- 1 -              Rev 1267/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1267/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama, protiv tuženice V. T. iz D. S., OIB:..., koju zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-241/2020-2 od 14. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-534/2019-11 od 17. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-241/2020-2 od 14. listopada 2021. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-534/2019-11 od 17. listopada 2019. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 27.332,89 kuna s pripadajućom kamatom, u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-534/2019-11 od 17. listopada 2019. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 240.155,52 kuna s pripadajućom kamatom i u dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-534/2019-11 od 17. listopada 2019. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 27.332,89 kuna s pripadajućom kamatom, u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 240.155,52 kuna s pripadajućom kamatom i u dijelu pod točkom IV. izreke.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizijskog dijela postupka u iznosu od 1.244,28 eura u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 234.132,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 505.366,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.), te je naloženo tuženici isplatiti iznos od 123.260,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Ujedno je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 43.135,00 kuna (toč. IV.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 206.800,00 kuna s pripadajućom kamatom, dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 265.211,11 kuna s pripadajućom kamatom i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 123.260,37 kuna sa pripadajućom kamatom (toč. I.). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 27.332,89 kuna s pripadajućom kamatom na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 240.155,52 kuna s pripadajućom kamatom na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na mjesečne iznose od po 2.416,87 kuna s dospijećem svakog petog dana u mjesecu počevši od veljače 2015. do zaključno ožujka 2017. na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 20.230,31 kuna (toč. III.).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-888/2022 od 26. travnja 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

„Može li se, u primjeni odredbi čl. 1117. st.1. i st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), nakon dostave odluke kojom se prihvaća izvanredni pravni lijek i odbija zahtjev za naknadu štete zbog ozljeda tijela, narušenja zdravlja ili smrti, s uspjehom tražiti povrat isplaćenih iznosa i s osnova zateznih kamata i parničnih troškova od stjecatelja kojem je izvršeno plaćanje tih iznosa prije dostave odluke u povodu izvanrednog pravnog lijeka?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku u pobijanom dijelu u skladu s revizijskim navodima.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 17. studenoga 2011., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012., tuženici dosuđena naknada štete te da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 od 18. rujna 2012.,

 

- da su navedene presuda preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. kojom je prihvaćena revizija tužitelja u ovom predmetu i odbijen je tužbeni zahtjev tuženice,

 

- da je FINA na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 17. studenoga 2011. ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012. i potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu  poslovni broj Gžr-1241/12 od 18. rujna 2012. do ožujka 2017. tuženici isplatila 862.759,89 kuna,

 

- da je tuženici kao naknada nematerijalne štete za točku I. izreke presude isplaćena glavnica u iznosu do 206.800,00 kuna i zakonske zatezne kamate u iznosu od 27.332,89 kuna, za točku II. izreke presude isplaćena glavnica u iznosu od 47.200,00 kuna i zakonske kamate u iznosu od 6.238,46 kuna, za točku IV. izreke isplaćena glavnica u iznosu od 150.305,01 kuna i zakonske kamate u iznosu od 126.635,50 kuna, za točku V. izreke za dospjele rente od lipnja 2011. do prosinca 2012. 7.200,00 kuna glavnice i 632,07 kuna zakonskih zateznih kamata, za točku VI. izreke za dospjele rente od lipnja 2010. do prosinca 2012. glavnice 60.506,10 kuna i 9.189,39 kuna zakonskih zateznih kamata te prema točki VIII. Izreke 97.460,10 kuna parničnog troška,

 

- da je punomoćnik tuženice presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimio 12. siječnja 2015.

 

8. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da postoji odgovornost tuženice za isplatom utuženog iznosa tužitelju na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) obzirom obveza vraćanja odnosno nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, a što je u konkretnom slučaju nastalo donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. kojom su preinačene presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 od 18. rujna 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 17. studenog 2011., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012.

 

Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženica u obvezi vratiti tužitelju cjelokupno isplaćene iznose obzirom je tuženica, u trenutku kada su ona ili njezin punomoćnik primili presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014., postala nepošten stjecatelj, te je na temelju čl. 1117. st. 2. ZOO dužna vratiti ono što je primila na temelju osnove koja je otpala sa zakonskim zateznim kamatama od trenutka kada je postala nepoštena.

 

9. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu zaključujući da kod vraćanja plaćenih iznosa nemaju svi plaćeni iznosi istu sudbinu, jer se kod ispunjenja izvanugovorne obveze naknade štete davanjem naknade u novcu plaćaju zatezne kamate na tu novčanu naknadu, pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a time se na iste ne može niti primijeniti odredbe čl. 1117. st. 2. u vezi sa čl. 1111. ZOO ni dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete, kao niti iznosi plaćenog troška. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelju valjalo priznati troškove koji su tuženici plaćeni na ime glavnice naknade, kako neimovinske tako i imovinske štete, kao i zateznu kamatu na te iznose, od dana kada joj je dostavljena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. od kada je ona nepoštena stjecateljica, i to na iznose koji su do tada plaćeni do isplate.

 

Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da u odnosu na iznose isplaćene tuženici nakon dostave presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. nije samo tuženica nesavjesna, već je nesavjesna i tužiteljica jer je plaćala iznose za koje je znala da ne treba plaćati, radi čega tuženica nije u obvezi plaćati tužiteljici kamatu na iznose koje joj je tužiteljica nesavjesno isplatila.

 

10. Osnovano tužitelj u reviziji postavlja pravno pitanje prava na povrat isplaćenih iznosa s osnova zateznih kamata i parničnih troškova od stjecatelja kojem je izvršeno plaćanje tih iznosa prije dostave odluke u povodu izvanrednog pravnog lijeka.

 

11. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U st. 2. je određeno da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je naknadno otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

 

12. Donošenjem navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala je pravna osnova na temelju koje je tužitelj, a tamo tuženik izvršio isplatu utuženog iznosa s osnova naknade štete, a time su se ostvarile pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, pa je time nastupila obveza vraćanja primljenog iznosa tužitelju.

 

13. Na temelju navedenih odredbi tužitelj osnovano potražuje i iznos isplaćenih (uglavničenih) kamata kao i troškova postupka obzirom navedeni iznosi također predstavljaju iznose u odnosu na koje je otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj izvršio isplatu (tako i u odlukama Rev-1899/12 od 6. prosinca 2019. i Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019.).

 

14. Također valja napomenuti da je u odluci revizijskog suda Rev-1321/14 od 9. srpnja 2019. iskazano pravno shvaćanje da ne postoji obveza vraćanja troškova ovršnog postupka, kojeg je tuženik morao pokrenuti krivnjom tužitelja, a obzirom potraživanje troškova ovršnog postupka ne proizlazi iz osnove koja je kasnije otpala odnosno iz ovršne isprave na temelju koje je vođen ovršni postupak.

 

15. Obzirom u predmetnom postupku trošak kojeg tužitelj potražuje proizlazi iz odluke donesene u parničnom postupku, koja je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačena, otpala je pravna osnova na temelju koje je tužitelj izvršio isplatu.

 

16. Preinačenjem predmetnog dijela odluke tuženica je uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu te se nije bitno promijenio uspjeh stranaka određen odlukom prvostupanjskog suda o troškovima postupka (čl. 154. st. 5. ZPP).

 

17. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

18. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio s revizijom valjalo mu je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuditi zahtijevani trošak sastava revizije u iznosu od 995,42 eura sukladno čl. 155. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14, 107/15 i 37/22) uvećano za 25% PDV, što ukupno iznosi 1.244,28 eura.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.