Posl. br. P-813/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], ul. 63 kbr. 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnica zastupa Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci, protiv tužene Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 16. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnica stranaka, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŠG iz [adresa], ul. 63 kbr. 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku, vlasnik za cijelo nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], Žukova, površine 1636 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nekretnina preciznije opisana u izreci ove presude, a koja u naravi predstavlja uređeni maslinik sa dvije poljske kućice, u zemljišnim knjigama suda upisana kao vlasništvo tužene u cijelosti, a koji upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju budući se radi o nekretnini koja je u stvarnom posjedu i vlasništvu tužitelja. Tužitelj je ovu nekretninu stekao u vlasništvo temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog oca DG pod posl. br. O-105/01, pri čemu je otac tužitelja godinama prije svoje smrti ovu istu nekretninu držao u svom kvalificiranom posjedu. Stoga tužitelj smatra da je pravo vlasništva utužene nekretnine stekao dosjelošću, pri čemu je u njen posjed stupio nasljeđivanjem iza smrti svog oca.

1.1. Kako se ODO u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli Građansko upravni odjel povodom zahtjeva tužitelja očitovalo da nema uvjeta za mirno rješenje spora, a tužitelj ima pravni interes da se utvrdi kako je on vlasnik utužene nekretnine, koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem i dosjelošću, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

1.2. U svom odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, a ovo iz razloga što je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se na društvenom vlasništvu može steći pravo vlasništva dosjelošću samo ako su ispunjene točno određene zakonske pretpostavke, a kako se na društvenom zemljištu u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, to se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

1.3. U ovakvim svojim navodima stranke su ustrajale tijekom čitavog postupka.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, identifikacije nekretnina od 27. listopada 2003. izrađene od strane Područnog ureda za katastar Dubrovnik Ispostava u Blatu, PL 4130 za k. o. [katastarska općina] od 27. studenog 2025., Povijesti promjena na katastarskoj čestici od 27. studenog 2025., pregledan je cjelokupni spis ovog suda posl. br. O-105/01, održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka te su u svojstvu svjedoka saslušani GG, JG i HG svi iz [adresa]. Raspravnim rješenjem suda od 16. srpnja 2026. odbijeno je daljnje provođenje dokaza saslušanjem svjedoka NG, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP)). Cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

3. Predmetom spora u ovoj pravnoj stvari je nekretnina koja u naravi predstavlja maslinik sa 30-ak stabala maslina različitog habitusa, pri čemu je prema procjeni suca većina stabala stara oko 40-ak godina, time što na zapadnom dijelu maslinika postoje i dva starija stabla čija je starost procijenjena na 80-ak godina. Osim toga u masliniku zatečena su i dva stabla smokve kao i jedno stablo bajama, a sam maslinik je nepravilnog trokutastog oblika, položen na blago strmom terenu, pa je stoga i formiran po principu terasa tzv. "ogradica". Prema stanju i načinu izgradnje suhozida kojim je ovaj maslinik omeđen zaključuje se da je isti formiran na terenu zasigurno prije više od 80 godina. Maslinik se sastoji od ukupno 6 ogradica, time da u zapadnom dijelu maslinika, odmah do makadamskog puta, postoje dvije ruševne poljske kućice sa urušenim krovom, a prema načinu izgradnje procjenjuje se kako su i one stare više od 80 godina, sve kako je to utvrđeno uviđajem na licu mjesta od 12. svibnja 2026. Prilikom samog uviđaja mjernik vještak identificirao je nekretninu upravo kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što je naveo da je ovaj maslinik sa svoje sjeverne i istočne strane omeđen kamenim suhozidima, dok zapadnu granicu maslinika čini makadamski put koji je napravljen preko predmetne nekretnine. Uvidom u katastarski plan kao i u upis površina u katastarskom operatu, mjernik vještak potvrđuje da stanje na terenu u cijelosti odgovara grafici katastarskog plana. Nakon što je mjernik vještak identificirao predmetnu nekretninu punomoćnica tužitelja navela je kako na dijelu nekretnine koji u naravi predstavlja makadamski put tužitelj ne polaže nikakvih vlasničkih prava. Pregledom zk izvatka za ovu nekretninu utvrđeno je da je ista upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Obzirom na upis u zemljišnoj knjizi među strankama nije sporno da bi upravo tužena bila pasivno legitimirana u ovom postupku. Nasuprot navedenom upisu u zemljišnoj knjizi, a pregledom Povijesti promjena na katastarskoj čestici od 27. studenog 2025., a koja u naravi prikazuje povijesni slijed upisa posjeda, utvrđeno je da je predmetna nekretnina od revizije katastra, a koja je za područje k. o. [katastarska općina] uslijedila 1960., upisana u PL 556 za k. o. [katastarska općina] kao posjed BG " Š" pok. D u površini od 1500 m2, te u PL 1614 za k. o. [katastarska općina] kao posjed FG u površini od 2400 m2. Ovakav upis u katastarskim operatima trajao je do 2001. kada je temeljem suglasne izjave CG i EG dio nekretnine upisan u PL 556 za k. o. [katastarska općina] upisan kao posjed oca tužitelja DG " [adresa]" pok. G iz [adresa] i to sada u PL 720. Potom je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli iza smrti DG " [adresa]" pok. J posl. br. O-103/01 izvršena promjena upisa posjednika, i to na način da je umjesto dotadašnjeg posjednika kao posjednik upisan tužitelj ŠG " [adresa]" pok. DG. Ovakav upis u katastarskim operatima trajao je do 2010. kada je temeljem rješenja Općinskog suda u Korčuli, zk odjel u Blatu, kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tužena, pa je takav upis proveden i u katastarske operate, time da je predmetna nekretnina od tada upisana u PL 4130 za k. o. [katastarska općina]. Od tada pa do dana izdavanja ove potvrde nije evidentirana nikakva promjena upisa posjeda. Dakle iz ove isprave potpuno jasno proizlazi kako je prednik tužitelja DG " [adresa]" pok. G iz [adresa] evidentiran kao stvarni posjednik utužene nekretnine još od 2001., a prije njega kao posjednici bili su evidentirani BG "Šorić" pok. D i FG i to još od revizije katastra iz 1960. Svakako potrebno je napomenuti kako tužena sve do 2010. nikada nije bila evidentirana kao posjednica predmetne nekretnine, a 2010. tužena je evidentirana kao posjednica automatizmom, odnosno prijepisom stanja iz zemljišne knjige. Stoga ovaj sud zaključuje kako je predmetna nekretnina bila najmanje od 2001. u posjedu oca tužitelja DG " H" pok. G. Otac tužitelja umro je 2001., a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl. br. O-105/01. Pregledom rješenja o nasljeđivanju od 18. lipnja 2001. utvrđeno je da su za njegove nasljednike temeljem vlastoručne oporuke proglašeni udova CG te djeca ŠG i PG, svatko od njih za precizno navedenu imovinu ostavitelja, pri čemu su isti ujedno i njegovi jedini zakonski nasljednici prvog nasljednog reda. Nekretnina koja je predmetom tužbe uvrštena je u ostavinsku masu DG " H" pok. J, a prema citiranom rješenju o nasljeđivanju ista je u cijelosti pripala upravo tužitelju. Pri tom je potrebno reći da je predmetna nekretnina u samom rješenju opisana kao zemljište u predjelu Česvinova, u naravi maslinik, površine cca 1000 m2, a da se radi baš o nekretnini koja je predmetom tužbe jasno proizlazi iz Identifikacije nekretnina po rješenju o nasljeđivanju koju je 27. listopada 2003. izradio Područni ured za katastar u Dubrovniku, Ispostava u Blatu. Stoga ovaj sud zaključuje kako je iza smrti svog oca upravo tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine. Među strankama tijekom postupka nije niti bilo sporno da bi baš tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine, a posjed tužitelja na utuženoj nekretnini u svom iskazu potvrdili su i saslušani svjedoci.

