REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Posl.br. P-1114/2019-167

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Renati Šrekais kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Galetović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Galetović i Galetović sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika TŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Kustura, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova5/dvorište, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Đurđice Filipčić, odvjetnice, tuženika osobno uz punomoćnika Nadu Kustura, odvjetnicu, dana 27. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CŠ koji glasi: "I./ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 22.800,00 eura zajedno sa kamatama tekućim od 19. 02. 2016. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Tuženik je dužan platiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II./ Nalaže se tužitelju CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku TŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnične troškove u iznosu od 8.843,75 Eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio kod ovoga suda dana 02.12.2019. navodi da je tuženiku beskamatno pozajmio dana 19.02.2014. iznos od 24.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja kako bi mogao izvršiti plaćanje svojih dospjelih obveza prema nekoliko banaka, pretežno Partner banke d.d. Zagreb koja je već bila pokrenula ovrhu na tuženikovim nekretninama u [adresa]. Navedeni iznos tuženik se obvezao vratiti tužitelju najkasnije u roku od dvije godine od davanja pozajmice (do 19.02.2016. g.) u kojem roku je očekivao prodaju svog zemljišta rođacima. Protekom roka za povrat tuženik je vratio tužitelju tek jedan manji dio duga u iznosu od 1.200,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja te je u više navrata na poziv tuženika obećao da će ostatak duga u iznosu od 22.800,00 Eur u protuvrijednosti u kunama vratiti, no isto do podnošenja tužbe nije učinio. Stoga je predložio sudu donijeti sljedeću presudu: „I./ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 22.800,00 Eur u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa kamatama tekućim od 19.02.2016. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

II./ Tuženik je dužan platiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.“

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva istaknuvši da nikada nije posudio novce od tužitelja pa nije dužan niti vratiti. Opreza radi istaknuo je prigovor zastare. Ujedno je istaknuo da tužitelj u tužbi nije naveo niti jedan konkretan dokaz na kojem zasniva tužbeni zahtjev. Nelogično je da bi netko pozajmio drugome 24.000,00 Eura bez pisanog dokaza o posudbi. Netočno je i neistinito da je tužitelj podmirio tuženiku novac radi plaćanja duga prema Partner banci jer je tuženik taj dug podmirio znatno prije 19.02.2014. tako da mu je Partner banka d.d. još 15.01.2014. izdala brisovno očitovanje za upis brisanja fiducijarnog prijenosa prava vlasništva nekretnina koje su bile predmet osiguranja duga tuženika prema Partner banci d.d. Točno je da se stranke poznaju već više godina i da je predmetna tužba nastala kao reakcija tužitelja na svjedočenje tuženika u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-153/17 u vezi krivotvorene isprave koju je ovdje tužitelj pridonio kao dokaz u tom postupku, a svojim svjedočenjem tuženik potvrdio da je krivotvorena. Posljedično tome je protiv ovdje tužitelja potvrđena optužnica radi kaznenog djela izdavanja lažne isprave iz čl. 278. st. 1. KZ-a dana 15.11.2019. , a ova tužba je podnesena 02.12.2019. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti tužitelju da mu naknadi parnične troškove.

3. Tužitelj je podneskom od 05.01.2024. uskladio tužbeni zahtjev s važećom valutom u RH te je isti uredio kao što slijedi:

"I./ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 22.800,00 eura zajedno sa kamatama tekućim od 19. 02. 2016. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Tuženik je dužan platiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

4. U dokaznom postupku provedeno je saslušanje svjedoka MŠ (list 64 spisa), ŽŠ (list 65 spisa), ĐŠ (list 86-87 spisa), NŠ (list 107-109 spisa), HŠ (list 127 – 128 spisa), BŠ (list 144-145 spisa), saslušan je tužitelj (list 145-146 spisa) i tuženik (list 147-149 spisa), izvršen je uvid u Ugovor o dugoročnom kreditu broj 52-000712 od 10.07.2001 (list 21-25 spisa), ugovor o kreditu broj MPO-80/2001 od 26.06.2001. (list 26-28 spisa), brisovno očitovanje Partner banke d.d. od 15.01.2014. (list 20 spisa) i brisovno očitovanje HBOR-a od 20.02.2014. (list 29 spisa), dok nisu uzeti u obzir materijalni dokazi koji su dostavljeni u spis nakon zaključenja prethodnog postupka i to pismo tužitelja od 02.08.2017. naslovljeno na tuženika (list 150-156 spisa) i ovjerena izjava TŠ od 03.03.2017. (list 162 spisa) jer stranke nisu dokazale da te dokaze bez svoje krivnje nisu mogle dostaviti u spis prije zaključenja prethodnog postupka te nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka AŠ jer je tužitelj odustao od izvođenja tog dokaza, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno i bez njegova izvođenja.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj MPO-80/2001 koji je sklopljen 26.06.2001. između Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) i Partner banke d.d. (poslovna banka) utvrđeno je da je istim HBOR dala poslovnoj banci kredit u iznosu od 330.000,00 kn što predstavlja protuvrijednost od 88.534,00 DEM te je ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu uz DEM uz 5 % godišnje kamate na iznos kredita, koji je poslovna banka prihvatila radi programa kreditiranja poticanja malog gospodarstva na područjima posebne državne skrbi te je krajnji korisnik kredita bio ovdje tuženik TŠ, uz obvezu da isti vrati u 24 jednake rate od kojih prava rata dospijeva 30.09.2004.

7. Iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 52-000712 od 10.07.2001. koji je sklopljen između na temelju ugovora o kreditu između HBOR-a i Partner banke d.d. utvrđeno je da je isti sklopljen između Partner banke d.d. kao kreditora i TŠ kao korisnika kredita kojim banka odobrava korisniku kredita dugoročni kredit u iznosu o 88.534,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, na rok otplate od 8 godina u 24 jednake mjesečne rate od kojih prva rata dospijeva na naplatu 30.09.2004. Čl. 9. isto ugovora su kao instrumenti osiguranja naplate navedene, između ostalog, prijenos prava vlasništva nekretnina stambeni i gospodarski objekti i zemljište upisani u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i livada upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve upisano kod Općinskog suda u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd.

8. Uvidom u brisovno očitovanje Partner banke d.d. Zagreb od 15.01.2014. utvrđeno je da je pod toč. I. navedeno da je temeljem ovršne isprave Sporazuma br. 37/2001 o prijenosu vlasništva na nekretnini protivnika osiguranja i o zasnivanju založnog prava ovrhovoditelj stekao fiducijarno pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve upisane kod Općinskog suda u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja naplate mjenice najviše do iznosa kunske protuvrijednosti od 134.000,00 DEM prema srednjem tečaju HNB na dan isplate mjenice iznosi 493.340,69 kn u što su uključeni glavnica u mjenici i ugovorena kamata po zakonskoj stopi, kao i svi troškovi postupka. Toč. II. istog očitovanja navedeno je da Partner banka d. d. Zagreb izrijekom dopušta da se na nekretninama opisanim pod toč. I. tog brisovnog očitovanja izvrši upis brisanja fiducijarnog prijenosa prava vlasništva i svih zabilježbi opisanih pod posl. br. Z-303/01 uz istovremeni povrat vlasništva ranijem vlasniku TŠ iz [adresa].

