REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pn-79/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Valentini Varga Gombar, a na prijedlog sudskog savjetnika Emanuela Melnjaka, u pravnoj stvari I. tužiteljice BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljice FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tužitelja IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika UDRUGA "MURALIST", OIB 17731598467, [adresa], 40315 Mursko Središće zastupanog po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku u Čakovcu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti I. - III. tužitelja uz punomoćnika te tuženika uz punomoćnika, dana 27. kolovoza 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku UDRUGA "MURALIST", OIB 17731598467, [adresa], 40315 Mursko Središće, isplatiti I. tužiteljici BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos od 1.300,00 EUR (tisućutristo eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja 27. kolovoza 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UDRUGA "MURALIST", OIB 17731598467, [adresa], 40315 Mursko Središće, isplatiti II. tužiteljici FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos od 1.350,00 EUR (tisućutristopedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja 27. kolovoza 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku UDRUGA "MURALIST", OIB 17731598467, [adresa], 40315 Mursko Središće, isplatiti III. tužitelju IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos od 1.450,00 EUR (tisućučetristopedeset eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja 27. kolovoza 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev I. - III. tužitelja odbija se kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku UDRUGA "MURALIST", OIB 17731598467, [adresa], 40315 Mursko Središće nadoknaditi I. tužiteljici BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljici FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tužitelju IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.221,90 EUR (tisućudvjestodvadesetjedan euro i devedeset centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 27. kolovoza 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova I. - III. tužitelja odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. I. - III. tužitelji u tužbi navode da je tuženik 29. siječnja 2025. na portalu „Muralist.hr“ objavio članak autora ŽŽ pod naslovom „Župan NŽ pozivao je odjelne sestre i liječnike da daju podršku kirurzima u prosvjedu, a majice i transparente nabavio je njegov otac!“, u kojem su, prema njihovim tvrdnjama, iznesene neistinite i štetne tvrdnje kojima ih se povezivalo s pozivanjem djelatnika zdravstvenih ustanova na sudjelovanje u prosvjedu, pritiscima na zaposlenike i neprimjerenim postupanjem prema ravnatelju Županijske bolnice Čakovec, čime su im povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo. Navode da su se stoga 4. veljače 2025. putem punomoćnika obratili tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka, koji je istoga dana objavljen, ali, prema njihovu mišljenju, protivno čl. 41. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 – koji se primjenjuje, dalje u tekstu: ZM), jer je objavljen cijeli dopis punomoćnika s uvodnim dijelovima i osobnim podacima tužitelja, bez jasnog razdvajanja zahtjeva od samog teksta ispravka te ne na istom ili istovrijednom mjestu i na isti način kao prvotna informacija. Tužitelji ističu da su zbog objave spornih navoda pretrpjeli neimovinsku štetu u vidu povrede časti, ugleda i dostojanstva, budući da je članak bio podoban narušiti njihov osobni i profesionalni ugled te ih izložiti negativnim reakcijama javnosti, kolega, obitelji i poznanika, pri čemu je članak dijeljen i putem društvenih mreža, osobito u grupi „ B i F“, gdje su bili izloženi uvredama, omalovažavanju i negativnim komentarima. U odnosu na I. tužiteljicu BŽ navode da je kao pomoćnica pročelnice Službe za poslove župana Međimurske županije zbog prirode posla posebno izložena komunikaciji s građanima i medijima, pa je objava negativno utjecala na njezin profesionalni ugled, uzrokujući uznemirenost nje i članova njezine obitelji, pri čemu ističe da nije javna osoba i da 27. siječnja 2025., na koji se događaji iz članka odnose, nije kontaktirala osobe iz zdravstvenih ustanova, već je sudjelovala na konferenciji za medije u [adresa]. Za II. tužiteljicu FŽ i III. tužitelja IŽ, kao zaposlenike Županijske bolnice Čakovec, navode da su zbog objave pretrpjeli narušavanje profesionalnog ugleda i odnosa s kolegama, osjećaj nepovjerenja i osuđivanja, što je negativno utjecalo na njihov radni i privatni život. Zaključno tvrde da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu neimovinske štete, odnosno postojanje štetne i protupravne radnje, štete i uzročne veze, pozivajući se na odredbe ZM-a, Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – koji se primjenjuje; dalje u tekstu: ZOO) i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, te predlažu da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 2.000,00 EUR svakom tužitelju, odnosno ukupno 6.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu najprije ističe da je tužba preuranjena jer tužitelji, protivno čl. 9. st. 1. Zakona o mirnom rješavanju sporova (NN 67/23; dalje u tekstu: Zakon o mirnom rješavanju sporova), prije njezina podnošenja nisu pokušali mirno riješiti spor niti su od tuženika zatražili naknadu štete ili isplatu, već su mu se obratili samo sa zahtjevom za ispravak objavljene informacije, kojem je udovoljeno, slijedom čega predlaže odbacivanje tužbe zbog nepostojanja procesnih pretpostavki. Podredno osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, priznajući objavu spornog članka 29. siječnja 2025., ali osporavajući da je sadržavao neistinite ili klevetničke navode kojima bi bila povrijeđena čast i ugled I. - III. tužitelja. U nastavku navodi da se sporni članak temelji na e-mailu pošiljateljice koja se predstavila kao djelatnica Županijske bolnice Čakovec. Iako je zatražila anonimnost, uredniku je dostavila svoje osobne podatke, radno mjesto i detaljan opis događaja. S obzirom na sadržaj poruke, tadašnje stanje u bolnici, javno poznate sukobe oko izbora ravnatelja i odlaska kirurga te istupe župana, urednik je imao opravdan razlog vjerovati u istinitost informacija i objaviti ih u javnom interesu. Nadalje, ističe da zbog zaštite novinarskog izvora nije mogao otkriti njegov identitet, da je sadržaj poruke objavljen u cijelosti te da su naknadno uklonjeni inicijali pošiljatelja na njegov zahtjev. Smatra da je Županijska bolnica Čakovec javna zdravstvena ustanova od osobitog značaja za lokalnu zajednicu te se poziva na čl. 21. st. 4. ZM-a, navodeći da je postupao u dobroj vjeri, bez namjere povrede tužitelja, radi informiranja javnosti o stanju i upravljanju bolnicom te mogućem političkom utjecaju na njezino funkcioniranje, kao i na pravo na slobodu mišljenja, izražavanja i medija zajamčeno ZM-om, Ustavom Republike Hrvatske i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na ispravak navodi da je odmah po primitku zahtjeva tužitelja od 4. veljače 2025. objavio ispravak i ispriku, bez izmjena i dopuna, na istom mjestu na kojem je bio objavljen sporni članak, u rubrici „Politika“, uz jasno naznačen naslov da se radi o ispravku, zbog čega osporava tvrdnje o nepravilnoj objavi. Nadalje u cijelosti osporava nastanak neimovinske štete, navodeći da nisu dokazani štetna radnja, protupravnost, šteta ni uzročna veza, a ističe i da je eventualna šteta u cijelosti otklonjena objavom ispravka i isprike 4. veljače 2025. te uklanjanjem spornog članka s portala, dok je ispravak i dalje ostao dostupan javnosti. Osporava i intenzitet navodne povrede, ističući da svaka povreda prava osobnosti ne predstavlja osnovu za pravičnu novčanu naknadu te da u konkretnom slučaju nije dokazana osobito teška i trajna duševna bol, već eventualno neznatna povreda. Posebno osporava tvrdnje tužitelja da je članak doveo do smanjenja njihova ugleda, pogoršanja profesionalnog položaja, narušavanja odnosa s kolegama, obitelji i poznanicima ili izloženosti uvredama i poniženju putem društvenih mreža, navodeći da takve posljedice ne proizlaze iz priloženih dokaza, uključujući komentare u grupi „ B i F“, niti prihvaća navode I. tužiteljice o šteti njezinu profesionalnom i obiteljskom životu te navode II. i III. tužitelja o nepovjerenju i osuđivanju na radnom mjestu. Zaključno predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu, odnosno podredno tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelje na naknadu troškova postupka.

3. Tužitelji u podnesku od 17. srpnja 2025. u cijelosti osporavaju navode tuženika, prvenstveno prigovor preuranjenosti tužbe, ističući da nepostupanje stranaka prethodno mirnim putem ne predstavlja osnovu za odbacivanje tužbe, već da je, sukladno čl. 10. Zakona o mirnom rješavanju sporova, sud u takvom slučaju dužan stranke uputiti na informativni sastanak o medijaciji, a čemu se tužitelji ne protive. Navode da su ispunili zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe jer su prethodno od tuženika zatražili objavu ispravka informacije, kako to predviđa čl. 22. ZM-a, pri čemu se pozivaju i na sudsku praksu prema kojoj prethodni zahtjev za ispravak predstavlja ispunjenje procesne pretpostavke, a objava ispravka ne isključuje pravo na naknadu štete. U odnosu na meritum, osporavaju tvrdnju o postojanju javnog interesa, ističući da nisu javne osobe te da sporni članak nije bio usmjeren na objektivno informiranje o stanju u Županijskoj bolnici Čakovec, već osobno na njih, kojima su neistinito pripisani politički pritisci, organiziranje prosvjeda i druge negativne radnje, zbog čega članak smatraju senzacionalističkim i usmjerenim na njihovu diskreditaciju. Ističu da su tuženik i njegov urednik bili dužni postupati s profesionalnom pažnjom i provjeriti informacije, osobito imajući u vidu njihovu podobnost da naruše ugled, čast i dostojanstvo pojedinca, dok se u konkretnom slučaju članak temeljio isključivo na elektroničkoj poruci osobe koja se predstavila kao zaposlenica bolnice, bez dodatne provjere navoda, kontaktiranja drugih neovisnih izvora ili omogućavanja tužiteljima da se prije objave očituju. Posebno ukazuju na komunikaciju urednika ŽŽ s osobom pod imenom AŽ, iz koje, prema njihovim navodima, proizlazi da je urednik na dan objave pitao hoće li svjedočiti u eventualnom postupku, nakon čega elektronička adresa više nije bila dostupna, što smatraju dodatnom potvrdom nepouzdanosti izvora. Osporavaju pozivanje tuženika na slobodu izražavanja i medija, ističući da ona nije apsolutna i ne opravdava objavu neprovjerenih i neistinitih činjeničnih tvrdnji koje štete ugledu privatnih osoba, pri čemu se pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava i domaćih sudova te smatraju da se sudska praksa na koju se poziva tuženik ne može primijeniti jer se odnosila na javnog dužnosnika i pitanje od neposrednog javnog interesa, dok se u ovom postupku radi o osobama koje nisu javni dužnosnici niti javne osobe. Pozivaju se i na sudsku praksu, kojom je, prema njihovu navodu, potvrđena obveza novinara da provjeri vjerodostojnost izvora. Nadalje osporavaju tvrdnju tuženika da je ispravak objavljen sukladno ZM-u, navodeći da nije objavljen na isti ili istovrijedan način kao prvotna informacija, već je objavljen cijeli dopis punomoćnika s osobnim podacima i dijelovima koji nisu bili namijenjeni objavi, čime je, prema njihovu stajalištu, institut ispravka sveden na formalno ispunjenje obveze bez stvarnog uklanjanja štetnih posljedica. Osporavaju i tvrdnju da je povreda bila neznatna, ističući da se intenzitet i posljedice povrede mogu ocijeniti tek nakon provedenog dokaznog postupka te da pravična novčana naknada ima i kompenzacijsku, satisfakcijsku i preventivnu funkciju. Posebno navode da je tuženik 15. svibnja 2025. objavio novi članak pod naslovom „Koliko vrijede duševne boli političara IŽ“, u kojem je, prema njihovim tvrdnjama, III. tužitelja ponovno vrijeđao i klevetao nazivajući ga „političkim mutikašom“ i „vjernim podanikom“, što smatraju potvrdom da tuženik objavom ispravka nije imao stvarnu namjeru ukloniti posljedice ranije objave. Zaključno predlažu odbijanje prigovora tuženika te usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Tuženik u podnesku od 2. siječnja 2026. u cijelosti osporava navode tužitelja. U odnosu na prigovor preuranjenosti tužbe ističe da tužitelji prije pokretanja postupka nisu imali stvarnu namjeru mirnog rješenja spora, već su formalnim korištenjem instituta ispravka i isprike stvorili procesni preduvjet za podnošenje tužbe, zbog čega dovodi u pitanje svrhovitost medijacije u ovoj fazi postupka. Osporava tvrdnju da su tužitelji privatne osobe s punim opsegom zaštite prava osobnosti, ističući da se sporni članak odnosio na pitanja od javnog interesa, osobito stanje i upravljanje Županijskom bolnicom Čakovec, javne prosvjede te političke i društvene odnose, pri čemu posebno ističe javno i političko djelovanje III. tužitelja IŽ, dok su i I. i II. tužiteljica povezane s javnim institucijama. Nadalje, tuženik osporava da je članak objavljen isključivo na temelju nepouzdane anonimne poruke te navodi da je urednik ŽŽ imao opravdan razlog vjerovati u istinitost zaprimljenih informacija, s obzirom na tadašnje okolnosti u Županijskoj bolnici Čakovec i javni interes, a činjenica da izvor naknadno nije bio dostupan ne znači da su informacije bile neistinite. Ističe da dužna novinarska pažnja ne zahtijeva apsolutnu provjeru svake informacije niti obvezno prethodno kontaktiranje osoba na koje se informacija odnosi, već se procjenjuje prema okolnostima konkretnog slučaja. U odnosu na ispravak navodi da je isti objavljen u cijelosti, bez izmjena, na istome mjestu i na istovrijedan način kao prvotna informacija, pa osporava tvrdnju da je objavljen samo formalno. Tuženik nadalje osporava postojanje povrede časti, ugleda i dostojanstva, kao i nastanak štete i uzročne veze s objavom članka, dok za naknadni članak o III. tužitelju navodi da predstavlja dopuštenu političku kritiku i vrijednosne sudove zaštićene slobodom izražavanja. Zaključno ostaje kod stajališta da je postupao u dobroj vjeri, u okviru slobode medija i prava javnosti na informiranje, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Tuženik u podnesku od 13. ožujka 2026. u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da su za odluku u predmetnom sporu odlučna dva pitanja, i to javna uloga tužitelja u vrijeme objave spornog članka te nepostojanje stvarne štete koju tužitelji tvrde da su pretrpjeli. Navodi da je I. tužiteljica BŽ u vrijeme objave bila općinska vijećnica Općinskog vijeća Belica i pomoćnica pročelnice Službe za poslove župana Međimurske županije, II. tužiteljica FŽ bila zaposlena u Ravnateljstvu Županijske bolnice Čakovec na poslovima povezanim s komunikacijom i predstavljanjem ustanove prema javnosti, dok je III. tužitelj IŽ aktivno sudjelovao u političkom i javnom životu, bio član Županijske skupštine Međimurske županije, gradski vijećnik Grada Čakovca i bivši ravnatelj Županijske bolnice Čakovec, zbog čega, prema stajalištu tuženika, svi tužitelji predstavljaju osobe koje djeluju u javnom prostoru i koje moraju trpjeti šire granice dopuštene kritike te uživaju uži opseg zaštite privatnosti i ugleda. Ponavlja da se sporni članak odnosio na pitanja od opravdanog javnog interesa, osobito na stanje u Županijskoj bolnici Čakovec, javne prosvjede, političke odnose i društvene pritiske koji su u relevantno vrijeme bili predmet javne rasprave, zbog čega objavu smatra legitimnim izvještavanjem, a ne neopravdanim napadom na tužitelje. Tuženik posebno osporava postojanje štete, navodeći da su tužitelji nakon objave nastavili djelovati u javnom i političkom životu te ostvarili daljnji profesionalni i politički napredak, pa je I. tužiteljica imenovana pročelnicom Službe za poslove župana Međimurske županije i upraviteljicom Zaklade Katruža, II. tužiteljica je postala gradska vijećnica Grada Čakovca preuzevši mandat zamjenice gradonačelnice Grada Čakovca te predsjednica kluba vijećnika SDP-a, dok je III. tužitelj ponovno izabran u Županijsku skupštinu Međimurske županije i Gradsko vijeće Grada Čakovca te postao predsjednik kluba gradskih vijećnika, što, prema tuženikovu mišljenju, potvrđuje da nisu izgubili povjerenje javnosti niti institucija i da njihov ugled, čast i dostojanstvo nisu bili narušeni. U odnosu na odgovornost nakladnika, tuženik se poziva na čl. 21. ZM-a te ističe da nakladnik ne odgovara za štetu kada je informacija rezultat vrijednosnog suda autora, objavljena u javnom interesu i dana u dobroj vjeri, pri čemu se poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019., kojom se razlikuju činjenične tvrdnje od vrijednosnih sudova, čija se istinitost ne dokazuje, već se ocjenjuje jesu li izneseni u kontekstu javne rasprave i u dobroj vjeri. Tuženik stoga smatra da su eventualne kritičke ocjene iz spornog članka predstavljale dopuštene vrijednosne sudove zaštićene slobodom izražavanja, da je objava bila opravdana prevladavajućim javnim interesom te da je postupao u dobroj vjeri i u skladu sa slobodom medija. Zaključno navodi da tužitelji nisu dokazali ni postojanje štete ni povredu prava osobnosti, zbog čega predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

6. Tužitelji u podnesku od 16. travnja 2026. u cijelosti osporavaju navode tuženika iz podneska od 13. ožujka 2026. te ističu da nisu osnovani, osobito tvrdnju da su osobe od javnog značaja koje bi zbog svojeg položaja morale trpjeti širi opseg medijskog nadzora i kritike. Navode da u vrijeme objave spornog članka nisu obnašali javne funkcije niti dužnosti u smislu Zakona o sprječavanju sukoba interesa (NN 143/21, 36/24), već su bili zaposleni u Međimurskoj županiji, odnosno Županijskoj bolnici Čakovec, zbog čega sama činjenica njihova zaposlenja u javnoj ustanovi ili sudjelovanja u lokalnom društvenom i političkom životu ne opravdava smanjeni stupanj zaštite njihova ugleda, časti i dostojanstva. Pozivaju se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2802/2021 od 13. srpnja 2023., ističući potrebu uspostave pravične ravnoteže između slobode izražavanja i prava osobnosti, uz obvezu medija da postupaju u dobroj vjeri i uz poštovanje profesionalnih standarda, a tuženiku prigovaraju da prije objave nije poduzeo osnovne radnje provjere spornih informacija niti im omogućio da se o njima očituju, već se oslonio na jedan nepouzdan i neprovjeren izvor. Osporavaju i tvrdnju da njihovo kasnije profesionalno i političko napredovanje isključuje nastanak štete, ističući da se povreda prava osobnosti ostvaruje već samom objavom neprimjerenog ili neistinitog sadržaja te da nematerijalne posljedice mogu postojati neovisno o daljnjem profesionalnom razvoju. Nadalje, navode da ni vrijednosni sudovi nisu bezuvjetno zaštićeni, već moraju imati dostatnu činjeničnu osnovu i biti izneseni u dobroj vjeri, dok sporni članak, prema njihovu stajalištu, ne predstavlja legitimnu kritiku niti doprinos javnoj raspravi, nego nedopušteno zadiranje u njihova prava osobnosti, pri čemu se pozivaju i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-829/2025-2 od 21. siječnja 2026. Zaključno ističu da su zbog objave spornog članka pretrpjeli povredu ugleda, časti i dostojanstva te psihičke posljedice u vidu uznemirenosti, povrijeđenosti i narušenog osjećaja osobnog dostojanstva, uz negativan utjecaj na njihovu osobnu i profesionalnu sferu te smanjenje povjerenja okoline, zbog čega smatraju da navodi tuženika ne dovode u pitanje njegovu odgovornost ni postojanje štete te predlažu usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

7. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, očitovale su se na navode suprotne strane, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

8. Sud je proveo sve predložene dokaze te je na ročištu održanom dana 9. srpnja 2026. u konačnici izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu.

9. U dokaznom postupku, izvršen je uvid u ispis iz registra udruga na dan 6. veljače 2025. (list 8-10 spisa), zahtjev za ispravkom objavljene informacije od 4. veljače 2025. uz potvrdu primitka (list 14-17 spisa), zahtjev za ispravkom objavljene informacije od 4. veljače 2025. (mail) (list 19 spisa), ispravak objavljene informacije u članku o Županijskoj bolnici Čakovec od 4. veljače 2025. (list 20-24 spisa), statut udruge Muralist (list 25-31 spisa), članak "Župan NŽ pozivao je odjelne sestre i liječnike da daju podršku kirurzima u prosvjedu, a majice i transparente nabavio je njegov otac!" (list 32-33 spisa), preslika Facebook objave u grupi „ B i Priločanke” (list 34 spisa), i mail korespondencija između AŽ i urednika tuženika ŽŽ od 29. siječnja 2025. (list 48-50 spisa), članak "Župan NŽ poručuje liječnici nisi 1% zaposlenika oni su srce bolnice" (list 51 spisa), sudska praksa (list 52- 53 spisa), sudska praksa (list 60-84 spisa), članak "Koliko vrijede duševne boli političara IŽ" (list 85-91 spisa), članak "Novi vijećnik dr. IŽ bivši ravnatelj ŽB Čakovec: u skupštini ću se boriti za našu bolnicu" (list 100 spisa), obavijest o izboru kandidata – stručni referent ŽB ČK (list 122 spisa), članak s Beličkog aktualca "što je s kanalizacijom i festivalom krumpira?" (list 123 spisa), članak NŽ imenovao BŽ iz [adresa] za novu pročelnicu službe za poslove župana (list 124 spisa), članak "i poslije LŽ, uskoro nova upraviteljica" (list 125 spisa), članak održana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća Grada Čakovca, VŽ i dalje predsjednik vijeća (list 126 spisa), preslika stranica stranice Grada Čakovca – sastav gradskog vijeća (list 127 spisa), članak "Novi vijećnik dr.IŽ bivši ravnatelj ŽB Čakovec: u skupštini ću se boriti za našu bolnicu" (list 128 spisa), članak Gradsko vijeće "sjednicu je predvodio IŽ", Zapisnik s konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća Grada Čakovca i radnog dijela sjednice i sudska praksa (list 156 – 176 spisa).

10. Sud je tijekom postupka radi utvrđenja činjenica, osim uvida u dokumentaciju, saslušao i I. - III. tužitelje i tuženika.

11. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – koji se primjenjuje; dalje u tekstu: ZPP), kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev I. - III. tužitelja djelomično osnovan.

12. U čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

13. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je u čl. 219. ZPP-a propisano da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. U čl. 221.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP- a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Predmet ovog postupka je zahtjev I. - III. tužitelja za naknadu neimovinske (nematerijalne) štete zbog povrede prava osobnosti, časti, ugleda i dostojanstva objavom članka na internetskom portalu tuženika dana 29. siječnja 2025.

16. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 29. siječnja 2025. objavio predmetni članak, da je autor i urednik članka ŽŽ, da je članak nedugo nakon objave uklonjen, da su tužitelji putem punomoćnika od tuženika zatražili ispravak. Također nije sporno da je tuženik nakon primitka zahtjeva objavio tekst pod naslovom „Ispravak objavljene informacije u članku o Županijskoj bolnici Čakovec“.

17. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti nakladnika iz čl. 21. ZM-a, je li objavom članka povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, je li objavljena informacija predstavljala činjenične tvrdnje ili vrijednosne sudove, je li tuženik postupao s potrebnom profesionalnom pažnjom i u dobroj vjeri, je li ispravak objavljen na pravilan način te jesu li takvim načinom otklonjene štetne posljedice kao i to postoji li osnova za dosudu pravične novčane naknade i njezina visina. Sporan je i status tužitelja, odnosno jesu li isti javne osobe.

18. Prije svega, sud je uvjerenja da su ispunjene procesnopravne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 22 st. 2. i 23. ZM-a, budući da su tužitelji prije podnošenja tužbe od tuženika zatražili objavu ispravka sporne informacije i ispriku, i to zahtjevom od 4. veljače 2025. nakon čega je tuženik objavio tekst pod naslovom „Ispravak objavljene informacije u članku o Županijskoj bolnici Čakovec“. Također, I. - III. tužitelji su sukladno raspravnom rješenju posl. br. Pn-79/2025-9 od dana 16. siječnja 2026., a temeljem čl. 9. i 10. Zakona o mirnom rješavanju sporova protiv tuženika pokrenuli postupak mirenja koji se vodio kod ovoga suda pod posl. br. Mir- 1/26, no unatoč tome nisu sklopili nagodbu niti postigli mirno rješenje spora. Stoga, prigovor tuženika o preuranjenosti tužbe nije osnovan niti su ispunjeni uvjeti za odbačaj tužbe zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka, slijedom čega nema zapreke za daljnje vođenje i meritorno odlučivanje u ovoj parnici. Isto tako, tužba je podnesena 29. travnja 2025., odnosno unutar roka iz čl. 23. ZM-a.

19. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je primijenio mjerodavne odredbe ZM-a, kao lex specialis u odnosu na ZOO-a, te odredbu čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02). Odluka je donesena na temelju provedenih dokaza, ocijenjenih pojedinačno i u njihovoj ukupnosti. Pritom je sud osobito imao u vidu odredbe čl. 7., 21. i 22. st. 1. ZM-a, čl. 19. i 1100. st. 2. ZOO-a, pri čemu se neimovinska šteta prouzročena objavljenom informacijom, sukladno ZM-u, u pravilu naknađuje objavom ispravka i isprikom nakladnika, dok se novčana naknada dosuđuje prema općim pravilima obveznog prava.

20. Sud je ponajprije izvršio uvid u izvadak iz Registra udruga na dan 6. veljače 2025., te utvrdio da je UDRUGA „MURALIST“, skraćenog naziva „MURALIST“, upisana u Registar udruga pod registarskim brojem [registarska oznaka] i OIB-om 17731598467, sa sjedištem u [adresa] u [adresa]. Udruga je osnovana 5. kolovoza 2013., a u Registar je upisana 9. kolovoza 2013. Njezin statut usklađen je sa Zakonom o udrugama, a na dan izdavanja izvatka udruga ima status aktivne udruge. Djeluje na području grada [adresa], odnosno na području njegova teritorijalnog ustroja. ŽŽ je izabran na funkciju tajnika tuženika u mandatu s početkom od 16. travnja 2022. do kraja 16. travnja 2026., a tu funkciju je obnašao i na dan saslušanja (potvrđeno u iskazu tuženika).

21. Iz dostavljenog zahtjeva za ispravak objavljene informacije proizlazi da je odvjetnik Josip Pintarić, u ime ČŽ (naveden u mailu i u zahtjevu za ispravak, ali nije stranka u ovom postupku), I. tužiteljice BŽ, II. tužiteljice FŽ i III. tužitelja IŽ, **.**.2025. uputio glavnom uredniku portala „Muralist“ ŽŽ zahtjev za ispravak članka objavljenog 29. siječnja 2025. Podnositelji zahtjeva osporavaju navode iz članka kojima ih se povezuje s pozivanjem djelatnika Županijske bolnice Čakovec na prosvjed, pritiskom i „hajkom“ na bolničke radnike te navodnim vrijeđanjem i pritiscima. U zahtjevu tvrde da su navedene informacije neistinite, netočne i klevetničke te traže da se, sukladno ZM-u, objavi ispravak u izvornom obliku i na jednak način kao i sporni članak, uključujući objavu na Facebook profilu „muralist.hr“, kao i ispriku. Ujedno je glavni urednik upozoren da će, u slučaju nepostupanja u ostavljenom roku, podnositelji svoja prava zaštititi raspoloživim zakonskim sredstvima. Pri tome punomoćnik jasno naznačuje tekst koji se odnosi na tekst zahtjeva za ispravak. U uvodnom dijelu, dijelu koji nije predviđen za objavu, naznačeni su osobni podaci I. - III. tužitelja, dok u dijelu koji se odnosi na zahtjev za ispravak koji se objavljuje, ti podaci su izostavljeni. Isto je poslano putem maila te putem pošte. Dakle, I. - III. tužitelji su se prije podnošenja tužbe obratili tuženiku sa zahtjevom radi ispravka objavljene informacije pa je time u cijelosti ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete sukladno odredbi čl. 22. ZM-a, a koja tužba je podnesena u roku propisanom čl. 23. ZM-a.

22. Iz objavljenog ispravka informacije proizlazi da je portal „Muralist“, odnosno njegov urednik ŽŽ, postupio po zahtjevu za ispravak koji je u ime ČŽ, I. tužiteljice BŽ, II. tužiteljice FŽ i III. tužitelja IŽ podnio punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u [adresa]. Tuženik je objavio tekst ispravka koji je sadržajno odgovarao zahtjevu te se javno ispričao navedenim osobama zbog objave informacija kojima su, kako se navodi, povrijeđene, priznajući da prije objave članka nije provjerena njihova istinitost niti su s navedenim osobama provjerene sporne informacije. Također je navedeno da je sporni članak istoga dana, nekoliko sati nakon objave, uklonjen s portala „Muralist“ i njihove Facebook stranice. Uz sam ispravak priložen je cijeli dopis punomoćnika kojim traži ispravak, dakle i onaj dio koji nije predviđen za objavu s osobnim podacima I. - III. tužitelja.

23. Iz sadržaja predmetnog članka od 29. siječnja 2025. proizlazi da se tužitelji IŽ, BŽ i FŽ dovode u vezu s događajima vezanim uz imenovanje novog ravnatelja zdravstvene ustanove te s aktivnostima vezanim uz prosvjed, a usmjerenima protiv njegova imenovanja i rada. U odnosu na IŽ, člankom se iznose navodi o njegovoj uključenosti u aktivnosti usmjerene protiv novog ravnatelja, kao i o njegovoj povezanosti s organiziranjem, odnosno poticanjem aktivnosti vezanim uz prosvjed liječnika i drugih zaposlenika. BŽ se pripisuje da je, nakon što je župan NŽ pozvao određene liječnike i suradnike na sudjelovanje u prosvjedu, telefonskim putem kontaktirala liječnika Zavoda za javno zdravstvo te ga pozvala na sudjelovanje u navedenim aktivnostima vezanim uz prosvjed, čime se njezino postupanje u članku prikazuje kao dio aktivnosti usmjerenih na mobiliziranje zdravstvenih djelatnika protiv novog ravnatelja. U odnosu na FŽ, izneseni su navodi kojima se ista povezuje s događajima u zdravstvenoj ustanovi i aktivnostima usmjerenima prema novom ravnatelju i liječnicima, odnosno s krugom osoba koje su, prema navodima autora članka, sudjelovale u radnjama povezanima sa spornim imenovanjem ravnatelja i kasnijim sukobima. Takve tvrdnje predstavljaju činjenične navode iznesene u predmetnom članku te se iz samog članka, bez njihove provjere i ocjene provedenih dokaza, ne može izvesti zaključak da su predmetne radnje doista počinile navedene osobe, niti da su time ostvarena obilježja bilo kojeg protupravnog postupanja. Naslov predmetnog članka „Župan NŽ pozivao je odjelne sestre i liječnike da daju podršku kirurzima u prosvjedu, a majice i transparente nabavio je njegov otac!” formuliran je kategorično i sugestivno, budući da navode o angažmanu župana GŽ i njegova oca u vezi s prosvjedom prezentira kao utvrđene činjenice, a ne kao neprovjerene ili od trećih osoba potekle tvrdnje. Sam naslov razlikuje se od naslova naznačenog u mailu „Mi nismo bolnica slučaj”.

24. Prema Statutu Udruge „Muralist“, donesenom 5. kolovoza 2013., udruga je neprofitna organizacija sa sjedištem u [adresa] u [adresa], koja djeluje na području Grada Mursko Središće. Osnovni cilj udruge je promicanje, razvoj i unapređenje informiranja građana putem internetske stranice „muralist.hr“ o političkim, gospodarskim, kulturnim i sportskim događanjima na području [adresa], Hrvatske i šire. Statutom su uređeni članstvo, tijela i način upravljanja udrugom, pri čemu je Skupština najviše tijelo, dok udrugu zastupaju predsjednik i tajnik. Udruga svoju djelatnost ostvaruje objavljivanjem vijesti i razvojem programa suradnje s drugim medijima, organizacijama i udrugama u Hrvatskoj i inozemstvu, a sredstva za rad osigurava iz dopuštenih djelatnosti, prihoda od imovine i drugih izvora, pri čemu se ostvarena sredstva koriste isključivo za ostvarivanje ciljeva i djelatnosti udruge. Statut Udruge „Muralist“ donesen je 5. kolovoza 2013. te je i taj dan stupio na snagu, čime su prestale važiti odredbe prethodno donesenog Statuta.

25. Iz predmetne e-mail komunikacije proizlazi da je osoba pod imenom AŽ dana 29. siječnja 2025. u 10:44 sati uputila e-mail ŽŽ, uredniku portala „Muralist“, u kojem se predstavila kao ekonomistica i medicinska sestra sa srednjom stručnom spremom koja u to vrijeme radi na Odjelu opće kirurgije, vaskularne kirurgije i urologije Županijske bolnice Čakovec. Već na početku poruke izričito je zamolila da njezino ime i radno mjesto ostanu tajni, navodeći da strahuje od mogućnosti otkrivanja svojeg identiteta. U nastavku poruke iznijela je svoje viđenje aktualnih događanja u Županijskoj bolnici Čakovec, koju je opisala kao „bolnicu slučaj“, te navela tvrdnje o odnosima između ravnatelja bolnice, pojedinih liječnika, župana [adresa] GŽ i drugih osoba. Posebno je opisala događaje od 27. siječnja 2025., navodeći da su, prema njezinim saznanjima, župan NŽ i osobe koje je označila kao njegove suradnike, među kojima je navela ČŽ, OŽ, JŽ i bivšeg ravnatelja IŽ, pozivali odjelne sestre i liječnike da u određeno vrijeme izađu pred glavni ulaz bolnice i pruže podršku kirurzima koji su bili u prosvjedu odnosno štrajku. Uz njih spominje se i FŽ koja je navodno, zajedno s IŽ vršila hajku i pritisak na djelatnike bolnice. Nadalje je navela da je nakon obavijesti o ostavci dr. PŽ, prema njezinoj tvrdnji, BŽ nastavila pozivati zaposlenike na izlazak te da se u taj poziv trebalo uključiti i djelatnike drugih zdravstvenih ustanova. AŽ potom izričito navodi: „Mi se pozivu župana nismo odazvale“, nakon čega tvrdi da su ona i njezine kolegice bile izložene pritiscima i neprimjerenim komentarima. U nastavku poruke formulirala je osam zahtjeva, među kojima je tražila zaštitu zaposlenica od, kako navodi, pogrdnih komentara, objektivno medijsko izvještavanje, zaštitu povjerljivih medicinskih podataka, rasvjetljavanje okolnosti vezanih uz navodno curenje medicinske dokumentacije, kao i smirivanje situacije i stavljanje interesa pacijenata na prvo mjesto. Istodobno je od medija zatražila objektivno iznošenje informacija te prestanak, kako je navela, blaćenja i javnog ponižavanja pojedinih liječnika. Iz sadržaja navedenog e- maila, dakle, proizlazi da je AŽ ŽŽ neposredno dostavila informacije i tvrdnje o događajima u Županijskoj bolnici Čakovec, pri čemu je od samog početka komunikacije izričito zahtijevala zaštitu svojeg identiteta. Na navedeni e-mail ŽŽ odgovorio je u 11:00 sati slanjem poveznice na objavljeni članak portala „Muralist“, nakon čega je AŽ u 11:07 sati zatražila izmjenu početnog dijela članka jer je, kako je navela, postojala opasnost da bude identificirana na radnom mjestu. U 11:55 sati ŽŽ odgovorio je da je traženi podatak izbrisao, što je AŽ u 12:19 sati potvrdila zahvalom. Istoga dana u 20:56 sati ŽŽ joj je ponovno poslao poveznicu na članak portala „Reporter“ o mogućoj tužbi protiv portala „Muralist“ te je upitao bi li svjedočila na sudu ukoliko do postupka dođe. Budući da navedena poruka nije uspješno dostavljena, u 20:57 sati ponovno je poslao istu poveznicu i ponovio pitanje o mogućem svjedočenju. Iz navedene komunikacije stoga proizlazi da je ŽŽ bio u izravnom kontaktu s osobom koja je dostavila informacije za objavu, da je bio upoznat s njezinim izričitim zahtjevom za zaštitom identiteta te da je, nakon njezina upozorenja, izmijenio objavljeni sadržaj radi uklanjanja podatka koji je mogao dovesti do njezine identifikacije. Iz nastavka komunikacije, točnije tehničke potvrde proizlazi da posljednja poruka nije mogla biti dostavljena na navedenu e-mail adresu, odnosno da adresa više nije postojala ili nije bila dostupna.

26. Uvidom u članak „Župan NŽ Poručuje „Liječnici nisu jedan posto zaposlenika, oni su srce bolnice”” objavljen 25. siječnja 2025. utvrđeno je da se u istom navodi da je župan [adresa] NŽ na izvanrednoj konferenciji za novinare oštro kritizirao stanje u Županijskoj bolnici Čakovec, osobito odlazak deset kirurga specijalista i subspecijalista, koji je ocijenio ozbiljnom krizom zdravstvenog sustava te je istaknuo potrebu hitnog rješavanja situacije i zaštite zdravstvene skrbi za građane Međimurja.

27. Iz članka „Koliko vrijede duševne boli političara IŽ” razvidno je da je tuženik na svojim stranicama komentirao tužbu III. tužitelja protiv tuženika kao udruge koja je izdavač portala, pri čemu se III. tužitelj predstavlja kao liječnika i politički angažiranu osobu te iznosi vrijednosno negativne ocjene o njegovu političkom djelovanju i osobnosti. U članku se navodi da III. tužitelj potražuje nekoliko tisuća eura na ime materijalne štete i duševnih boli zbog objavljenog sadržaja, a tuženik pritom propituje osnovu i način utvrđivanja takve naknade, osobito s obzirom na protek vremena između objave spornog članka i podnošenja tužbe.

28. Iz članka objavljenog na portalu ''eMedjimurje.hr'' dana 4. lipnja 2025. "NOVI VIJEĆNIK Dr. IŽ, bivši ravnatelj ŽB Čakovec: “U Skupštini ću se boriti za našu bolnicu”, proizlazi da je bivši ravnatelj čakovečke bolnice dr. IŽ na lokalnim izborima postao novi vijećnik u Skupštini Međimurske županije i Gradskom vijeću Grada Čakovca, gdje se planira boriti za međimurski zdravstveni sustav i županijsku bolnicu.

29. Iz članka objavljenog na portalu ''eMedjimurje.hr'' dana 22. listopada 2022. "S beličkog aktualca: Što je s kanalizacijom i festivalom krumpira? proizlazi da je vijećnica BŽ pohvalila radove na stazama na groblju u [adresa] te je postavila pitanje hoće li se postaviti nova igrala na tamošnjem školskom igralištu.

30. Uvidom u obavijest Županijske bolnice Čakovec o izboru kandidata za radno mjesto stručni referent od 2. ožujka 2023. utvrđeno je da je Županijska bolnica Čakovec, temeljem provedenog natječaja, izabrala FŽ za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručnog referenta u Ravnateljstvu, uz probni rad do dva mjeseca. Iako je pri zapošljavanju 2023. bila izabrana za radno mjesto stručnog referenta u Ravnateljstvu, iz njezina iskaza proizlazi da je u vrijeme predmetne objave, od listopada 2024., radila na Odjelu pedijatrije.

31. Iz članka objavljenog na portalu ''medjimurski.hr'' dana **.**.2025. " NŽ imenovao BŽ iz [adresa] za novu pročelnicu Službe za poslove župana!" proizlazi da je župan NŽ, nakon provedenog natječaja i odlaska dosadašnje pročelnice, imenovao dotadašnju djelatnicu Službe BŽ iz [adresa] za novu pročelnicu Službe za poslove župana Međimurske županije.

32. Iz članka objavljenog na portalu ''medjimurski.hr'' dana 12. prosinca 2025. "I poslije LŽ: uskoro nova upraviteljica!", proizlazi da je Odbor za izbor i imenovanje predložio Skupštini Međimurske županije da se dosadašnja upraviteljica Međimurske zaklade solidarnosti „Katruža” MŽ razriješi dužnosti, a da se na njezino mjesto imenuje nova pročelnica Službe župana BŽ.

33. Iz članka objavljenog na web-stranici ''radio1.hr'' dana 11. lipnja 2025.: "Održana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća Grada Čakovca, VŽ i dalje predsjednik Vijeća", proizlazi da su IŽ i FŽ izabrani za vijećnike Gradskog vijeća Grada Čakovca, pri čemu je IŽ izabran s kandidacijske liste NPS-HSLS-HSU i imenovan predsjednikom Odbora za društvene djelatnosti, dok je FŽ izabrana s liste SDP-MDS kao zamjena za mandat zamjenice gradonačelnice ŠŽ te je položila vijećničku prisegu.

34. Iz ''Sastav gradskog vijeća'' na službenoj web-stranici Grada Čakovca: https://www.cakovec.hr/sastav-gradskog-vijeca/ proizlazi da su IŽ i FŽ članovi Gradskog vijeća Grada Čakovca za mandatno razdoblje 2025. – 2029., pri čemu je IŽ predsjednik Kluba gradskih vijećnika NPS-HSLS-HSU, dok je FŽ predsjednica Kluba vijećnika SDP-a.

35. Iz članka objavljenog na portalu ''reporter.hr'' dana 11. lipnja 2025. "GRADSKO VIJEĆE Sjednicu je predvodio IŽ...", proizlazi da je IŽ **.**.2025. predsjedao sjednicom Gradskog vijeća Grada Čakovca do izbora predsjednika Vijeća, dok je FŽ sudjelovala u radu Gradskog vijeća kao novoizabrana gradska vijećnica.

36. Iz Zapisnika s konstituirajuće i radne sjednice vijeća Grada Čakovca održane dana 11. lipnja 2025. proizlazi da je IŽ kao sljedeći kandidat s liste s najvećim brojem glasova predsjedavao sjednicom do izbora VŽ za predsjednika Gradskog vijeća. FŽ je u Gradsko vijeće ušla kao zamjena za ŠŽ, temeljem sporazuma SDP-a i MDS-a, te je na sjednici verificiran njezin mandat i položila je prisegu.

37. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su pojedini tužitelji nakon predmetne objave 2025. preuzeli odnosno nastavili obnašati javne funkcije. Te okolnosti sud cijeni samo u okviru procjene njihova javnog profila i intenziteta posljedica, a ne kao okolnost koja bi retroaktivno određivala dopušteni opseg objave od 29. siječnja 2025.

38. I. tužiteljica BŽ u svom iskazu navela je kako je u siječnju 2025., u vrijeme objave predmetnog članka, bila zaposlena kao pomoćnica pročelnice u Međimurskoj županiji te da je sporni članak vidjela osobno na internetskim stranicama tuženika. Navela je kako je zbog prirode svojeg radnog mjesta pratila objave medija, a o članku su je dodatno obavijestile prijateljice i kolegice s posla. Istaknula je kako je na nju objava članka izrazito negativno utjecala jer nije mogla vjerovati da se o njoj objavljuju, kako navodi, neistinite informacije. Posebno je istaknula da je u članku navedena imenom i prezimenom te optužena da je osobno pozivala djelatnike bolnice da izađu na prosvjed, što smatra potpuno neistinitim. Navela je kako niti na dan prosvjeda, niti prethodnih dana nije kontaktirala Županijsku bolnicu Čakovec niti bilo kojeg njezinog djelatnika, ni službeno ni privatno, već je u isto vrijeme kada se održavao prosvjed sudjelovala na konferenciji za medije u Turističkoj zajednici. Tužiteljica je istaknula kako zbog svojeg radnog mjesta često komunicira s medijima i javnošću te da je ljudi poznaju imenom i prezimenom, zbog čega su joj osobni ugled i povjerenje javnosti iznimno važni. Navela je kako je uvijek vodila računa o svom ugledu te smatra da su joj predmetnim člankom nanesene ozbiljne štetne posljedice jer su o njoj iznesene neistinite tvrdnje. Nakon objave članka imala je osjećaj da je ljudi promatraju s nepovjerenjem te da se pitaju je li ona doista kontaktirala ljude i pozivala ih na prosvjed. Istaknula je kako je zbog članka mjesecima imala problema sa spavanjem, osjećala se uznemireno i pod velikim stresom, a posebno joj je teško bilo i prilikom dolaska na ročište. Navela je kako nije odlazila liječniku, ali je osjećala fizičke posljedice stresa, poput ubrzanog rada srca i općeg lošeg osjećaja, što je utjecalo i na njezino obavljanje posla jer je na posao dolazila vidno nervozna i opterećena. Smatra da je za takvo stanje isključivo odgovoran predmetni članak. Tužiteljica je nadalje iskazala kako se članak nakon objave na internetskim stranicama tuženika proširio i putem Facebook stranice tuženika te grupe „ IPreločanke“, gdje su korisnici mogli komentirati objavu i gdje su se pojavljivali negativni komentari. Navela je kako objavljeni ispravak nije uklonio nastalu štetu niti ga smatra iskrenim, jer je tuženik, prema njezinom mišljenju, samo prepisao i objavio dopis njezinog punomoćnika te se naknadno ispričao, bez stvarne namjere ispravljanja posljedica objave. Posebno je istaknula kako su objavom ispravka objavljeni i njezini osobni podaci, čime joj je također nastala šteta. Tužiteljica je navela kako se trenutno nalazi na radnom mjestu pročelnice Službe za poslove župana Međimurske županije, ali smatra da to napredovanje nema veze s predmetnim člankom, već je posljedica njezinog rada, zalaganja i sposobnosti. Objasnila je da je prethodna pročelnica napustila navedeno mjesto, nakon čega je raspisan natječaj na koji se uredno prijavila, prošla testiranje i bila izabrana. Istaknula je kako i unatoč današnjoj funkciji i dalje trpi posljedice objavljenog članka. Navela je kako nakon objave nije bila na bolovanju, već je koristila slobodne dane kako bi se oporavila i „došla k sebi“ nakon nastale situacije. U danima nakon objave bila je izložena stalnim pitanjima ljudi iz okoline o tome je li doista učinila ono što joj se u članku stavljalo na teret, dok je kod osoba s kojima nije bila u neposrednom kontaktu osjećala nepovjerenje kroz njihove poglede i ponašanje. Na pitanja punomoćnika tužitelja navela je kako je nakon objave članka osjećala tjeskobu i stres prilikom odlaska na posao, ali i prilikom privatnih okupljanja. Istaknula je kako je članica političke stranke Nezavisna platforma Sjever, ali da u vrijeme objave članka, kao ni danas, nije obnašala nikakvu političku funkciju. Navela je da je od 2013. do 2025. bila vijećnica u Općinskom vijeću Općine Belica. Iskazala je i kako joj nije bilo poznato kakvo je bilo stanje u Županijskoj bolnici Čakovec u vrijeme objave članka jer nije bila zaposlenica navedene ustanove. Navela je kako je postupala po radnim nalozima župana GŽ isključivo u okviru poslova Međimurske županije i drugih županijskih upravnih tijela, a ne u odnosu na djelatnike bolnice. Potvrdila je kako joj je poznato da je župan održao konferenciju za medije na kojoj je komentirao stanje u bolnici vezano uz upravljačka prava, ali joj nije poznato da bi župan kontaktirao djelatnike bolnice. Istaknula je kako joj je poznato da je tema Županijske bolnice Čakovec bila predmet interesa medija i javnosti, ali smatra da javnost treba biti informirana putem istinitih i provjerenih informacija, a ne putem neistinitih tvrdnji. Zaključno, tužiteljica je navela kako smatra da je predmetnim člankom teško narušen njezin osobni i profesionalni ugled, da je zbog njega pretrpjela značajne emocionalne i psihičke posljedice te da kasnije profesionalno napredovanje ne znači da šteta nije nastala niti da posljedice objave nisu postojale.

39. II. tužiteljica FŽ u svom iskazu navela je kako je od 19. listopada 2024. zaposlena kao stručni referent na Odjelu za pedijatriju Županijske bolnice Čakovec. Istaknula je kako je za predmetni članak saznala preko drugih osoba koje su joj ga poslale, a posebno su je pogodila pitanja supruga. Navela je kako joj je u tom trenutku bilo izrazito teško, da je plakala te da je osjećala kako joj je člankom nanesena velika nepravda jer se cijeli život trudila raditi pošteno i za istinu. Tužiteljica je iskazala kako je u vrijeme objave članka bila na svom radnom mjestu u uredu te da su nakon objave uslijedila brojna pitanja kolega i drugih osoba o tome što se događa, je li ono što je napisano istina i kako se uopće našla u takvom kontekstu. Navela je kako je na radno mjesto stručnog referenta izabrana putem javnog natječaja te da su kolege na poslu bile iznenađene i u nevjerici, pri čemu su je pojedini propitivali jesu li navodi iz članka točni. Istaknula je da su tvrdnje iz članka neistinite te da nikada nije vršila pritisak ni na koga niti je ikoga pozivala ili nagovarala na sudjelovanje u prosvjedu. Smatra da joj je objavom predmetnog članka narušen ugled i povjerenje koje je imala među kolegama i u radnom okruženju. Navela je kako je nakon objave članka tijekom idućih godinu dana od strane uprave bolnice bila premještana s odjela na odjel, što smatra posljedicom predmetne objave. Istaknula je da je u tom razdoblju bila pod velikim stresom, da je s nelagodom odlazila na posao i da nije mogla spavati. U privatnom životu bila je rastresena, što je primijetio i njezin suprug te ju je nekoliko puta upozoravao na takvo stanje. Navela je i da je doživljavala podrugljive komentare kroz šalu, pri čemu su je pojedinci povezivali s događajem iz članka, odnosno tvrdnjama da je pozivala ljude na prosvjed i prijetila im. Naglasila je kako u tjednu koji je prethodio prosvjedu nije davala nikakve upute niti naloge drugim djelatnicima da izađu na prosvjed. Tužiteljica je dalje iskazala kako je predmetni članak vidjela na internetskim stranicama tuženika i na Facebook stranici tuženika. Nije joj poznato koliko tuženik ima pratitelja, ali je navela da joj je poznato kako se članak brzo proširio i bio dostupan velikom broju ljudi. Smatra da je članak dovoljno dugo bio dostupan javnosti te da su ga pojedine osobe spremale putem snimki zaslona. Navela je kako je vidjela komentare na Facebooku, što ju je dodatno potreslo. Istaknula je kako nikada nije imala loš razgovor, a kamoli sukob s ravnateljem bolnice Ž. Tužiteljica je navela kako objavljeni ispravak nije neutralizirao štetne posljedice članka, već je prema njezinom mišljenju prouzročio dodatnu štetu jer su objavljeni njezini osobni podaci koji su postali dostupni javnosti. Istaknula je kako je nitko od novinara tuženika nije kontaktirao niti prije niti nakon objave članka radi provjere točnosti navoda iz elektroničke poruke na kojoj se članak temeljio. Navela je kako se bojala za svoje radno mjesto jer je ekonomist po struci i zbog dobi nije željela riskirati gubitak zaposlenja, pa stoga nije koristila ni bolovanje niti slobodne dane. Istaknula je kako su kolege primijetile da je nakon objave bila odsutna u smislu da je bila zamišljena, šutljiva i psihički opterećena. Smatra da je upravo predmetni članak bio isključivi uzrok njezinog lošeg psihičkog stanja. Navela je kako i dalje radi kao ekonomski stručni radnik na Odjelu pedijatrije. Istaknula je da je članica političke stranke SDP već 25 godina, ali da u vrijeme objave članka nije obnašala nikakvu političku funkciju. Objasnila je kako je vijećnica u Gradskom vijeću Grada Čakovca postala tek u svibnju 2025., odnosno nakon objave spornog članka, i to kao zamjena vijećnice ŠŽ koja je preuzela funkciju zamjenice gradonačelnice. Naglasila je da nije izabrana izravno glasovima birača te smatra da je predmetni članak možda utjecao na to što nije izabrana na temelju većeg broja glasova. Navela je kako smatra da njezin ugled nije u potpunosti obnovljen te da je i dalje dio ljudi povezuje s neistinitim informacijama iz članka. Također, iskazala je i kako prije 2025. nije sudjelovala na izborima za vijećnicu Gradskog vijeća, niti je u vrijeme objave članka radila u Ravnateljstvu bolnice. Potvrdila je da je nakon izbora postala predsjednica kluba vijećnika. Navela je kako se prvi puta kandidirala na izborima 2020., ali do svibnja 2025. nije obnašala nikakvu političku funkciju jer zbog svojeg radnog mjesta nije mogla biti na takvoj funkciji. Dodala je kako ju je stranka prijavljivala na lokalne i nacionalne izbore, ali je te prijave morala povući zbog prirode posla. Također je navela da je članica gradskog odbora SDP-a već 15 godina, ali bez posebne funkcije. U odnosu na stanje u Županijskoj bolnici Čakovec u vrijeme objave članka, tužiteljica je navela kako je radila na četvrtom katu, na Odjelu pedijatrije, te da joj stanje u bolnici nije bilo poznato osim onoga što je čula u prolazu među djelatnicima. Istaknula je kako je uredno obavljala svoj posao i odlazila kući te nije vodila nikakve dodatne razgovore vezano uz stanje u bolnici. Navela je kako joj nije bilo poznato jesu li se u siječnju 2025. održavali prosvjedi ili štrajkovi djelatnika bolnice, osim jednog prosvjeda za koji zna da je održan 27. siječnja 2025. Istaknula je kako taj prosvjed nije komentirala s drugim djelatnicima bolnice. Zaključno, tužiteljica je navela kako joj je poznato da su mediji izvještavali o stanju u bolnici, ali smatra da to ne opravdava objavu neistinitih informacija. Objasnila je kako nije tražila liječničku pomoć jer bi je, prema njezinom mišljenju, liječnik uputio na bolovanje, što nije željela zbog straha za radno mjesto i mogućih negativnih posljedica. Istaknula je kako ni u ranijim situacijama nije odlazila liječniku upravo zbog straha od gubitka zaposlenja ili premještanja na drugo radno mjesto. Na kraju je naglasila kako je autor članka mogao kontaktirati nju i provjeriti točnost navoda prije same objave.

40. III. tužitelj IŽ u svom iskazu naveo je da u vrijeme objave predmetnog članka više nije obnašao funkciju ravnatelja Županijske bolnice Čakovec, budući da je njegova smjena nastupila u listopadu 2024., već je radio kao liječnik specijalist pedijatar na Odjelu pedijatrije. Istaknuo je da je u trenutku objave članka obavljao vizitu nad oboljelom djecom kada je počeo primati brojne poruke kolega, poznanika i drugih osoba koje su mu slale poveznice i snimke zaslona spornog članka. Naveo je da je o objavi odmah obavijestio svoju obitelj kako bi ih pripremio na moguće reakcije drugih ljudi te ih uvjeravao da nema nikakve veze s navodima iz članka. Posebno ga je pogodilo što ga se u članku povezivalo s organiziranjem prosvjeda, vršenjem pritiska na djelatnike bolnice i iznošenjem neprimjerenih izjava o tadašnjem ravnatelju Županijske bolnice Čakovec, ističući da su ti navodi neistiniti. Naveo je da je s tadašnjim ravnateljem Županijske bolnice Čakovec imao korektan i profesionalan odnos, kao i odnos međusobnog poštovanja, bez ikakvih sukoba, te da nakon prestanka obnašanja funkcije ravnatelja nije poticao nikakve sukobe niti djelovao protiv bolnice, već mu je uvijek bila na prvom mjestu njezina dobrobit. Istaknuo je da su ga objavljeni navodi snažno uznemirili, kao i njegovu obitelj, djecu, roditelje i suprugu. Objasnio je da njegov posao zahtijeva visoku razinu koncentracije i donošenje odluka o kojima ovise životi i zdravlje djece, zbog čega su stres, uznemirenost i smanjena koncentracija koje je osjećao nakon objave članka dodatno otežavali njegovo svakodnevno funkcioniranje. Naveo je da je osjećao ubrzano lupanje srca, bolove u trbuhu i druge tjelesne simptome povezane sa stresom, a takvo stanje trajalo je danima nakon objave te bi se ponovno pojavljivalo kada bi ga netko podsjetio na predmetni događaj. Istaknuo je da je zbog objavljenog članka bio izložen negativnim reakcijama okoline, da su ga ljudi povezivali s prosvjedom i označavali kao pobunjenika, zbog čega se morao stalno opravdavati. Naveo je da su pojedinci pokušavali predmetnu situaciju prikazati kao šalu na njegov račun, čime je dodatno bio povrijeđen njegov ugled. Istaknuo je da je dolazio na posao s nelagodom i grčem, ponekad izbjegavajući ulazak na uobičajeni ulaz kako ne bi susretao veći broj ljudi. Naveo je da je smatrao kako je objavom članka narušeno povjerenje ravnatelja bolnice prema njemu, osobito jer je nakon objave u dva navrata morao davati očitovanja o tome ima li veze s određenim informacijama koje su se pojavile u medijima, iako se od drugih kolega nisu tražila takva očitovanja. Tužitelj je naveo da se nije obraćao liječniku niti koristio bolovanje jer je smatrao da se kao profesionalac mora sam nositi sa situacijom te da bi njegovo odsustvo s posla negativno utjecalo na pacijente. Pomoć i podršku pružili su mu članovi obitelji. Istaknuo je da ga autor članka prije objave nije kontaktirao radi provjere točnosti navoda, niti mu je omogućio da se očituje o informacijama koje su objavljene. Naveo je i da je nakon predmetnog članka objavljen još jedan članak u svibnju 2025. u kojem ga se ponovno prikazivalo kao pobunjenika protiv novog ravnatelja i člana stranke, što je također osporio. Istaknuo je da nije član nijedne političke stranke, da je prije desetak godina istupio iz HDZ-a te da u vrijeme objave članka nije obnašao nikakvu javnu funkciju. U odnosu na svoj javni angažman naveo je da je prije izbora za ravnatelja bio izabran za vijećnika u Županijskoj skupštini Međimurske županije, ali tu funkciju nije mogao obavljati zbog nespojivosti s funkcijom ravnatelja bolnice. Naveo je da je tek od svibnja 2025. vijećnik u Skupštini Međimurske županije i predsjednik kluba vijećnika u Gradu Čakovcu. Istaknuo je da se njegovo radno mjesto nakon objave članka nije promijenilo te da i dalje radi isti posao liječnika specijalista pedijatra kao i u vrijeme objave članka, zbog čega smatra da kasniji politički angažman ne znači da šteta nije nastala. Također je naveo da je predmetni članak došao do šire javnosti, uključujući nacionalne medije i Ministarstvo, zbog čega su ga kontaktirali brojni novinari. Istaknuo je da je i prije objave pratio objave tuženika te vjerovao u njihovu vjerodostojnost, zbog čega ga je posebno razočaralo što je objavljena informacija bila, prema njegovom mišljenju, neistina. Naveo je da je vidio negativne komentare na Facebooku, ali da nije sam dodatno komentirao slučaj niti privlačio pažnju javnosti putem drugih medija ili društvenih mreža, osim izjave za portal eMedjimurje nakon izbora u kojoj je istaknuo da će se i dalje zalagati za bolnicu. U odnosu na stanje u bolnici u vrijeme objave članka naveo je da se među zaposlenicima često komentiraju aktualna događanja, ali da on nije razgovore vodio s ciljem poticanja prosvjeda ili stvaranja sukoba, već je, naprotiv, pokušavao smirivati tenzije među kolegama. Istaknuo je da nije podržavao prosvjed niti je ikoga pozivao na sudjelovanje u njemu. Smatra da je predmetni članak prouzročio povredu njegovog ugleda, časti i dostojanstva te da objavljeni ispravak nije umanjio štetu, već ju je dodatno povećao jer su u njemu ponovno objavljeni njegovi osobni podaci, a ispriku nije smatrao iskrenom. Zaključno je naveo da je svatko slobodan imati svoje mišljenje, ali da se u konkretnom slučaju nije radilo o mišljenju, nego o neistinitim tvrdnjama koje su mu nanijele štetu, pri čemu je autor članka mogao prije objave kontaktirati njega i provjeriti navode.

41. Sud prihvaća iskaze tužitelja posebice u dijelu u kojem opisuju posljedice objava, odnosno da je objava članka kod njih izazvala osjećaj povrijeđenosti, uznemirenosti i narušavanja osobnog dostojanstva. Posebno se cijeni činjenica da su imenovani i povezani s negativnim radnjama, dostupnost članka putem interneta mogućnost dijeljenja putem društvenih mreža, činjenica da su morali objašnjavati navode iz članka osobama iz svoje okoline. Sud smatra da objava takvog članka prelazi granicu obične neugode te predstavlja povredu prava osobnosti. Navedenim iskazima nedvojbeno je utvrđeno da je nakon objave članka okolina prema I. - III. tužiteljima imala promijenjen odnos i to u negativnom smislu, zbog čega su trpili duševne boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, opsega i jakosti kako su to naveli u svom iskazu, pri čemu se intenzitet i oblik posljedica razlikovao kod svakog od njih.

42. Tuženik u svojstvu tajnika i glavnog urednika Udruge Muralist, iskazao je da je u vrijeme objave predmetnog članka bio tajnik Udruge Muralist te da tu funkciju obavlja i danas. Naveo je da nije politički aktivan niti je član bilo koje političke stranke. Istaknuo je da je ranije osobno pisao članke vezane uz stanje u Županijskoj bolnici Čakovec, među ostalim o dolasku saborskih zastupnica, davanju podrške kirurzima i bivšem ravnatelju IŽ. Potvrdio je da je upravo on osobno objavio sporni članak na portalu Muralist. Objasnio je da kao urednik portala svakodnevno zaprima veći broj elektroničkih poruka, većinom namijenjenih objavi, koje dolaze od različitih subjekata poput trgovačkih društava, sportskih klubova i drugih osoba, te da ih u pravilu objavljuje. Naveo je da je dana 29. siječnja 2025. u 10:44 sati zaprimio elektroničku poruku od osobe koja se predstavila kao AŽ, djelatnica Županijske bolnice Čakovec. Istaknuo je da nakon objave članka provjerio postoji li takva osoba i je li zaposlena u bolnici, ali da prije objave nije provjeravao njezin identitet niti vjerodostojnost dostavljenih navoda jer nije imao razloga sumnjati u autentičnost poruke. Objasnio je da je poruku pročitao, da nije bila dugačka te da je smatrao kako se radi o senzacionalnoj informaciji vezanoj uz aktualno stanje u bolnici, zbog čega je odlučio odmah objaviti članak. Naveo je da je članak objavljen svega nekoliko minuta nakon primitka poruke, odnosno oko 11:00 sati, te da je nakon objave odgovorio osobi koja se predstavila kao AŽ. Istaknuo je da prije objave članka nije provjeravao istinitost navoda iz elektroničke poruke kod tužitelja, Županijske bolnice Čakovec, ravnatelja bolnice, Županije niti župana. Naveo je da nije kontaktirao tužitelje radi njihovog očitovanja niti im omogućio da se izjasne o navodima iz poruke. Objasnio je da je smatrao kako je potrebno odmah informirati javnost zbog tadašnjeg stanja u bolnici koje se, prema njegovom mišljenju, mijenjalo iz sata u sat. Naveo je da ne može potvrditi jesu li navodi iz članka bili istiniti ili ne, budući da ih nije mogao dokazati. Tuženik je iskazao da je nakon objave članka zaprimio mail AŽ u kojem ga je ista zatražila uklanjanje inicijala zbog straha od mogućih sankcija i gubitka posla ukoliko bi se otkrio njezin identitet. Naveo je da ju je kasnije pokušao kontaktirati kako bi provjerio bi li bila spremna svjedočiti pred sudom, nakon čega mu se elektronička poruka vratila s obavijesti da isporuka nije moguća. Istaknuo je da nakon toga nije poduzimao druge radnje kako bi stupio u kontakt s tom osobom, osim što se raspitivao kod informatičara o mogućnosti pronalaska kontakta te kod Županijske bolnice, pri čemu je zaključio da smatra kako osoba AŽ kao djelatnica bolnice ne postoji. Nadalje je naveo da je sporni članak bio objavljen na internetskim stranicama Udruge Muralist svega nekoliko sati, nakon čega je uklonjen, kao i objava na Facebook stranici tuženika. Istaknuo je da mu nije poznato je li netko članak dodatno podijelio ili objavio na drugim stranicama. Naveo je da je objava na Facebooku bila otvorena za komentiranje, ali da komentare nije čitao. Članak je, prema njegovom iskazu, uklonio zbog najave pokretanja sudskog postupka, ali i zato što nije uspio ponovno stupiti u kontakt s osobom koja je dostavila informacije. U odnosu na ispravak objavljen nakon zahtjeva tužitelja, tuženik je naveo da ga je osobno sastavio te da je i ranije objavljivao ispravke na isti način. Istaknuo je da je ispravak objavio prema tekstu koji mu je dostavio odvjetnik tužitelja, uključujući osobne podatke tužitelja. Naveo je da je dio osobnih podataka pokušao ukloniti, ali da je drugi dio ostao objavljen njegovom greškom, odnosno da ga nije anonimizirao niti uklonio. Istaknuo je da nakon toga nije imao dodatnu komunikaciju s punomoćnikom tužitelja u vezi ispravka. Smatrao je da je ispravak objavljen na isti način i na istom mjestu kao i izvorni članak. Tuženik je naveo da osobno nije poznavao tužitelje prije objave članka, ali da mu je bio poznat IŽ kao bivši ravnatelj bolnice, dok su mu tužiteljice bile poznate zbog njihovog političkog angažmana i povezanosti s listama GŽ i SDP-a. Istaknuo je da mu je u vrijeme objave članka bilo poznato gdje tužitelji rade. Naveo je da nije znao koliko je točno posjećena stranica Udruge Muralist, ali da Facebook stranica ima oko 9.000 pratitelja. Smatrao je da je elektronička poruka vjerodostojna jer su osobe i podaci navedeni u njoj stvarni, a sadržaj poruke prema njegovom mišljenju mogao je znati samo netko tko radi u bolnici. Nadalje je iskazao da je prije objave članka znao da se dulje vrijeme govori o stanju u Županijskoj bolnici Čakovec, otprilike mjesec dana, te da su različiti mediji izvještavali o pritiscima na kirurge i događanjima vezanim uz bolnicu. Naveo je da smatra kako je župan NŽ na određeni način pokušavao utjecati na događanja u bolnici putem osoba na koje ima utjecaj, ali je pritom istaknuo da se radi o njegovom osobnom mišljenju temeljenom na onome što su mediji prenosili. Naveo je da mu nije poznato je li župan izravno podržavao prosvjed kirurga, ali smatra da jest. Zaključno je naveo da je smatrao potrebnim pravovremeno obavijestiti javnost o događanjima u bolnici te da je zbog toga objavio članak bez prethodne provjere svih navoda. Istaknuo je da nije koristio naslov iz zaprimljene elektroničke poruke, već je sam odlučio kakav će naslov članka biti. Smatrao je da je postupio u dobroj vjeri, iako nije mogao potvrditi istinitost svih navoda iz članka, te je naveo da je ispravak informacije objavio na istom mjestu i na isti način kao i prvotnu objavu.

43. Iskaz tuženika sud je cijenio s osobitim oprezom, imajući u vidu njegov procesni položaj stranke i činjenicu da je osobno sudjelovao u predmetnim radnjama, pri čemu je njegove navode prihvatio u dijelu u kojem su potvrđeni drugim izvedenim dokazima ili nisu bili sporni, osobito glede načina i vremena pribavljanja informacije te radnji poduzetih prije objave. Iz njegova iskaza proizlazi da prije objave nije provjerio identitet izvora, da nije provjerio navode kod tužitelja, da nije kontaktirao Županijsku bolnicu Čakovec, da nije zatražio očitovanje osoba koje su člankom izravno prozvane. Tuženik je time propustio postupiti s potrebnom razinom profesionalne pažnje koja se očekuje kada se objavljuju ozbiljne optužbe protiv imenovanih osoba. Ujedno, nije mogao potvrditi istinitost navoda iz objavljenog članka.

44. Prema čl. 3. st. 1. i 2. ZM-a jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija, koja obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

45. Odgovornost nakladnika za štetu prouzročenu informacijom objavljenom u mediju normirana je odredbom čl. 7. i 21. st. 1. ZM-a, time da takva šteta može biti imovinska (termin materijalna) – i neimovinska (termin nematerijalna) prema st. 2., da se sukladno st. 3. citirane odredbe na postupak utvrđivanja odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako ZM ne propisuje drugačije.

46. Odredbom članka 7. st. 1. ZM-a propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, st. 2. istog članka propisano je kako osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja, st. 3. istog članka propisano je da osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani, dok je čl. 8. ZM-a propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

47. U čl. 16. st. 1. ZM-a je određeno da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, čast i ugled građana.

48. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZM-a, nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava iz čega slijedi da je objava ispravka ili isprike u smislu čl. 22.st. 1. ZM-a, jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavom informacije, a naknada štete isplatom u novcu može doći u obzir kada, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, objavljeni ispravak i isprika ne predstavljaju dovoljnu naknadu, što je ujedno i smisao propisivanja traženja ispravka kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete isplatom naknade u novcu.

49. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

50. Prema čl. 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

51. U članku 21. st. 4. ZM-a propisani su slučajevi isključenja odgovornosti nakladnika, te nakladnik ne odgovara za štetu i u slučaju ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

52. Člankom 21. st. 6. ZM-a je određeno da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

53. Prema općim pravilima ZOO-a koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

54. Odredbom čl. 1045. st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

55. Odredbom čl. 1046. ZOO-a definirana je šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

56. U postupcima radi naknade štete zbog objave informacije za koju određena osoba smatra da je netočna, odnosno zbog objave vrijednosnog suda za kojeg netko smatra da je neutemeljen, valja voditi računa da se postavlja pitanje ravnoteže dvaju prava istoga ranga, i to prava medija za slobodu izražavanja, sve u svrhu davanja informacija javnosti koje su za određeni dio javnosti mjerodavni, te prava privatnih osoba za zaštitu njihove privatnosti.

57. Iz navedenog je razvidno da se ova dva prava međusobno sukobljavaju. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda. Dakle, svaka osoba ima pravo na zaštitu časti i ugleda, kao Ustavom zajamčenih prava, a zaštita tih prava posebno je još naglašena u čl. 7. st. 1. ZM-a.

58. Pri ocjeni postupanja tuženika sud je uzeo u obzir i standarde slobode izražavanja i slobode medija iz čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske.

59. Naime, Ustavom Republike Hrvatske jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli koja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava javnog priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, kao i da novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. No ni sloboda mišljenja i izražavanja misli nije apsolutna, budući Ustav Republike Hrvatske također svakom jamči poštivanje dostojanstva, ugleda i časti.

60. Člankom 2. i 3. ZM-a proširuje se sadržaj slobode izražavanja misli i slobode medija pa je tako propisano da sloboda medija obuhvaća osobitu slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, a isto tako i autonomnost urednika, novinara i ostalih programskih sadržaja u skladu s pravilima struke. Sloboda izražavanja obuhvaća i objavljivanje informacija koje mogu biti neugodne ili uznemirujuće za pojedince, osobito kada se radi o pitanjima od javnog interesa. Međutim, ta sloboda nije neograničena niti apsolutna.

61. Stoga je u ovom postupku u kojem I. - III. tužitelji potražuju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo kao dijela prava privatnosti, a koja je šteta nastala objavom informacija u medijima, nužno ocijeniti je li u sukobu između navedenog prava I. - III. tužitelja i prava nakladnika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pravo pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava.

62. Dostignuti standardi zaštite kako prava na zaštitu privatnosti s jedne strane, tako i zaštite prava na slobodu izražavanja s druge, a u balansiranju između dvaju sukobljenih prava istog ranga, nameću sudovima određene kriterije koji omogućuju objektiviziranje ocjene o tome koje je od suprotstavljenih prava pretežnije u okolnostima svakog pojedinog slučaja. Riječ je o kriterijima koji su nastali u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (primjerice, Axel Springer SE i RTL Televizija GMBH protiv Njemačke, zahtjev broj 54105/12; Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, zahtjev broj 20981/10 od 17. travnja 2014.), a prihvaćeni su u praksi Ustavnog suda RH (primjerice, U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016., U-III-1898/2018 od 14. studenoga 2019.), kao i praksi domaćih sudova (primjerice ŽS Velika Gorica Gž- 824/18 od 7. studenoga 2019., ŽS Split Gž-906/17 od 2. prosinca 2019.).

63. Tako je prilikom vaganja suprotstavljenih prava načelno nužno voditi računa o doprinosu izražavanja raspravi od javnog interesa, ulozi i funkciji osobe i prirodi aktivnosti koje su predmet objave u medijima, prethodnom ponašanju osoba u pitanju, sadržaju, obliku i posljedicama objavljivanja, okolnostima i kontekstu u kojima su objavljene informacije, metodi kojom su podaci o osobi pribavljeni i njihovoj točnosti, kao i o povredi i težini sankcije. Navedeni kriteriji ujedno predstavljaju smjernice za utvrđivanje postojanja općih pretpostavki odštetne odgovornosti u specifičnim okolnostima profesionalne odgovornosti nakladnika.

64. Sud nalazi da su navodi iz predmetnog članka, s obzirom na svoj sadržaj i način prezentacije, objektivno podobni povrijediti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja te im prouzročiti neugodnosti u svakodnevnom životu i radnom okruženju. U članku se tužitelje konkretno povezuje s postupanjem kojim se djelatnike zdravstvene ustanove navodno pozivalo na sudjelovanje u prosvjedu i s pritiscima na zaposlenike, čime se njihovo postupanje prikazuje u negativnom i kompromitirajućem kontekstu, izazivajući prijekor i propitkivanje ljudi koji ih poznaju o sadržaju i istinitosti informacija.

65. Ljudsko dostojanstvo ima svaki čovjek samim tim što je ljudsko biće. Ono predstavlja osobno pravo svakog čovjeka kao pojedinca i kao člana društvene zajednice, a sadržano je u pravu svakog čovjeka da očekuje i zahtijeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost i da ne umanjuje njegov ugled u društvu. Kada se misli na čast, svaka osoba kao ljudsko biće ima pravo tvrditi da ima čast koja ovisi o njenim vlastitim, moralnim i drugim vrijednostima, dok je ugled percepcija o nekoj osobi i njenim kvalitetama, vrijednostima i zaslugama u društvu.

66. Objektom povrede prava časti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti onih moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegov društveni status, prošlost, znanje, sposobnosti i na druge njegove moralne vrijednosti, s tim da se duševno zdravlje neke osobe ne sastoji samo u duševnim bolima izazvanim štetnom radnjom, već obuhvaća i neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju i sram izazvane povredom, jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj duševnog mira određene osobe i zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika.

67. Pri ocjeni odgovornosti tuženika sud je osobito imao u vidu okolnost da se ne radi samo o iznošenju vrijednosnih sudova ili kritici postupanja osoba koje sudjeluju u javnom životu, već o činjeničnim tvrdnjama koje su podobne za provjeru i koje su izravno povezane s postupanjem konkretnih osoba.

68. Činjenične tvrdnje su iskazi koji se odnose na određene ljudske radnje, događaje, stanja, odnose, pojave i ostale okolnosti koje su nastale u stvarnosti i čija se istinitost, odnosno neistinitost može objektivno utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno, odnosno na jednak način. Bit je činjenične tvrdnje da je ona podložna provjerljivosti i da se njezina točnost, odnosno netočnost može dokazati i objektivno utvrditi. Neistinita odnosno netočna činjenična tvrdnja jest ona tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, koja se nije odigrala ili dogodila ili koja se nije odigrala ili dogodila na način na koji se prikazuje.

69. S druge strane, vrijednosni sudovi su iskazi koji nastaju misaonim procesom i sadržavaju mišljenje, ocjenu ili zaključak o određenom pitanju. Oni izražavaju subjektivno stajalište o ljudskim radnjama, događajima, stanjima, odnosima, osobinama i pojavama o čemu mogu postojati i ostala različita shvaćanja, zbog čega vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Za razliku od činjenične tvrdnje, vrijednosni sud izražava mišljenje koje podliježe ocjenjivanju, ali nikad ne podliježe dokazu istinitosti i o njemu se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinitosti. Tako se za vrijednosni sud ne može reći da je istinit ili neistinit, ali može da je pravilan ili nepravilan. Pri ocjeni dopuštenosti takvog vrijednosnog suda potrebno je uzeti u obzir postoji li dostatna činjenična osnova koja ga podupire te okolnosti i kontekst u kojima je iznesen

70. Sud je stoga pojedinačno ocijenio odlučne navode sadržane u predmetnoj objavi. Navod da su tužitelji pozivali djelatnike na prosvjed predstavlja činjeničnu tvrdnju čija se istinitost može objektivno provjeriti. Jednako tako, činjeničnim tvrdnjama predstavljaju navodi da su pojedini tužitelji vršili pritisak na zaposlenike te sudjelovali u organiziranju odnosno poticanju prosvjeda. Pojedini izrazi kojima se opisano postupanje vrijednosno ocjenjuje, iako po svojoj formi predstavljaju vrijednosne sudove, u okolnostima konkretnog slučaja ne mogu se promatrati neovisno od činjeničnih tvrdnji na kojima se temelje. Kako za takve ocjene nije utvrđena dostatna činjenična osnova, sud ih je cijenio u okviru ukupnog sadržaja objave, imajući u vidu čl. 21. ZM-a i čl. 10. Konvencije.

71. Tuženik nije dokazao da su objavljene informacije bile točne (istinite), niti je dokazao da je prije objave poduzeo potrebne i razumne mjere radi provjere njihove točnosti te radi provjere identiteta izvora. Naprotiv, iz provedenih dokaza ( e-mail komunikacije, iskaza glavnog urednika te iz sadržaja objavljenog ispravka i isprike) proizlazi da je predmetna objava sastavljena i objavljena u vrlo kratkom vremenu nakon primitka informacije, bez prethodne provjere navoda kod tužitelja, Županijske bolnice Čakovec niti druge osobe koje bi mogle potvrditi ili opovrgnuti odlučne navode, odnosno iz drugih relevantnih izvora. Čak štoviše, članak je objavio svega nekoliko minuta nakon primitka poruke. Također, u svom iskazu tuženik nije mogao potvrditi istinitost objavljenih informacija.

72. Sud je cijenio okolnost da je tuženik informacije zaprimio od osobe koja se predstavila kao djelatnica Županijske bolnice te da je poruka sadržavala detaljan opis događaja. Međutim, sama okolnost da je izvor naveo identitet i radno mjesto, odnosno da je informacija bila detaljna, a pri tome imajući u vidu ozbiljnost iznesenih tvrdnji i njihove moguće posljedice za ugled konkretnih osoba, nije dovoljna za zaključak da je autor imao osnovani razlog smatrati istinitima upravo konkretne činjenične tvrdnje koje se odnose na tužitelje.

73. Mediji predstavljaju posebnu društvenu snagu koja ima značajan utjecaj na javni život te time raspolaže važnom društvenom moći. Upravo zbog takvog utjecaja, građani i pravne osobe u odnosu prema medijima često se nalaze u podređenom i neravnopravnom položaju. Stoga mediji imaju posebnu odgovornost poštovati i štititi pravo na privatnost, osobito privatnost osobnog i obiteljskog života.

74. Od medija se zahtijeva postupanje u dobroj vjeri, a koje načelo u novinarstvu zahtijeva da se prilikom objave članka postupa pravično, pošteno i korektno, bez tendencioznosti i senzacionalizma, te koje načelo je iznimno važno za društveni značaj javnih glasila.

75. Po ocjeni suda, novinar postupa u dobroj vjeri ukoliko je poduzeo potrebne korake radi provjere istinitosti sporne informacije, prikupljanjem dostupnih podataka, izjava, dokumenata i sl. što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio. Sud smatra da kada se tuženik rukovodi time da se neka informacija objavi radi bolje informiranosti građana odnosno pravom građana da budu informirani odnosno pravom javnosti da zna da u tom slučaju valja poduzeti sve potrebne i razumne mjere radi provjere istinitosti sporne informacije kako se javnost odnosno čitatelji ne bi doveli u zabludu.

76. Naime, ako se činjenične tvrdnje odnose na pitanje od opravdanog interesa javnosti, od novinara se posebno, u skladu s pravilima njegove profesije, očekuje da poduzme sve potrebne i razumne mjere radi provjere istinitosti informacije, pri čemu opseg i način provjere ovise o prirodi i ozbiljnosti informacije, okolnostima konkretnog slučaja te dostupnosti izvora i drugih sredstava provjere. Ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, provjera može uključivati obraćanje različitim relevantnim izvorima, osobama koje raspolažu odgovarajućim spoznajama o temi o kojoj se priprema izvještavati, kao i, kada je to moguće i primjereno, osobi na koju se informacija odnosi. Ukoliko novinar na temelju tako provedenog istraživanja zaključi da je činjenična tvrdnja istinita, može imati osnovani razlog povjerovati u istinitost informacije iako njezinu istinitost ne može pouzdano dokazati.

77. U ovom slučaju tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti. Nije dokazao da se radi o istinitim informacijama. No, i neovisno o istinitosti spornih tvrdnji, tuženik bi se oslobodio od odgovornosti za objavljeni sadržaj da je dokazao da je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su iznesene činjenice točne te da je poduzeo sve potrebne mjere i radnje za provjeru njihove točnosti, odnosno da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i da je postupano u dobroj vjeri. Naime, autor članka (ni netko drugi iz uredništva) nije provjerio istinitost informacija kod tužitelja, niti je stupio u kontakt s njima bilo usmenim ili pismenim putem. Navedeno pokazuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri.

78. Posebno je značajno postupanje autora spornog članka nakon zaprimanja predmetne e-mail poruke. Iz provedene e-mail komunikacije proizlazi da je autor poruku zaprimio u 10:44 sati, dok je sporni članak objavljen već oko 11:00 sati, dakle svega nekoliko minuta nakon njezina zaprimanja. U tako kratkom vremenskom razdoblju autor nije poduzeo nikakvu radnju usmjerenu na provjeru istinitosti i vjerodostojnosti navoda iz poruke. Nije kontaktirao pošiljateljicu radi provjere ili razjašnjenja navedenih činjenica. Umjesto toga, pošiljateljici je tek povratno javio da je članak objavljen. Pri tome je osobito značajno da je autor, nakon zaprimanja e-mail poruke, imao mogućnost poduzeti sasvim jednostavne radnje radi provjere navoda. Mogao je od pošiljateljice zatražiti podatke o njezinu identitetu, okolnostima u kojima je došla do predmetnih informacija, dodatno pojašnjenje navoda, kao i kontakt podatke radi neposredne komunikacije i provjere vjerodostojnosti zaprimljenih tvrdnji. Takvo postupanje, prema ocjeni ovog suda, nije bilo dostatno s obzirom na ozbiljnost i narav iznesenih tvrdnji, osobito imajući u vidu da su se iste odnosile na konkretno imenovane osobe i bile takve prirode da su objektivno mogle štetiti njihovu ugledu. Stoga se ne može prihvatiti da je autor prije objave postupao uz potrebnu razinu profesionalne pažnje i dobre vjere, jer je odlučujuću činjenicu za objavu prihvatio na temelju jedne, prethodno neprovjerene e-mail poruke, a da pritom nije poduzeo ni osnovne radnje provjere.

79. Uz to valja imati u vidu da naslov predmetnog članka nije preuzet iz sadržaja elektroničke poruke koju je urednik zaprimio od izvora, već ga je urednik samostalno oblikovao prilikom objave članka. Stoga sadržaj i način formuliranja naslova nisu posljedica isključivo prenošenja navoda iz zaprimljene poruke, već predstavljaju rezultat odluke tuženika o tome na koji će način predmetne informacije biti predstavljene javnosti. Sam naslov predstavlja prvi i istaknuti dio objave kojim se čitatelju određuje njezin osnovni sadržaj i usmjerava njegovo razumijevanje daljnjeg teksta.

80. Ovaj sud ne smatra da je prije svake objave nužno prethodno kontaktirati svaku osobu na koju se informacija odnosi. Međutim, u konkretnim okolnostima, s obzirom na ozbiljnost i određenost tvrdnji, činjenicu da su tužitelji poimenično označeni, da je izvor bio anoniman prema javnosti i da je cijeli članak objavljen na temelju jedne poruke, izostanak bilo kakvog pokušaja provjere kod osoba na koje se navodi odnose predstavlja relevantnu okolnost pri ocjeni profesionalne pažnje. Nije odlučno samo to što tuženik nije kontaktirao tužitelje, nego što nije proveo nikakav drugi neovisni oblik provjere, iako se radilo o konkretnim, ozbiljnim činjeničnim tvrdnjama koje su izravno mogle narušiti njihov ugled.

81. Sud je prihvatio navode tuženika da se u konkretnom slučaju radilo o temama od javnog interesa, konkretno da je stanje u Županijskoj bolnici Čakovec predstavljalo pitanje od interesa za javnost. Međutim, javni interes odnosio se na stanje u javnoj zdravstvenoj ustanovi, odnose unutar ustanove i postupanje odgovornih osoba. Postojanje javnog interesa za temu ne znači automatski postojanje javnog interesa za svaku tvrdnju o svakoj osobi koja se u vezi s tom temom spominje. To je osobito važno za ravnotežu čl. 10. Konvencije i prava na ugled. Drugim riječima, može biti od javnog interesa govoriti o stanju u bolnici, odlasku liječnika, prosvjedu, političkom utjecaju, ali iz toga još ne proizlazi da je dopušteno bez dostatne provjere objaviti konkretnu tvrdnju da je određena osoba pozivala zaposlenike na prosvjed, vršila pritisak ili sudjelovala u određenim radnjama. Sama okolnost da je tema od interesa za javnost ne daje automatski nakladniku pravo na iznošenje neistinitih i neprovjerenih činjeničnih tvrdnji kojima se vrijeđa čast i ugled tužitelja, odnosno kojima se konkretne osobe označavaju kao sudionici društveno neprihvatljivih postupanja, niti ga oslobađa obveze postupanja s dužnom novinarskom pažnjom u smislu čl. 21. st. 4. ZM-a. Samo postojanje javnog interesa ne oslobađa nakladnika obveze da pri objavljivanju činjeničnih tvrdnji postupa s odgovarajućom profesionalnom pažnjom i da, u razumnim granicama, provjeri njihovu točnost kao i vjerodostojnost konkretnog izvora. Potreba javnosti da bude informirana mora biti ostvarena uz poštovanje prava pojedinaca na zaštitu ugleda.

82. Budući da tuženik prije objave nije postupao s potrebnom pažnjom niti je poduzeo odgovarajuće mjere radi provjere navedenih informacija, sama okolnost da se članak odnosio na temu od javnog interesa nije dostatna za isključenje njegove odgovornosti za povredu prava osobnosti tužitelja. Sloboda izražavanja, naime, ne podrazumijeva pravo na iznošenje neprovjerenih činjeničnih tvrdnji kojima se zadire u druga zaštićena prava, pa tako ni u pravo na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, koje je takvim iznošenjem navoda u konkretnom slučaju povrijeđeno.

83. U konkretnom slučaju, tužitelji u vrijeme predmetne objave nisu obnašali javne dužnosti u opsegu koji bi sam po sebi opravdavao bitno šire granice dopuštene kritike, pri čemu je stupanj njihove javne izloženosti bio različit. Međutim, i kod osoba koje imaju status javne osobe ili su javno eksponirane, šire granice dopuštene kritike odnose se prvenstveno na kritiku njihova javnog djelovanja, a ne daju pravo na objavljivanje neprovjerenih činjeničnih tvrdnji

84. Točno je da se od javnih osoba očekuje veći stupanj tolerancije kada se iznose kritike o njihovom radu i ponašanju, međutim, ono što je u spornom članku izneseno, imajući u vidu narav i težinu konkretnih činjeničnih tvrdnji, način na koji su pribavljene i provjerene te njihov učinak na ugled tužitelja, a osobito jer tuženik nije dokazao postojanje činjenične osnove i druge okolnosti koje bi, u konkretnom slučaju, opravdavale takvo zadiranje u prava osobnosti tužitelja, premašuje granice dopuštenog izražavanja.

85. Sud naglašava kako se iz statusa javne osobe ne može izvesti zaključak o potpunom gubitku prava na zaštitu osobnosti, časti i ugleda zajamčenih čl. 35. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Eventualni javni status ne daje mediju slobodu iznošenja neprovjerenih činjeničnih tvrdnji.

86. Imajući u vidu vodeće načelo iz predmeta ESLJP-a Lingens protiv Austrije, točno je da javne osobe i političari moraju pokazati veći stupanj tolerancije na javnu kritiku, provokativne stavove i oštre vrijednosne sudove vezane uz njihov rad. Ipak, valja uspostaviti jasnu pravnu distinkciju između vrijednosnih sudova (mišljenja i kritika koje ne podliježu dokazivanju) i činjeničnih tvrdnji. Status javne osobe ne daje medijima pravo na iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnji niti ih oslobađa obveze postupanja s dužnom novinarskom pažnjom u smislu čl. 21. ZM-a. U situaciji kada se o javnim osobama objave neprovjerene ili u potpunosti netočne činjenične navode koji izravno narušavaju njihov ugled, šira granica dopuštene kritike ne može služiti kao opravdanje za povredu prava osobnosti.

87. Sud je pri ocjeni dopuštenih granica medijskog izražavanja u smislu čl. 10. Konvencije uzeo u obzir i stupanj javne izloženosti svakog od tužitelja u vrijeme predmetne objave, dana 29. siječnja 2025. Pritom nije prihvatio tvrdnju da bi sam rad u javnoj ustanovi ili obavljanje poslova povezanih s javnim sektorom značilo gubitak prava na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva. Činjenica da je netko zaposlen u javnoj ustanovi sama po sebi ne znači da je javna osoba.

88. U odnosu na I. tužiteljicu BŽ, iz izvedenih dokaza proizlazi da je u to vrijeme obavljala poslove pomoćnice pročelnika u Međimurskoj županiji te bila dugogodišnja vijećnica Općinskog vijeća Općine Belica, zbog čega je bila osoba s određenim stupnjem javne izloženosti, osobito u pitanjima povezanima s obnašanjem javnih poslova. Okolnost da je nakon predmetne objave imenovana pročelnicom Službe za poslove župana Međimurske županije ne može utjecati na ocjenu dopuštenosti predmetne objave, budući da se radi o okolnosti nastaloj nakon njezina objavljivanja.

89. U odnosu na II. tužiteljicu FŽ, iz provedenih dokaza proizlazi da u vrijeme objave spornog članka nije obnašala izabranu javnu dužnost, već je bila zaposlena u Županijskoj bolnici Čakovec. Okolnost njezina članstva u političkoj stranci i eventualnog sudjelovanja u stranačkim aktivnostima može se uzeti u obzir pri ocjeni njezina stupnja javne izloženosti samo u mjeri u kojoj je dokazano da se radilo o stvarnom, javno prepoznatljivom i za predmet objave relevantnom političkom angažmanu. Sama činjenica članstva u političkoj stranci, bez utvrđenja konkretnog javnog djelovanja i njegove povezanosti s objavljenim navodima, nije dovoljna za zaključak da je tužiteljica bila javna osoba u opsegu koji bi opravdavao bitno smanjeni stupanj zaštite njezina ugleda, časti i dostojanstva. Nadalje, vijećnički mandat u Gradskom vijeću Grada Čakovca te funkcija predsjednice Kluba vijećnika, koje je tužiteljica stekla odnosno počela obnašati nakon objave spornog članka i provedenih lokalnih izbora 2025., nisu relevantne za ocjenu njezina stupnja javne izloženosti na dan 29. siječnja 2025. niti mogu retroaktivno proširiti granice dopuštenog novinarskog izvještavanja.

90. III. tužitelj IŽ u vrijeme predmetne objave bio je bivši ravnatelj Županijske bolnice Čakovec, liječnik i osoba koja je i ranije bila prisutna u javnom i političkom životu, zbog čega je njegov stupanj javne izloženosti bio izraženiji, osobito u odnosu na pitanja povezana s radom i upravljanjem javnom zdravstvenom ustanovom. Međutim, njegove funkcije vijećnika Gradskog vijeća Grada Čakovca i člana Županijske skupštine Međimurske županije, kao i funkcije povezane s tim mandatima, koje je stekao nakon lokalnih izbora 2025., nisu relevantne za utvrđivanje granica dopuštenog izvještavanja u odnosu na objavu od 29. siječnja 2025.

91. Slijedom svega navedenog, sud je pri ocjeni dopuštenosti predmetne objave uzeo u obzir različit stupanj javne izloženosti pojedinih tužitelja u vrijeme njezina objavljivanja. Ta okolnost utječe na širinu dopuštene kritike, ali sama po sebi ne određuje granice dopuštenog izvještavanja niti nakladnika oslobađa obveza i odgovornosti koje proizlaze iz članka 10. stavka 2. Konvencije. Osoba koja je javno eksponirana ili obnaša odnosno koja je ranije obnašala javnu ili rukovodeću funkciju, mora prihvatiti šire granice dopuštene kritike svojega djelovanja, osobito kada je riječ o pitanjima od javnog interesa, ali ni takav status ne znači da je dužna trpjeti iznošenje konkretnih činjeničnih tvrdnji kojima joj se pripisuje određeno postupanje bez odgovarajuće činjenične osnove. Stoga je, neovisno o stupnju javne izloženosti pojedinog tužitelja, pri ocjeni predmetne objave potrebno uzeti u obzir je li tuženik za iznesene činjenične tvrdnje imao dostatnu činjeničnu osnovu, kakva je bila narav i pouzdanost izvora na kojima ih je temeljio te je li, postupajući u dobroj vjeri i u skladu s pravilima odgovornog novinarstva, poduzeo mjere provjere koje su se, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, od njega razumno mogle očekivati. Pri tome činjenica da se članak odnosio na temu od javnog interesa ne znači sama po sebi da su sve tvrdnje iznesene u takvom članku zaštićene čl. 10. Konvencije, već je potrebno ocijeniti i činjeničnu osnovu, način pribavljanja i provjere informacija te način na koji su one predstavljene javnosti.

92. U konkretnom slučaju, međutim, tuženik nije dokazao da je u vrijeme objave raspolagao dostatnom činjeničnom osnovom koja bi opravdavala iznošenje predmetnih činjeničnih tvrdnji o postupanju tužitelja. Također nije dokazao da je, s obzirom na narav i težinu tih tvrdnji, prije njihove objave poduzeo razumne i dostupne mjere radi provjere njihove točnosti i vjerodostojnosti. Izvedenim dokazima nije utvrđeno da je tuženik prije objave raspolagao neovisnim dokazima kojima bi bili potvrđeni upravo navodi o konkretnom postupanju I. – III. tužitelja. Sama okolnost da je tuženik zaprimio informaciju od izvora koji je iznio takve tvrdnje nije, bez dodatne provjere njihove činjenične osnove, bila dostatna da bi se predmetni navodi mogli smatrati pouzdano utvrđenim činjenicama. Pri tome sud ne polazi od toga da je tuženik bio dužan otkriti identitet izvora ili postići apsolutnu sigurnost u istinitost svake informacije, već od toga da je, imajući u vidu ozbiljnost konkretnih optužbi i njihov mogući učinak na ugled tužitelja, bio dužan poduzeti razumno očekivane korake radi provjere njihove činjenične osnove, što u konkretnom slučaju nije učinio.

93. Što se tiče objavljenog ispravka i isprike, kako je to i ranije navedeno prema odredbi čl. 22. st. 1. ZM-a, nematerijalna šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava iz čega slijedi da je objava ispravka ili isprike u smislu čl. 22. st. 1. ZM-a, jedan od vidova naknade pretrpljene štete nastale objavom informacije, a naknada štete isplatom u novcu dolazi u obzir ukoliko objavljeni ispravak ili isprika ne bi predstavljali dovoljnu naknadu, što je ujedno i smisao propisivanja traženja ispravka kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete isplatom naknade u novcu.

94. Člankom 40. st. 1. ZM-a propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi, a svrha ispravka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Stavkom 3. istog članka propisano je kako se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi, zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Nadalje, prema odredbi čl. 40. st. 4. ZM-a pod pojmom ispravka podrazumijeva se ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji te iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

95. Navedene odredbe daju samo smjernice što se smatra ispravkom informacije, a sud u svakom konkretnom slučaju donosi ocjenu o tome udovoljava li zahtjev za ispravak propisanim općim pravilima (VSRH Rev-2053/14). Šteta uzrokovana objavljenom informacijom naknađuje se najprije na isti način na koji je i uzrokovana – obavještavanjem publike, javnosti istoga medija da informacija nije točna. Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi, ako su informacijom bila povrijeđena njegova prava i interesi. Svrha ispravka je ispravljanje netočne i nepotpune informacije.

96. Članak 41. ZM-a propisuje da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. On ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. U elektroničkim publikacijama ispravak i informacija na koju se odnosi označit će se i povezati linkom.

97. Prema odredbi čl. 46. ZM-a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen ZM-om, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika najkasnije u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka.

98. Pri tome treba napomenuti da objava ispravka često ne eliminira nastalu štetu u potpunosti, jer niti svi čitatelji osnovne informacije ne pročitaju ispravak, a i notorna je činjenica da se o objavljenom ispravku ne raspravlja i ne govori u istoj mjeri, kao o osnovnoj informaciji uslijed koje je nastala neimovinska šteta. Kada bi se naime objavom ispravka neimovinska šteta nastala objavom neke informacije naknadila u svakom slučaju u potpunosti, tada zakonodavac niti ne bi predvidio mogućnost da osoba kojoj je objavom neke informacije povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, kao što u konkretnom slučaju tvrde tužitelji, može zahtijevati od nakladnika isplatu naknade nastale neimovinske štete, tim više što je to pravo uvjetovano prethodnim zahtjevom upućenom nakladniku za objavu ispravka, odnosno isprike, kada ispravak nije moguć. Naprotiv, pravo na naknadu neimovinske štete prosuđuje se prema općim načelima obveznog prava.

99. Javno izgovorena ili napisana riječ objavljena u bilo kojem mediju ostavlja trag te ako nije utemeljena na istinitim informacijama tada bi barem trebala biti iznesena u dobroj vjeri, a ne radi vlastite promocije ili promicanja određenih stavova koji samo uzurpiraju medijski prostor. Korištenje neimenovanih izvora, objava na društvenim mrežama i sličnih nepouzdanih izvora ili izvora koji sa svog aspekta sagledava nastalu situaciju nije u skladu s temeljnim standardima profesionalnog novinarstva u demokratskom društvu. Samo oslanjanje na neimenovani izvor ne isključuje samo po sebi dobru vjeru nakladnika, no u okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu ozbiljnost i određenost objavljenih tvrdnji, njihovu neposrednu usmjerenost prema konkretno imenovanim osobama te činjenicu da prije objave nije provedena nikakva neovisna provjera navoda, takvo oslanjanje nije bilo dostatno za zaključak da je nakladnik postupao u dobroj vjeri. Pojam dobre vjere obuhvaća povod za pisanje, značenje teme napisa sa stajališta opravdanih interesa javnosti da se upozna s tim sadržajem zbog njegova društvenog i javnog značaja, kao i cilj koji autor želi postići.

100. Prema ocijeni suda ispravak i isprika predstavljaju djelomičnu satisfakciju, usprkos tome da je način na koji su objavljeni i sami prouzročili dodatnu štetu objavom osobnih podataka I. - III. tužitelja.

101. Sud je uzeo u obzir činjenicu da je prema iskazu urednika tuženika prilikom objave ispravka ostao objavljen dio osobnih podataka tužitelja, i to njegovom pogreškom. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da objavljeni ispravak nisu doživjeli kao sredstvo kojim je u cijelosti otklonjen negativan dojam nastao prvotnom objavom. 102. Ističe se da zahtjev za ispravak i ne treba imati neku određenu formu, nego je svrha da nakladnik (ovdje tuženik) ispravi dojam (mišljenje čitatelja) koji je ostavio o I.

- III. tužiteljima na temelju svoje sporne medijske objave.

103. Vezano uz to, potrebno je razlikovati sadržaj zahtjeva za ispravak koji je tužitelj dužan dostaviti nakladniku radi ostvarivanja prava iz ZM-a od sadržaja koji je nakladnik odlučio učiniti javno dostupnim. Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Na temelju utvrđenog stanja ovaj sud je stajališta da je zahtjev tužitelja za ispravkom objavljene informacije podnesen sukladno odredbama ZM-a. Činjenica da zahtjev za ispravak, sukladno odredbama ZM-a, mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju podnositelja i ostvarivanje njegova prava ne znači sama po sebi da je objava svih tih podataka bila nužna za ostvarivanje svrhe ispravka, posebno imajući u vidu da je punomoćnik tužitelja izričito naveo tekst zahtjeva bez navođenja osobnih podataka tužitelja. Drugim riječima, istina je da se čl. 41. ZM-a traži objavu ispravka bez promjena i dopuna, ali to ne znači automatski da nakladnik mora javnosti učiniti dostupnim svaki dio pratećeg dopisa koji nije sam tekst ispravka. Svrha objave ispravka jest ispraviti netočnu ili nepotpunu informaciju i omogućiti javnosti da bude upoznata s činjenicama koje bitno dopunjuju ili ispravljaju prvotno objavljene navode, a ne ponovno izlagati osobnu sferu osoba na koje se informacija odnosi.

104. U konkretnom slučaju, objavom cijelog dopisa sa zahtjevom za ispravak zajedno s osobnim podacima I. - III. tužitelja, osobni su podaci učinjeni dostupnima neodređenom broju čitatelja, i to u neposrednoj vezi s prvotnim člankom kojim su tužitelji već bili dovedeni u negativan i kompromitirajući kontekst. Na taj način je identitet tužitelja ponovno povezan s predmetnim događajem, čime je umjesto potpunog prekida njihove javne povezanosti s prvotno objavljenim navodima nastupilo novo izlaganje njihove osobne sfere.

105. Takvo postupanje osobito je značajno jer je do objave osobnih podataka došlo upravo u okviru sadržaja koji je trebao imati korektivnu i reparacijsku funkciju. Ispravak i isprika trebali su smanjiti posljedice prvotne objave, dok je objava dopisa i zahtjeva za ispravak s osobnim podacima tužitelja imala za posljedicu da se uz ispravljeni sadržaj ponovno istaknu njihova imena i drugi osobni podaci. Time je učinak ispravka kao sredstva ublažavanja posljedica prvotne objave bio objektivno umanjen.

106. Sud pritom ne polazi od toga da svaka objava osobnih podataka u okviru novinarskog izvještavanja sama po sebi predstavlja nedopuštenu obradu osobnih podataka, niti se pitanje odgovornosti tuženika može riješiti isključivom primjenom propisa o zaštiti osobnih podataka. Sloboda izražavanja i informiranja, uključujući novinarsko izvještavanje, mora se uskladiti s pravom pojedinca na zaštitu osobnih podataka i privatnosti. Upravo stoga, pri ocjeni dopuštenosti i posljedica takve objave treba voditi računa o njezinoj nužnosti, svrsi i razmjernosti u odnosu na legitimni cilj koji se objavom želio postići.

107. U konkretnom slučaju sud ne nalazi da je za ostvarivanje svrhe ispravka bilo potrebno javno objaviti osobne podatke tužitelja sadržane u njihovu dopisu u opsegu u kojem su objavljeni. Njihova objava nije pridonijela samom ispravljanju spornih činjeničnih navoda niti je bila nužna za razumijevanje sadržaja ispravka, već je predstavljala dodatno javno izlaganje osoba koje su već bile predmet sporne objave. Zbog toga navedenu okolnost sud cijeni kao dodatni element pri procjeni ukupnog intenziteta povrede i kao okolnost koja umanjuje korektivni učinak naknadno objavljenog ispravka i isprike.

108. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, općenito, osim jačine i trajanja duševnih boli koje oštećenik trpi, potrebno je uzeti u obzir i okolnosti pod kojima je došlo do povrede prava, konkretno u ovom slučaju prava na čast i ugled, je li to bilo pred većim brojem ljudi, zatim o običajima sredine u kojoj oštećenik živi, njezinim etičkim i kulturnim poimanjima te specifičnim uvjetima u kojima je došlo do povrede.

109. Sud je u konkretnom slučaju vodio računa o sadržaju i težini objavljenih tvrdnji, načinu i okolnosti njihove objave, broju osoba koje su mogle biti upoznate s objavljenim sadržajem, činjenici da se radilo o internetskom mediju, trajanju dostupnosti sporne objave, položaju svakog od tužitelja u vrijeme objave, posljedicama koje su kod svakog od njih nastupile, činjenici da je članak nakon objave uklonjen te činjenici da je tuženik naknadno objavio ispravak i ispriku, kao i o načinu objave tog ispravka i isprike.

110. Člankom 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, i to nezavisno od naknadne imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade potrebno je voditi računa o jačini i trajanju fizičkih boli, duševnih boli i straha izazvanih povredom, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

111. S obzirom na odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, odluka o visini naknade neimovinske štete ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te je stoga činjenične, a ne materijalnopravne ili postupovnopravne naravi (odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 3346/2019).

112. Pravo na naknadu neimovinske (nematerijalne) štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske, jer se prema čl. 35. Ustava Republike Hrvatske svakom građaninu jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, te će prema sudskoj praksi u primjeni propisa obveznog prava u slučaju povrede tih prava sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi fizičkoj osobi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud treba voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je fizička osoba pretrpjela zbog povrede tih prava.

113. Pravična novčana naknada ima prvenstveno kompenzacijsku i preventivnu, a posredno i satisfakcijsku funkciju. Dok se kompenzacijska i satisfakcijska funkcija pravične naknade fokusiraju na oštećenika i potrebu da se on bar približno dovede u stanje u kojemu je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja štetnih posljedica, dotle preventivna funkcija pravične novčane naknade znači da se pri dosuđenju naknade mora voditi računa i o potrebi ostvarivanja nekih općih, društveno poželjnih interesa i ciljeva jer pravična novčana naknada i njena visina mogu utjecati na ponašanje potencijalnih štetnika budući da se prijetnjom isplate te naknade, kao i njezinom visinom mogu stimulirati potencijalni štetnici da povećaju stupanj pažnje kod obavljanja djelatnosti kojima se može prouzročiti povreda nečijeg prava osobnosti, odnosno kojima je moguće odvratiti potencijalne štetnike od radnji kojima se povrjeđuje pravo osobnosti. Naime, ako je štetnik svjestan da će visina pravične novčane naknade koju će morati platiti zbog povrede nečijeg prava osobnosti biti nerazmjerno manja od dobiti koju će on tom povredom ostvariti tada takva pravična novčana naknada ne može odigrati svoju preventivnu ulogu. To nadalje znači da neće odvraćati štetnike od prouzročenja takvih i sličnih šteta. No, ako je štetnik svjestan da mu se povreda tuđeg prava osobnosti jednostavno "ne isplati" ako će se visinom pravične novčane naknade štetnika spriječiti da ostvari gubitak povredom tuđeg prava osobnosti, tada će ista imati tu prijeko potrebnu preventivnu funkciju. Cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tužitelje nije neosnovano bogaćenje, već način da se tužiteljima omogući materijalna satisfakcija tj. omogućavanje da si novcem dobivenim na ime pretrpljene neimovinske štete priskrbe određena dobra kojima će povratiti narušenu duševnu ravnotežu, odnosno pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time što prije vratili u stanje duševne ravnoteže koje im je narušeno štetnom radnjom. Sasvim sigurno neimovinska, odnosno osobna dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost i ne mogu biti ekvivalent pretrpljenoj šteti već predstavljaju pravičnu naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja.

114. Kako naknada neimovinske štete nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, to je i novčanu naknadu zbog uvrede ugleda i časti potrebno ograničiti samo na iznimno jake napade, koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda osobe.

115. Sud je posebno imao u vidu da se u predmetnom članku nisu iznosile tek općenite ili vrijednosne ocjene o radu tužitelja, već su tužitelji u članku imenovani i povezani s konkretnim postupanjima koja mogu izazvati sumnju u njihov profesionalni integritet i osobnu vjerodostojnost. Takve tvrdnje po svojoj naravi nisu beznačajne jer se odnose na postupanje pojedinca prema drugim zaposlenicima javne zdravstvene ustanove, i upravo zbog svoje određenosti i ozbiljnosti, predstavljaju znatno intenzivniji zahvat u pravo osobnosti od iznošenja dopuštene kritike ili nepovoljnog vrijednosnog suda.

116. Pri ocjeni težine povrede sud je imao u vidu i okolnosti nastanka i objave predmetnog članka. Iz iskaza glavnog urednika tuženika proizlazi da je članak objavljen svega nekoliko minuta nakon primitka elektroničke poruke, bez ikakvog pokušaja prethodne provjere identiteta izvora, bez provjere navoda kod tužitelja, Županijske bolnice Čakovec, ravnatelja bolnice, Županije ili župana, kao i bez omogućavanja tužiteljima da se o navodima očituju. Sam urednik iskazao je da ne može potvrditi jesu li navodi iz članka bili istiniti, budući da ih nije mogao dokazati.

117. Takvo postupanje sud cijeni kao osobito relevantnu okolnost pri određivanju visine naknade, jer su tužitelji imenovani u članku i izravno povezani s ozbiljnim i kompromitirajućim postupanjima, dok prije njihove objave nije provedena dostatna provjera informacija. Sud je također imao u vidu da se radi o internetskoj objavi koja je po svojoj naravi mogla biti dostupna većem broju osoba (putem stranice tuženika i Facebook grupa).

118. Isto tako, sud je pri odmjeravanju naknade uzeo u obzir i okolnosti koje smanjuju potrebu za višom novčanom satisfakcijom, osobito činjenicu da je članak nedugo nakon objave uklonjen s internetske stranice i Facebook stranice te da je tuženik objavio ispravak informacije.

119. Istodobno, sud ima u vidu da je predmetna tema, odnosno stanje i događanja u Županijskoj bolnici Čakovec, nedvojbeno predstavljala temu od javnog interesa, zbog čega tuženiku nije bilo uskraćeno pravo izvještavati o tim pitanjima. Međutim, javni interes za temu ne opravdava sam po sebi objavu neprovjerenih činjeničnih tvrdnji kojima se konkretne osobe dovode u vezu s nedopuštenim ili neprimjerenim postupanjem.

120. Objavljeni ispravak i isprika predstavljaju okolnost koja je mogla djelomično ublažiti trajanje i opseg posljedica prvotne objave, međutim njihov korektivni učinak valja ocijeniti i s obzirom na način na koji su objavljeni, uključujući činjenicu da je uz ispravak objavljen i cjelokupni dopis punomoćnika zajedno sa zahtjevom za ispravak koji je sadržavao osobne podatke tužitelja. Prema ocjeni suda ispravak i isprika nisu u cijelosti otklonili već nastalu neimovinsku štetu. Naime, štetne posljedice objave putem internetskog medija ne moraju prestati samim uklanjanjem članka, osobito kada je sadržaj već bio dostupan čitateljima i kada je mogao biti prenesen ili sačuvan putem snimki zaslona. Stoga sud ne može objavu ispravka i isprike promatrati isključivo kao okolnost koja je išla u korist tuženika i umanjivala nastalu štetu. Način na koji je ispravak objavljen predstavlja okolnost koju je potrebno cijeniti pri ukupnoj ocjeni posljedica predmetne objave, osobito imajući u vidu da su osobni podaci tužitelja time učinjeni dostupnima čitateljima. Takva objava mogla je pridonijeti ponovnom interesu javnosti za osobe navedene u prvotnom članku te je, prema ocjeni suda, predstavljala dodatno zadiranje u njihovu osobnu sferu.

121. Slijedom navedenog, objavljeni ispravak i isprika predstavljaju djelomičnu satisfakciju tužiteljima u odnosu na neistinite navode iz prvotno objavljenog članka, ali njihov učinak nije moguće promatrati izolirano od načina na koji su objavljeni. Činjenica da je uz ispravak i ispriku objavljen i zahtjev za ispravkom s osobnim podacima tužitelja umanjuje njegov korektivni učinak, a navedenu okolnost sud cijeni pri određivanju visine pravične novčane naknade.

122. Navedena okolnost ne predstavlja novu i od prvotne objave potpuno odvojenu štetnu radnju koja bi se u ovom postupku posebno novčano vrednovala, već je sud cijeni kao dio ukupnih okolnosti pod kojima je povreda prava osobnosti nastala i trajala te kao okolnost relevantnu za ocjenu stvarnog korektivnog učinka ispravka i isprike. Sud je svakako vodio računa da je svrha pravične novčane naknade naknada posljedica povrede prava osobnosti, a ne kažnjavanje nakladnika, zbog čega se navedena okolnost uzima u obzir u okviru ukupne procjene jačine i trajanja povrede, dosega objave i posljedica koje su iz nje proizašle.

123. Dakle, sud je utvrdio da je tuženik objavio konkretne činjenične tvrdnje podobne za povredu prava osobnosti tužitelja, da tuženik nije dokazao njihovu istinitost, da nije dokazao da je prije objave poduzeo potrebne i razumne mjere radi provjere njihove točnosti i vjerodostojnosti, da postojanje javnog interesa za temu samo po sebi ne opravdava objavu neprovjerenih činjeničnih tvrdnji te da način objave i sadržaj informacija prelaze granice dopuštenog zadiranja u čast, ugled i dostojanstvo tužitelja. Stoga su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za neimovinsku štetu.

124. Prilikom ocjene visine neimovinske štete sud nije posebno vrednovao samu činjenicu naknadnog profesionalnog ili političkog napredovanja tužitelja kao dokaz nepostojanja štete. Takvo napredovanje može predstavljati jednu od okolnosti pri procjeni posljedica, ali ne dovodi samo po sebi do zaključka da povreda časti, ugleda i dostojanstva nije nastala, osobito kada su tužitelji konkretno opisali reakcije svoje radne i privatne sredine nakon objave, a njihove iskaze sud je u bitnom dijelu prihvatio.

125. Sud je uzeo u obzir i okolnost da tužitelji nakon predmetnog događaja nisu zatražili liječničku pomoć niti su zbog posljedica predmetnog događaja bili na bolovanju. Navedena okolnost sama po sebi ne isključuje postojanje neimovinske štete, niti je odlučna za ocjenu njezina intenziteta, već predstavlja jednu od okolnosti koju je sud cijenio u okviru ukupnih posljedica povrede prava osobnosti tužitelja.

126. Ponovno se ukazuje kako je sud prilikom dosude naknade vodio računa o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

127. Osim navedenih općih kriterija, sud je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i osobne okolnosti svakog pojedinog tužitelja.

128. U odnosu na I. tužiteljicu BŽ, sud je imao u vidu da je u vrijeme objave bila zaposlena kao pomoćnica pročelnice u Međimurskoj županiji te da je zbog prirode svojeg radnog mjesta bila u svakodnevnom kontaktu s javnošću i medijima. U članku je navedena imenom i prezimenom te joj je pripisano da je pozivala djelatnike bolnice na prosvjed, što je ona odlučno osporila, navodeći da s djelatnicima bolnice nije kontaktirala te da je u vrijeme održavanja prosvjeda sudjelovala na konferenciji za medije.

129. Sud je prihvatio njezin iskaz u dijelu u kojem je opisala posljedice objave, budući da je njezin iskaz u tom dijelu životan i sukladan prirodi same objave. Navela je da je nakon objave bila izložena pitanjima i nepovjerenju osoba iz svoje okoline, da je osjećala tjeskobu i stres, da je mjesecima imala poteškoće sa spavanjem te da je zbog stresa i uznemirenosti njezino svakodnevno funkcioniranje bilo otežano. Navela je i da je nakon objave koristila slobodne dane kako bi se oporavila od nastale situacije.

130. Pritom sud nije zanemario činjenicu da je I. tužiteljica nakon predmetne objave profesionalno napredovala te da je naknadno imenovana pročelnicom Službe za poslove župana Međimurske županije. Međutim, navedena okolnost sama po sebi ne znači da predmetnom objavom nije došlo do povrede njezinih prava osobnosti niti da nije pretrpjela neimovinsku štetu, odnosno kasniji profesionalni uspjeh automatski ne isključuje mogućnost postojanja štete. Kasniji profesionalni razvoj predstavlja tek jednu od okolnosti koju sud cijeni pri određivanju intenziteta i trajanja posljedica. Pri ocjeni postojanja i intenziteta povrede prvenstveno su mjerodavne okolnosti koje su postojale u vrijeme kada je štetna radnja poduzeta, odnosno u vrijeme objave predmetnog članka, kao i posljedice koje su iz te objave proizašle – kroz pretrpljeni stres, nesanicu, narušeno povjerenje i sram pred kolegama i obitelji. Okolnost da je nastavila raditi i naknadno profesionalno napredovala sama po sebi ne isključuje postojanje niti intenzitet pretrpljene neimovinske štete.

131. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, osobito težinu objavljenih tvrdnji, način njihove objave, profesionalni položaj I. tužiteljice, dosezanje objave do njezine radne i privatne sredine, opisane posljedice (imenovanje i konkretno prozivanje, radno mjesto povezano s javnošću, pitanja okoline, osjećaj nepovjerenja, mjesece problema sa spavanjem, stres, fizičke simptome, utjecaj na posao, korištenje slobodnih dana, širenje preko Facebooka) te činjenicu naknadne objave ispravka i isprike i uklanjanja izvornog članka, sud ocjenjuje da pravična novčana naknada I. tužiteljici pripada u iznosu od 1.300,00 EUR, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 2.000,00 EUR njezin tužbeni zahtjev neosnovan.

132. U odnosu na II. tužiteljicu FŽ, sud je imao u vidu da je u vrijeme objave bila zaposlena u Županijskoj bolnici Čakovec, na radnom mjestu stručnog referenta na Odjelu za pedijatriju, dakle upravo u ustanovi na čije se stanje i događanja odnosio predmetni članak. Zbog takvog njezina profesionalnog položaja objavljene tvrdnje bile su osobito podobne izazvati posljedice upravo u njezinoj radnoj sredini.

133. Sud je prihvatio njezin iskaz da su nakon objave uslijedila brojna pitanja kolega i drugih osoba o tome što se događa i je li ono što je objavljeno istinito, kao i da su pojedini kolege iskazivali nevjericu i propitivali njezinu povezanost s navedenim događajima. Tužiteljica je opisala i konkretne posljedice u vidu dugotrajnog stresa, poteškoća sa spavanjem, nelagode pri odlasku na posao, psihičke opterećenosti koju su primijetili i njezini kolege, kao i podrugljivih komentara kojima su je pojedinci povezivali s događajima opisanima u članku.

134. Posebno je značajna okolnost da je II. tužiteljica navela kako je nakon objave tijekom duljeg razdoblja od strane uprave bolnice bila premještana s odjela na odjel, što ona povezuje s predmetnom objavom. Iako sud ne može samo na temelju njezina iskaza (bez drugih dovoljno objektivnih dokaza) s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da su navedena premještanja bila isključivo posljedica predmetnog članka, navedenu okolnost cijeni kao dio ukupnog konteksta njezine radne i osobne situacije nakon objave.

135. Sud je pritom imao u vidu i da II. tužiteljica u vrijeme objave nije obnašala političku ni drugu izabranu javnu funkciju. Okolnost da je naknadno, u svibnju 2025., postala vijećnica Gradskog vijeća Grada Čakovca ne može se koristiti za retroaktivno proširivanje granica dopuštenog zadiranja u njezin ugled u trenutku predmetne objave.

136. Imajući u vidu sve navedeno, osobito činjenicu da je II. tužiteljica bila neposredno povezana s ustanovom o kojoj se izvještavalo, intenzitet i trajanje posljedica koje je opisala, reakcije njezine radne i privatne sredine, dostupnost objave putem interneta i društvenih mreža (pitanja kolega, propitivanje istinitosti navoda, narušeno povjerenje u radnoj sredini, stres, nesanica, podrugljivi komentari, Facebook komentari, osobni podaci objavljeni u ispravku, strah za radno mjesto), ali i činjenicu da je sporni članak nakon nekoliko sati uklonjen te da je objavljen ispravak i isprika, sud ocjenjuje da pravična novčana naknada II. tužiteljici pripada u iznosu od 1.350,00 EUR, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 2.000,00 EUR tužbeni zahtjev neosnovan.

137. U odnosu na III. tužitelja IŽ, sud je imao u vidu njegov položaj u vrijeme objave, kada više nije obnašao dužnost ravnatelja Županijske bolnice Čakovec, već je radio kao liječnik specijalist pedijatar na Odjelu pedijatrije. Međutim, činjenica da je prethodno obnašao dužnost ravnatelja javne zdravstvene ustanove predstavlja okolnost zbog koje je predmetna objava bila podobna imati pojačan učinak na njegov profesionalni ugled, osobito jer su mu pripisane radnje povezane s upravljanjem odnosima u istoj ustanovi.

138. Sud je prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem je opisao posljedice predmetne objave. Iz njegovog iskaza proizlazi da je neposredno nakon objave primao brojne poruke kolega, poznanika i drugih osoba koje su mu slale poveznice i snimke zaslona članka, da je o objavi odmah obavijestio obitelj te da je bio izložen negativnim reakcijama i pitanjima o svojoj povezanosti s navodnim događajima. Naveo je i da je zbog objave osjećao stres i uznemirenost koji su, s obzirom na narav njegova liječničkog posla, otežavali njegovo svakodnevno funkcioniranje.

139. Sud posebno cijeni okolnost da je III. tužitelj naveo kako je nakon objave morao davati dodatna očitovanja o svojoj povezanosti s informacijama koje su se pojavljivale u medijima, da je bio izložen negativnim reakcijama okoline te da su ga pojedinci povezivali s prosvjedom i prikazivali kao pobunjenika. Također je naveo da je predmetni članak dospio i do šire javnosti, uključujući druge medije i Ministarstvo, te da su ga kontaktirali brojni novinari.

140. Pri određivanju visine naknade sud je, međutim, uzeo u obzir i činjenicu da III. tužitelj nakon objave nije izgubio svoje radno mjesto niti je došlo do promjene njegovog profesionalnog statusa liječnika specijalista, kao i da je nakon objave nastavio javno djelovati. Navedene okolnosti ne isključuju postojanje povrede prava osobnosti, ali ih sud cijeni pri određivanju njezina intenziteta i trajanja.

141. Uzimajući u obzir težinu i sadržaj objavljenih tvrdnji, raniji profesionalni položaj III. tužitelja, njegovu tadašnju profesionalnu ulogu liječnika, broj i intenzitet reakcija njegove radne i privatne sredine, potrebu davanja dodatnih očitovanja, doseg objave te opisane posljedice na njegov duševni mir i svakodnevno funkcioniranje (brojne poruke i snimke zaslona (screenshotove), reakcije obitelji, negativne reakcije okoline, povezivanje s prosvjedom, označavanje kao „pobunjenika“, nelagodu na poslu, izbjegavanje ulaska na uobičajeni ulaz, dva dodatna očitovanja, kontaktiranje od strane novinara, širenje prema nacionalnim medijima i Ministarstvu), ali i činjenicu da je članak nakon nekoliko sati uklonjen i da je objavljen ispravak i isprika, sud ocjenjuje da pravična novčana naknada III. tužitelju pripada u iznosu od 1.450,00 EUR, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 2.000,00 EUR njegov tužbeni zahtjev neosnovan.

142. Sud je imao u vidu navode III. tužitelja o naknadno objavljenom članku iz svibnja 2025., u kojem se ponovno problematizirao njegov odnos prema događajima u Županijskoj bolnici Čakovec, no međutim sud nije cijenio članak kao samostalnu štetnu radnju niti kao osnovu za povećanje pravične novčane naknade, budući da ona nije predmet tužbenog zahtjeva koji se odnosi na objavu od 29. siječnja 2025. Visinu naknade sud je odredio isključivo prema intenzitetu i trajanju posljedica povrede prava osobnosti nastale predmetnom objavom, uzimajući u obzir okolnosti koje su u postupku utvrđene u odnosu na tu objavu.

143. Zaključno, ukazuje se kako je sud pri individualizaciji naknade imao u vidu da se intenzitet posljedica kod tužitelja razlikovao, ali i da su svima zajedničke okolnosti koje opravdavaju ograničavanje naknade pa tako kratko trajanje izvorne objave, njezino uklanjanje, naknadna objava ispravka i isprike te izostanak objektivnih pokazatelja dugotrajnog narušavanja profesionalnog položaja. Razlike u dosuđenim iznosima stoga ne odražavaju samo vrstu posljedica, nego ukupnost svih okolnosti na strani pojedinog tužitelja.

144. Slijedom svega navedenog, sud smatra da težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade I. tužiteljici u iznosu od 1.300,00 EUR, II. tužiteljici u iznosu od 1.350,00 EUR, a III. tužitelju u iznosu od 1.450,00 EUR. Tako određeni iznosi predstavljaju primjerenu novčanu satisfakciju za utvrđenu povredu časti, ugleda i dostojanstva svakog od tužitelja, uz istodobno uvažavanje svih okolnosti koje su išle u korist tuženika, osobito činjenice da je sporni članak uklonjen nakon nekoliko sati te da je naknadno objavljen ispravak i isprika.

145. U preostalom dijelu, odnosno preko iznosa od 1.300,00 EUR za I. tužiteljicu, preko iznosa od 1.350,00 EUR za II. tužiteljicu i preko iznosa od 1.450,00 EUR za III. tužitelja, tužbeni zahtjev nije osnovan jer prema ocjeni suda intenzitet i trajanje utvrđenih posljedica, kao i sve ostale okolnosti konkretnog slučaja, ne opravdavaju dosudu viših iznosa.

146. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske (nematerijalne) štete I. - III. tužiteljima pripada zakonska zatezna kamata na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga te imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev i to od dana presuđenja odnosno od dana 27. kolovoza 2026. pa do isplate, kako je odlučeno u toč. I. - III. izreke ove presude. Budući da su tužitelji zakonske zatezne kamate zatražili od dana presuđenja, sud im je kamate dosudio u granicama postavljenog zahtjeva od 27. kolovoza 2026. Visina kamatne stope određena je po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

147. O naknadi troškova ovog postupka, sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP- a, budući da su I. - III. tužitelji djelomično uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom s osnova naknade neimovinske štete.

148. Odluka se donosi prema vrijednosti predmeta spora kao i temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25; dalje u tekstu: Tarifa), koja se Tarifa primjenjuje u vrijeme donošenja ove odluke o troškovima postupka (Tbr. 52. toč. 1. Tarife), a prema kojoj je vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 52. toč. 2. Tarife).

149. Trošak I. - III. tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (ukupno neimovinske štete, sve iz postavljenog tužbenog zahtjeva).

150. Tužiteljima nije uvećan trošak za + 10 % + 10 % sukladno Tbr. 36. Tarife obzirom na to da isto uvećanje nisu zatražili.

151. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pa je valjalo uzeti u obzir uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na osnov koji iznosi 100%, a u odnosu na visinu 68,33 %, dakle ukupan uspjeh tužitelja u sporu iznosi 84,165 %, dok uspjeh tuženika u sporu u odnosu na osnov iznosi 0%, u odnosu na visinu 31,67 %, dakle ukupan uspjeh tuženika je 15,835 %, pa oduzimajući tužiteljev uspjeh u sporu kao stranke koja je više uspjela od uspjeha tuženika dolazi se do 68,33 % kao konačan uspjeh tužitelja u sporu.

152. Slijedom gore navedenog I. - III. tužiteljima je valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova – 200,00 EUR (Tbr. 7. toč.1. Tarife), za sastav podneska od 17. srpnja 2025. i 17. travnja 2026., svaki u visini od 100 bodova - 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup na ročišta dana 16. siječnja 2026, 21. svibnja 2026. i 9. srpnja 2026., svaki u visini od po 100 bodova – 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te za pristup na ročište za objavu 50,00 bodova – 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), sve zajedno uvećano za PDV (25%) u iznosu 325,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,23 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 110,00 EUR, odnosno sveukupno 1.788,23 EUR.

153. No uzimajući uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je navedeni trošak odmjeriti u omjeru od 68,33 % te I. - III. tužiteljima dosuditi trošak postupka u iznos od 1.221,90 EUR.

154. Tako ukupno priznati trošak parničnog postupka I. - III. tužitelja iznosi 1.221,90 EUR.

155. Na naknadu troškova je obvezan tuženik koji je izgubio spor po osnovi odgovornosti, dok je samo djelomično uspio u odnosu na visinu zahtjeva, te je odlučeno kao u toč. V. izreke, dok je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova iznad priznatog iznosa, zahtjev I. - III. tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao i toč. VI. Izreke.

156. Tužitelji na dosuđeni iznos troška imaju pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 27. kolovoza 2026. pa do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

157. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Čakovcu, 27. kolovoza 2026.

Sudski savjetnik:

Emanuel Melnjak

Sutkinja:

Valentina Varga Gombar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. punomoćnik tužitelja Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu

2. punomoćnik tuženika Saša Kačer, odvjetnik u Čakovcu