3.1. Tako svjedoci GG, JG i HG u svojim iskazima u bitnom navode da im je posjedovno stanje na predmetnoj nekretnini poznato iz neposrednog zapažanja, a budući da i sami u neposrednoj blizini u vlasništvu imaju svoje nekretnine. Tako svi svjedoci u bitnom navode da predmetna nekretnina još od davnina u naravi predstavlja maslinik zajedno sa dvije poljske kućice, a koji maslinik su u svom posjedu ranije držali roditelji tužitelja DG i CG. Isto tako potvrđuju da je nakon smrti svog oca posjed na predmetnom masliniku preuzeo tužitelj, da ga posjeduje do današnjeg dana, te da tužitelja i njegove prednike nitko nikada nije smetao u posjedu ovog maslinika niti mu je osporavao pravo posjeda ili vlasništva. Da je tome tako pokazuje i činjenica što punomoćnici parničnih stranaka nisu imali prigovora na njihov iskaz.

4. Dakle, tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo utužene nekretnine stekao dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je tužitelj stupio nasljeđivanjem od svog oca DG " [adresa]" pok. J. Nadovezujući se na ovako utvrđeno činjenično stanje, za navesti je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) i to čl. 388 st. 1. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a. Do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) treba razlikovati razdoblje od 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL 6/80, 36/90 i NN 53/91, dalje ZOVO), a prije čije primjene se za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju pravna pravila OGZ-a, te razdoblje od 1. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o državno pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske i to Zakonom o preuzimanju ZOVO-a.

4.1. Dovodeći u vezu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da su pravni prednici današnjeg tužitelja, dakle FG i BG " Š" pok. D posjedovali predmetnu nekretninu najmanje od 1960. kada su prilikom revizije katastra evidentirani kao njeni posjednici, pri čemu su zasigurno ovu nekretninu posjedovali i od ranije. Pri tom je potrebno napomenuti da je dio nekretnine kojeg je ranije posjedovao BG "Šorić" pok. D danas pripao u posjed tužitelju. Dakle pravni prednici tužitelja započeli su dosjedanje na spornoj nekretnini u vrijeme primjene pravnih pravila iz OGZ-a, pri čemu je ovakav posjed tužitelj nastavio temeljem nasljedstva do današnjeg dana. Dakle, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je tužitelj stupio nasljeđivanjem iza smrti svog oca, kako je to ranije obrazloženo. Naime, prema čl. 159. st. 1. ZV-a (odnosno čl. 28. ZOVO-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik samostalan je posjednik. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Potrebno je napomenuti kako se poštenje posjeda presumira, a onaj koji tvrdi suprotno, odnosno da je posjed nepošten dužan je to dokazati. Sve kada bi prednik tužitelja, dakle njegov sada pok. otac DG " [adresa]" pok. G, bio nepošten posjednik, u trenutku otvaranja nasljedstva iza njegove smrti onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom, osim u slučaju da se dokaže suprotno. Posjed iza njegove smrti preuzeo je njegov sin, odnosno sada tužitelj, po rješenju o nasljeđivanju od 18. lipnja 2001. posl. br. O-105/01, te ga drži do današnjeg dana. Uostalom u svom odgovoru na tužbu kao i tijekom provedenog postupka tužena nije prigovorila poštenju posjeda tužitelja. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da je tužitelj stekao vlasništvo utužene nekretnine dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno odredbe ZOVO-a, kada se u vidu ima posjed njegovih prednika do dana primjene ZV-a, pa je stoga upis prava vlasništva tužene, na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama irelevantan, budući da je njeno pravo vlasništva prestalo i to temeljem odredbi samog zakona.

5. Kako parnične stranke nisu zatražile niti popisale parnični trošak, to je odluka o istom izostala.

U Korčuli, 27. kolovoza 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).