9. Uvidom u brisovno očitovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 20.02.2014. utvrđeno je da je pod toč. I. navedeno da je na osnovu Ugovora o kreditu broj MPO-80/2001 zaključenog između HBOR-a i Partner banke d.d. Zagreb za krajnjeg korisnika kredita TŠ, temeljem rješenja Općinskog suda u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd broj Z- 304/01 u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Zagreb uknjižena hipoteka na nekretninama:

- kčbr. [katastarska čestica] oranica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] kućište i dvorište, kčbr. [katastarska čestica] oranica , kčbr. [katastarska čestica] oranica, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] livada Topličke bare upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] oranica Gaj, kčbr. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada, dvorište i pašnjak,

- kčbr. [katastarska čestica] vrt i voćnjak, kčbr. [katastarska čestica] oranica Gaj, kčbr. [katastarska čestica] šuma i kčbr. [katastarska čestica] oranica sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd u fiducijarnom vlasništvu Partner banke d.d.

Navedena hipoteka uknjižena je za iznos od 330.000,00 kn u protuvrijednosti u DEM s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima, sve u skladu s ranije spomenutim ugovorom o kreditu. Navedenim očitovanjem se dozvoljava da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd izvrši brisanje navedene hipoteke upisane pod brojem Z-304/01 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak Zagreb.

10. Uvidom u ugovor o gotovinskom kreditu broj 5113896767 sklopljen između Erste&Steiermarkishe bank d.d. Rijeka kao davatelja kredita i NŠ kao korisnika kredita dana 19.06.2015. utvrđeno je da je istim banka dodijelila gotovinski kredit korisnici kredita u iznosu od 29.980,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate u 120 mjesečnih anuiteta uz valutnu klauzulu.

11. Iz email korespondencije koja prileži listovima 54-59 spisa između punomoćnika ovršenice GŠ, odvjetnika BŠ i punomoćnika ovrhovoditelja Steiermarkishe bank and Sparkassen i Kreditne banke Zagreb d.d. odgođeno ročište za javnu dražbu u predmetu ovrhe koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-1717/2001 te da je nakon višemjesečnog pregovaranja ovrhovoditelj prihvatio ponudu ovršenice od 18/06/2015. da do kraja mjeseca isplati iznos od 26.000,00 Eur radi otplate cjelokupnog duga i obustave ovršnog postupka te da je uplata izvršena po primitku podataka o broju računa ovrhovoditelja dana 30.07.2015.

12. Svjedok KŠ izjavio je da poznaje stranke, tužitelja duže nego tuženika i da je s obje stranke bio u prijateljskim odnosima. Poznao mu je da je tuženik radio kod tužitelja koji je imao više firmi. Tuženik mu je prije 7-8 godina pričao da se nalazi u teškim financijskim problemima, kao i da ga je tužitelj vodio kod g. ČŠ, vlasnika Partner banke kako bi tuženik riješio svoje financijske probleme. Pričao mu je i da ne netko od vjerovnika zasnovao založno pravo na njegovoj nekretnini, te da mu je hitno potreban novac kako bi založno pravo riješio jer će u suprotnom izgubiti nekretninu. Naveo je da nema saznanja da bi tužitelj posudio iznos od 24.000 EUR tuženiku, jer mu to niti tužitelj niti tuženik nisu rekli te ništa ne zna o toj pozajmici. Po pričanju tuženika mu je jedino poznato da ga tužitelj pomaže, a nije mu poznato kako. Na pitanje punomoćnika tuženika je izjavio da zna da je tužitelj pozajmio tuženiku novac jer mu je sam tuženik rekao da mu je tužitelj pomagao, a tužitelj mu je rekao da je tuženiku dao novac i to između 10.000,00 i 15.000,00 Eur. S tužiteljem je u odličnim odnosima, a njegova supruga je u daljnjem koljenu tužiteljeva srodnica.

13. Iz iskaza svjedoka ŽŠ proizlazi da tužitelja poznaje oko 10 godina te da ga je upoznao preko zajedničkih prijatelja, a nešto kasnije je upoznao tuženika s kojim je znao piti kavu. Prije jedno 7-8 godina zatekao se u uredu tužitelja zajedno s tuženikom te je tužitelj u jednom momentu izvadio kovertu i počeo brojati novac. Vidio je da se radi o apoenima u EUR, te je bio nazočan i vidio da je tužitelj izbrojao 24.000,00 EUR. Tu novčanu svotu je dao tuženiku na provjeru, te je tuženik ponovno izbrojao te novce i potvrdio da se radio o svoti od 24.000,00 EUR, zatvorio kovertu i zahvalio se tužitelju na pozajmici. Tada pred njim nisu razgovarali o roku povrata zajma niti o drugim pitanjima vezano za eventualne kamate. Tuženik mu je pričao kako je u to vrijeme bio primoran isplatiti dug koji je imao prema banci, ne zna kojoj banci, a koja banka je imala hipoteku na njegovim nekretninama. Njemu je stoga bio potreban novac kako bi vratio dug banci, te kako banka ne bi prodala njegovu nekretninu. Tuženik mu je pričao i da ima u vlasništvu nekretnine u [adresa] koje će prodati i vratiti dug tužitelju. Poznato mu je da je tuženik bio i direktor jedne firme čiji je vlasnik tužitelj, kao i da je prije par godina tuženik prestao dolaziti kod tužitelja. Pitao je tužitelja zašto tuženik više ne dolazi, sumnjajući da ima neke zdravstvene probleme. Tužitelj mu je odgovorio kako ni on ne može saznati gdje je, te mu je rekao kako mu tuženik nije vrtio pozajmljeni novac. Nakon primopredaje novca kojoj je bio nazočan viđao je tuženika, no s tuženikom nije razgovarao o toj pozajmici. Prilikom tih susreta tuženik mu je pričao kako ga tužitelj često pomaže, da mu je tužitelj znao posuditi novce ako mu je potrebno, a pomogao mu je i u sređivanju bolnice, jer tuženik boluje od dijabetesa. Navodi da je u jednom trenutku predaje novca došao FŠ koji inače radi u tužiteljevoj firmi, nešto je trebao pitati tužitelja, te je pričekao dok se završi brojanje i predaja novca. Soba tajnice L je bila otvorena i ona ima pogled na stol tužitelja. Tajnica je bila u svojoj sobi, mogla je vidjeti predaju novca i čuti što se govori, no nije mu poznato je li to vidjela. Na upit da li on inače bude nazočan predaji zajmova od strane tužitelja izjavljuje da nema saznanja da bi tužitelj nekim trećim osobama pozajmljivao novac, te da on takovim pozajmicama i primopredaji nije bio nazočan. Pozajmica je bila prije 7 do 8 godina, misli da je bila zima i početak godine. Na upit tuženika da zašto laže i u kakvom je poslovnom odnosu s tužiteljem, svjedok izjavljuje da nije ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem. Navodi da mu tužitelj nije pomagao da spasi svoju zemlju u Prozorju kod Dugog sela.

14. Svjedok ĐŠ je iskazao da poznaje stranke iz poslovnih krugova oko 20-tak godina. Prije 10-tak godina je veće društvo bilo na kavi u kojem su društvu bile prisutne stranke i on i tema je bila dugovanje tuženika prema austrijskoj i hrvatskoj banci i razgovaralo se o tome da se tuženiku pomogne u pregovorima s bankama radi otplate i umanjenja kredita jer je postojala opasnost gubitka nekretnine koja je bila pod zalogom, a radilo se o kući tuženika ili nekog njegovog bliskog, ne sjeća se više. Njegov odvjetnički ured imao je punomoć tuženika, te se i on uključio u pregovaranje s bankom Agram i jednom austrijskom bankom, ne pamti naziv banke, zna da se radilo o 30-tak, 40-tak tisuća eura kredita, te da su postignuti neki popusti kod obje banke, ne zna je li zahvaljujući angažmanu njegovog odvjetničkog ureda ili nekom drugom, više ih je bilo uključeno u te pregovore, jer su svi uključeni bili u prijateljskom odnosu s tuženikom, a tu je obuhvaćen i tužitelj koji je sudjelovao u tim pregovorima. U to vrijeme kada se to sve događalo tužitelj mu je pričao da je tuženiku posudio oko 20.000 Eur koji je iznos bio potreban za podmirenje navedenih kredita, a nakon svih njihovih intervencija da se iznosi kredita umanje. Ne zna na koji je rok taj novac bio posuđen, niti ne zna je li taj novac vraćen, niti je li vraćen u cijelosti ili je li vraćen djelomice. Ne zna je li sačinjena kakva pisana izjava te nije bio prisutan primopredaji novca. Ovo saznanje crpi samo iz izjave tužitelja. S tuženikom o toj pozajmici nije nikada razgovarao. Ne može se više sjetiti je li se u društvu nakon toga pričalo o toj pozajmici, samo zna da mu je tužitelj rekao da je tuženiku pozajmio oko 20.000 Eur za zatvaranje kredita prema bankama. Misli da je kći tuženika bila dužnik prema bankama. Ne može se sjetiti je li njegov odvjetnički ured zastupao kćer tuženika u ovrsi, samo misli da je kći tuženika bila dužnik, ali nije siguran. I dalje je odvjetnik, tridesetak ih je u odvjetničkom uredu, pa mu je teško odgovoriti zastupaju li tužitelja u nekim drugim postupcima, jer tužitelj živi u [adresa].

15. Iz iskaza svjedokinje NŠ, kćeri tuženika, proizlazi da joj nije poznato da bi otac pozajmio novac od tužitelja kojeg je upoznala jer ga je par puta srela kad je došao kod oca, zna da su surađivali, no ne zna u kojem poslu, niti zna detalje. Njen otac, ovdje tuženik, imao je OPG i farmu muznih krava negdje 2008. - 2009. godine, a imao ju je od 2000. Ne zna po kojem je poslu dolazio tužitelj, on nema veze s OPG-om, niti zna čime se bavio tužitelj. Ne zna kakvog je interesa imao poslovati s tuženikom. Tuženik je imao kredit sklopljen s Partner bankom d.d. na iznos od oko 300.000,00 kn, negdje oko početka 2000. godine, koji je u cijelosti otplaćen 2011. godine, a u otplati su mu pomagali ona, brat JŠ i njen suprug T. Kod zatvaranja kredita su suprug i ona dali tuženiku svoju ušteđevinu kako bi isplatio kredit, i to oko 25.000 Eur, a o tome nema nikakav pisani dokaz. To su učinili iz razloga jer je Partner banka d.d. "sjela" na tuženikovu kuću gdje on živi, gdje je i ona živjela sa suprugom, a kad kaže da je banka "sjela", misli pri tome da im je prijetila ovrha. Do 2011. kredit je otplaćivao uglavnom otac, a ako mu je "zaškripilo", onda su mu uskočili u pomoć. Tuženik je otplaćivao kredit prihodima od farme, a istovremeno je imao i mirovinu. Ne zna koliko mu je iznosila mirovina. Ovrha nad kućom je bila negdje krajem 2011. Zbog ove parnice saznala je da tužitelj potražuje novčani iznos od tuženika na ime zajma. Ne zna kako bih uopće tumačila da tužitelj potražuje zajam od tuženika. Nikad joj tuženik nije pričao da bi išta pozajmio od tužitelja. U dva navrata je tužitelj dolazio na kućnu adresu, samo su se pozdravili i nije bilo riječi ni o kakvoj pozajmici ili povratu novca. Nije vidjela da bi on davao bilo kakav novac ocu. Ne zna u kakvom odnosu su tuženik i tužitelj bili, zna da su bili u nekom poslovnom odnosu, odnosno da su surađivali, ali ne zna oko čega su surađivali. Navodi da se kredit nije uredno otplaćivao od strane tuženika, te je stoga došlo do ovrhe. Kako se radilo o OPG-u, znalo je biti razdoblja da nije bilo prihoda, tako da se nije otplaćivao kredit. Znalo se dogoditi da se mjesec-dva-tri nije otplaćivao. Kada je "zaškripilo", plaćali su ga kako su mogli. Plaćali su ga tuženik i majka, a kad bi njima nedostajalo novaca, platili bi brat, ona i njen suprug. Kvartalno je bila rata kredita oko 15.000,00 kn, koliko pamti, no nije sigurna. Kroz cijelo vrijeme se kredit otplaćivao, a kako bi se maknula ovrha koja je nastala zbog jednog razdoblja neplaćanja kredita, to su suprug i ona dali 25.000 Eur kako ne bi došlo do ovrhe i otuđenja kuće u kojoj svi stanuju, uključujući i brata. Otac je išao na dogovor u Partner banku d.d. u vezi duga. Nije bila upućena u knjigovodstvene knjige OPG-a, niti u financijsku dokumentaciju za kredit, površino je znala što je i iskazala. Svi u kući su bili zaposleni, tuženik nije imao potrebe pozajmljivati, jer su svi imali dobra primanja. Imali su dobra primanja i suprug i ona pa su imali ušteđevinu od 25.000 Eur s kojom su pomogli ocu zatvoriti kredit, a radilo se u dijelu o poklonu s njihova vjenčanja 2004., a preostali iznos je ostao od nenamjenskog kredita, jer su suprug i ona htjeli kupiti vlastitu nekretninu, koju u konačnici nisu kupili zbog neraščišćenih imovinskih odnosa, pa su taj novac zadržali kao oblik štednje, a radilo se o kreditu od oko 19.000 Eur koji su podigli 2007., o čemu posjeduje ugovor. Tih 25.000 Eur je bilo za zatvaranje kredita, ne za dospjele anuitete. Suprug i ona živjeli su s njenim roditeljima do 2017., a od tada su u najmu stana. U međuvremenu suprug i ona nisu kupili nekretninu. Njezina majka je imala kredit u Steiermaerkische Bank d.d. Austria, te je vođena ovrha povodom tog kredita. Konačna otplata tog kredita majke je bila oko 26.000 Eur te je ona (kći) digla kredit kako bih pomogla i majci, jer su ovrhe išle na tu kuću u kojoj su svi živjeli. Otišla je u banku i jedino je ona bila dovoljno kreditno sposobna da može podići kredit u iznosu od tih 26.000 Eur. Zaposlena je od 2003. u Konzumu. Pomogla je i ocu i majci za otplatu dvaju kredita. U banku je išla sa sestrom koja nije bila kreditno sposobna i nije mogla dobiti kredit, a to su se svi tako u kući dogovorili. Kad je banka "sjela" ovrhom na kuću bio je dogovor s roditeljima i između nje, sestre i brata, da pomognu, pa je ona, kao jedino kreditno sposobna, podigla kredit, ali su ga otplaćivali roditelji, brat i sestra. Digla je kredit 2016. ili 2017. Postoji transakcija da je podigla kredit u Erste Banci u Zagrebu i banka je direktno Steiermaerkische Bank proslijedila novac 2016. ili 2017., nakon zatvaranja kredita prema Partner banci d.d. Po zanimanju je dipl. ekonomist, a u to vrijeme je bila voditelj odjela u Konzumu, ne može iskazivati o plaći, jer je to njihova poslovna tajna.

16. Svjedokinja DŠ iskazala je da ne poznaje stranke, te da se čudila kada je dobila poziv za ročište jer ne zna o kome se radi. Uspjela je prizvati u sjećanje prezime JŠ, jer je zajedno s odvjetnikom Arnom Vičićem, njenim ocem, radila u odvjetničkom uredu zastupajući stranke, te se sjeća prezimena JŠ. Misli da se radilo o bračnom paru JŠ, zastupali su vezano za potraživanje austrijske banke prema bračnom paru JŠ, radilo se o bankovnom potraživanju, tipiziranim kreditima koje nije uspješno završilo jer se banka u pravilu nije mogla naplatiti, no detalja se ne sjeća. Nije sigurna radili li se uopće o ovdje prisutnom gospodinu JŠ. Bračni par JŠ zastupali su prije više od 20 godina. Od 01.09.2011. je odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta. Misli da je čak došlo do otkaza punomoći bračnom paru JŠ ili je to jednostavno prešlo u ovrhu, ne sjeća se. Od kada je u OD Glamuzina i Grošeta, misli da nije zastupala bračni par JŠ. Ništa joj ne govori prezime JŠ, vezano za Partner banku. Sada se prisjeća da je 2013. bila prodaja nekretnine Partner banci, misli da je ta banka bila u ulozi vjerovnika, no nije sigurna je li doista riječ o toj banci. Ne sjeća se da bi se ikada tuženik obratio za zastupanje njoj ili njenom ocu SŠ, što bi bilo u sukobu interesa da ga zastupaju jer su oni zastupali austrijsku banku i to Steiermärkische Bank. Steiermärkische Bank su zastupali u parnicama, ne u ovrsi, bilo je teško naći sredstvo naplate, prije se teže dolazilo do informacija jer nije bilo OIB-ova. Po predočenju ispisa e-mail-ova od 30.06., 23.06., 29.06.2015., 15.05.2014. (list 54-59 spisa) izjavljuje da je to upravo ono što je spomenula da se radilo o prodaji nekretnine ili nekog zemljišta u postupku prisilne naplate. Dobivala je uputu od stranke odnosno Steiermärkische Bank, radi se o autentičnoj prepisci e-mail poruka. Sve što je navedeno je istinito, moguće da je zamijenila Partner banku s Kreditnom bankom kada je iskazivala, ali radi se o njenoj komunikaciji. Banka je pristala na isplatu iznosa 26.000 EUR i ako je to tako napisala, to je bilo i istinito.

17. Svjedok ŠŠ je iskazao da poznaje stranke obzirom da je zastupao tuženika kao ovršenika u ovršnom postupku. Ne sjeća se o kojem novčanom iznosu se radilo u toj ovrsi jer je to bilo prije više od 10-tak godina. Jednom je mijenjao kolegu ĐŠ u predmetu u kojem je ovršenik bio ovdje tuženik i u tom predmetu se radilo na odlaganju dražbe, kako bi se dugovanje tuženika prema štednoj zadruzi zatvorilo odnosno kako bi se dražba odgodila i kako ne bi došlo do deložacije, a također se ne sjeća o kojem se novčanom iznosu radio. Koliko se sjeća, taj ovršni postupak je obustavljen. Ne zna je li tuženik imao bilo kakvo dugovanje prema Partner banci d.d. ili je s njom sklopio kakav ugovor. Ne zna u kakvom su međusobnom odnosu stranke, zna iz pričanja kolege ĐŠ da je bilo potrebno odložiti deložaciju u predmetu sa štedionicom, a drugo mu nije ništa poznato. Kolega ĐŠ mu je rekao da tužitelj osigurava novčana sredstva tuženiku, kako ne bi došlo do dražbe odnosno deložacije, no ne zna o kojem novčanom iznosu se radilo niti na koji način je to tužitelj osiguravao. Ne sjeća se je li kolega ĐŠ pričao da bi tužitelj davao konkretno kakav novac ili je na drugi način osiguravao kako ne bi došlo do deložacije. Tuženik mu nije spominjao u tom ovršnom postupku da bi mu tužitelj bilo kako pomagao. Misli da je razgovarao s kolegicom DŠ, ne zna prezime, koja je zastupala tada ovrhovoditelja, tj. štedionicu, ne može se sjetiti naziva, radilo se o austrijskoj štedionici. Razgovarali su o odlaganju dražbe, no detalje ne zna zbog proteka vremena, jer je bilo potrebno osigurati sredstva ovršeniku kako se ne bi provela dražba. Naime, ovršenik je trebao osigurati novčana sredstva kako bi mogao namiriti obvezu i da se ovrha ne provodi.

Moguće je da je korespondirao s kolegicom DŠ putem emaila. Po predočenju ispisa e- mailova s lista spisa 54-59 spisa svjedok izjavljuje kako je moguće da je te e-mailove on pisao odnosno razmjenjivao s kolegicom DŠ. Ne može se sjetiti je li ovršenik bio ovdje tuženik ili njegova supruga, ali se sjeća da je tuženik bio na svakom ročištu, zastupao je ovršenika, ali ne zna da li baš tuženika ili njegovu suprugu, pretpostavlja da je bila supruga. Nakon zadnjeg e-maila vezano za uputu plaćanja, ne sjeća se da je bio na ročištima i zastupao tuženika ili njegovu suprugu. Koliko se sjeća postupak je obustavljen obzirom je prihvaćena ponuda za mirno rješenje spora, kako je to naznačeno u e-mailu. Ne zna kojim sredstvima je to zatvoreno jer mu stranka to nije rekla.

18. Saslušan kao stranka tužitelj VŠ je iskazao da tuženika poznaje unazad 30- tak godina, prvo su bili poznanici, dobri prijatelji, poslovni suradnici, a sada je on tuženiku prijatelj, a tuženik je prema njemu izraziti neprijatelj. Naime, tuženik je pristao lažno svjedočiti u nekoliko kaznenih postupaka protiv njega, zbog čega je on pretrpio štetu i zbog toga je proveo 5 tjedana u pritvoru. U tom sklopu lažnog svjedočenja tuženik je od njega pokušalo iznuditi 2 miliona EUR i došlo je do pokušaja fizičke likvidacije od strane iznajmljenih C, pripadnika klanova koji se međusobno ubijaju. Jedan postupak je bio vođen na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Ne zna od kuda tuženiku papiri da je protiv njega potvrđena optužnica koju je dostavio u ovaj spis. U tom je postupku oslobođen. Isto tako tuženik je lažno svjedočio da bi on podmitio sutkinju na Općinskom sudu u Šibeniku, a postupak se povodom toga vodi kod Županijskog suda u Splitu, te će zbog svega toga pokrenuti zaseban postupak protiv tuženika. Početkom 2014. je posudio tuženiku iznos od 24.000,00 EUR, kako se ne bi ubio, a to mu je posudio u Eurima, beskamatno, iako mu je i ranije pozajmljivao novac. Tada je tuženik bio dužan četirima bankama i to Agram banci, d.d. (ranije Kreditna banka Zagreb), Partner banci, Steiermaerkische banci i još jednoj banci ili štedionici, ne zna točno kojoj. Tuženik je bio policajac, otišao je u mirovinu, htio se baviti poduzetništvom, pa je otvorio OPG u [adresa] gdje je imao zemljište i objekte jer se htio baviti tovom goveda i uzgojem krava muzara za prodaju mlijeka, a sve nekretnine su bile pod hipotekom tih raznih banaka kod kojih je realizirao kredite za taj OPG. Posudio mu je tih 24.000,00 EUR kako bi tuženik zatvorio dug prema fizičkim i privatnim osobama koje su mu posudile novac za zatvaranje duga prema Partner banci d.d. Tuženik je došao kod njega kako bi mu pozajmio novac, rekao je da mu treba 24.000,00 EUR, bio je na rubu smrti kako je izgledao, a tada je bio mršaviji još 10-15 kg. Riješio mu je liječenje u Vinogradskoj bolnici zbog dijabetesa. Novac mu je dao u svom uredu, bili su prisutni ŽŠ i FŠ, time da je FŠ u međuvremenu umro. Novac je tuženiku dao na ruke, prethodno ga je prebrojao, potom ga je prebrojao i tuženik i obećao mu je novac vratiti kada očisti hipoteku u [adresa]. Novac mu je posudio bez bilo kakve potvrde o primopredaji i to iz razloga jer su bili dugogodišnji poznanici, bio je i direktor u njegovoj firmi u razdoblju negdje od 2005. - 2011., no nije siguran u te godine, a to je bilo nakon tuženikovog umirovljenja kao policajca, te je primao plaću kod njega od 5.000,00 kn. Taj novac, tj. plaću mu je isplaćivao na ruke jer mu je račun bio blokiran. Bio je dogovoren rok povratka 2 godine, trebao je dug vratiti nakon što njegovi rođaci iz Njemačke kupe njegovo zemljište u [adresa]. Tuženik mu je vratio 1.200,00 EUR od tog novčanog iznosa, tako da preostalo dugovanje iznosi 22.800,00 EUR. Pozivao je tuženika na povrat tog iznosa dopisom od 2000. i 2017., no na taj dopis nije odgovorio, ali ga je preuzeo preporučeno s dostavnicom. Zvao ga je i usmeno i pozivao da mu vrati taj novac. Nakon ove pozajmice, 2017. ili 2018. mu je tužitelj došao da mu posudi novac jer mu je umro punac, pa nije imao novaca za sahranu. Predaje u spis dopis s povratnicom od 02.08.2017., na toj povratnici se nalazi potpis tuženika. Ne bi tuženika niti tužio u ovoj pravnoj stvari za povrat preostalog dugovanja, da nije lažno svjedočio protiv njega, kako je uvodno iskazao. Traži da mu tuženik podmiri preostali iznos dugovanja od 22.800,00 EUR s kamatom od 19. veljače 2016. Tuženiku je posudio 24.000,00 EUR kako bi on zatvorio dug prema fizičkim osobama, kao što je već uvodno iskazao, a radi se o kamatarima. Kada mu se tuženik obratio za pozajmicu, dao mu je, ali treba pitati tuženika kako to da je prethodno pozajmljivao novac od kamatara, a ne od njega, nije mu on tata, ali mu je posudio što je tražio. Tuženik je otišao u mirovinu, htio se baviti biznisom, to mu nije išlo, pa su mu i krave završile na prodaji, kao i oprema i alat. Ne zna od kada je imao kredit kod Partner banke, ali je dugovanje dospjelo, jer je išao u Partner banku pregovarati s IŠ, njegovim dobrim prijateljem koji je bio direktor i vlasnik Partner banke, kako bi malo zastao s ovrhom prema tuženiku. Ne zna kada je tuženik otišao kod kamatara, niti koji su to ljudi kojima je bio dužan. Tuženik mu je rekao da će u roku 2 godine vratiti pozajmljeni iznos, nakon što njegovi rođaci iz Njemačke kupe njegovo zemljište.

19. Saslušan kao stranka tuženik TŠ je iskazao da tužitelja poznaje od 1990-tih godina. Godine 1997. ili 1998. otišao je u mirovinu kao viši inspektor gospodarskog kriminaliteta u PU zagrebačkoj. S tuženikom je bio poznanik, provlačio mu se kroz spise kao višeg inspektora gospodarskog kriminaliteta. Može se reći da su postali prijatelji i to 2007. ili 2008. kada su se počeli sretati odnosno družiti i viđati. Radio je kod tužitelja u njegovoj tvrtci „Mjerni sustavi“ u razdoblju od 2008. do stečaja firme tužitelja 2014. ili 2015. na radnom mjestu direktora, iako je bio u mirovini, primao je plaću na ruke jer je tako tužitelj htio. Račun mu nije bio blokiran, a možda i je na neko kraće vrijeme, ne i na duže vrijeme. Primao je plaću od 5.000,00 kuna kod tužitelja. S tužiteljem je imao odnos povjerenja, takav je bio dogovor kad je postao direktor tužiteljeve firme. U tom razdoblju je imao dugovanja prema bankama, ne zna točno u kojem razdoblju, ali već od 2008. pa nadalje su nastali problemi. Sve je u stvari bila dužna supruga GŠ, dugovala je Partner banci, Steiermaerkische banci i Kreditnoj banci, a dug je nastao temeljem kredita. Kredit je supruga podigla za poslovanje svoje firme od Kreditne banke. Imao je otvoren OPG, poslije mirovine, negdje od 2000. godine. Imao je otežano poslovanje od 2005. ili 2006. Supruga i on su digli kredit kod Partner banke radi izgradnje štala za OPG. Kasnije je došlo do ovrhe, a ovršavale su ga sve tri banke, u postupku ovrhe ga je zastupao kao ovršenika odvjetnik ĐŠ, a poslije odvjetnik ŠŠ, koji je danas svjedočio. Teretili su ga u ovrsi za iznos od oko 250.000,00 kuna zajedno s kamatama. Partner banci je vratio dio kredita. U tom postupku je ovrhovoditelj bio Partner banka kojoj je dugovao tih 250.000,00 kn. Dio kredita je vratio Partner banci sredstvima OPG-a, a poslije je njegova kći NŠ sa svojim suprugom zatvorila kredit, pa je obustavljena ovrha jer je kći sa suprugom izvršila uplatu iznosa od 25.000,00 EUR Partner banci. Kći je tada radila u Konzumu, gdje i sada radi, na radnom mjestu u knjigovodstvu, a njen suprug radi u Gradu Zagrebu, tadašnja Općina Maksimir. Imali su dovoljno sredstava odnosno tih 25.000,00 EUR su uštedjeli od svadbe, dizali su manje kredite, namjeravali su kupiti stan. Stan nisu kupili jer ih je on u tome usporio time što su mu dali taj novac. Kćeri i zetu je vratio taj novac zajedno s ostalom djecom. Nakon uplate tih 25.000,00 EUR, ovrha je obustavljena. Njegova kćer je 2014. g. uplatila iznos od 25.000,00 EUR Partner banci i obustavljena je ovrha. Nije nikada posuđivao novac od kamatara, niti ih poznaje, niti bi mu to savjest dopuštala. Privatno nije bio nikome dužan, a kredit prema Partner banci je vraćao studiozno, a kad nije mogao, pokrenuta je ovrha, a onda je njegova kći podmirila tih 25.000,00 EUR. Ovu tužbu tumači kao čisti pritisak tužitelja jer je 2019. svjedočio u građanskom i kaznenom postupku, u kojim postupcima je EŠ bio tuženik, a tužitelj je bio VŠ, ovdje tužitelj. Navodi da je svjedočio po svojoj savjesti.

Govorio je istinu, ne zna i ne interesira ga kome je išao na štetu, kome u korist. Svjedočio je i u postupku na sudu u Splitu protiv ovdje tužitelja i sutkinje Šupe zbog davanja mita od strane tužitelja sutkinji Šupe. Njegov iskaz vjerojatno je išao na štetu ovdje tužitelja. Poslije njegova svjedočenja na sudu u Splitu s tužiteljem se više nije čuo. Smatra da je pritisak na njega od strane tužitelja bio zbog građanskog i kaznenog u Zagreb u predmetu EŠ, gdje je bio kao svjedok predložen od strane ovdje tužitelja i dao iskaz koji je išao očito na štetu tužitelju, ali je govorio istinu. Ne zna je li tužitelj zbog toga morao isplatiti 2 miliona eura nekome, zna da je tužitelj bio u pritvoru u predmetu protiv sutkinje Šupe, on je bio jedan od svjedoka, ne zna je li baš zbog njega bio u pritvoru.

Po predočenju dopisa od 02.08.2017. izjavljuje da je primio taj dopis tužitelja, a po predočenju narančaste povratnice izjavljuje da je potvrdio primitak tog dopisa svojim potpisom 21.08.2017., no da to nije niti pročitao. Uopće ga ne interesira sadržaj tog dopisa. Nije ga pročitao zato jer je tužitelj na njega stalno vršio pritisak. Nikada nije posudio novac od tužitelja, niti za potrebe ovrhe, niti kad mu je umro punac. Prihvatio je da bude direktor u tužiteljevoj firmi jer mu je puno značila plaća od 5.000,00 kn jer mu je bila potreba, upravo radi plaćanja banaka i kredita. U jednom danu je ostao skoro bez cijele imovine, oštećene su mu bile gospodarske zgrade za OPG, ubijeno ili oštećeno više od 200 purana od leda, vezano za te gospodarske zgrade, radilo se o bituval pločama koje su od tuče su bile probušene. Dugovi prema bankama su nastali zbog lošeg poslovanja OPG-a, odnosno otežanog poslovanja zbog vremenskih nepogoda. Tužitelj nije raspisao natječaj za direktora tužiteljeve tvrtke već ga je tražio da postane direktor, ne zna kako to da je baš njega pitao. Tada su mu nastali financijski problemi i tada mu je to radno mjesto dobro došlo. Kao direktor nije ništa radio, radio je kao potpisnik, oko kupovine lokala, prijenosa i prodaje lokala, primjerice Šestinskog lagvića i manjeg lokala u Radićevoj, i to od 2008. do 2014. ili 2015. kada je firma otišla u stečaj. Kroz to je razdoblje raznosio raznu dokumentaciju po firmama kao direktor, osjećao se kao rob, ne kao direktor, a pristao je na to radno mjesto jer mu je bilo potrebno. Da mu je tužitelj tada posudio novac, možda bi ga i prihvatio, ali mu nije posudio. Radio je fizičke poslove u dvorištu tužiteljeve kuće, raznosio kamenje, grede. Primao je plaću na ruke od tužitelja u iznosu od 5.000,00 kn, a poreznoj upravi nije plaćao porez. Nije mu poznato da bi time utajio porez od oko 450.000,00 kn. Godinu-dvije dana prije stečaja tužitelj mu je smanjio plaću, tako da je dobivao 4.000,00 kn mjesečno, a ne 5.000,00 kn. Da bi dobio tu plaću morao je puno goriva potrošiti, stalno je išao sa svojim autom od kuće do radnog mjesta i nije bio direktor.

AŠ ne duguje nikakav novac i nije mu obećavao vratit novac nakon berbe kukuruza. Vodio je u tužiteljevoj firmi mjerne sustave, išao na sudove kao direktor, po njihovim tužbama i na policiju davati iskaze, sve kao direktor. Tužiteljeva supruga M je davala novac za lokale. Kredit Partner banci je vraćen novcima njegove kćeri i zeta, ne zna koje godine. Imali su ušteđevinu i vratili su 25.000,00 EUR. Njih dvoje su mu dali 25.000,00 EUR i on je taj novac odnio u Partner banku. Jednim manjim dijelom mu je tužitelj pomogao smanjiti dug lobiranjem kod direktora ČŠ. Tužba u ovoj pravnoj stvari uslijedila je nakon njegovog svjedočenja u Zagrebu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu gdje je tužitelj bio VŠ, tuženik ZŠ. Tužitelj ga nije prijavio u svojoj firmi kao direktora, nije plaćao doprinose za njega. Radio je kao direktor u vrijeme dok je bio u mirovini.

20. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

21. Sporno je među strankama je li tužitelj pozajmio tuženiku 24.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate dana 19.02.2014. na temelju usmenog ugovora o zajmu uz rok povrata do najkasnije 19.02.2016., te ako je je li mu tuženik vratio od pozajmljenog novca 1.200,00 Eura i ostao dužan daljnjih 22.800,00 Eura kao i je li novac pozajmljen kako bi tuženik podmirio dospjele obveze prema nekoliko banaka, pretežito Partner banci d.d. Zagreb koja je pokrenula ovrhu nad nekretninama tuženika u [adresa].

22. Među strankama je nesporno da su stranke bile u prijateljskim odnosima, da je tuženik u jednom periodu bio zaposlen kao direktor u tužiteljevoj firmi kao i da je tužitelj urgirao kod ČŠ, direktora Partner banke d.d. da smanji dug koji je tuženik imao prema toj banci te ne postoji pisani ugovor o zajmu iz kojeg proizlazi potraživanje koje je predmet ovoga spora.

23. Sud nije mogao prihvatiti kao istinit iskaz svjedoka ŽŠ u dijelu u kojem navodi da se prije 7-8 godina jednom prilikom slučajno zatekao u uredu tužitelja kada je tužitelj pozajmio novce tuženiku te da je tužitelj pred njim izbrojao 24.000,00 Eura u Eurima i dao ih tuženiku, a da je tuženik tada ponovno izbrojao novac i potvrdio da se radi o 24.000,00 Eur i zahvalio tužitelju na pozajmici te da tada nisu govorili niti o roku povrata niti o kamatama, jer je nelogično da tužitelj kao uspješan poslovni čovjek ako bi već pozajmio novac tuženiku bez pisanog dokumenta jer su bili prijatelji, ne bi barem osigurao prisustvo jednog svjedoka koji će to moći potvrditi u slučaju da tuženik ne vrati novac, već da se tom prilikom ŽŠ slučajno tamo zatekao i slučajno svjedočio prilikom predaje novca, kao i da je isto tako slučajno baš u vrijeme brojanja novca u prostoriju došao sada pok. zaposlenik tužitelja FŠ. Ujedno, sama činjenica da se radi o prilično velikoj svoti novca (24.000,00 Eur) dodatno pobuđuje sumnju da bi tužitelj tako veliku novčanu svotu pozajmio, pa čak i prijatelju, bez pisanog dokaza o istom.

24. Nadalje, neuvjerljiv je iskaz svjedoka ŽŠ i u dijelu u kojem navodi da je i tajnica L mogla vidjeti predaju novca jer su vrata njezine sobe bila otvorena te da je mogla vidjeti i čuti što se događa, jer da je to točno tada bi ju vjerojatno u tom slučaju tužitelj predložio kao svjedoka.

25. Jednako tako, sud nije mogao prihvatiti kao istinit iskaz svjedoka ĐŠ jer je kontradiktoran sam sebi u dijelu u kojem najprije iskazuje da je prije 10-ak godina razgovarao s obje stranke kako da se pomogne tuženiku u pregovorima s bankama radi otplate i umanjenja kredita jer je postojala opasnost od gubitka nekretnine tuženika koja je bila pod zalogom te da je njegov ured zastupao tuženika u pregovorima s bankom Agram i nekom austrijskom bankom u vezi rješavanja 30.000,00 do 40.000,00 Eur duga po kreditima te da su postignuti popusti kod obje banke, dok potom navodi da mu je tužitelj rekao da je tuženiku posudio 20.000,00 Eura za podmirenje tih kredita, no da o tome nikada nije razgovarao s tuženikom te ne zna je li to točno, je li novac vraćen, na koji rok je posuđen, što je nelogično da ne bi imao te informacije jer tvrdi da je tuženik bio njegova stranka, dok kasnije navodi da misli da je kćer tuženika bila dužna bankama te da ne zna je li njegov ured zastupao kćer tuženika u ovrsi.

26. Iskaz svjedoka MŠ sud nije mogao prihvatiti kao istinit u dijelu u kojem navodi da mu je poznato da je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od preko 100.000,00 kn jer je isti kontradiktoran sam sebi budući da svjedok najprije navodi da mu nije poznato da bi tuženik pozajmio od tužitelja 24.000,00 Eura jer da mu niti tužitelj niti tuženik nisu to rekli, već da je tuženik jedino govorio da je dužan bankama i da mu je tužitelj pomagao kod direktora Partner banke d.d. Čule kako bi riješio financijske probleme, da bi zatim na upit punomoćnika tužitelja iskazao potpuno suprotno tj. da mu je poznato da je tužitelj pozajmio novac tuženiku jer da mu je to tužitelj rekao, a da mu je tuženik rekao da mu je tužitelj pomagao te da on misli da se radilo o iznosu od preko 100.000,00 kn jer mu je tužitelj rekao kako je tuženiku potrebno 10.000,00 do 15.000,00 Eur.

27. Istovremeno, sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje NŠ, kćeri tuženika, koja je potvrdila iskaz tuženika u dijelu u kojem opisuje da je tuženik negdje 2000. g. kada je otišao u mirovinu otvorio OPG i zajedno sa suprugom podigao kredite kod nekoliko banaka za poslovanje OPG-a te je kredit do 2011. tuženik otplaćivao sam od prihoda OPG-a i od mirovine. Kako povremeno nije bilo prihoda pa nije mogao otplaćivati kredit, a zatim je zbog tuče došlo do oštećenja cjelokupne imovine – gospodarskih zgrada i 200-tinjak purana, nastali su financijski problemi jer nije mogao otplaćivati kredit i Partner banka je pokrenula ovršni postupak te je prijetilo da tuženik ostane bez kuće u [adresa] u kojoj je živio sa suprugom, sinom i kćeri i njezinom obitelji.

28. Njezin iskaz prihvaćen je kao istinit jer je logičan i uvjerljiv i jer ga potvrđuje i tuženi i priložena materijalna dokumentacija u spisu i u dijelu u kojem navodi da su njezin suprug T i ona pomogli tuženiku kada je upao u financijske probleme otplatiti kredit prema Partner banci 2014. g. na način da su isplatili 25.000,00 Eura od svoje ušteđevine koja je djelomično bila od svadbenog dara s vjenčanja iz 2004. g., a djelomično od novca ostvarenog od nenamjenskog kredita koji je njezin suprug T podigao 2007. u iznosu od 19.000,00 Eura jer su imali namjeru kupiti stan, sve kako ne bi došlo do prodaje kuće u kojoj su svi oni stanovali. Ujedno je prihvaćen kao istinit njezin iskaz i u dijelu u kojem navodi da tuženik nije pozajmio novac od tužitelja jer da tuženik nije imao potrebu pozajmljivati budući da su svi u kući imali dobra primanja, a suprug i ona su imali ušteđevinu od 25.000,00 Eura s kojom su pomogli ocu zatvoriti kredit jer je logično da se otac za financijsku pomoć najprije obrati svojoj kćeri i zetu, a ne prijatelju posebno u situaciji kada kćer i zet stanuju u istoj kući u kojoj stanuje i tuženik i kojoj je prijetila opasnost da nakon provedene ovrhe kuća bude prodana te imaju iste interese da do prodaje kuće ne dođe.

29. Jednako tako prihvaćen je njezin iskaz i u dijelu u kojem navodi da je majka imala kredit u Steiermaerkische Bank d.d. Austrija te da je banka pokrenula ovršni postupak i radi naplate tog kredita, pa je ona, kao jedina kreditno sposobna osoba u obitelji, podigla u banci kredit od 26.000,00 Eura i s istim otplatila i majčin kredit kako banka ne bi prodala kuću u kojoj živi cijela njezina obitelj, jer isto potvrđuje i svjedokinja HŠ koja je bila odvjetnica Steiermarkische bank d.d. i sudjelovala u pregovorima s BŠ, punomoćnikom supruge tuženika GŠ oko otplate kredita Steiermarkische bank i Kreditne banke Zagreb i ŠŠ, a proizlazi i iz email prepiske između tih punomoćnik tj. da je 30.06.2015. Steiermarkische Bank zastupana po odvjetnici HŠ prihvatila ponudu ovršenice GŠ da dugovanje po kreditu otplati uplatom iznosa od 26.000,00 Eura.

30. Iskaz svjedoka BŠ prihvaćen je kao istinit u dijelu koji je suglasan s iskazom tuženika, svjedokinje HŠ i ranije spomenutom email prepiskom jer iz navedenog proizlazi da je on zastupao suprugu tuženika GŠ kao ovršenicu u ovršnom predmetu u kojem je ovrhovoditelj bila Steiermarkische bank Austrija, da je trebalo odgoditi dražbu dok tuženik ne prikupi novčana sredstva te da se sjeća da je ovrha obustavljena. Jednako tako njegov iskaz prihvaćen je i u dijelu u kojem navodi da je tužitelj pomagao tuženiku kod osiguranja sredstava ali ne zna na koji način budući da je nesporno da je tužitelj upoznao tuženika s direktorom Partner banke d.d. g. IŠ koji je umanjio dug tuženika i na taj način omogućio tuženiku da otplati kredit.

31. Spomenuta utvrđenja suda dodatno potvrđuje i brisovno očitovanje Partner banke d.d. Zagreb od 15.01.2014. kojim ista banka dopušta da se na nekretninama tuženika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sve kod Općinskog suda u Glini, Zemljišnoknjižni odjel Gvozd izvrši upis brisanja upisa fiducijarnog prijenosa vlasništva ranijem vlasniku TŠ, [adresa] jer je očigledno da je dugovanje od 25.000,00 Eura prema Partner banci d.d. Zagreb podmireno puno ranije, a najkasnije nešto više od mjesec dana prije navodne posudbe novca (19.02.2014.) koja je predmet ovoga spora.

32. Stoga je nelogično da bi tuženik koji je dug po kreditu prema Partner banci d.d. riješio novcem koji su mu kćer i zet dali od svoje ušteđevine, nakon toga odlučio posuditi 24.000,00 Eura od tužitelja, iako je dug već podmiren.

33. Ujedno, zbog svega ranije navedenog sud nije mogao prihvatiti kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tuženiku početkom 2014. g. pozajmio 24.000,00 Eur jer da je bio dužan Partner banci, Steiermarkische banci i još jednoj banci ili štedionici jer je na temelju izvedenih dokaza nesporno utvrđeno da je tuženik u vrijeme navodne posudbe novca od tužitelja vratio dug Partner banci d.d. i ovrha je obustavljena, a što se tiče duga tuženikove supruge GŠ Putrić prema Steiermakrische banci utvrđeno je da je isti također namiren na temelju sporazuma s bankom koji je postignut 30.07.2015. nakon što je kćer tuženika podigla kredit kod Erste & Steiermarkische bank d.d. 19.06.2015. u iznosu od 29.980,00 Eura te je i ta ovrha obustavljena. Zbog navedenog je nelogično da bi kćer tuženika dala ocu svoju ušteđevinu i nakon 6 mjeseci digla kredit da vrati dug drugoj banci kako bi spriječila prodaju tuženikovih nekretnina, između ostalog i kuće u kojoj oni stanuju, a da bi se tuženik istovremeno pozajmio 24.000,00 Eura od treće osobe, ovdje tužitelja kada su dugovi podmireni.

34. Jednako tako nije mogao biti prihvaćen niti iskaz tužitelja u dijelu u kojem kasnije navodi da je novac tuženiku pozajmio kako bi tuženik vratio dug fizičkim osobama, tj. kamatarima jer najprije navodi da je trebao vratiti novac bankama, a potom kamatarima s tim da niti zna o kojim se osobama radi niti koliko je navodno posudio, što je logično da bi pitao tuženika da mu je doista posudio novac. Neuvjerljivosti iskaza tužitelja dodatno potvrđuje i činjenica što tužitelj navodi da ne bi niti pokretao ovaj postupak protiv tuženika za povrat 22.800,00 Eura (jer tvrdi da mu je 1.200,00 Eura vratio), da tuženik nije lažno svjedočio protiv njega u nekoliko kaznenih postupaka i pred Općinskim sudom u Šibeniku da bi podmitio sutkinju tog suda, dakle zato što ga je iznevjerio kao prijatelj jer se radi o znatnom novčanom iznosu pa nije logično da tužitelj ne bi tražio od tuženika da mu vrati novac i pokretao postupak da nije došlo do navodno tuženikovog lažnog svjedočenja protiv njega. Po mišljenju suda logičnije obrazloženje pokretanja ovog postupka od strane tužitelja je upravo da je to bila reakcija tužitelja na svjedočenje tuženika u kaznenom i građanskom postupku koje je dovelo do toga da je tužitelj bio pritvoren 5 tjedana i da se protiv njega se vodi kazneni i parnični postupak, a ne da je razlog pokretanja postupka bio stvarna posudba novca.

35. Slijedom iznesenog, kako sud nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a posebice iskaza saslušanih svjedoka i stranaka nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je između tužitelja i tuženika zaključen usmeni ugovor o zajmu, niti da je tužitelj tuženiku predao traženi novčani iznos budući da upravo na tužitelju leži teret dokazivanja konstitutivnih pretpostavki tužbenog zahtjeva – nastanka ugovornog odnosa i ispunjenja činidbe predaje novca, a one u provedenom postupku nisu utvrđene, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a Zakona o parničnom postupku zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je odbio tužbeni zahtjev, sve kao pod toč. I. izreke ove presude. (tako i odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-2134/2014-3).

36. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i to troškovi koji se odnose na troškove sastava odgovora tužbe po Tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa) – 250 bodova, troškovi pristupa na 11 ročišta i to na ročišta 05.10.2012., 11.04.2024., 03.09.2024., 04.03.2025., 21.10.2025. i 10.07.2026. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife – 1500 bodova, na ročišta 13.01.2020., 11.01.2024. i 03.12.2025. po Tbr 9. toč 2. – 375 bodova, a na ročišta 10.09.2020., 02.03.2021., 18.01.2022., 07.09.2022., i 21.10.2025. – po Tbr. 9. toč. 5 – 287,5 bodova ili ukupno 3.537,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr 50) iznosi 7.075,00 Eur uz uvećanje za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 42) ili 1.768,75 Eur odnosno ukupno 8.843,75 Eur kao što je odlučeno pod toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2026. godine

Sudac:

Renata Šrekais

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud. Žalba se podnosi pisano ovom sudu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika