka 2022., 15. travnja 2025., 17. rujna 2025., 17. lipnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je dosuđen troška sastava obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. OT i to za podnesak od 3. prosinca 2025. (Tbr. 8. toč. 3. OT) te je također dosuđen trošak sastava podneska od 19. srpnja 2019. u zatraženom iznosu, odnosno zatraženih 50 bodova. Tužitelju je primjenom Tbr. 9. toč. 5. OT dosuđeno 25 bodova za ročište od 20. travnja 2021. jer je isto bilo odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, ukupno 1.425 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 3.562,50 EUR.

52. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 2. svibnja 2019., podneska od 16. lipnja 2020., podneska od 23. ožujka 2022., podneska od 22. studenog 2023., podneska od 2. siječnja 2024. jer istim dostavlja potvrde o uplati što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesak nije bio potreban za postupak. Primjenom čl. 155. ZPP-a također nije dosuđen trošak sastava podneska od 17. veljače 2023. jer njime tužitelj požuruje postupanje suda, a što nije bilo potrebno za postupak. Također, primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak podneska od 24. srpnja 2024. jer se njime tužitelj samo očituje da je zaprimio dokumentaciju i predlaže sudu dostaviti dostavljenu dokumentaciju vještaku.

53. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021 i Rev 1265/2022). Dakle, ukupno 729,98 EUR.

54. Tužitelju je dosuđen već plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 80,82 EUR prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26.).

55. Dakle, ukupno 4.439,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO/26.

56. Odluka o troškovima postupka tuženiku donesena je primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a obzirom je tužitelj podneskom od 3. prosinca 2025. djelomično povukao tužbu, odnosno smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.639,18 EUR.

57. Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a sud može odrediti da tuženiku pripada pravo na dio troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva samo ako ih je tražio i ako navedeno povlačenje nije posljedica udovoljenju zahtjevu tužitelja za koji je tužba povučena, a to i u situaciji kada je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim (smanjenim) tužbenim zahtjevom i kada je tuženik osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva, a tužitelju u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe) pripada pravo na trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, i kada nije u cijelosti udovoljeno njegovom konačno postavljenom (smanjenom) tužbenom zahtjevu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-109/2026-2 od 29. travnja 2026.).

58. Slijedom navedenog, tuženiku je tuženiku dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava obrazloženih podnesaka od 29. siječnja 2020., 30. listopada 2020., 12. kolovoza 2022. i 22. rujna 2022. (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2019., 21. veljače 2020., 26. svibnja 2020., 8. ožujka 2022., 21. studenog 2023., 15. travnja 2025., 17. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju 100 bodova. Tuženiku je dosuđen troška sastava obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. OT i to za podnesak od 27. rujna 2024., 1. travnja 2025. i 24. listopada 2025. (Tbr. 8. toč. 3. OT). Tuženiku je primjenom Tbr. 9. toč. 5. OT dosuđeno 25 bodova za ročište od 20. travnja 2021. jer je isto bilo odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, ukupno 1.375 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 3.437,50 EUR. Nije dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženiku nije bilo naloženo plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu te nije evidentirano da je ista uistinu i plaćena. Dosuđen je trošak pristupa vještaka na ročište od 20. travnja 2021. i 17. rujna 2025. u sveukupnom iznosu od 66,36 EUR primjenom čl. 155. ZPP-a. Dakle, ukupno 3.503,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. ZOO/26.

59. Stoga je odlučeno kao u izrekama presude i rješenja.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika