REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu

Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

34550 Pakrac

Posl.br.: Ovr-1290/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Matiji Stokiću, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste DT, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, protiv ovršenice OT, D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetniku Saši Kutnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Jugoslav Puran, iz Bjelovara, radi pravnog sredstva ovršenice u postupku izvansudske ovrhe, 27. kolovoza 2026.,

z a k l j u č i o  j e

Ovršenica OT, D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upućuje se da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice nedopuštenim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenica po punomoćniku podnijela je prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem navodi kako je radi osiguranja naplate potraživanja vjerovnika i prednika ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka ovršenica predniku ovrhovoditelja izdala zadužnicu koja je od strane Javnog bilježnika Miroslava Bračuna iz Slavonskog Broda potvrđena pod brojem: OV- 8578/11 dana 02. svibnja 2011. Sukladno navodima iz ovrhovoditeljeva zahtjeva za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima od 28. travnja 2026. svoje potraživanje i sva prava iz navedene zadužnice ESB d.d. je ustupila ovdje ovrhovoditelju u ožujku 2017. godine. Dana 04. svibnja 2026. godine ovrhovoditelj je na temelju spomenute zadužnice protiv ovršenika podnesao FINA-i zahtjev za izravnu naplatu radi naplate tražbine koja se sukladno specifikaciji ovrhovoditelja sastoji od: 6.290,85 € glavnice, 672,19 € redovne kamate, 3.766,83 € zatezne kamate te 6,64 € troškova pri čemu nije naznačeno razdoblje obračuna kamata kao ni o kakvim se „troškovima“ radi. Ovršenica ističe da je ovrhovoditeljeva tražbina zastarjela. Naime, prije predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu od 04. 05. 2026. prethodni zahtjev podnesen je još 07. travnja 2015. godine. Budući da tražbina koja proizlazi iz zadužnice zastarijeva u roku od najviše 10 godina, a da je između dvije radnje ovrhovoditelja koje prekidaju zastaru proteklo više od 10 godina, to je ovrhovoditeljeva tražbina očigledno u cijelosti zastarjela te ovrhovoditelj više nije ovlašten zahtijevati prisilnu naplatu. Zastara je nedvojbeno nastupila u odnosu na potraživanje redovnih i zakonskih kamata budući da se radi o kamatama kao samostalnom potraživanju koje dospijeva u razdobljima kraćim od godinu dana, te u smislu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima one kao takve zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Pri tome ovršenica ukazuje kako je cjelokupno potraživanje dospjelo najkasnije 2015. godine što potvrđuje činjenica da je prednik ovrhovoditelja ESB d.d. zahtjevom za izravnu naplatu od 02. travnja 2015. godine potraživao naplatu glavnice u iznosu od 6.290,85 € koju sada potražuje i ovrhovoditelj što znači da je cjelokupna glavnica već tada dospjela pa stoga i redovna kamata. U prilog osnovanosti prigovora zastare ovršenica dostavlja presudu VSRH, broj: Rev-87/2022-2 od 12. travnja 2022. iz koje proizlazi da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. zauzeto pravno stajalište koje glasi: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava." Isto tako zastara je nastupila i u odnosu na potraživanje „troškova“ obzirom da se radi o potraživanju koje zastarijeva u roku od 3 ili najviše 5 godina (opći zastarni rok), međutim nejasno je o kakvim se troškovima uopće radi obzirom da zahtjevom od 02. travnja 2015. prednik ovrhovoditelja nije potraživao „troškove“ pa stoga ni ovrhovoditelj nije mogao steći takvo potraživanje. Ovršenica stoga predlaže da ovrhovoditelj dostavi cjelokupnu knjigovodstvenu dokumentaciju – knjigovodstvenu karticu za predmetnu ovršnu ispravu iz koje će biti vidljivo razdoblje dospijeća redovne kamate, obračun zakonske zatezne kamate i na što se odnosi potraživanje „troškova i naknada“, a nakon toga da se radi utvrđivanja visine njegovog potraživanja i osnovanosti prigovora zastare provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Slijedom svega navedenog, ovršenica po punomoćniku predlaže da naslovni sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku ovrhe - izravne naplate kod Financijske agencije temeljem zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Miroslava Bračuna pod brojem: OV-8578/11 od 02. svibnja 2011. po zahtjevu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB:57509775367 od 29. travnja 2026. godine, a podredno, da je sud po osnovama iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. u vezi s čl. 210. Ovršnog zakona uputi na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2. Ovrhovoditelj u podnesku od 02. lipnja 2026. ističe da je za predmetno potraživanje nastupio prekid zastare i to poduzimanjem radnji radi prisilne naplate potraživanja u smislu čl. 241. ZOO. Nesporna je tvrdnja ovršenica kako je predmetna zadužnica javnog bilježnika Miroslava Bračuna, posl. br. OV-8578/2011 od 02. svibnja 2011. godine dostavljena na provedbu FINA-i dana 07. travnja 2015. godine. Iz navedenog također nesporno pošto tako i ovršenica tvrdi, proizlazi da je zastarni rok prvi put prekinut dana 07. travnja 2015.. Međutim, ovršenica pri tome također tvrdi i kako je nastupila zastara predmetnog potraživanja, pri čemu zanemaruje institut prekida zastare. Prije svega, ovrhovoditelj ističe da je zastarni rok počeo teći od otkaza predmetnog Ugovora o kreditu dana 27.veljače 2015. godine. Potom, kao što je ranije navedeno, predmetna zadužnica dostavljena je na provedbu već dana 02. svibnja 2011. godine čime je nastupio prekid zastare. Ovrhovoditelj smatra da je prekid zastare trajao sve do isknjiženja navedenog rješenja o ovrsi, a takav je i stav sudske prakse (Vrhovni sud RH, posl. br. Revd 647/2022-2 od 15.veljače .2023.):

Slijedom navedenog, u ovom slučaju prekid zastarijevanja koji je nastupio podnošenjem zadužnice na naplatu 11. rujna 2012., nije prestao niti je zastara počela ponovno teći 12. rujna 2012. kako to tužiteljica pogrešno zaključuje. To iz razloga jer je Financijska agencija predmetnu zadužnicu, zbog nedostatka sredstava, zavela u redoslijed osnova za plaćanje i ista je sve do isknjiženja koje je Financijska agencija izvršila po službenoj dužnosti 2018., bila zavedena u redoslijedu naplate, pa je cijelo to vrijeme trajao prekid zastare. U tom smislu, ovrhovoditelj je mišljenja da je isknjiženje nastupilo dana 04. kolovoza 2018. godine, sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te predlaže sudu da pribavi točan podatak od FINA-e. Nakon isknjiženja je zastarni rok počeo teći iznova, da bi novim zahtjevom za naplatu od 04. svibnja 2026. godine ponovno nastupio prekid zastare, a pri čemu od ranijeg isknjiženja osnove do novog zahtjeva za naplatu nije protekao desetogodišnji zastarni rok propisan za tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom, sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Ovrhovoditelj u nastavku dostavlja pregled Stanja dugovanja za predmetnu tražbinu, kao vlastiti knjigovodstveni pregled koji sadržava sve relevantne stavke potraživanja, uključujući glavnicu, redovnu kamatu s razdobljem dospijeća, zakonsku zateznu kamatu te troškove i naknade, iz kojeg je razvidna cjelokupna struktura potraživanja koje je predmet ovog ovršnog postupka. Što se tiče prijedloga ovršenice za provođenje knjigovodstveno- financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine potraživanja i osnovanosti prigovora zastare, ovrhovoditelj je s navedenim prijedlogom suglasan te predlaže sudu da imenuje odgovarajućeg stalnog sudskog vještaka financijsko-računovodstvene struke. Ovrhovoditelj ističe kako čl. 223. ZOO-a izričito propisuje da: „Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.“ Iz navedene odredbe nedvosmisleno proizlazi da je zastara sporedne tražbine vezana isključivo uz zastaru glavne tražbine, a ne obratno. Ovrhovoditelj se stoga protivi prigovoru zastare zakonskih zateznih kamata i troškova. Zakonske zatezne kamate i troškovi koji proizlaze iz ovršne isprave (ovdje predmetne zadužnice javnog bilježnika Miroslava Bračuna, posl. br. OV-8578/2011 od 02. svibnja 2011. godine) nisu samostalna tražbina. One su akcesorne naravi i u potpunosti slijede pravnu sudbinu glavnog potraživanja. Sve dok glavna tražbina nije zastarjela, nije zastarjela ni tražbina kamata i troškova koje iz nje proizlaze. Navedeno pravno shvaćanje višekratno je potvrđeno u sudskoj praksi pa se tako u presudi Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1783/2025-3 od 28. siječnja 2025. godine navodi sljedeće: „Naime, prema odredbi čl. 223. ZOO-a propisano je kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Ovo je opće pravilo obveznog prava po kojem zastara glavne tražbine "vuče" i zastaru sa sporednim potraživanjima. Drugim riječima sporedna tražbina kao što su kamate kao akcesorna tražbina dijeli pravnu sudbinu glavne tražbine. To znači da kamata kao sporedno potraživanje nije povremena tražbina u smislu zastare, već zastara kamate teče sve dok ne zastari glavna tražbina na koju se kamata odnosi. U konkretnom slučaju kamata, kao sporedna tražbina iz glavnog potraživanja dosuđenog presudom (ovršnom ispravom) nije samostalna tražbina jer ona proistječe iz ovršne isprave. Na zastaru takve tražbine koja kao sporedna proizlazi iz glavnog potraživanja i slijedi u cijelosti njegovu pravnu sudbinu ne može se primijeniti odredba čl. 233. st. 2. ZOO-a. Stoga je pogrešno navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem se na zastaru tražbine kamata koje proizlaze iz presude i dospijevaju ubuduće primjenjuje trogodišnji rok zastare.“ Nadalje, isto je pravno shvaćanje potvrđeno i u revizijskoj presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 644/2011 od 28. veljače 2012. godine. „U ovom slučaju glavno potraživanje nije prestalo postojati, pa je za ocjenu pitanja zastare spornih kamata mjerodavna odredba čl. 369. ZOO. Prema toj odredbi kada zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne. Budući da glavno potraživanje na koje se odnose sporne kamate nije zastarjelo, to nije zastarjelo niti potraživanje kamata kao sporednog potraživanja. Slijedom navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je potraživanje kamata zastarjelo za razdoblje od 7. rujna 2000. do 8. rujna 2002. i slijedom toga preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kamatama, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu valjalo preinačiti i presuditi kao u izreci.“ Nastavno na ranije izneseno, ovrhovoditelj također ističe da s obzirom da je odredbom čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisan zastarni rok u trajanju od tri godine, te da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu dana 04.05.2026. godine, zasigurno nisu u zastari zatezne kamate koje teku od 04.05.2023. godine pa do isplate, kao i troškovi postupka naplate nakon ovogodišnjeg zahtjeva za istim. U suprotnom, prema shvaćanju ovršenice koja tvrdi da je prošlim zahtjevom za izravnu naplatu od 02. travnja 2015. godine potraživana naplata tada dospjele cjelokupne glavnice pa stoga i svih redovnih kamata, sve zatezne kamate i troškovi (uključujući i buduće i prethodno dospjele) bi protekom razdoblja duljeg od tri godine postali nenaplative budući da su u zastari. Nije moguće da za zatezne kamate i troškove koje počinju teći npr. od 2026. godine već sada nastupa rok zastare premda od 2026. godine nisu protekle tri godine. Iz svega gore navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj (uključujući i ovrhovoditeljevog prednika) bio aktivan u postupku naplate predmetnog dugovanja, te je kroz niz radnji stalno dovodio do prekida zastare, koja također nije nastupila niti za zakonske zatezne kamate i troškove. Stoga ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog ovršenice kao neosnovan.

3. Ovršenica je podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku naplate kod Financijske agencije u korist ovrhovoditelja na temelju Zadužnice koja je od strane Javnog bilježnika Miroslava Bračuna iz Slavonskog Broda potvrđena pod brojem: OV-8578/11 dana 02. svibnja 2011., sve shodno odredbi čl. 210. st. 1. i 2. . Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje u tekstu: OZ) i članka 50. st. 1. toč. 11. navodeći da je nastupila zastara tražbine.

4. Budući je ovrhovoditelj osporio postojanje razloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon izvršenog uvida u sve dokaze priložene u spis od strane ovršenice i ovrhovoditelja sud je uputio ovršenicu da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i to zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.11. OZ shodno odredbi čl. 55. st. 1. OZ, odnosno odlučeno je kao u izreci.

U Pakracu, 27. kolovoza 2026.

S U D A C :

MATIJA STOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ).

DNA:

1/ B2 KAPITAL d.o.o.

Zagreb, Radnička cesta 41

2/ Odvjetnički ured Jugoslav Puran

Bjelovar, Josipa Jelačića 12 – uz podnesak pun. ovrhovoditelja od 02. lipnja 2026. s prilozima