REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2786/2018-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupan po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Anić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica Ljudevita Gaja 53, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 isplatiti tužitelju tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.473,80 EUR uvećan za zatezne kamate od 17. svibnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 isplatiti tužitelju tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 199,08 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 3. svibnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 isplatiti tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 608,75 EUR od s pripadajućim zateznim kamatama od 3. svibnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 isplatiti tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 67,50 EUR od s pripadajućim zateznim kamatama od 25. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 440,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.473,80 EUR od 3. svibnja 2018. do 16. svibnja 2018.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 67,50 EUR od 19. veljače 2019. pa do 24. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 5. rujna 2022.

II. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 25. listopada 2024.

III. Dopušta se preinaka u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 2. ožujka 2026.

IV. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 naknaditi tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 4.320,67 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj na ovom sudu 22. listopada 2018. navodi da je dana 12. prosinca 2017. u Zagrebu, na Gračanskoj cesti kod kbr. 225, tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao pješak dok je prelazio cestu na obilježenom pješačkom prijelazu, dok je za nezgodu odgovorna osiguranica tuženika ČR koja je svojim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] naletjela na tužitelja čime je izazvala predmetnu prometnu nezgodu te je vozilo štetnice u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja automobilske odgovornosti, broj police: [broj police]. Navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru "Rebro" u Zagrebu i da je tužitelju kao posljedica predmetne prometne nezgode zaostao ožiljak na području glave koji u naravi predstavlja naruženje, a za koji tužitelj potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Također, tužitelj navodi da su mu u predmetnoj nezgodi uništene stvari i to naočale za vid i mobilni telefon marke iPhone 6, a za koje potražuje naknadu u niže navedenom iznosu, kao i da je zbog prometne nezgode snosio i troškove radi liječenja, a za koje potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđu pomoć i njegu, za uništene stvari te za troškove liječenja u iznosu od 34.586,60 kn (4.590,98 EUR). Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom imajući u vidu da za pretrpljene bolove potražuje iznos od 6.000,00 kn (796,34 EUR), za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn (796,34 EUR), za duševne bolove zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR), za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 2.500,00 kn (331,81 EUR), za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 kn (265,45 EUR), za uništene stvari iznos od 4.586,60 kn (608,67 EUR), za troškove liječenja iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR).

2. Tužitelj je podneskom od 14. veljače 2019. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, za troškove liječenja iznos od 50.086,60 kn (6.647,33 EUR). Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom novčanom naknadom, imajući u vidu da za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), za pretrpljeni strah iznos od 9.000,00 kn (1.194,28 EUR), za duševne bolove zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR), za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 5.000,00 kn (663,61 EUR), za uništene stvari iznos od 4.586,60 kn (608,67 EUR), za troškove liječenja iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR). Kako je tuženik, nakon utuženja djelomično ispunio tužbeni zahtjev i platio tužitelju iznos od ukupno 13.000,00 kn (1.725,40 EUR), to tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, za troškove liječenja potražuje iznos od 37.086,60 kn (4.921,94 EUR). Tužitelj je na ročištu od 12. veljače 2020. uredio tužbeni zahtjev na način da je ukazao da je došlo do očite omaške kod specificiranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 14. veljače 2019. na način da je ispuštena prvotno utužena stavka tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 EUR), a ispravlja tužbu na način da potražuje i ukupni iznos od 39.086,60 kn (5.187,39 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama od 3. svibnja 2018. do isplate te zakonske zatezne kamate na iznos od 13.000,00 kn (1.725,40 EUR) od 3. svibnja 2018. do 26. studenog 2018.

2.1. Sud je na ročištu od 19. veljače 2019. i 12. veljače 2020. dopustio gore navedenu preinaku kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom čl. 190. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

3. Tužitelj je podneskom od 5. rujna 2022., nakon medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, za uništene stvari te za troškove liječenja u iznosu od 41.086,60 kn (5.453,13 EUR). Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom imajući u vidu da za pretrpljene bolove, za koje potražuje iznos od 10.000,00 kn (1,327.23 EUR), za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn (1.061,78 EUR), za duševne bolove zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 8.000,00 kn (1.061,78 EUR), za duševne boli zbog naruženosti iznos od 7.500,00 kn (995,42 EUR), za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR), za uništene stvari iznos od 4.586,60 kn (608,75 EUR), za troškove liječenja iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR). S obzirom na to da je tuženik nakon utuženja, djelomično ispunio zahtjev i isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kn (1.725,40 EUR), tužitelj potražuje naknadu umanjenu za navedeni iznos, odnosno potražuje naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, za uništene stvari te za troškove liječenja u iznosu od 28.086,60 kn (3.727,73 EUR). Također, potražuje i zateznu kamatu na iznos od 13.000,00 kn (1.725,40 EUR) od 3. svibnja 2018. pa do 26. studenog 2018.

3.1. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a u točci I. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 5. rujna 2022. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

4. Tužitelj je podneskom od 25. listopada 2024. ponovno uredio tužbeni zahtjev na način da je uglavničio zatezne kamate na iznos od 13.000,00 kn (1.725,40 EUR) tekuće od 3. svibnja 2018. pa do 26. studenog 2018. te naveo da iste iznose 67,50 EUR, koji se iznos potražuje sa daljnjim procesnim zateznim kamatama tekućima od 19. veljače 2019. godine pa do isplate, dakle tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev jer je isti povećao.

4.1. Sud je u točci II. izreke rješenja dopustio gore navedenu preinaku kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom čl. 190. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 191. st. 1. ZPP-a.

5. Tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2026. ponovno uredio tužbeni zahtjev jer smatra da je prilikom donošenja odluke u predmetnom postupku potrebno uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. te tako uvažiti realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi ujednačenijoj i pravednijoj sudskoj praksi. Uvažavajući prethodne navode, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev iz podneska od 5. rujna 2022. na način da potražuje sljedeći iznos naknade štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, za uništene stvari te za troškove liječenja iznos od 6.449,75 EUR. Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom imajući u vidu da za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 1.600,00 EUR, za pretrpljeni strah potražuje iznos od 1.315,00 EUR, za duševne bolove zbog smanjenih životnih aktivnosti potražuje iznos od 1.200,00 EUR, za duševne bolove zbog naruženosti potražuje iznos 1.325,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu za 60 sati (po cijeni jednog sata tuđe pomoći u iznosu 3,32 EUR) potražuje iznos od 199,20 EUR, za uništene stvari potražuje iznos od 608,75 EUR, za troškove liječenja potražuje iznos 199,08 EUR. S obzirom na to da je tuženik djelomično ispunio zahtjev i isplatio tužitelju iznos 1.725,40 EUR, tužitelj potražuje naknadu umanjenu za navedeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, za uništene stvari te za troškove liječenja iznos od 4.721,63 EUR. Tužitelj također potražuje uglavničene zatezne kamate u iznosu od 67,50 EUR s daljnjim iznosom procesnih zateznih kamata tekućim od 19. veljače 2019. pa do isplate.

5.1. Sud je u točci III. izreke rješenja dopustio gore navedenu preinaku kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom čl. 190. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 191. st. 1. ZPP-a.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, dok osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tužitelj doprinio nastanku štete obzirom da je prilikom predmetnog štetnog događaja prelazio kolnik izvan pješačkog prijelaza. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva za naknadu štete na uništenim stvarima navodeći da za navedenu štetu i visinu iste nema dokaza u spisu te osporava i troškove liječenja u privatnim ustanovama navodeći da je tužitelj mogao navedene tretmane obaviti na teret sredstava HZZO-a. Tuženik navodi da je 26. studenog 2018. isplatio nesporni iznos od 13.000,00 kn (1.725,40 EUR) i da je isplatom navedenog iznosa naknadio cjelokupnu štetu koju tuženik trpi povodom predmetnog štetnog događaja. Ne protivi se provođenju medicinskog vještačenja, no predlaže da tužitelj prije provođenja istog dostavi u spis presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona. Predlaže sudu odbiti tužitelja u cijelosti sa tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, uništene stvari, troškovi liječenja), nastale kao posljedica štetnog događaja od 12. prosinca 2017.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju i to: potvrdu MUP-a broj: 511-19-44/6-8-5088/201 od 31. prosinca 2017. (list 5-6), medicinsku dokumentaciju (list 7-19), račun od 5. prosinca 2017. (list 20), račun od 29. prosinca 2017. (list 21), račun 214/PJ118/1 od 29. ožujka 2018. (list 22), račun 292/PJ118/1 od 27. travnja 2018. (list 23), odštetni zahtjev s potvrdom primitka (list 24), dopis od 26. studenog 2018. (list 33), sudsku praksu (list 41-46), spis MUP-a, PU Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb broj: 511-19-44/6-8-5088/2017 (list 53-68), očitovanje Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. veljače 2020. (list 183). Sud je također proveo dokaze saslušanjem tužitelja (list 187-189) i svjedoka ČR (list 190-191), kao i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Antu Zečiću (list 201-206), dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 217-220) te dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću (list 284-286).

9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te cijena jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 3,32 EUR (list 237).

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te odgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku štete.

12. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 13. srpnja 2020. (list 187-189) iskazuje da je predmetnog dana prelazio Gračansku ulicu sa sjevera u smjeru juga na obilježenom pješačkom prijelazu i da je već bio prešao gotovo cijeli sjeverni prometni trak iz kojeg je osiguranik tuženika dolazio te je bio zaustavljen na pješačkom prijelazu jer ga vozila iz suprotnog smjera još nisu propustila te je na njega tako zaustavljenog na gotovo sredini obilježenog pješačkog prijelaza vozilom naletjela osiguranica tuženika te da zna da je odmah nakon nezgode izašla iz vozila i da je uzviknula "joj nisam vas vidjela". U odnosu na uništene stvari, tužitelj može reći da su mu se u nezgodi zdrobile dioptrijske naočale stare oko godinu dana koje je kao nove platio 4.000,00 kn, potom iPhone star oko 6 mjeseci kojeg je platio oko 7.000,00 kn, da su se podrapale i od krvi uništile traperice stare oko godinu dana kupljene kao nove za 500,00 kn i jakna također stara oko godinu dana kupljena za oko 1.500,00 kn. U odnosu na troškove liječenja, tužitelj može reći da je platio privatno liječenje ultrazvukom po fizioterapeutu za dvadesetak odlazaka jer mu je to jedino pomagalo i jer mu je to i liječnik preporučio, ali je preko zdravstvenog osiguranja mogao dobiti samo desetak dokazala i to kratkih po 15 minuta što mu ne bi bilo dovoljno. Nakon nezgode su mu zaostali bolovi u kuku i koljenu prilikom dužeg hodanja te se upravo iz toga razloga više ne može aktivno baviti planinarenjem što je prije činio, dok drugih tegoba osim navedene boli u nogama nema, možda ponekad glavobolju, ali ne zna može li to povezati sa štetnim događajem. Navodi da mu je na licu ostao ožiljak na nosu i iznad lijeve obrve gdje je udario glavom u asfalt, a na nogama nema ožiljaka. Tužitelj je na poseban upit punomoćnika tužitelja naveo da protiv njega nije bio pokrenut nikakav prekršajni postupak povodom ove nezgode, a da je njegova supruga bila na sjevernoj strani kolnika Gračanske ceste iza njega te je neposredno prije nezgode uzviknula joj pazi na što se tužitelj krenuo okretati u lijevo u namjeri da vidi nailazi li auto, ali je u tom trenutku na njega naletjelo vozilo. Napominje da se sve dogodilo u sekundi i da je sreća što ga je supruga opomenula na što se krenuo okretati, a što ga je vjerojatno spasilo od težih posljedica, kao i da je prije prelaska ceste na obilježenom pješačkom prijelazu provjerio nailaze li vozila s obje strane ceste, nije čuo kočenje niti ga je bilo, a cesta je pregledna gledano iz oba smjera kretanja vozila. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo da se nezgoda dogodila nešto prije padanja mraka, riječ je o prosincu oko 18 sati, dakle bio je sumrak, ulica je na tom dijelu osvijetljena i ima javnu rasvjetu. Prije nego što je zakoračio na obilježeni pješački prijelaz odnosno kada ga je krenuo prelaziti je provjerio i vidio da mu s lijeve strane nailazi vozilo osiguranice tuženika, na udaljenosti od kojih 150-200 m, a što je bilo dovoljno da uoči tužitelja i da ga propusta, a da ga čak i ne bi niti trebala propuštati da za vrijeme njegovog prelaska preko obilježenog pješačkog prijelaza nije velikom brzinom naišao teretni auto za kojeg je primijetio da ga nema namjeru propustiti zbog čega je bio prisiljen stati na približno sredini ceste odnosno pri kraju sjevernog prometnog traka kako bi propustio to teretno vozilo, a možda i još koje vozilo iza njega dok ga netko ne propusti. U tom trenutku je supruga koja je hodala iza njega također imala namjeru prijeći obilježeni pješački prijelaz i viknula je tužitelju da pazi na što se tužitelj krenuo okretati u lijevo u kojem trenutku je došlo do naleta vozila osiguranika tuženika na njega. Tužitelj navodi da je točno bio zaustavljen na obilježenom pješačkom prijelazu i da mu ne bi imalo smisla prelaziti Gračansku cestu zapadnije od pješačkog prijelaza jer bi tada kao pješak došao u drugu ulicu, a ne na nogostup, a da se njegova supruga u trenutku naleta kretala iza njega te je tada još bila na nogostupu pred obilježenim pješačkim prijelazom ili možda čak i malo dublje prema kantama za smeće jer je prethodno išla baciti smeće. U odnosu na terapije koje je tužitelj privatno platio kod fizioterapeuta, tužitelj je naveo da je s njima počeo odmah jer mu je bilo potrebno, a terapije u okviru zdravstvenog osiguranja je morao čekati te ih je obavio tek kasnije kad je došao na red. Ne može se sjetiti zbog proteka vremena kad mu je liječnik preporučio provođenje terapije ultrazvukom kod fizioterapeuta, bila je preporuka liječnika, ali je i tužitelj htio sam sebe izliječiti, a od liječnika nije tražio da mu propiše dodatnu terapiju ultrazvukom jer se to ne može dobiti.

13. Svjedok ČR na ročištu od 14. listopada 2020. (list 190-191) iskazuje da se predmetnog dana vozila oko 18 sati popodne kada je već bio mrak po lošim vremenskim uvjetima obzirom je vani bila jaka susnježica, kiša i sumaglica, po Gračanskoj cesti iz smjera istoka u smjeru zapada. Brisači su radili kontinuirano na najvećoj brzini, vozila se oko 35 km/h što je unutar dozvoljenog i što je utvrđeno u policijskom zapisniku, ništa joj nije odvraćalo pažnju te je slijedila promet jednakom brzinom kao i vozila ispred nje i iza nje. Prometa iza sebe nije bila svjesna dok se nezgoda nije dogodila i kada je vidjela da je nezgoda uzrokovala zastoj. Dakle, bila je potpuno svjesna da se penje na uzvisinu, riječ je o osvijetljenom dijelu kolnika obzirom je bilo svjetlo na suprotnoj strani ceste ispred ulaza u Konzum. Unatoč svoj toj njenoj pažnji s njene desne strane je u trenu izletio tužitelj kojeg prije nije uočila iako je vidjela sve ispred sebe te je prednjim dijelom svojeg vozila naletjela na pješaka, ovdje tužitelja, odnosno tužitelj je zapravo naskočio na poklopac motora njenog vozila te potom skliznuo na cestu. Svjedok navodi da nije točno da bi se nezgoda dogodila na pješačkom prijelazu, pješački prijelaz je bio nešto dalje po njenoj jako jako gruboj procjeni oko negdje 15 m od mjesta nezgode. Po nezgodi je izašla iz vozila i vidjela da je tužitelj ostao sjediti na cesti te su ga uz njezinu pomoć i pomoć jedne prolaznice i žene tužitelja premjestili na nogostup. Tada je svjedočila da je tužiteljeva supruga tužitelju rekla nešto poput "jesam li ti rekla da nailazi automobil". Tada je od njegove supruge saznala i da žive u kući ispred samog mjesta nezgode koja nema ogradu ni danas. Na poseban upit punomoćnika tuženika kada joj se predočava skica mjesta nezgode s lista 67 spisa svjedok navodi kako skica ne odgovara stvarnom mjestu nezgode nego da se nezgoda dogodila za dužinu auta kasnije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok navodi da nije točno da se nezgoda dogodila na obilježenom pješačkom prijelazu iako je tako navedeno u izviješću MUP-a (list 59 spisa). Jednako tako nije točno da bi se nakon nezgode autom zaustavila nakon pješačkog prijelaza. Protiv nje nije vođen nikakav prekršajni postupak povodom ove nezgode.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Zečića (list 201-206) proizlazi da se prije naleta na tužitelja vozilo osiguranice tuženika kretalo desnim prometnim trakom sjeverne strane kolnika Gračanske ceste u smjeru sjeverozapada. Dolaskom do kbr. 225 prije raskrižja s prilaznim kolnikom kbr. 208, vozilo nalijeće na tužitelja koji je u tom trenutku prelazio cestu kod obilježenog pješačkog prijelaza iz smjera sjevera u smjeru juga, te se u trenutku naleta vozila nalazio na središnjem dijelu sjevernog prometnog traka kolnika Gračanske ceste. Prilikom štetnog događaja došlo do čelnog naleta, tj. do primarnog kontakta između prednjeg središnjeg dijela vozila osiguranice tuženika u predjelu registarske pločice prednjeg branika i lijeve bočne strane tijela tužitelja u predijelu koljena lijeve noge, uslijed čega je on nabačen na središnji dio poklopca motora, te na prednje vjetrobransko staklo u donjem središnjem dijelu. Do primarnog kontakta između vozila osiguranice tuženika i tužitelja došlo na središnjem dijelu sjeverne strane kolnika Gračanske ceste kod kbr. 225, odnosno u središnjem dijelu desnog prometnog traka kolnika u smjeru kretanja vozila osiguranice tuženika. S obzirom da na mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi tragovi od važnosti za ovu prometnu nesreću, ne može se s preciznošću utvrditi točno mjesto naleta, niti točna naletna brzina vozila osiguranice tuženika. Približna naletna brzina vozila osiguranice tuženika je iznosila oko 35 km/h što je ujedno i približna brzina kretanja vozila osiguranice tuženika prije nastanka štetnog događaja. Mjesto naleta na tužitelja je moglo biti u području obilježenog pješačkog prijelaza ili neposredno prije njega. Međutim, tehničkim putem nije moguće odrediti točno mjesto naleta jer se ne može odrediti u kojem trenutku je osiguranica tuženika uočila tužitelja i reagirala kočenjem, te zbog nedostatka materijalnih dokaza na kolniku. S obzirom na dobru preglednost kolnika na mjestu štetnog događaja, vidljivost u uvjetima vožnje s osvjetljenjem javnom rasvjetom, domet kratkih svjetala, horizontalno i vertikalno obilježen pješački prijelaz, osiguranica tuženika je mogla na vrijeme uočiti tužitelja na sjevernom rubu kolnika Gračanske ceste, te bi pravovremenom reakcijom uspjela zaustaviti vozilo prije mjesta naleta i prometna nesreća bi bila izbjegnuta.

15. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje po vještaku Anti Zečiću jer je isti izrađen po stručnoj osobi, valjano obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim postignućima prometne znanosti. Vještak je detaljno opisao dinamiku nastanku štetnog događaja nalazeći uporište u dokumentaciji priloženoj spisu (potvrda MUP-a od 31. prosinca 2017., skica mjesta događaja).

16. Isto tako, sud posebno ističe da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Ante Zečića.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao logičan, životno uvjerljiv te sukladan s drugim provedenim dokazima u postupku, kao i nalazom i mišljenjem prometnog vještaka.

18. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ČR kao životno uvjerljiv, osim u dijelu gdje navodi da se prometna nezgoda nije dogodila na obilježenom pješačkom prijelazu, već prema gruboj procjeni svjedoka oko negdje 15m od mjesta nezgode i da skica mjesta nezgode ne odgovora stvarnom stanju mjesta nezgode, obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Zečića proizlazi da je prema policijskoj skicu mjesta događaja i fotoelaboratu određen konačan položaj vozila osiguranice tuženika, a da je s obzirom na potreban zaustavni put pri navedenoj približnoj brzini kretanja vozila osiguranice tuženika, približno mjesto naleta na tužitelja moglo biti u području obilježenog pješačkog prijelaza ili neposredno prije njega. Također, nije prihvaćen iskaz u dijelu u kojem svjedok navodi da je unatoč svoj njezinoj pažnji s njene desne strane izletio tužitelj kojeg prije nije uočila jer iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Ante Zečića proizlazi da s obzirom na dobru preglednost kolnika na mjestu štetnog događaja, vidljivost u uvjetima vožnje s osvjetljenjem javnom rasvjetom, domet kratkih svjetala, horizontalno i vertlikalno obilježen pješački prijelaz, osiguranica tuženika je mogla na vrijeme uočiti tužitelja na sjevernom rubu kolnika Gračanske ceste, te bi pravovremenom reakcijom uspjela zaustaviti vozilo prije mjesta naleta i prometna nesreća bi bila izbjegnuta.

19. Iz iskaza svjedoka ČR u dijelu u kojem je isti ocijenjen kao uvjerljiv, iskaza tužitelja, ostale dokumentacije u spisu te nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Zečića proizlazi da je predmetni štetni događaj nastao na način da je dana 12. prosinca 2017. godine oko 18:00 sati, ČR, osiguranica tuženika, upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] te se kretala desnim prometnim trakom sjeverne strane kolnika Gračanske ceste u smjeru sjeverozapada. Dolaskom do kbr. 225 prije raskrižja s prilaznim kolnikom kbr. 208, vozilo nalijeće na tužitelja koji je u tom trenutku prelazio cestu kod obilježenog pješačkog prijelaza iz smjera sjevera u smjeru juga, te se u trenutku naleta vozila nalazio na središnjem dijelu sjevernog prometnog traka kolnika Gračanske ceste. S obzirom na položaj oštećenja na vozilu tužitelj prilikom naleta vozila osiguranice tuženika nije bio u kretanju ili je bio u vrlo sporom kretanju. S obzirom na dobru preglednost kolnika na mjestu štetnog događaja, vidljivost u uvjetima vožnje s osvjetljenjem javnom rasvjetom, domet kratkih svjetala, horizontalno i vertikalno obilježen pješački prijelaz, osiguranica tuženika je mogla na vrijeme uočiti tužitelja na sjevernom rubu kolnika Gračanske ceste, te bi pravovremenom reakcijom uspjela zaustaviti vozilo prije mjesta naleta i prometna nesreća bi bila izbjegnuta.

20. Stoga je primjenom odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje ZOO) ocijenjen kao neosnovan prigovor tuženika glede doprinosa tužitelja nastanku štete jer nije dokazano da bi tužitelj doprinio nastanku štete na način da se kretao van obilježenog pješačkog prijelaza. Upravo iz iskaza tužitelja, dokumentacije u spisu, konkretno izvješća o počinjenom prekršaju (list 59) te skice mjesta događaja (list 67) proizlazi da se tužitelj kretao na obilježenom pješačkom prijelazu, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Zečića proizlazi da, iako tehničkim putem nije moguće odrediti točno mjesto naleta jer se ne može odrediti u kojem trenutku je osiguranica tuženika uočila tužitelja i reagirala kočenjem te zbog nedostatka materijalnih dokaza na kolniku, mjesto naleta na tužitelja je moglo biti u području obilježenog pješačkog prijelaza ili neposredno prije njega.

21. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 217-220).

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića (list 217-220) proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju 12. prosinca 2017. te da je pritom zadobio sljedeće ozljede, a koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji: natučenje glave, ogrebotine glave, istegnuće mišića vrata, natučenje lijevog koljena, puknuće medijalnog meniska lijevog koljena, djelomično puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta te natučenje lijeve natkoljenice. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda kirurga, dana 16. svibnja 2018. Vještak je mišljenja da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 50 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Također, vještak je mišljenja da je tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana. Nadalje, da je navedena ozljeda kralješnice i lijevog koljena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 6%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave, te ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, uz bolove prilikom dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama, otežanog izvođenja čučnja, te klečanja. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeti su u obzir podaci iz zdravstvenog kartona o ranijim tegobama i ozljeđivanju vratne kralješnice, te podaci iz magnetne rezonance lijevog koljena o postojanju degenerativnih promjena, te se ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju. Vještak navodi da je nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, kao i da opisani ožiljak u području nosa predstavlja naruženje lakog stupanja koji je vidljiv kada se gleda tužitelj.

23. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje.

24. U ovom je postupku također izveden dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću (list 284-286) te je od vještaka zatraženo mišljenje o opravdanosti troškova liječenja te da li je tužitelj isto mogao obaviti na teret HZZO-a.

25. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića (list 284-286) proizlazi da se od četiri priložena računa, računi na str. 20. i 21. ne odnose na troškove liječenja, dok su na str. 22. i 23. dva računa za provođenje fizikalne terapije, kao i da su ta dva računa uzročno vezana za liječenje ozljeda koje je tužitelj zadobio u ovom događaju i da su time isti opravdani. Vještak je također naveo da je tužitelj mogao navedeno liječenje provesti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja (HZZO-a) u javnozdravstvenim ustanovama. S druge strane, vještak je naveo da je je poznato da za pretrage i liječenje u RH postoje liste čekanja. Koliko bi čekao na liječenje fizikalnom terapijom vještak ne može utvrditi jer nema podataka da li je tužitelj bio naručen u javnozdravstvenoj ustanovi, dok je od svog liječnika upućen na liječenje fizikalnom terapijom 7. ožujka 2018. Tog istog dana je započeo s liječenjem u privatnoj ustanovi. Vještak navodi da je promptno liječenje svakako pridonijelo kraćem, a time i uspješnijem liječenju, dok bi čekanje na provođenje fizikalne terapije zasigurno produljilo liječenje, a onda je izvjesno i dulje trajanje bolova kao i dulje trajanje smanjene sposobnosti za svakodnevno funkcioniranje što bi dovelo i do veće potrebe za tuđom pomoći dok se liječenje ne završi.

26. Sud u cijelosti prihvaća dopunski nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje.

27. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića te dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede, a koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji: natučenje glave, ogrebotine glave, istegnuće mišića vrata, natučenje lijevog koljena, puknuće medijalnog meniska lijevog koljena, djelomično puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta te natučenje lijeve natkoljenice; da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda kirurga, dana 16. svibnja 2018.; da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 50 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti; da je tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana; da je navedena ozljeda kralješnice i lijevog koljena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 6%; da je nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno; da opisani ožiljak u području nosa predstavlja naruženje lakog stupanja koji je vidljiv kada se gleda tužitelj; da su računi vezani za troškove liječenja uzročno vezani za liječenje ozljeda koje je tužitelj zadobio u ovom događaju i da su time isti opravdani; da je tužitelj mogao navedeno liječenje provesti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja (HZZO-a) u javnozdravstvenim ustanovama.

28. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

29. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

30. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (analgetska terapija, fizikalna terapija, mirovanje, postavljanje ovratnika), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV 47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž- 546/2023-2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO- a prema kojom se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

32. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 5.000,00 EUR.

33. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana. Među strankama je učinjeno nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, kao i cijena jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 3,32 EUR (list 237). Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 199,20 EUR (60 sati x 3,32 EUR).

34. Glede imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 199,08 EUR ističe se da nije nepoznanica da su u hrvatskim bolnicama izrazito dugačke liste čekanja za provođenje različitih pregleda, pretraga i terapija. Upravo iz tog razloga, pacijenti učestalo donose odluku da određene medicinske preglede i pretrage (RTG, UZV, MR, fizikalna terapija i dr.) provedu u privatnim poliklinikama. Takva odluka pacijenta razumljiva je iz razloga što su ove medicinske usluge od važnosti u procesu liječenja i uspješnog oporavka. S obzirom na to da danas postoji značajan broj privatnih poliklinika, pacijenti imaju mogućnost izbora: provoditi spomenute pretrage u okviru zdravstvenog osiguranja, odnosno na teret HZZO ili odabirom određene privatne poliklinike koja pruža uslugu provođenja potrebnog pregleda ili pretrage. Uzimajući u obzir već spomenute liste čekanja, razumljivo je da se pacijenti u cilju skrbi za svoje zdravlje često odluče i za zdravstvenu uslugu u privatnim poliklinikama. No dok su prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurane osobe dužne sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u propisanom manjem omjeru, troškovi liječenja u privatnim poliklinikama nameću obvezu da se pružena zdravstvena usluga namiri u cijelosti prema cijeni i troškovniku poliklinike. Osiguravajuće kuće redovno osporavaju troškove liječenja koji su oštećenicima nastali provođenjem pregleda i pretraga u privatnim poliklinikama uz obrazloženje da je takve preglede, pretrage ili primjerice fizikalnu terapiju, bilo moguće provesti na teret HZZO-a. Prema shvaćanju osiguratelja, okolnost da je određeni pregled bilo moguće provesti na teret zdravstvenog osiguranja, dostatan je razlog da se trošak liječenja nastao u privatnoj poliklinici ne prizna kao osnovan u postupcima radi naknade štete.

35. VSRH je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x-151/2015, Rev-1040/2013). Osnova za odbijanje potraživanja po osnovi troškova liječenja nastalih u privatnim poliklinikama redovito se pronalazi u zakonskoj odredbi prema kojoj je svatko dužan voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što bi inače bila, sukladno čl. 1092. ZOO-a.

36. No međutim, ako je samom zakonskom odredbom propisano da osoba kojoj je netko nanio tjelesnu ozljedu ili povrijedio zdravlje ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi (čl. 1095. ZOO-a), čini se dvojbenim naknadu troškova liječenja ograničavati samo na one nužne, odnosno one bez kojih uopće nije moguće provesti liječenje. Danas je pacijentima na raspolaganju veliki izbor novih lijekova, dijagnostika, vitaminskih dodataka i brojnih drugih medicinskih proizvoda koji pomažu u oporavku i tijeku liječenja. S obzirom na takvu dostupnost različitih proizvoda koji imaju za cilj olakšati tegobe u procesu liječenja te doprinijeti bržem i potpunom oporavku, razumljivo je da će oštećenik u cilju očuvanja svog zdravstvenog stanja i uspješnog oporavka posegnuti za svakim mogućim proizvodom koji mu u tome može pomoći.

37. Odlučna činjenica koja bi trebala predstavljati polaznu točku odlučivanja po shvaćanju ovog suda jest da kod oštećene osobe ne bi ni došlo do potrebe liječenja i nastanka troškova liječenja da nije bilo štetne radnje štetnika koji je odgovoran za ozljede koje je oštećenik zadobio. Naime, odredbu čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe, osiguratelja) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Po stavu ovog suda svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja te liječenjem u privatnim zdravstvenim ustanovama oštećenici zapravo umanjuju štetu i doprinose bržoj stabilizaciji svog zdravstvenog stanja (primjerice ŽS u PU u odluci Gž-402/2022 i ŽS u RI u odluci Gž-672/2022).

38. S tim u vezi, sud posebno ističe da je dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka dr. Igora Stipančića, a koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, kako je to gore obrazloženo, utvrđeno da su troškovi liječenja tužitelja bili opravdani.

39. Stoga tužitelju pripada traženi iznos za troškove liječenja temeljem čl. 1095. ZOO-a u iznosu od 199,08 EUR te je tužitelj visinu iznosa dokazao računima dostavljenim u spis (list 22-23).

40. Nadalje, tužitelj je u svojem životno uvjerljivom i logičnom iskazu (list 187-189) naveo da su mu se u prometnoj nezgodi zdrobile dioptrijske naočale stare oko godinu dana koje je kao nove platio 4.000,00 kn (530,89 EUR), potom iPhone star oko 6 mjeseci kojeg je platio oko 7.000,00 kn (929,06 EUR), da su mu se podrapale i od krvi uništile traperice stare oko godinu dana kupljene kao nove za 500,00 kn (66,36 EUR), kao i jakna stara oko godinu dana kupljena za oko 1.500,00 kn (199,08 EUR). Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva naknadu štete u odnosu na naočale za vid i mobilni telefon marke iPhone 6 u iznosu od 608,75 EUR, a visinu navedenog iznosa dokazuje računima dostavljenim u spis (list 20-21). Pri tome valja dodati da je logično i životno uvjerljivo, imajući u vidu da se nesreća dogodila 12 prosinca 2017., da je tužitelj u trenutku nesreće na sebi, odnosno sa sobom imao upravo navedene stvari, kao što je logično i uvjerljivo da tužitelj nema fotografije uništenih stvari, budući da je isti odmah nakon nesreće odvezen u bolnicu radi liječenja (list 217). Stoga je tužitelju, na temelju dostavljenih računa i iskaza kojeg sud prihvaća u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, dosuđena naknada imovinske štete za uništene stvari u zatraženom iznosu od 608,75 EUR.

41. Stoga tužitelju s osnove naknade neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi liječenja, uništene stvari) pripada sveukupan iznos od 6.007,03 EUR, a koji iznos je potrebno umanjiti za iznos koji je tuženik prethodno isplatio tužitelju (1.725,40 EUR), slijedom čega tužitelju pripadan ukupan iznos naknade štete od 4.281,63 EUR.

42. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

43. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju je priznat isti s danom 17. svibnja 2018., polazeći od utvrđenja vještaka da je liječenje završeno 16. svibnja 2018., pa se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO- a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, dok je za preostale zatražene kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen. Naime, ako je šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 2476/2016-2 od 6. rujna 2023.).

44. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje ZOOP) propisano da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovoga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, dužan je sukladno odredbi st. 6. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u predmetnom slučaju od dana nakon dana završetka liječenja tužitelja s obzirom da se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete, do isplate, dok je za preostale zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen.

45. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije dokazao (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazao da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako isti to nije dokazao, to proizlazi da je na naknadu neimovinske (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od dana nakon dana završetka liječenja.

46. Odluka o zateznoj kamati na imovinsku štetu u odnosu na uništene stvari i troškove liječenja donesena je primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

47. Tuženik je tužitelju tijekom postupka isplatio iznos od 13.000,00 kn (1.725,40 EUR) te je tužitelj potraživao zateznu kamatu na navedeni iznos od 3. svibnja 2018. do 26. studenog 2018. Tužitelj je tijekom postupka uglavničio navedenu zateznu kamatu pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva uglavničenu zateznu kamatu u iznosu od 67,50 EUR te na tako uglavničenu zateznu kamatu zahtijeva procesne kamate od 19. veljače 2019. pa do isplate.

48. Tužitelj je visinu uglavničene zatezne kamate dokazao obračunom zatezne kamate (list 257) te tuženik navedeno nije osporavao.

49. Prema odredbi čl. 31. ZOO-a na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Procesne zatezne kamate iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na dospjele zatezne kamate mogu se zahtijevati nakon prestanka glavnog potraživanja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Revr-1429/14-2 od 16. svibnja 2017. zauzeo stav da iz zakonskog teksta odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a „na iznos neisplaćene kamate“ jasno proizlazi da iznos neisplaćene kamate mora biti određen, dakle da ta kamata mora biti obračunata i izražena u apsolutnom iznosu. Dakle, procesna kamata ne može teći na neisplaćene, a dospjele zatezne kamate čiji iznos nije određen, već se nakon podmirenja glavnog duga, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one osamostaljuju, a ukoliko stranka želi ostvariti i procesne kamate na zatezne, one se moraju obračunati u apsolutnom iznosu.

50. Stoga je primjenom čl. 31. ZOO-a valjalo tužitelju dosuditi uglavničenu zateznu kamatu u iznosu od 67,50 EUR, ali s procesnom kamatom koja počinje teći od 25. listopada 2024., a ne od 19. veljače 2019. kako je to tužitelj zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, netočan je navod tužitelja da je podneskom predanim na ročištu dana 19. veljače 2019. (list 36-40) uglavničio zatezne kamate jer je tužitelj tek podneskom od 25. listopada 2024. uglavničio zatezne kamate te na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevao procesne kamate.

51. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., 69/26. - dalje ZOO/26).

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

53. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tužitelj uspio sa 90,81% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove neimovinske i imovinske štete, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 95,41%. Tuženik je uspio u omjeru od 4,59%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 90,82%.

54. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč. 1. OT), tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 19. veljače 2019., 8. srpnja 2021., 5, rujna 2022. i 25. listopada 2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 19. veljače 2019., 12. veljače 2020., 13. srpnja 2020., 14. listopada 2020., 7. ožujka 2022., 18. listopada 2023., 16. listopada 2024. i 13. svibnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je također dosuđen trošak sastava obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. OT i to podneska od 29. prosinca 2025. i 2. ožujka 2026. (Tbr. 8. toč. 3. OT), za svaku radnju 50 bodova. Tužitelju je također dosuđen trošak sastava podneska od 10. ožujka 2020. jer njime po nalogu suda dostavlja u spis presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona te trošak podneska od 18. rujna 2025. jer se njime po nalogu suda očituje da je suglasan da se izvanraspravno odredi drugog medicinskog vještaka (Tbr. 8. toč. 4. OT), za svaku radnju 25 bodova. Dakle, ukupno 1.550,00 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 3.875,00 EUR.

55. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 7. studenog 2018., 29. listopada 2020., 5. travnja 2022. i 23. rujna 2025. jer njime dostavlja dokaze o izvršenoj uplati što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da tužitelj dostavlja potvrde u spis, pa predmetni podnesak nije bio potreban za postupak. Također, primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 18. svibnja 2020. jer je tužitelj prilikom dostavljanja podneska od 10. ožujka 2020. trebao već dostaviti isti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a ne tek nakon što mu je to naloženo rješenjem suda od 18. ožujka 2020. Tužitelju također primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 5. rujna 2025. jer njime tužitelj požuruje postupanje suda, a što nije bilo potrebno za ovaj postupak.

56. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma prometnog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR, trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR i trošak predujma dopunskog medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, dakle ukupno 564,98 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021, Rev 1265/2022, Rev 660/2021, Rev 291/2015-2).

57. Tužitelju je dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u već plaćenom iznosu od 92,38 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 167,89 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi sa Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26.).

58. Dakle, ukupno 3.755,69 EUR (90,82% od 4.135,27 EUR), kao i iznos od 564,98 EUR (točka 55. obrazloženja presude), odnosno sveukupno 4.320,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO/26.

49. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika