P Ob-280/2024-112
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov u pravnoj stvari tužiteljice CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Perkov, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Martić-Stajčić-Perkov u Zagrebum radi bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i odsutnosti stranaka osobno, dana 27. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da:
a) nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], oznaka zemljišta stambeno-poslovna zgrada br. 37 (radne oznake P), stambena zgrada br. 37/1 (radne oznake S1), stambena zgrada br. 37/2 (radne oznake S2) i stambena zgrada br. 37/3 (radne oznake S3) u [adresa] i dvorište ukupne površine 3872 m2, u vlastovnici upisane kao Rbr. 34. Suvlasnički dio: 6,68/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), zatvoreno parkirno mjesto oznake P 33, u podrumu stambenog objekta S 2, površine 11,85 m2, u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom i Rbr. 129. Suvlasnički dio: 104,33/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 129) troipolsobni stan oznake S2-102, u prvom katu stambenog objekta S 2, površine 92,55 m2, u etažnom elaboratu označeno plavom bojom;
b) nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] oznaka zemljišta ZGRADA, NEPLODNO, DVOR, ukupne površine 1495 m2, u vlastovnici upisana kao Rbr. 25. Suvlasnički dio: 63/5231 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25), dijela, koji je povezan s cjelinom poslovnog prostora na prizemlju, oznake PP 0.17., orijentacije jug, površine 63,46 m2;
c) nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, katastarska općina [katastarska općina], broj zk uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] oznaka zemljišta DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, koja se sastoji od DVORIŠTE površine 32 m2 i ZGRADE MJEŠOVITE UPORABE ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 27, 29, 31, 33, površine 1648 m2, ukupne površine 1680 m2, u vlastovnici upisana kao Rbr. 77. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-76), STAN 2-na VPR (visokom prizemlju), površine 90,88 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagavaonicom, ostave, kupaonice, WC-a, hodnika, predsoblja i tri lođe, orijentacije J, anagrafske oznake [adresa]:
d) nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, katastarska općina [katastarska općina], broj zk uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], Broj D.L. 7, opisano kao STINICE, DVOR površine 112 m2, ZGRADA, površine 30 m2, KUĆA, PAŠTRIĆEVA 9 površine 88 m2, ukupne površine 230 m2; e) izvanknjižno vlasništvo nekrentine-garažnog boksa površine 42,67 m2, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sklopu objekta anagrafske oznake E-788 [adresa] u [adresa], zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta,
čine bračnu stečevinu tužiteljice CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je tužiteljica suvlasnica u ½ suvlasničkog udjela predmetnih nekretnina, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
II. Utvrđuje se da trezorski zapisi izdavatelja MINISTARSTVA FINANCIJA, registrirani kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. (SKDD), oznake RHMF-T-447A, izdani 23. studenoga 2023., s danom dospijeća 21. studenoga 2024., koji glase na tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao imatelja, čine bračnu stečevinu tužiteljice CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] svakog u 1/2 dijela.
III. Nalaže se tuženiku DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 35.000,00 EUR koji predstavlja ½ dijela novčanih sredstava ostvarenih unovčenjem trezorskih zapisa iz točke II. izreke, koji predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2024. do isplate do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 162,849,50 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
IV. I. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom na naknadu troška postupka u iznosu od 91.034,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2026. pa do isplate.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 05. ožujka 2023. i dopunjenoj podneskom od 25. ožujka 2023. navodi da su stranke bračni drugovi čiji brak je sklopljen dana 4. siječnja 1975. i upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Split za matično područje [adresa] za 1975., te su za vrijeme trajanja braka i faktične bračne zajednice stekli više nekretnina i trezorske zapise, koja sva imovina formalno glasi na tuženika, no predstavlja bračnu stečevinu koje su stranke suvlasnici u ½ dijela. Tako su na temelju ugovora br. 100/89-2004. o kupoprodaji stana i zatvorenog parking mjesta od 17. studenoga 2004. i tabularne isprave od 26. rujna 2005. stekli vlasništvo stana u [adresa] i to: - nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica], stambeno-poslovna zgrada br. 37 (radne oznake P), stambena zgrada br. 37/1 (radne oznake S1), stambena zgrada br. 37/2 (radne oznake S2) i stambena zgrada br. 37/3 (radne oznake S3) u [adresa] i dvorište ukupne površine 3872 m2, u vlastovnici upisana kao rbr. 34. suvlasnički dio: 6,68/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), zatvoreno parkirno mjesto oznake P33, u podrumu stambenog objekta S2, površine 11,85 m2, u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom i upisane kao rbr. 129. suvlasnički dio: 104,33/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-129) troipolsobni stan oznake S2-102, u prvom katu stambenog objekta S 2, površine 92,55 m2, u etažnom elaboratu označeno plavom bojom. Nadalje su kupoprodajnom stekli vlasništvo poslovnog prostora u Splitu i to nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] zgrada, neplodno, dvor, ukupne površine 1495 m2, u vlastovnici upisana kao rbr. 25. suvlasnički dio: 63/5231 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25), koji je povezan s cjelinom poslovnog prostora na prizemlju, oznake PP 0.17., orijentacije jug, površine 63,46 m2; kupoprodajom su stekle vlasništvo stana u [adresa] i to nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zk. odjel Split, knjiga PU: SPLIT, broj poduloška: 7457 / zk. uložak: redni broj 1.1. zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica])-troiposoban stan na prizemlju, označen br. 2, netto površine cca 90,88 m2, ulaz III, tip A, orijentacije jug. Nadalje su stranke stekle vlasništvo nekretnine u [adresa] na način da je zajedničkim sredstvima stranaka na ime prednika tuženika kupljena parcela na kojoj su zatim stranke zajedničkim sredstvima izgradile obiteljsku kuću, a koja je nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica] Stinice, zgrada površine 30 m2, dvor površine 112 m2, kuća površine 88 m2, ukupne površine 230 m2; te su krajem 2023. stekli trezorske zapise u vrijednosti od 70.000,00 EUR, kao imatelj kojih je formalno upisan tuženik iako oni predstavljaju bračnu stečevinu u ½ suvlasničkog udjela. Slijedno tako iznesenih navoda tužiteljica predlaže sudu po provedenom dokaznom postupku donijeti presudu kojom će se utvrditi da su navedene nekretnine i trezorski zapisi bračna stečevina stranka svake u ½ dijela.
1.1. Uz tužbu je priložen elektronički zapis iz matice vjenčanih, izvadci iz zemljišnih knjiga za zkč. br. [katastarska čestica] (E-34 i E-129) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] zgrada, neplodno, dvor, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz knjige položenih ugovora za troiposoban stan u prizemlju, broj podul. 7457, knjiga PU Split, zkč. br. [katastarska čestica] Stinice, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora, predlažući da sud najkasnije na pripremnom ročištu odredi realnu vrijednost iste, kao i prigovor mjesne nadležnosti suda, koji prigovor obrazlaže navodeći da je zadnje zajedničko prebivalište stranaka bilo u [adresa] i da se četiri od pet utuženih nekretnina nalaze na području nadležnosti Općinskog suda u Splitu. Dalje navodi kako je točno da su stranke bile bračni drugovi od 1975., u kojem je braku rođeno dvoje zajedničke djece te da je faktična bračna zajednica prestala, međutim, osporava da bi nekretnine navedene u tužbi činile bračnu stečevinu stranaka jer da najvećim dijelom čine njegovu posebnu imovinu stečenu darovanjem i/ili nasljeđivanjem i/ili diobom, pa da, čak i kad bi se moglo govoriti o doprinosu tužiteljice u stjecanju te imovine, isti bi doprinos bio zanemariv.
2.1. U odnosu na nekretninu u [adresa] navodi da je stečena nasljeđivanjem iza smrti pokojnog oca tuženika temeljem rješenja o nasljeđivanju O-69/03 Općinskog suda u Vrgorcu od 31. ožujka 2004. te dalje diobom s bratom C. Pojašnjava da je u trenutku smrti pok. oca MC predmetna nekretnina nosila broj čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da u međuvremenu, zbog učinjene nove izmjere, nosi broj čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U rješenju o nasljeđivanju je vidljivo da je u trenutku donošenja istog rješenja izgrađena stojna kuća na terenu, pri čemu je još za očeva života, a po dogovoru svih nasljednika početkom 1990., sastavljena 1995. očeva oporuka u kojoj on sve svoje ostavlja dvojici sinova (tuženiku i AC) u jednakim dijelovima. Između tuženika i njegova brata AC došlo je do diobe te se brat KC u zamjenu za cijelu „staru“ kuću u selu [adresa] (općina Vrgorac) i zemlje okolo iste obvezao novčano obeštetiti tuženika, te dodatno financirati dio građevinskog materijala za završavanje predmetne kuće u [adresa] (koja je bila izgrađena u roh bau verziji), što je sve i učinio, a navedeno je vidljivo i iz rješenja Građevinsko- urbanističke inspekcije broj: 08/UP-I-144/82 od 23.02.1982. s pripadajućim zapisnikom od 25.01.1982., te Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru iste inspekcije od 24.02.1987. iz kojih proizlazi da tuženikov otac gradi objekt.
2.2. U odnosu na poslovni prostor u Splitu, površine 63,46 m2, izgrađen na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (poslovni prostor u prizemlju zgrade „Lavčević“ na Općini u Splitu) navodi da su sva sredstva za kupnju tog poslovnog prostora i to iznos od tadašnjih 349.030,00 DEM, za koliko je prostor kupljen, nedugo prije sklapanja samog Ugovora o prodaji od 24. prosinca 1997., dobivena od tuženikova dugogodišnjeg prijatelja, pok. BC i to kao zahvala za višegodišnje usluge privatne naravi, a taj mu je iznos, točnije 350.000,00 DEM predao preko zajedničkog prijatelja EC i od tih je sredstava plaćen u cijelosti poslovni prostor.
2.3. Vlasništvo stana u [adresa], sagrađenog na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 90,88 m2, navodi dalje, stečeno je sredstvima iz nasljeđivanja i diobe s bratom C vezano uz to nasljeđivanje. Pojašnjava da su se Ugovorom o udruživanju sredstava radi izgradnje jednog troiposobnog stana u objektu E-783 Blatine Škrape u Splitu usuglasili 22. prosinca 1993. graditelj (t.d. Mepling s.p.o) i tuženik kao udružitelj sredstava da će tuženik kao udružitelj uplatiti iznos od 127.323,00 DEM, a da će Mepling kao graditelj za taj iznos sagraditi stan, uz osiguranje prijenosa vlasništva na tuženika. Pritom je sredstva za uplatu skoro cjelokupnog iznosa uplatio brat tuženika AC na ime preuzete obveze iz diobe nasljedstva iza smrti pok. MC, ukazujući da isto proizlazi iz tri potvrde o uplati i to:
Izvješća o naplati iz inozemstva na iznos od 75.000,00 DEM od 15. ožujka 1994., Potvrde od 22. prosinca 1993. na iznos od 20.000,00 DEM i Potvrde od 03. siječnja 1995. na iznos od 20.000,00 DEM, dok je tuženik s danom 15. ožujka 1995. platio samo dio od 5.232,00 DEM, te je ishodio Potvrdu o izmiri obveze od 20. ožujka 2003.
2.4. U odnosu na vlasništvo stana i zatvorenog parkirnog mjesta u [adresa] navodi da u trenutku kupnje tog stana, 2004., nije imao dovoljno ušteđenih sredstava, pa je Ugovorom o kreditu br. 75966/05 od 25. ožujka 2005. sklopljenim između Splitske banke d.d. kao kreditora i tuženika kao korisnika kredita ugovoren kredit u iznosu od 40.000,00 EUR, u kojem kreditu je tuženikov brat AC bio deponent te je ustanovljeno osiguranje tražbine u visini podignutog kredita od 40.000,00 EUR na deponiranim sredstvima brata C kod te banke, sve sukladno Ugovoru o oročenom depozitu od 11. srpnja 2003.; čime je sredstva za kupnju stana i parking mjesta, točnije 40.800,00 EUR, uplatio AC stoga je što nakon smrti pok. oca MC ostala zemlja „Supine“ na poluotoku Pelješcu, Postup, koju je tuženik diobom prepustio bratu AC, a ovaj se obavezao platiti navedeni iznos, što je i učinio 11. svibnja 2005.
2.5. U odnosu na pak na trezorske zapise u vrijednosti od 70.000,00 EUR stečene krajem 2023., navodi da iznos od 67.476,50 EUR, koji je uplaćen 2023. u obliku trezorskog zapisa predstavlja iznos novca kojeg su, prethodno bračnim problemima i još dok su normalno komunicirale, stranke već međusobno podijelile, te je tuženik deponirao svoj dio, dok je tužiteljica istovjetnom svotom, možda i nešto većom, raspolagala na način na koji je ona htjela, čime sada neosnovano postavlja zahtjev za podjelu nečega što je već podijeljeno.
2.6. U odgovoru na tužbu navodi i da je cijeli radni vijek zarađivao puno više od tužiteljice. Kao fakultetski obrazovan čovjek je od 1974. do 1994. radio u Lavčević d.d. za inženjering i izgradnju, u razdoblju 1978. -1979. je više mjeseci kao predstavnik firme boravio u [adresa], a od 1987. do 1987. u Iraku, gdje je radio na poslovima financijskog direktora, te su mu primanja u tom periodu bila u prosijeku 6 do 7 puta veća od onih u Hrvatskoj, a da je imao veći doprinos u stjecanju imovine u braku govori i činjenica da su mu na raspolaganju bili dostupni kadrovski krediti firme u kojoj je radio, koji je iskoristio za kupnju stana na [adresa] u [adresa], a potom je isti stan prodan za oko 170.000,00 DEM, koje novce je nakon toga deponirao kod Dresdner Bank u Njemačkoj i na taj način čuvao vrijednost novca, a sličan takav kredit je dobio i kolega IC iz [adresa]. Nakon 1994. i do 1999. tuženik je radio u Gradskoj banci d.d., također na menađerskoj poziciji, gdje mu je ugovorena plaća od 1.500,00 DEM sjedala na broj tekućeg računa 2030000011, a mjesečni bonusi od 3.500,00 DEM su mu isplaćivani na žiro račun otvoren kod Croatia banke d.d.; od 1999. do 2003. (kada je otišao u mirovinu), tuženik je radio na radnom mjestu Direktora PPK Kutjevo d.d., Podružnica Dalmacija, gdje je zarađivao minimalno 11.000,00 kn. Osim vlastite imovine koju je stjecao tijekom života, puno je radio i privređivao te je u smislu odredbi Zakona o braku i porodičnih odnosa zaslužniji bračni drug za ukupnu bračnu imovinu te kao takav ima pravo na veći udio vlasništva u istoj, a navodi i da se kod stranaka ne radi „samo“ o utuženim nekretninama, već da su stranke u braku stekle zkč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (vinograd) i zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] (vinograd), što čini ukupno 7.000,00 m2 građevinske zemlje s objektom u T1 zoni; da se u vrijeme kada je tuženik kupovao poslovni prostor u prizemlju zgrade „Lavčević“ na Općini u Splitu na način gore opisan, pojavila prilika za povoljnu kupovinu još jednog poslovnog prostora u istoj zgradi, i to posl. prostora 33. Suvlasnički dio: 44/5231 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-33) dijela, koji je povezan s cjelinom poslovnog prostora na I. (prvom) katu, oznake PP 1.07., orijentacije jug, površine 44,44 m2. (zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška]), te je taj prostor kupljen sredstvima koja su „ležala“ u njemačkoj banci kupljen na ime majke tužiteljice, koji poslovno prostor je potom darovnicom prebačen na zajedničkog sina stranka, da bi u konačnici darovnicom sada bio upisa na tužiteljicu. Slijedom takvih navoda predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog troška postupka.
2.7. Uz odgovor na tužbu je priložio rješenje o nasljeđivanju O-69/03, vlasnički list od 23.06.1986., Ugovor o prodaji od 24.12.199., javnobilježnički ovjerenu izjavu g. EC od 10.04.2024., Ugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje jednog troiposobnog stana u objektu E-783 Blatine Škrape u Splitu od 22.12.1993., izvješće o naplati iz inozemstva, potvrdu od 22.12.1993., od 03.01.1995. i od 20.03.2003., Ugovor o kreditu br. 75966/05 od 25.03.2005., Ugovor o oročenom depozitu od 11.07.2003., nalog za plaćanje od 15.11.2023., vlasnički list za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za posl. prostor pod br. 33.; predložio je saslušati svjedoka AC, EC, IC i TC, a u odnosu na nekretninu u [adresa] se obvezao po potrebi pribaviti račune za nabavu materijala, provesti očevid na licu mjesta, građevinsko i geodetsko te knjigovodstveno vještačenje (po vještaku procjenitelju).
3. Očitujući se na navode tuženikova odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 10. lipnja 2024. navodi da je tuženik po primitku tužbe sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sinom kojim je vlasništvo na utuženim nekretninama prenio na sina stranaka, kao i da odgovorom na tužbu nastoji minorizirati doprinos tužiteljice, što je činio cijeli život. Rigidnog je i patrijahalnog životnog stava koji ženu ne doživljava ravnopravno, a da se radi o tipičnom obrascu ponašanja, navodi da proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog oca tuženika kojeg nasljeđuju isključivo sinovi, pri čemu su supruga, kao i rođene kćeri isključene iz nasljeđivanja. Tuženik smatra da je sve njegovo, pri čemu ponižava i vrijeđa ne samo tužiteljicu kao suprugu, već i svoju kćer po istom rodnom principu-ako se radi o ženi ne pripada joj ništa. Iznosi dalje da je ona također fakultetski obrazovana osoba i gotovo je cijeli radni vijek imala veću plaću od tuženika, što je bio izvor njegovih frustracija. Bila je članica više nadzornih odbora u trgovačkim društvima poput Jadranribolov, Pomgrad, Dalma, a do odlaska u mirovinu v.d. direktora područne službe HZMO Splitsko-dalmatinske županije te na kraju v.d. višeg savjetnika direktora područne službe. Uz to se bez ičije pomoći bavila kućanskim poslovima, odgojila je dvoje djece i brinula je o tuženikovim roditeljima, pa je stoga danas njezina mirovina veća od mirovine tuženika. U podnesku dalje pojašnjava način stjecanja svake od utuženih nekretnina, pa navodi da je stan i parkirno mjesto u Trnjanskoj ulici 37/2 kupljeno tijekom 2004. zajedničkim sredstvima stranaka u iznosu od 145.687,88 EUR. Od navedenog iznosa je strankama nedostajalo 40.000,00 EUR koje su pozajmili od tuženikova brata AC na način da je ugovoreno dizanje kredita u tom iznosu, a sredstvo osiguranja tražbine su bila deponirana sredstva AC koje su mu stranke u cijelosti vratile od sredstava koja su dobivali od zakupa poslovnih prostora u Splitu. Glede kuće u [adresa] navodi da su stranke početkom 1980. vlastitim novčanim sredstvima kupile gradilište u [adresa] na ime MC, oca tuženika, a kasnije su ½ dijela građevinskog zemljišta prodali AC na ime njegovog sudjelovanja u gradnji obje kuće (svoje i od stranka), dok je sama gradnja kuće financirana vlastitim sredstvima stranaka u vremenu od 1982. do 1992./93. Razlog zbog kojeg je nekretnina upisana na tuženikova oca MC je bio taj što je tuženik očekivao pravo na kadrovski stan, a jedan od uvjeta za dobivanje istoga je bilo da u istom općini nema nekretninu na svoje ime i ime bračnog druga. Tuženikovi roditelji nisu ostvarili nikakva primanja po osnovi radnog staža i mirovine i bili su korisnici socijalne pomoći, pa kao iznimno siromašne osobe nisu mogle stjecati ikakvu imovinu, a kamoli kupiti građevinsko zemljište, vinograd na Pelješcu i izgraditi dvije kuće. Živjeli su na selu, u [adresa] i u trenutku kupnje zemljišta u [adresa] su bili u dobi od preko 70 godina. Glede stana u [adresa], na adresi [adresa], navodi da je kupljen 1993. u roh-bau izvedbi i plaćen zajedničkim sredstvima stranaka u iznosu od 127.323,00 DEM koja su bila deponirana u banci u Njemačkoj na ime tuženikova brata C. Stranke su naime 1987. zajedno kupile stan u [adresa] i to dijelom sredstvima kadrovskog kredita, a dijelom kreditom koji je podigla tužiteljica te je navedeni stan nakon nekoliko godina prodan za iznos od 170.000,00 DEM. Taj je novčani iznos tužitelj deponirao u Njemačkoj na ime svog brata budući da tuženik nije mogao imati vlastitu štednju u Njemačkoj. Potom je prema nalozima tuženika, tuženikov brat KC vršio uplate sredstvima stranaka na razne račune, pa tako i za kupnju stana u [adresa]. Osporava da bi se radilo o isplati zamjene za cijelu staru kuću u [adresa] i zemlje okolo jer je navedena nekretnina bila iznimno male vrijednosti obzirom se radi o ruralnom i zapuštenom selu te jednom od najsiromašnijih područja u Hrvatskoj, slijedno čemu osporava da bi tuženiku brat isplatio za cijenu staru kuću u [adresa] i zemlju okolo iznos koji u zbroju iznosi 200.000,00 DEM i 40.000 EUR. U odnosu pak na dostavljene knjižice Dresdener bank navodi da tuženik prema čl. 81. st. 1. Zakona o deviznom poslovanju nije mogao imati račun u Njemačkoj na svoje ime i da je taj propis vrijedio do 18. lipnja 2003. Pretpostavlja da se kod štednih knjižica koje glase na DC radi o rođaku tuženika istog imena koji je živio u susjednoj kući u [adresa] i za razliku od tuženika je dugi niz godina radio u Njemačkoj, te je predložila da se tuženika pozove na dostavu izvornika navedene knjižice. Nadalje, glede poslovnog prostora u Splitu osporava da bi novčana sredstva za kupnju tog prostora tuženik dobio od BC. Iznosi da je poslovni prostor kupljen 1997. u roh bau izvedbi zajedničkim sredstvima stranaka. Strankama je za kupnju poslovnog prostora nedostajao iznos od 70.000,00 kn te je taj iznos tuženik pribavio tako što je odgovorne osobe Croatia banke d.d. nagovorio da s kunskog računa izvjesnog C., a bez njegova znanja, uplate navedeni iznos prodavatelju radi kupnje tog poslovnog prostora, a zbog poticanja na počinjenje kaznenog djela je osuđen na godinu dana zatvora, no presuda zbog zastare nije postala pravomoćna i tuženik je izbjegao odlazak u zatvor. U odnosu na trezorske zapise iznosi da je faktična bračna zajednica prestala 26. prosinca 2023. nakon čega se nije vratila u [adresa]. Tvrdi da nikakav novac stranke nisu podijelile te da nije primila nikakav novac na ime podjele, već je tuženik novac koji predstavlja suvlasništvo stranaka uplatio radi kupnje trezorskih zapisa. Glede pak nekretnina koje nisu predmet postupka, navodi da su nekretnine na Bolu stečene krajem 90. -tih i početkom 2000.- tih, a razlog što tuženik nije upisan kao vlasnik je njegov stalni strah da bi netko mogao postaviti pitanje podrijetla imovine, dok je poslovni prostor u Splitu koji spominje, stečen darovanjem od OC unuku AC, koji ga je kasnije darovao svojoj majci te kao takav predstavlja njezinu posebnu imovinu.
3.1. Uz podnesak je dostavila rješenje HZMO-a od 25. ožujka 2010., dopis HZMO od 06. svibnja 2024., mail HC od 25. travnja 2024. i ugovor o kupoprodaji stana br. 100/89-2004.
4. Podneskom od 20. studenoga 2024., dostavljenim prije zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev na izvanknjižno vlasništvo garažnog bloka površine 42,67 m2, izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u sklopu objekta anagrafske oznake E-788 [adresa] u [adresa], zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta označenog brojem 5 na skici Mepling d.o.o. kao skici sklopljenoj između Jadranskog osiguranja d.d. Split kao prodavatelja i tuženika kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Kekez u Splitu dana 27. travnja 2004. pod brojem OV-1373/04, navodeći da je nakon podnošenja tužbe došla do podataka o toj nekretnini. Predlaže donošenje presude kojim se i navedena nekretnina utvrđuje bračnom stečevinom stranaka svake u ½ dijela.
4.1. Tuženik se na ročištu od 03. prosinca 2024. usprotivio i tom dijelu tužbenog zahtjeva navodeći da ista nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženika.
5. Tuženik je u podnesku od 25. studenoga 2024. osporio sve navode tužiteljičina očitovanja na tužbu te je dodatno naveo da je stan u [adresa] kupljen od deponiranih sredstava dobivenih od prodaje stana na [adresa] u [adresa], koja su zbog bolesti tuženikova brata iz Njemačke 2002. prebačena u obliku štednje u Splitsku banku. Navodi i da je tužiteljica svojim ponašanjem manifestirala prihvaćanje činjenice da sporne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu tuženika jer tijekom više od 25 godina nije nikada osporavala upise prava vlasništva na ime tuženika niti je tražila uknjižbu svog prava, što da predstavlja prešutno priznanje postojećeg stanja, no i da kad bi se prihvatila tvrdnja tužiteljice da utužene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu, njezin bi udio bio manji od ½ dijela s obzirom na nesrazmjer u primanjima i stoga doprinosu stjecanju imovine.
5.1. Uz podnesak je dostavio ugovor o kupoprodaji od 10. studenoga 1981., izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica]- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i karton osobnih dohodaka Lavčević za period od 02.12.1984. do 16.04.1987. od 30. rujna 2024.
6. Na ročištu od 03. prosinca 2024. tuženik se usuglasio s određenom vrijednosti spora u tužbi od 750.000,00 EUR.
7. Podneskom od 07. srpnja 2026. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev u dijelu kojim se odnosi na trezorske zapise predlažući donošenje presude kojom se utvrđuje da trezorski zapisi izdavatelja Ministarstva financija, registrirani kod SKDD-a, oznake RHMF-T-447A, izdani 23. studenoga 2023. i s dospijeće, 21. studenoga 2024., a koji glase na ime tuženika DC kao imatelja, čine bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela te kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 35.000,00 EUR s osnove ½ dijela novčanih sredstava ostvarenih unovčenjem trezorskih zapisa koji predstavljaju bračnu stečevinu s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2024. do isplate, te je dodatno uskladila tužbeni zahtjev u dijelu kojim se odnosi na nekretnine na adresi [adresa] i [adresa] glede njihova opisa u skladu sa aktualnim stanjem u zemljišnim knjigama nastalim po podnošenju tužbe.
7.1. Tuženik je podneskom od 09. srpnja 2026. naveo kako dispozicija tužiteljice glede trezorskih zapisa predstavlja preinaku tužne u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), te da se istoj preinaci protivi.
8. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan.
8.1. Odredbom čl. 56. st. 1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini propisana isključiva mjesna nadležnost suda na čijem se području nekretnina nalazi. Prema odredbi st. 2. istog članka, ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
8.2. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi utužila više nekretnina koje čine cjelinu spora, od kojih se nekretnina na [adresa] nalazi na području nadležnosti ovoga suda, a nekretnine-poslovni prostor u Bihaćkoj, stan u [adresa], garažni blok u istoj ulici i nekretnina u [adresa] ([adresa]), na području nadležnosti Općinskog suda u Splitu. U takvoj situaciji radi jedinstvenog raspravljanja i ekonomičnosti postupka dolazi do atrakcije nadležnosti, pri čemu pravo izbora suda između više zakonom predviđenih nadležnih sudova pripada tužiteljici. Tužiteljica je podnošenjem tužbe ovome sudu izabrala sud, čime je mjesna nadležnost ovoga suda utvrđena. Navodi tuženika da je Općinski sud u Splitu nadležan zbog činjenice da se tamo nalazi većina nekretnina su pravno irelevantni jer je činjenica da se barem jedna nekretnina nalazi na području ovog suda dostatna za zasnivanje nadležnosti nad cijelim predmetom spora. Istovremeno, pozivanje tuženika na zadnje zajedničko prebivalište stranaka nema pravnog utjecaja jer se u sporovima o nekretninama primjenjuje isključivi forum mjesta gdje se nekretnina nalazi.
9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: izvadak iz matice vjenčanih (list 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za posebni dio nekretnine E-34 i E-129, zkč. br. [katastarska čestica] Stambeno poslovna zgrada br. 37 (radne oznake P), stambeno poslovna zgrada br. 37/1 (radne oznake S1), stambeno poslovna zgrada br. 37/2 (radne oznake S2), stambeno poslovna zgrada br. 37/3 (radne oznake S3) u [adresa] i dvorište (list 7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za posebni dio nekretnine br. 25. za zkč. br. [katastarska čestica] zgrada, neplodno, dvor površine 1495 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), izvadak iz KPU za broj [broj poduloška] Split (list 11 spisa), izvadak iz zk za zkč. br. [katastarska čestica] Stinice, zgrada, dvor, kuća površne 230 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa), rješenje o nasljeđivanju O-69/03 (list 27 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-stari vlasnički list (list 30 spisa), zapisnik – nastavak radova od 15. siječnja 1982. (list 31 spisa), rješenje Komiteta za urbanizam od 23. veljače 1982. (list 32 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 34 spisa), ugovor o prodaji od 24. prosinca 1997. (list 36-37 spisa), uplatnice (list 43-44 spisa), izviješće o naplati iz inozemstva od 15. ožujka 1994. (list 45 spisa), nalog blagajni (list 46 spisa), potvrdu od 22. prosinca 1993. (list 47 spisa), potvrdu od 03. siječnja 1993. (list 48 spisa), potvrdu od 20. ožujka 2003. (list 49 spisa), ugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje jednog troiposobnog stana u objektu E- 783 Blatine Škrape u Splitu (list 51-56 spisa), nalog za plaćanje (list 58-64 spisa), ugovor o oročenom depozitu od 11. srpnja 2003. (list 66 spisa), ugovor o kreditu od 25. ožujka 2005. (list 67 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica] zgrada, neplodno, dvor, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -u vl. CC (list 70-82 spisa), štedne knjižice u ovjerenom prijevodu (list 97 i 167-205 spisa), kartice komitenta (list 98 spisa), putovnicu (list 99-121 spisa), rješenje o priznanju prava na mirovinu HZMO od 25. ožujka 2020. (list 129-132 spisa), potvrde HZMO za FC i SC (list 133-134 spisa), ugovor o kupoprodaji stana i zatvorenog parkirnog mjesta broj 100/89- 2004 od 17. studenoga 2024. (list 139-141 spisa), ugovor o kupoprodaji od 10. studenoga 1981. (list 154-155 spisa), dopis Lavčević s kartonom (list 158-163 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18. veljače 2003. (list 211-216 spisa), ugovor o prodaji stana u [adresa], na adresi [adresa] od 09. travnja 1999. i izvadak iz knjige PU za stan u [adresa] (list 217- 222 spisa), kupoprodajni ugovor za stan u [adresa] od 10. svibnja 1988. i dodatak istom ugovoru od 21. kolovoza 2006. (list 223-230 spisa), Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 29. lipnja 1985. (list 231-232 spisa), dokumentaciju Stambene zadruge (list 233-237 spisa), potvrdu HZMO (list 239 spisa), podatak o evidentiranom stažu osiguranja (list 241-244 spisa), rješenje doneseno u stečajnom postupku s utvrđenim tražbinama vjerovnika (list 246-247 spisa), izvadak iz sudskog registra za Jadran Ribolov d.d. (list 248-254 spisa), zaključak o dozvoli izvršenja od 24. veljače 1982., dozvola za izvedbu
1 0
vodovodnog priključka od 14. veljače 1990., Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka na javnim prometnicama, zapisnik o primopredaju poslovnog prostora od 07. srpnja 1999. i porezno rješenje od 05. ožujka 1998. (list 257-262 spisa), novinski članak (list 271-272 spisa), dopis SKDD od 28. veljače 2025. uz obavijest o stanju i promjenama na računu (list 275-278 spisa), spis Županijskog suda u Splitu K-30/19 i spis Općinskog suda u Vrgorcu O-69/03 (381-393 spisa), dopis Porezne uprave od 31. ožujka 2025. (list 289 spisa), rješenje HZMO od 11. siječnja 2005., od 06. veljače 2006., 23. veljače 2005., 24. veljače 2005.,15. svibnja 2005., 25. svibnja 2005., 24. veljače 2015., 24. svibnja 2005. (list 325-349 spisa), dopis HZZO od 30. travnja 2025. (list 350 spisa), podatke OTP banke dostavljene dopisom od 09. lipnja 2025. (list 368-377 spisa), ugovor o kreditu broj 1885-3-18341 od 19. lipnja 1987. (list 420-424), fotografije kuće u [adresa] i zemlje dostavljene umjesto predloženog vještačenja na okolnost vrijednosti te nekretnine (list 417-419 spisa), ugovor o kreditu broj 1885-3-18341 od 19. lipnja 1987. (list 420-424 spisa), ugovor o kreditu za kupnju stana u [adresa] od 27. studenoga 1985 (list 425-427 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 08. listopada 2025. (list 433-434 spisa), kupoprodajni ugovor od 11. veljače 1982. i rješenje (list 449-450 spisa), podatke Kutjevo d.d. (list 604-608 spisa), podatke SKDD od 27. studenoga 2025. (list 610-612 spisa), potvrdu HZMO od 24. studenoga 2025. (list 617 spisa), podatke Lavčević od 16. veljače 2026. (list 692-729 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku K-44/00 od 02. srpnja 2007. (list 754-759 spisa) na ročištima od 02. travnja 2025. i 28. svibnja 2025. te 09. rujna 2025. saslušane su stranke, na ročištu od 11. studenoga 2025. svjedoci ĐC, EC, AC i ŽC (list 576-540 spisa). Obje stranke su odustale od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje PC (navodi s ročišta od 05. veljače 2025. i 17.veljače 2026.). Prijedlog tuženika da se u ovom postupku koristi njegov iskaz koji je dao u kaznenom predmetu protiv BC kao svjedok pred Županijskim sudom u Osijeku, nije prihvaćen jer je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, dio isprava koje je tuženik dostavio uz podnesak od 30. listopada 2025. (list 531-543, 547-567 spisa) nisu cijenjene jer nisu dostavljene niti predložene do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu ne odgovaraju točnosti navodi tuženika s ročišta 11. studenoga 2025. da se na tu dokumentaciju pozivao tijekom zaključenja prethodnog postupka. Dio dokumentacije dostavljene uz isti podnesak jest priložen uz tužbu te su iste isprave cijenjenje (list 263 i 264 spisa). Na ročištu od 17. veljače 2026. je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za pribavu podataka od Lavčević d.d. i Gradske banke d.d., radi čega sud nije vršio uvid u isprave koje su od istih društava naknadno dostavljene u spis. U postupku nisu saslušani svjedoci AC (sin stranaka), ĆC, IC i JC jer su stranke od tih dokaznih prijedloga odustale. Dokaz građevinskim i financijskim vještačenjem te očevidom radi utvrđenja vrijednosti nekretnine na adresi [adresa] nije izveden jer je sud ocijenio da isti dokaz nije potreban za donošenje odluke.
10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.
11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nekretnine upisane u: a) zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], oznaka zemljišta stambeno-poslovna zgrada br. 37 (radne oznake P), stambena zgrada br. 37/1 (radne oznake S1), stambena zgrada br. 37/2
1 1
(radne oznake S2) i stambena zgrada br. 37/3 (radne oznake S3) u [adresa] i dvorište ukupne površine 3872 m2, u vlastovnici upisane kao Rbr. 34. Suvlasnički dio: 6,68/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), zatvoreno parkirno mjesto oznake P 33, u podrumu stambenog objekta S 2, površine 11,85 m2, u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom i Rbr. 129. Suvlasnički dio: 104,33/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 129) troipolsobni stan oznake S2-102, u prvom katu stambenog objekta S 2, površine 92,55 m2, u etažnom elaboratu označeno plavom bojom;
b) zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] oznaka zemljišta ZGRADA, NEPOLODNO, DVOR, ukupne površine 1496 m2, u vlastovnici upisana kao Rbr. 25. Suvlasnički dio: 63/5231 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 25), dijela, koji je povezan s cjelinom poslovnog prostora na prizemlju, oznake PP
0.17., orijentacije jug, površine 63,46 m2;
c) zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, k. o. [katastarska općina], broj zk. uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] oznaka zemljišta DVORIŠTE, ZGRADA MJEOŠIVOTE UPORANE, koja se sastoji od DVORIŠTE površine 32 m2 i ZGRADE MJEŠOVITE UPORABE ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 27, 19, 31, 33, površine 1648 m2, ukupne površine 1680 m2, u vlastovnici upisana kao Rbr. 77. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom: ETAŽNO VLASNŠTVO (E-76), STAN 2 – na VPR (visokom prizemlju), površine 90.88 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagavaonicom, ostave, kupaonice, wc-a, hodnika, predsoblja i tri lođe, orjentacije J, anagrafske oznake [adresa]; d) zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, k. o. [katastarska općina], broj zk uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] broj D.L.7 opisano kao STINICE, DVOR površine 112 m2, ZGRADA, površine 30 m2, KUĆA, PAŠTRIĆEVA 9, površine 88 m2, ukupne površine 230 m2,
e) izvanknjižno vlasništvo nekretnine-garažnog boksa površine 42,67 m2, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sklopu objekta anagrafske oznake E-788 [adresa] u [adresa], zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta, kao i trezorski zapisi registrirani kod SKDD-a oznake RHMF-T-447A, izdani 23. studenoga 2023. s danom dospijeća 21. studenoga 2024. koji glase na ime tuženika kao imatelja, čine bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela te u potonjem dijelu zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 35.000 EUR s osnova ½ dijela novčanih sredstava ostvarenih unovčenjem trezorskih zapisa.
12. Između stranaka nije prijeporno da su u braku koji je sklopljen 04. siječnja 1975., koja činjenica dodatno proizlazi iz elektroničkog zapisa iz matice rođenih, i u odnosu na koji je tijekom trajanja ovog postupka od strane tužiteljice pred Općinskim sudom u Splitu podnesena tužba za razvod braka. Nije prijeporno da su utužene nekretnine-stan i garažno mjesto u [adresa], stan u [adresa] na adresi [adresa] i garažni blok na adresi [adresa], poslovni prostor u Splitu (E-25), kuća u [adresa] te trezorski zapisi stečeni za vrijeme trajanja bračne zajednice. Prijeporno je predstavljaju li navedene nekretnine i trezorski zapisi bračnu stečevinu stranaka svake u ½ dijela ili su posebna imovina tuženika, na kojim tvrdnjama tuženik temelji činjeničnu osnovu protivljenja tužbenom zahtjevu.
13. Iz tužbi priloženih izvadaka iz zemljišne knjige slijedi da su utužene nekretnine upisane kao samovlasništvo tuženika DC, koja činjenica između stranaka nije sporna. Nadalje, prema sadržaju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
1 2
sklopljenog između tuženika kao primatelja uzdržavanja i AC kao davatelja uzdržavanja te ovjerenog kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita, Klaićeva poljana 3 pod poslovnim brojem ovjere OV-1265/2024 (list 746-750 spisa), čiju vjerodostojnog tuženik nije osporio, utvrđeno je da je ovdje tuženik izvanknjižni vlasnik u 1/1 dijela nekretnine-garažnog boksa površine 42,67 m2 izgrađenog na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u sklopu objekta anagrafske oznake E-783 [adresa] u [adresa], zajedno s pripadajućim dijelom funkcionalnog zemljišta, označen brojem 5 na skici Mepling d.o.o. sukladno ugovoru o prodaji nekretnine i skici sklopljenom kod Jadransko osiguranje d.d. Split kao prodavatelja i primatelja uzdržavanja kao kupca ovjerenog kod javnog bilježnika Nevenke Kekez u Splitu pod brojem Ov-1373/2004 od 27.04.2024.
13.1. Uvidom u dopis SKDD d.d. od 28. veljače 2025. (list 275 spisa) utvrđeno je da su na računu nositelja ovdje tuženika broj 3959732 evidentirani trezorski zapisi RHMH-T-447A, kupljeni 23.11.2023. u iznosu od 70.000 EUR i dospjeli 21.11.2024. te isplaćeni račun tuženika.
13.2. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio nalog za plaćanje na iznos od 67.467,50 EUR od 15. studenoga 2923. s opisanom plaćanja „uplata po ponudi za trezorske zapise
14. Uvidom u spis ostavinski spis predmeta Općinskog suda u Vrgorcu broj O- 69/02 u postupku za pok. MC, oca ovdje tuženika, rođenog **.**.1907. i umrlog **.**.2003., utvrđeno je da se prema sadržaju smrtovnice, za koju je podatke dao ovdje tuženik, imovina pokojnog sastoji od kuće i zemlje D i da je umrli ostavio pismenu oporuku u sudu Vrgorac. Iz zapisnika od 06. studenoga 2003. sastavljenog kod Općinskog suda u Vrgorcu slijedi kako su nasljednici DC i KC naveli da je ostavitelj bio vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i stojne kuće sagrađene na toj čestici, priključka el. energije u [adresa] i [adresa] te priključka vode u [adresa], te da vrijednost ostavine iznosi oko 80.000,00 kn, kao i da je ostavitelj ostavio oporuku koja se čuva kod tog suda. Iz zapisnika dalje slijedi da je na ročištu pročitana oporuka te su prisutni nasljednici dali nasljedničku izjavu kojom priznaju oporuku ostavitelja od 28. travnja 1995. istinitom i pravovaljanom te se prihvaćaju nasljedstva koje im je oporukom ostavljen.
14.1. Uvidom u oporuku od 28. travnja 1995. utvrđeno je da njome ZC svu svoju upisanu i neupisanu imovinu u zemljišnim knjigama ostavlja svojim sinovima DC i AC na jednake dijelove. Dalje se navodi da od imovine koju je naslijedio i stvorio svojim radom i njihovim, izdvaja imovinu koja je upisana na njega, a koja je njihova i koju je već „skinio“ sa sebe jer nije njegova (odnosi se na izjavu o zemljištu i kućama u [adresa] kčbr. [katastarska čestica]). Spisu prileži izjava MC od 28. travnja 1995. u kojoj se navodi kako pod punom odgovornošću i bez ikakve prisile izjavljuje da su njegovi sinovi DC i KC posjednici čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Splitu i stojnih kuća sagrađenih na toj čestici označenih brojevima 9 i 11 u [adresa]. Navodi da je "doista pomagao u svojim skromnim mogućnostima, ali su oni iz poštovanja knjižili" na njega prilikom kupnje 1981.
14.2. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu O-69/03 utvrđeno je da ostavinu iza pokojnog MC čine nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i stojna kuća sagrađena na toj čestici, priključak električne energije u [adresa] i [adresa] te priključak vode u [adresa] te su njegovim nasljednicima na temelju zakona i oporuke od 28. travnja 1995. i izjave od 28. travnja 1995. proglašeni ovdje tuženik DC i AC u ½ dijela, dok je FC, supruzi ostavitelja bilo priznato pravo doživotnog plodouživanja na
1 3
nekretninama. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da nasljednici ostavitelja, FC i kćeri GC i UC nisu pristupile na ostavinsku raspravu te je o njihovim pravima odlučeno temeljem čl. 219. Zakona o nasljeđivanju uzevši da su prešutno priznale oporuku.
15. Tuženik je uz podnesak od 29. siječnja 2025. dostavio zaključak o dozvoli izvršenja od 24.02.1982. izdan od Građevinsko urbanističke inspekcije komiteta za organizam i građevinarstvo i dozvolu za izvedbu vodovodnog priključka od 14. veljače 1990. izdan od strane RO-Vodovod i kanalizacija Split i ugovorom o izvedbi vodovodnog priključka na javnim prometnicama od 14. veljače 1990. i uplatnicom broj. 615 od 14. veljače 1980. iz kojih isprava slijedi da su izdane na ZC i da se odnose na stambenu zgradu u [adresa] i česticu zemlje [katastarska čestica]. U obrazloženju podneska tuženik ukazuje kako se ranije navedena isprava dostavlja na okolnost činjenice da je u odnosu na nekretninu u [adresa] otac tuženika bio vlasnik i kao takav je vršio radove na istoj, pa da s toga ta nekretnina predstavlja isključivo posebnu imovinu tuženika stečenu nasljeđivanjem iza pokojnog oca. Spisu dalje prileži zapisnik Građevinsko urbanističke inspekcije za mjesto [adresa] i k. o. [katastarska općina] od 25. siječnja 1982. iz kojeg slijedi da investitor ZC s adresom [adresa] nastavlja s radovima bez građevinske dozvole; potom rješenje istog tijela od 23. veljače 1982. kojim se određuje rušenje konstrukcijskih zidova podruma i temelja stambenog objekta u gradnji veličine 11x13 m u [adresa] investitora ZC.
15.1. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 09. studenoga 1981. utvrđeno je da je sklopljen između ŠC i dr… kao prodavatelja i ZC kao kupca kojim prodavatelji prodaju kupcu ¼ dijela čestice 5882/3 zv. Malo blato, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 220.000 dinara. Iz ugovora slijedi da je kupac isplatio prodavateljima cijenu i da isti ovlašćuju kupca na uknjižbu prava vlasništva. Tužiteljica je u iskazu navela da je ovdje tuženik umjesto oca potpisao ugovor pored očeva imena, u kojem je dijelu tuženik iskazao da je za to imao punomoć oca.
15.2. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. tijelo 5882/3 vinograd utvrđeno je da je pravo vlasništva uknjiženo na ime RC za 180/720.
16. Uvidom u ugovor prodaji sklopljen između Lavčević Inženjering d.o.o. i DC od 24. prosinca 1994. utvrđeno je da se odnosi na poslovni prostor u objektu L.I.K., broj 0,17, površine 63,46 m2 u prizemlju prodajnog dijela objekta na lokaciji Bihaćka ulica broj 2 u Splitu, zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 5.500 DEM po m2, odnosno ukupno 349.030,00 DEM. Tuženik je uz podnesak od 29. siječnja 2025. rješenje Porezne uprave od 05.03.1980. iz kojeg slijedi da je poreznom obvezniku DC utvrđena osnovica poreza promet na nekretnine za poslovni prostor na lokaciji Bihaćka 2 u Splitu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je poslovni prostor DC stekao ugovorom sklopljenim s prodavateljem Lavčević inžinjering d.o.o. od 24.12.1997. za iznos od 1.226.700,80 kn. Podnesku prileži i zapisnik o primopredaji poslovnog prostora u prizemlju broj 017 površine 63,46 m2, prema ugovoru od 24.12.1997.
16.1. Uvidom u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18.02.2003. utvrđeno je da je sklopljen između DC i AC kao zakupodavaca i HPB d.d. kao zakupnika te da se odnosi na poslovni prostor u prizemlju objekta i to 63/5231 dijela čestice zemlje [katastarska čestica] površine 63/46 m2, upisano u [broj poduloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u samovlasništvu DC, kao i na poslovni prostor na 1 katu objekta površine 44,44m2, upisano u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u samovlasništvu AC, sina DC. Ugovor je zaključen na rok od 5
1 4
godina s početkom od 01. ožujka 2023. i mjesečni iznos zakupnine od 2.158,00 eura. U odnosu na navedeni ugovor tužiteljica u podnesku od 16. siječnja 2025. ukazuje kako se isti dostavlja na okolnost navoda iz podneska tuženika kako „iznos od 40.000,00 eura koji je vraćen AC od zakupa poslovnog prostora predstavlja nelogičnu tvrdnju tužiteljice uzimajući u obzir cijenu zakupa poslovnog prostora u Splitu u 2005“.
17. Spisu prileži ugovor o prodaji stana od 09. travnja 1999. sklopljen između ovdje stranaka kao predlagatelja i ČC kao kupca, a kojem se prodaje stan na adresi [adresa], za iznos od 489.598,00 kn, odnosno u protuvrijednosti od 126.000,00 DEM. U točki 1. ugovora ugovorne strane čine nespornim da su AC CC i DC temeljem ugovora o kupoprodaji stana isključivi vlasnici stana u [adresa] anagrafkse oznake [adresa] na 10. katu površine 62,67 m2. Također prileži potvrda od 21. travnja 1999. kojim prodavatelji izjavljuju da im je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena za navedeni stan. Nadalje prileži kupoprodajni ugovor sklopljen između supružnika NC i CC kao suvlasnika i prodavatelja te LC i VC kao kupaca od 10. svibnja 1998. u kojem se navodi da su ovdje stranke temeljem ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana sklopljenog sa stamebnom zadrugom Poštanski dom u Splitu dana 20. lipnja 1985. i aneksa ugovora po udruživanju sredstava od 23. siječnja 1986. stvarni suvlasnici svaki u polovici dijela nekretnine opisane kao zasebni etažni stan u [adresa] u stambenom objektu oznake E- 1102 u [adresa] površine 91,40 čm. Navedenim ugovorom obje stranke kao prodavatelji prodaju navedeni stan za iznos od 75.000.000,00 dinara, od kojeg iznosa kupci prodavateljima u trenutku potpisivanja ugovora isplaćuju iznos od 30.000.000,00 dinara dok se iznos od 45.000.000,00 dinara kupci obvezuju isplatiti nakon što RO- Brodospas odobri isplatu zajma za rješenje stambenog pitanja radnika LC. Uz ugovor je dostavljena izjava od 21.08.2006. kojim obje stranke izjavljuju da im je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena na adresi [adresa]. Prilog ugovorima čine ugovor u udruživanju sredstava za izgradnju stana od 29. lipnja 1985., obračun troškova gradnje za stan od 06. listopada 1986., anex ugovora o udruživanju sredstava od 20. lipnja 1985. kojim se prihvaća novi predračunski izračun troškova gradnje u iznosu od 11.790.600,00 dinara i potvrda od 29.06.1987. kojim se potvrđuje da su zadrugari NC i CC udružili cjelokupni iznos sredstava potreban za pokriće ugovorenog stana u objektu na [adresa]. Također je priložen ugovor o stjecanju prava vlasništva između stambene zadruge Poštanski dom i CC kao zadrugara, koji se odnosi na stan na adresi [adresa]. Iz istog slijedi da je između zadruge i zadrugara izvršena primopredaja stana u lipnju 1986. nakon što je zadrugar podmirio obveze.
17.1. Tužiteljica u podnesku od 21.01.2025. u odnosu na ugovor o udruživanju sredstava od 29.06.1985. i kupoprodajni ugovor od 10.05.1988. za stan na adresi [adresa] navodi da je stan prodan za iznos od 170.000,00 DEM a novac je deponiran kod tuženikovog brata u Njemačkoj i kasnije korišten za kupnju nekretnine u Splitu na adresi [adresa].
17.2. Uvidom u ugovor o kreditu broj 1885-3-18341 utvrđeno je da je sklopljen između Jugobanke Split i korisnika CC te se istim korisniku odobrava kredit u iznosu od 1.500.000 dinara za kupnju stana na [adresa] (E-1102) s rokom otplate 5 godina i katom od 7%.
17.3. Uvidom u dopis OTP banke od 09.06.2025. (list 368 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužiteljica kod iste banke imala kredit broj: 60-06-32058 za period od 1985. do 1990. s datumom zatvaranja 30. lipnja 1990.; broj 60-39-11036 s datumom otvaranja
1 5
27. studeni 1985. i datumom zatvaranja 14. prosinca 1989., sve s naznakom kredita danih za stambeno komunalnu izgradnju. Dopisu prileži ugovor o kreditu za individualnu stambenu izgradnju iz kojeg slijedi da je tužiteljici kao korisnici kredita odobren kredit u iznosu od 2.400.000 dinara s rokom otplate na 20 godina i redovnom kamatom od 14% za kupovinu stana.
18. Uvidom u izviješće o naplati iz inozemstva utvrđeno je da je na zahtjev Dresdner bank (kod koje su banke bile otvorene štednje knjižice tuženika), a po nalogu AC te po osnovu naloga AC DC je u korist Mepling uplaćen iznos od 74.737,50 DEM dana 15. ožujka 1994. Spisu prileži nalog blagajni Mepling od 15. ožujka 1995. kojim se nalaže naplata od DC iznosa od 18.972,28 kn na ime uplate za stan po ugovoru broj 598/93 od 22. prosinca 1993., a kojom uplatom je kupac izmirio obvezu po ugovoru; potom potvrda Mepling od 22. prosinca 1993. kojom se potvrđuje da je KC, DC na ima uplate za stan po ugovoru br. 598/93 od 22. prosinca 1993. na blagajni Mepling uplatio iznos od 76.188.000 HRD, potom iznos od 98.153,10 kn dana 03.01. 1994.; kao i potvrda Mepling od 20. ožujka 2003. kojom se potvrđuje da je DC u cijelosti izmirio obveze po osnovi Ugovora o udruživanju sredstava radi izgradnje jednog troipospbnog stana u objektu [adresa] u [adresa], broj 598/93 od 22. prosinca 1993.
18.1. Spisu prileži ugovor sklopljen između Mepling kao objedinitelja sredstava i DC, ovdje tuženika o udruživanju sredstava radi izgradnje jednog troiposobnog stana u objektu Blatine-Škrape u Splitu broj 598/93 od 22. prosinca 1993. iz kojeg slijedi da Mepling u okviru svoje poslovne djelatnosti pristupa izgradnji stambeno poslovnog objekta u Splitu, Blatike-Škrape; da u financiranju sudjeluje više pravnih i fizičkih osoba koje su ugovorom odredile Mepling kao nositelja prava i dužnosti investitora izgradnje i objedinitelja sredstava te da udružitelj udružuje sredstva za izgradnju jednog troiposobnog stana broj 2 na prizemlju, neto površine 90,88 m2. Stan se daje po načelu roh-bau, a udružitelj se obvezuje udružiti sredstva u iznosu od 127.232 DEM na temelju konačne cijene od 1.400 DEM/m2 i to dinamikom 20.000 DEM po potpisu ugovora, 80.000 DEM do 15.03.1994., a treću ratu u iznosu od 27.232 DEM najkasnije 15 dana prije predaje stana.
19. Spisu prileži uplatnica ovdje tuženika po ugovoru za stambeni prostor na iznos od 359.423,30 kn od 31. prosinca 1997., na iznos od 800.000,00 kn od 30. prosinca 1997.
20. Spisu dalje prileže uplatnice Splitske banke kojima tuženik u koristi Nivogradnje Zagreb po ugovoru 100/89-2004 uplaćuje 668.332,95 kn dana 19. studenoga 2004., dana 26. ožujka 2005. iznos od 220.000,00 kn, dana 26. travnja 2005. iznos od 30.000,00 kn, dana 11. svibnja 2005. iznos od 23.000,00 kn, dana 24. lipnja 2005. iznos od 52.000,00 kn i uplatnica na iznos od 2.477,99 kn od 21. srpnja 2005. na ime razlike do konačne cijene. Nadalje prileži ugovor o oročenom depozitu od 11. srpnja 2003. između Splitske banke i AC kao deponenta na iznos od 180.000,00 EUR i rokom oročenja od 11. srpnja 2003. do 11. srpnja 2005. te naznakom izdane punomoći za DC; potom ugovor o kreditu broj 75966/05 od 25. ožujka 2005. sklopljen između Splitske banke kao kreditora, DC kao korisnika kredita i AC kao deponenta za iznos kredita od 40.000 EUR s rokom otplate 12 mjeseci i naznakom da se odobreni iznos kredita isplaćuje na račun Nivo gradnje Zagreb na dan 31. ožujka 2005. Iz kredita slijedi da radi osiguranja
1 6
njegove naplate korisnik kredita daje kreditoru namjenski oročeni depozit deponenta AC koja se sredstva oročavaju do 11. srpnja 2005.
20.1. Uvidom u ugovor 100/89-2004. o kupoprodaji stana i zatvorenog parkirnog mjesta utvrđeno je da je sklopljen između Nivogradnje d.d. kao prodavatelja i DC kao kupca dana 17. studenoga 2004. i da se odnosi na kupnju stana na adresi [adresa],33/1000 dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk.ul. Trnje i to troiposobni stan na prvom katu objekta površine 92,55 m2 i zatvorenog parking mjesta površine 11,85 m2 za ukupnu cijenu od 126.245,99 EUR.
21. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 30. travnja 2025. utvrđeno je da su roditelji tuženika MC i FC u razdoblju od 15. svibnja 1996. do 18. prosinca 1999. bili obvezno zdravstveno osigurani kao članovi obitelji ovdje tuženika DC.
21.1. Uvidom u potvrdu HZMO od 06. svibnja 2024. utvrđeno je da tuženikovi roditelji, FC i MC, nisu ostvarivali mirovinska primanja, dok je uvidom u podatke Zavoda dalje utvrđeno da isti nisu bili korisnici socijalne pomoći.
22. Uvidom u dopis HZMO-a od 18. travnja 2025. utvrđeno je da je rješenjem Područne službe u Požegi od 11. siječnja 2005. ovdje tuženiku priznato pravo na invalidsku imovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i određena mu je isplata predujmom mirovine u iznosu od 813,81 kn mjesečno. Dopisu nadalje prileži rješenje istog tijela od 06. veljače 2006. kojim je tuženiku priznata invalidska imovina u iznosu od 2.488,40 kn mjesečno s početkom od 18. prosinca 2005.; rješenje od 15.05.2005. koje mu je od 31. prosinca 2004. određena invalidska imovina u iznosu od 1.967,00 kn. Potom priliži rješenje od 24. veljače 2015. izdano od Područne službe u Splitu kojim je tuženikom s prvim danom siječnja 2015. priznato pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 3.840,74 kn.
22.1. Uvidom u dopis Lavčević od 30. rujna 2024. utvrđeno je da se istim dostavlja preslika kartona osobnih dohodaka tuženika za period od 02. prosinca 1984. od 16. travnja 1987. za rad na gradilištu P-1100 u Iraku. Iz podataka za 1984. slijedi da osnovica na koju su obračunati plaćeni doprinosi u 1984. iznosi 26.836,47 din, novoutvrđena osnovica na bazi prosječnog povećanja je 37.302,69 din, a razlika na koju se obračunavaju doprinosi dinara je 10.466,72 din; satnica za obračun iznosi 152,48 din, a novoizračunata satnica za 1985. iznosi 211,95 din. Za razdoblje od siječnja do prosinca 1986. je tuženiku utvrđeni neto osnovica u ukupnom iznosu od 1.131.295,68 din; a za razdoblje od siječnja 1985. do prosinca 1985. u ukupnom iznosu od 766.580,52 din.
23. Uvidom u potvrdu HZMO-a za tužiteljicu utvrđeno je da je ista u periodu 26.08.1974. do 03.12. 1974. bila zaposlena u OLT d.d. u stečaju, u Osijeku; od 12.12.1974. do 10.03.1979. u Dalmacija, tvornica karbida i ferolegura, Dugi Rat i da je od 12.03.1979. do 31.12.2009. bila zaposlena u HZMO u Splitu. Spisu prileži potvrda od 05.12.2024. kojom se potvrđuje da je CC u trgovačkom društvu Dalma u 2003. ostvarila drugi dohodak u iznosu od 64.753,15 kn, u 2004. 86.450,92 kn, a u 2005. 86.450,92 kn. Također prileži e-mail stečajne upraviteljice Anđe Bašić upućen tužiteljici u kojem se navodi da je prema rješenju stečajnog suda tužiteljici na ime naknade člana nadzornog odbora od 1985. do 1998. utvrđuje tražbina u iznosu od 64.463,75 kn.
1 7
23.1. Uvidom u rješenje HZMO, Područna služba Split od 25. ožujka 2010. utvrđeno je da je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 01. siječnja 2010. u iznosu od 4.144,75 kn mjesečno.
24. Tužiteljica je uz podnesak od 18. veljače 2025. dostavila novinski članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji naziva: "Bankari lupeži podizali novac s računa klijenata i kupovali prostore, ali za to ipak neće odgovarati" u kojem se navodi kako je 24 godine nakon počinjenja (nedjela) zlouporabe položaja i ovlasti te 14 godina nakon što je ŽDO u Splitu podiglo optužnicu za ta djela protiv CU, bivšeg direktora splitske podružnice Croatia banke, DU, bivšeg samostalnog referenta te banke i DC, nekada direktora Gradske banke, odlukom Županijskog suda okončana je sudska trakavica i to tako da nitko od trojice okrivljenika neće snositi nikakve sankcije; M zato što je u međuvremenu preminuo, a DU i DC zato što je nastupila zastara kaznenog progona.
24.1. Uvidom u spis predmeta Županijskog suda u Splitu K-30/19 utvrđeno je da se odnosi na okr. MU, AU i ovdje tuženika zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi sa st. 1. i 2. KZ/97 i da su presudom Županijskog suda u Splitu broj K-121/07 od 17. rujna 2014. optuženi proglašeni krivima, pri čemu u dijelu kojim se odnosi na tuženika da su KU, DU i DC krivi da su tijekom prosinca 1997. u [adresa], KU kao direktor podružnice „Croatia banke“ d.d. Split, a DU, samostalni referent iste banke, zajednički i dogovorno u cilju pribavljanja nepripadajuće materijalne dobiti u velikom iznosu za DC, protivno Zakonu o bankama i internim aktima banke na njegov nagovor i traženje **.**.1997. KU naložio, a DU potpisao nalog, kojim se odobrava prijenos 70.000,00 kn s kunskog računa broj 210-00948-8, vlasništvo štediše Croatia Banke d.d. Split, BU, bez njegovog znanja i odobrenja u korist računa u vlasništvu društva Lavčević-inženjering d.d. Split, sa svrhom plaćanja dijela kupoprodajne cijene po ugovoru br. 295/97 odnosno kupnje poslovnog prostora u Splitu, u ulici Bihaćka 2, na ime okrivljenog DC, koji novac prema njihovom dogovoru okrivljeni DC ni do danas nije uplatio na račun BU, čime su na opisani način DC pribavili nepripadajuću imovinsku korist, a za koji iznos je ujedno oštećen BU, odnosno Croatia banka d.d., te je ovdje tuženiku za počinjeno kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine.
24.1. Uvidom u presudu VSRH Kž-33/15 od 22. listopada 2019. utvrđeno je da je njome obustavljen kazneni postupak protiv opt. MU uslijed smrti istoga, dok je prihvaćanjem žalbi opt. EU i opt. DC ukinuta pobijana presuda u odnosu na kaznena djela pod t.3. izreke i u tom je dijelu je postupak vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pri čemu se u odnosu na ovdje tuženika navodi da presuda nema razloga za zaključak da je isti postupao kao poticatelj prema DU, kao i stoga što je odluka o oduzimanju imovinske koristi od njega u iznosu od 23.333,22 kn proturječna utvrđenom činjeničnom stanju za djelo iz t. 3. Nadalje, iz spisa slijedi da je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-30/19 od 18. lipnja 2021. kazneni postupak protiv okr. DU i DC obustavljen uslijed nastupa zastare kaznenog progona.
25. Uvidom u štedne knjižice za broj računa 8514428205, 8514429201 i 8514429204 koje prileže listu 169 do 205 spisa u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik utvrđeno je da se odnose na ovdje tuženika DC, koju je činjenicu potvrdila i tužiteljica na ročištu od 17. veljače 2026. i po probavi podataka od Commerzbank. Podaci pribavljeni od strane Commerzbank nisu prevedeni na hrvatski jezik obzirom je
1 8
iznošenjem takve dispozicije tužiteljice otpala potreba za istim. Prema sadržaju knjižice broj 8514429204 je 25.01.1993. evidentirana uplata iznosa od 36.800 DEM i isplata iznosa od 2.000 DEM dana 22.05.1998. te iznosa od 33.000 DEM dana 02.06.1998. te je u konačnici izvršena isplata konvertiranog iznosa od 122,00 EUR dana 31.12.2002. Nadalje je po računu 8514429201 dana 25.11.1994. izvršena uplat a iznosa od 200.000,00 DEM i isplata konvertiranog iznosa u EUR s pripisanim kamatama od 135.511,18 EUR dana 08.04.2002.; a po računu 8514429205 je 19.11.1993. evidentirana uplata od 200.617,08 DEM te isplate iznosa od 11.149,67 DEM dana 25.11.1994. i iznosa od 149,67 DEM dana 15.12.1994., kao i isplata konvertiranog iznosa od 132,06 EUR dana 08.04.2002. U odnosu na navedene štednje knjižice je tužiteljica u stranačkim navodima s ročišta od 17. veljače 2026. navela da su se na tim računima nalazila sredstva od prodaje stanova u suvlasništvu stranaka. Tuženik je pak u stranačkim navodima s istog ročišta naveo da je na knjižicama nalazio iznos od 100.000 DEM od prodaje stana na [adresa], potom sredstva od njegove zarade u Iraku i sredstva koja je dobio od BC, kao i da je potonja sredstva dao bratu koji ih je odnio u Njemačku i položio na račun. Osporio je da bi na tim računima bila i sredstva od prodaje stana u [adresa] (prodan 2003.) navodeći da su ista sredstva položena u Privrednu banku.
26. Tužiteljica je u iskazu navela da je faktična bračna zajednica između nje i tuženika prestala 23. prosinca 2023. kada je došla u Zagreb s jednom torbom i pritom pobjegla iz Splita glavom bez obzira te od tada više nije dolazila u Split i nije bila u fizičkom kontaktu s tuženikom. Bilo je telefonskih poziva s njegove strane koji su se svodili na prijetnje da će ih sve izbaciti „na ledinu“, a od ljudi koje je u Splitu poznavala je doznala da je dobivala svakakve epitete od strane tuženika. Njezinom odlasku je prethodilo to što je na nju vršio pritisak da potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prema kojemu bi sva imovina pripala njihovom sinu, što je odbila te se od tada više nije osjećala sigurno. Uslijed takvog njegovog ponašanja je imala sve elemente prijaviti ga policiji za prijetnju, uvredu i klevetu, no radi svega je odustala jer je u stanu bilo dvoje malodobne djece. U njihovom je braku i ranije bilo raznih nesuglasica i radi svega navedenog je odlučila otići te s njezine strane više ne postoji želja da se bračna zajednica više obnovi, radi čega je u ožujku 2024. pred Općinskim sudom u Splitu podnijela tužbu za razvod braka, no postupak je još uvijek u tijeku jer tuženik prvotno nije primao pozive, a potom nije dolazio na ročišta.
26.1. Upitana o doprinosu svakog bračnog druga u bračnoj zajednici, iskazala je da je 1974. diplomirala, u koje je vrijeme još bila u Osijeku, gdje je počela raditi u Oltu. Odlučili su formirati njihovu bračnu zajednicu u Splitu te su se krajem te godine preselili u Split, a u studenom te godine je počela raditi u Dalmaciji u Dugom Ratu kao šef analize, dok su se 04. siječnja 1975. vjenčali. S obzirom na obitelj i obveze u obitelji te udaljenost Dugog Rata, godine 1979. je počela raditi u HZMO, Područni ured Split, gdje je radila kao šef računovodstva, potom načelnik financija, pa viši savjetnik u uredu direktora, te na kraju kao pomoćnik direktora. Kada se formirala Hrvatska država, HZMO je dobio 50 % vrijednosti svih firmi te su se održavale skupštine na kojima je bila prisutna, a također je bila član nadzornih odbora u Pongradu, Dalmi, Jadranribolovu. U mirovinu je otišla 01. siječnja 2010. godine. Kroz čitavi radni vijek je imala iznimna primanja, pri čemu je u iskazu uputila da su uz rješenje o mirovini koje je dostavila u spis priloženi podaci o njezinim primanjima počevši od dinara do kune. Iskazala je da je gledajući to rješenje vidjela da je jedne godine za članstvo u nadzornom odboru primila plaću od 86 tisuća dinara, a samo usporedbe radi, u to je vrijeme mjesečna plaća doktora bila 5 tisuća dinara. Njezina su primanja bila između
1 9
1,5, 2 do 3 puta veća od prosječnih hrvatskih plaća. Tuženik je s radom započeo najprije kratko vrijeme u Osijeku, a po preseljenju u Split u društvu Lavčević, zatim u Gradskoj banci, a pred mirovinu u Kutjevu te je u invalidsku mirovinu otišao 2003. Navela je da bi u situaciji da je tuženik u spis dostavio podatke kao što ih je dostavila ona, mogla izvršiti detaljniju analizu, no obzirom su dostavljeni samo podaci kada je radio u Iraku i Rusiji, može reći da je u Iraku radio tijekom 1984. ,´85. i ´86. te 4 mjeseca ´87-e, dok je u Rusiji bio ´78 i ´79., dok je u daljnjem tijeku iskaza navela da je utvrdila da je ranije rekla pogrešku i da treba ispravno stajati da je tuženik 1978. i 1979. radio u Iraku. Dalje je navela da je tuženik za vrijeme rada u Iraku imao veća primanja od njezinih, time da su se u to vrijeme primanja isplaćivala na način da je 70 % bio u dinarima, a 30 % u dolarima, a misli i da je veća primanja imao i dok je radio u Gradskoj banci. Po analizi koju je izvršila smatra da su bili „tu negdje“ s primanjima, time da je ona nakon njegova odlaska u mirovinu radila još 7 godina. Upitana o standardu kojim su živjeli tijekom trajanja bračne zajednice živjeli, navela je da po sklapanju braka nisu imali ništa osim diplome. Bili su podstanari i odlučili su se skoncentrirati da nešto stvore te su stoga živjeli skromno. Nisu išli po ručkovima, večerama, putovanjima, izletima, već su štedjeli i radili da nešto naprave, pri čemu nisu imali pomoć roditelja s jedne ili druge strane. Tako su štedjeli u vremenu od 1975. do 1981. Ona je 1979. prešla u mirovinsko, a tuženik je 1978. i 1979. radio u Rusiji, te su od štednje, tuženikovih primanja iz Rusije i njezinih iz mirovinskog, ona i tuženik kupili 1981. zemlju u [adresa]. Prethodno tome je tuženik već neko vrijeme bio na listi za dodjelu stana od firme, što je u to vrijeme bilo uobičajeno, no uvjet je bio da on ili supružnik nema nikakve imovine u svojem vlasništvu. Kako stoga ugovor nije mogao biti na ijednog od njih, oni su sačinili ugovor, ali je ugovor išao na tuženikova pokojnog oca ZC, koji je taj ugovor potpisao. Zemljište su kupili za tadašnjih otprilike 20.000 DEM. U to je vrijeme bila galopirajuća inflacija, 1 DEM je bio 61.795,90 dinara i kao ekonomistima im je bilo jasno da treba uložiti novac. U to su vrijeme roditelji tuženika „pritiskali“ da se uključi i tuženikov brat AC koji je živio i radio u Njemačkoj kao građevinski radnik te je tako dogovoreno da se na tom zemljištu radi dvojni objekt, jedan za njih, a jedan za njega. AC je kao kompenzaciju za vrijednost zemljišta uložio rad i građevinski materijal. Gradnja kuće je trajala dugo, od 1981. do 1992., time da za gradnju nisu angažirali nikakvu firmu već su radili oni, prijatelji, poznanici, čak su i djeca nosila cigle, dok je ona uz svoj redovan posao kuhala radnicima, pri čemu su se grubi radovi radili po zimi kada je KC mogao biti prisutan. Tuženik je u to vrijeme bio u Rusiji, pa je ona čak vodila evidenciju toga što je kupljeno od građevinskog materijala, no zbog proteka vremena toga više nema. Upitana od punomoćnice tuženika kako je odabrano zemljište u [adresa], navela je da je DC vidio tu lokaciju i odabrao je. To su kupili od ŠC, ne zna ime, ali zna da je bio ŠC za cijenu od oko 20.000 DEM. Ne zna da li je to bilo plaćeno u markama ili dinarima, ali zna da je bila ta cifra. Tu cijenu su platili ona i tuženik jer su oni to kupili. Na prvom ugovoru stoji MC, ali se vidi da je paraf od DC. To su kupili od štednje koja je bila od 1974. do 1981., ukazujući pritom na to kolika je bila njezina plaća. Kada se kuća sagradila u njoj godinama nije nitko živio. Oni su živjeli u [adresa], kćer je bila na školovanju. Oni su u tu kuću došli živjeti 2010. kad se oženio sin jer su mu prepustili stan u [adresa]. Očitujući se na stranačke navode tuženika vezane uz njegova pokojnog oca, navela je da je u početku kada su krenuli u gradnju kuće pitala kako će to urediti glede C i tada je tuženik rekao da su se dogovorili s ocem da će otac u oporuku naznačiti da se kuća i zemljište dijeli C i tuženiku, a da su oni dali novac, pri čemu je napomenula da je oporuka bila sastavljena kada je kuća već bila sagrađena. Iskazala je da je pokojni ZC bio pošten i vrijedan čovjek, a u
2 0
vrijeme kupnje zemljišta je bio star 74 godine. Točno je da je on gradio kuće po Dalmaciji, no to je bilo za vrijeme radnog vijeka, pri čemu tuženikova majka nije radila, živjeli su na selu u [adresa], uzdržavali i odgajali 5-ero djece. U vrijeme kupnje zemljišta on nije imao svojih nikakvih sredstava. Provjerom u mirovinskom osiguranju, vidljivo je da on nije primao niti jedan dinar, a za vrijeme Hrvatske države je primao socijalnu pomoć i bio je osiguran preko tuženika, dok tuženikova majka također nije imala nikakvih primanja. Pokojni ZC se u tu kuću i to u njihov dio doselio kada je navršio 90 godina, a tuženikova majka nešto ranije. U vrijeme dok se gradila kuća su ona i tuženik živjeli u sustanarskim zajednicama kao podstanari, što je u ono vrijeme bilo uobičajeno te su dijelili stan s još jednom obitelji. Negdje 1975./1976. su preselili u stan od tuženikove sestre, IU, što zna po tome jer im se kćer ŽC rodila u srpnju 1976. i iz rodilišta su išli ravno u taj stan. Tu nisu plaćali podstanarstvo, ali su također živjeli u sustanarstvu. Nakon toga su ona i tuženik 1982. kupili stan u [adresa] u [adresa], površine 62m2. Stan je kupljen za iznos od 80.000,00 DEM na kredit time da je oko 90 % vrijednosti stana išao kao kredit, a ostatak su posudili. Za toliki kredit trebala je velika plaća i jamci i sjeća se da je imala 6 jamaca. Kredit je podigla ona, a u vlasničkom listu su oboje bili upisani kao vlasnici. Sjeća se da joj u to vrijeme s obzirom na plaću koju je imala nije bio nikakav problem otplaćivati kredit. I dalje su štedjeli i živjeli skromno, a 1983. im se rodio sin KC. Po pravilniku iz tuženikove firme u to vrijeme, raznorodna djeca nisu mogla biti u istoj sobi, pa je firma tuženiku dala kadrovski kredit za kupnju stana. Taj kadrovski kredit je bio povoljan i bio je vrijednosti polovice stana, a za ostalu polovicu je ona uzela kredit. Riječ je o stanu na [adresa] koji su kupili u roh bau izvedbi te je imao gole zidove. Iskazala je da je to s kreditima u ono vrijeme bilo moguće jer krediti nisu imali valutne klauzule. Također je bila galopirajuća inflacija i kad su dobili primanja trčali bi kupiti devize. U prosincu 1984. pa do 1986. i još 4 mjeseca u 1987. je tuženik bio u Iraku, a ona je s djecom živjela u [adresa] i zna da joj nije bio nikakav problem plaćati te kredite i troškove kućanstva, a tuženikova primanja su se štedjela. Pujanke su stajale i nešto su po njima uređivali. Uslijedilo je vrijeme kad se najavljivao propis da će se revalorizirati krediti, pa su gledali riješiti pitanje ovih kredita koje su imali, a s obzirom na inflaciju koja je bila, sjeća se da su negdje pri kraju 80. -tih odjednom podmirili cjelokupni iznos duga od negdje oko 1000,00 DEM. Dalje su 1988. prodali [adresa] u koje se nisu nikada uselili niti su stan završili. Više se ne sjeća da li je u stanu bila uvedena struja, misli da su kupili pločice, ali ih nisu nikada postavili. Zna da je bio estrih, da je stan bio na 10. katu i da je prodan za 170.000 DEM, pri čemu je ponovno ukazala da je stan kupljen 1985. za 80.000 DEM, a prodan 1988. za 170.000 DEM. Ona i tuženik su kroz cijelo to vrijeme kupovali i uzimali kredite koji su bili povoljni samo „da idu naprijed“. Kupac je cijenu za stan na [adresa] platio dijelom u dinarima, a dijelom u valuti, te zna da su sredstva odmah prebacili u DEM i deponirali u Njemačkoj na račun od TU, pri čemu se sada više ne sjeća da li su mu novce prebacili ili ih je on ponio sa sobom, a novac su stavili na njegov račun jer u to vrijeme građani Hrvatske nisu mogli imati otvorene račune na svoje ime u stranoj državi. Kako su i dalje živjeli u [adresa] i prodali su ovaj stan na [adresa], 1993. im se ukazala prilika za kupnju stana u [adresa], također u roh bau izvedbi za 127.000,00 DEM. Taj je stan plaćen na način da je direktnom uplatom od AC iznos od 75.000,00 DEM išao na račun firme Mepling, gdje je riječ o novcu koji su oni deponirali na njegov račun. 50.000,00 DEM se uplatilo ponovno od prodaje [adresa] i to na način da je taj novac ili OU donio kad je dolazio iz Njemačke ili ga je prebacio na račun tuženika pa se onda s računa tuženika plaćala cijena. Sada se toga više ne može toga sjetiti jer je sva dokumentacija koja o ovome postoji, a koju su čuvali, ostala u Splitu, odakle je
2 1
otišla krajem 2023. samo s jednom torbom i sve drugo ostavila. Navela je i da su sve nekretnine bile evidentirane na tuženika, a ona je bila uključena samo tamo gdje je trebala radi kredita, sve stoga jer su živjeli u patrijarhalnoj zajednici. Također, sva sredstva koja su uštedjeli su bila položena na tuženikov račun, a ona nije nikada imala štednju. Osim primanja po radnom odnosu, nije imala otvoren nikakav drugi račun. U iskazu je dalje navela da se stan u [adresa] uređivao od 1993. do 1998. Uređenje je trajalo tako dugo jer su se mučili, kalkulirali oko financija, jedan mjesec bi platili struju, pa drugi ne bi. Za neke stvari kod uređenja su angažirali stručne osobe, no većinu toga su radili s prijateljima i radnicima te su u stan uselili 1998. Dalje su 1999. prodali stan u [adresa] za iznos od 126.000,00 DEM i nakon toga su s tim novčanim sredstvima kupili garažni blok uz zgradu u [adresa], no ne zna za koji novčani iznos. Zna da je površine oko 42 m2 i da je izvanknjižno vlasništvo jer se još uvijek vodi postupak za upis, no i taj je garažni blok tuženik ugovorom o dosmrtnom prenio na sina. U iskazu je dalje navela da su 1997. kupili poslovni prostor u Bihaćkoj 2 u Splitu površine 63 m2, također u roh bau izvedbi (suvlasnički dio 63/5231 ( E-25). U tom je prostoru trebala biti Gradska banka, ali su iz nekog razloga odustali. Uređenje tog poslovnog prostora je također dugo trajalo, a cijena je bila oko 349.000,00 DEM, koju su cijenu platili dijelom od ušteđevine, nešto je sitno ostalo i od prodaje [adresa] jer su za deponirana sredstva u Njemačkoj dobili i kamate, a nešto su i posudili. Zna da se cijena nije platila odjednom, no da je na kraju nedostajalo 70.000 dinara i da je to loše završilo jer je tuženik za taj iznos uzeo kredit od Gradske banke gdje je i radio. Nije znala da se protiv njega vodi postupak. Znala je da odlazi na sud, no govorio joj je da ga zovu kao svjedoka. Postupak se vodio 17 godina i bila je šokirana kad je saznala da je bio u tom postupku okrivljenik. Tuženik je u to vrijeme bio zaposlenik Gradske banke. Znala je da on dio plaće dobiva na ruke, kao i neki drugi zaposlenici koji su zbog toga bili i procesuirani. Upitana o navodima tuženika iz odgovora na tužbu da je sredstava za taj poslovni prostor dobio kao dar za usluge, navela je da pokojni BC nije nikada bio u njihovoj kući i ona nije nikada vidjela na hrpi te novce, dok je A možda jednom ili dva puta bio kod njih kada je bio na proputovanju za Brač. Kada su oni bili u Osijeku oni nisu nikada bili kod njega. Upitana da li je i koliko imala uvida u način na koji je plaćena cijena poslovnog prostora, obzirom navodi da je dijelom riječ o ušteđevini, a da je sva ušteđevina bila kod tuženika, navela je da se u to nije uključivala. Zna ono što joj je tuženik rekao, a nikada joj nije rekao da je dobio ovako veliki iznos novaca. Ona je bila protiv kupnje tog poslovnog prostora jer je bio od firme Lavčević, gdje je ranije radio i mislila je da radi tih ljudi tamo to nije dobar potez. Znala je da je dobivao dio plaće na ruke i znala je da je nešto radio sa BC. Upitana vezano uz posao s BC, navela je da zna da je Gradska banka imala prostor na tržnici i da je tuženik vodio tu adaptaciju te da je bio u nekakvim relacijama s BC, no što su oni radili i kako su se dogovarali ne zna. Taj poslovni prostor u Bihaćkoj se kupovao od firme Lavčević. Prva uplata je išla od Gradske banke jer je to trebao biti njihov poslovni prostor, no kada su oni odustali, tada je tu uletio tuženik. Spomenuti BC je bio direktor Gradske banke, te se tuženik i BC nisu znali prije nego je tuženik počeo raditi u Gradskoj banci. Kad su BC i EC bili u zatvoru, tuženik ih nije posjetio, a kad je BC umro od karcinoma, tuženik mu nije bio na sahrani, što govori o njihovom prijateljstvu. Posebno upitana je navela kako smatra da bi joj s obzirom na odnose kakve je imala u obitelji, tuženik rekao da je od BC dobio veliki iznos novaca. Dalje je navela da je BC bio u Osijeku jer je tamo bilo sjedište Gradske banke, dok je EC bio direktor financija ili je vodio financije. Za vrijeme adaptacije poslovnog prostora Gradske banke na Splitskoj tržnici, tuženik je odlazio u Osijek i zna da je i BC dolazio u Split, te da su poslovno surađivali vezano
2 2
uz tu adaptaciju. U tuženikove poslove vezane uz Gradsku banku nije bila. Upitana da li su kao supružnici razgovarali na kraju dana o stvarima vezanim uz posao jednog i drugog, navela je da nisu. U to vrijeme je u njihovoj obitelji bila drama. Angažirala je privatnog detektiva preko kojeg je uhvatila tuženika u ljubavnoj aferi i s policijom je uzevši djecu napustila stan u [adresa] te je par mjeseci bila izvan stana. Kćer je zapravo u to vrijeme već bila u Zagrebu na studiju, a sin je bio star 17 godina. Tuženik ju je preko poznanika i rodbine nagovarao da se vrati. Razvod braka tada nije pokretala već se vratila. Iskazala je da nije mislila da će sve ovo morati reći. Bojala se tuženika. Dalje upitana da s obzirom na opisane odnose u obitelji u tom vrijeme, temeljem čega tvrdi da je cijena poslovnog prostora plaćena od ušteđevine, prodaje [adresa] i da su nešto posudili, navela je da o tome ima spoznaju jer je od tuženika dobila detaljan izvještaj o tome kako je plaćena cijena za taj poslovni prostor. U iskazu je glede uređenja tog poslovnog prostora u Bihaćkoj navela da se prostor dugo uređivao. Uvodile su se instalacije, zna da je majstor radio kamen. Taj poslovni prostor je 2003. iznajmljen HPB-u. Oni su bili u zakupu oko 20 godina, zna da je najam u početku bio 2.100,00 EUR, a godinama se povećavao, dok je novac od najma primao tuženik. Sada je u tom prostoru u zakupu restoran i tuženik također prima zakup. Glede nekretnine na adresi [adresa] je iskazala da je riječ o stanu od 90 m2 sa garažom, u kupnju kojeg stana su išli jer je kćer tada već dulje bila vrijeme u Zagrebu i govorili su da je to stan za ŽC te je ona od vremena kupnje pa do danas čitavo vrijeme u tom stanu, no stan je i dalje ostao upisan na tuženika. Taj stan je tuženik također, kao i svu drugu imovinu, prenio ugovor o dosmrtnom na sina. Upitana o plaćanju cijene za stan, navela je da je stan koštao 145.000 EUR. U vrijeme kupnje nisu imali cjelokupni iznos novaca te su 40.000 EUR posudili od tuženikovog brata TU, a 105.000 EUR se platilo od ušteđevine. Iskazala je da se u to vrijeme primao najam još od 2003. od poslovnog prostora u Splitu, prodali su stan u [adresa], ona je sam radila. AC su vratili novac kako su ga prikupili od najma i primanja. U odnosu na trezorske zapise je navela da je tuženik inzistirao da se oni kupe. Na njegovom računu je od ušteđevine s kamatama bilo nekih 70.000 EUR, što zna jer je on u to vrijeme bio na Braču te je ona, kako je istjecao rok za kupnju tih zapisa te kako je imala ovlaštenje po njegovom računu otišla u banku. Bez obzira na ovlaštenje nije mogla potpisati ugovor, što je javila tuženiku i on je s Brača to riješio na način da je proveo tu transakciju. Iskazala je da je tada u banci vidjela da je na računu nekih 67- 68.000 EUR, s kamatama ukupno 70.000 EUR. Navela je da ne odgovaraju istini tuženikovi navodi da bi se oni podijelili oko tih zapisa. Cijeloga života je sve financije vodio tuženik, ušteđevinu također i ona od tih novaca nije ništa dobila, za što se mogu provjeriti njezini računi. Zaključno je iskazala kako je željela da ona i tuženik riješe pitanje bračne stečevine sami i da imovinu podijele među sobom i djecom. Kad je podnijela ovu tužbu, tuženik je sa sinom sklopio ugovor o dosmrtnom i sve na njega prenio. Ona i tuženik su oboje starije dobi, ona ima dvije proteze, on ima umjetni kuk; mislila je će u starosti novcima koje su zaradili malo uživati, otići u toplice, napraviti zube, no tuženik je inzistirao da se kupe trezorski zapisi. Cijeloga života su štedjeli, radili i živjeli skromno i ona je sada dovedena u situaciju da je se financijski zlostavlja jer je ostala na mirovini od 1.150,00 EUR i svu je imovinu tuženik prenio na sina.
26.2. Odgovarajući na pitanja punomoćnika je navela da njezina mirovina danas iznosi 1.150 EUR, a tuženikova oko 880,00 EUR. Ona je u mirovinu otišla 01.01.2010., a tuženik 2003. Njezina je mirovina veća stoga što je njezina plaća bila veća. Navela je da pri ranijem iskazivanju nije imala uvid u tuženikove plaće, no u međuvremenu je izvršila uvid u iste i može reći da je u vremenu od 1974. do 2003. njezina plaća bila veća i to u 22 slučaja duplo veća, a u ostalima 20 do 30 %. Dalje je navela da je novac
2 3
od prodaje stana u [adresa] i na [adresa], što su bile njihove prve investicije i suvlasništvo, sjeo na račun tuženika. Na daljnji upit punomoćnika tužiteljice da pojasni zbog čega su nekretnine na Braču glasile na svaku stranku u ½ dijela, a s obzirom da su sve druge nekretnine glasile na tuženika, navela je da su bili u patrijahalnom odnosu, no ona je bila u dobroj vjeri da je sve stečeno zajedničko. U vrijeme kada se stjecao Brač i kako je tuženik radio u Gradskoj banci, a bili su pokrenuti postupci protiv BC i EC, postojala je vjerojatnost da se to prelomi i na tuženika koji je bio direktor podružnice u Splitu. Tuženik je također imao i svoj problem s Croatia bankom za 70 tisuća i moglo je doći u pitanje porijeklo imovine odnosno nerazmjer u istom te je to razlog zašto su nekretnine na Braču na taj način upisane, a zašto nisu u cijelosti na nju to treba pitati tuženika.
27. Tuženik je iskazao da je nekretnina u Zagrebu kupljena za iznos od 145.000 EUR i da je stečena od sredstava dobivenih od prodaje stana na [adresa] i od iznosa od 40.000 EUR koje je dobio od brata, obzirom je on prodao zajedničku nekretninu na Pelješcu. Njegov brat je u Splitskoj banci imao depozit od 180.000 EUR na koji je podigao kredit od 40.000 EUR i to je bio novac koji je njemu brat dugovao za to zemljište. Novac od stana na [adresa] koji je prodan za 150.000 DEM je u iznosu od 100.000 DEM prebačen na račun u Dresden banci koji je brat temeljem punomoći otvorio na njegovo ime. Njegov je brat 2002. prebacio sav novac iz banke u Njemačkoj u Splitsku banku i na računu u Splitskoj banci je od tog novca iz Njemačke banke bilo 138.000 EUR i to je uloženo u kupnju dijela stana u [adresa] (iznos od 105.000 EUR). Iskazao je da u tom stanu u [adresa] nije ništa od sredstava tužiteljice i da je to sve on platio svojim sredstvima. U odnosu na nekretninu na [adresa] je naveo da je stečena za vrijeme trajanja braka i to 50 % kreditom od njegove firme koji je dobio uz kamatu od 2% na 20 godina, a za preostalih 50 % je stečena od njegovih transfera temeljenih na radu u Iraku. Stan u [adresa] je kupljen 1985., a njegovi su transferi bili od 1985. do 1987. Njegova je plaća u Iraku bila 5 puta veća nego ovdje, pri čemu je naveo da su doprinosi plaćeni na minimalnu plaću. Kredite je vraćao od zarade iz Iraka, a u Iraku je bio od 1984. do 1987. Na upit suda je naveo da su on i tužiteljica po sklapanju braka bili podstanari i prvu nekretninu su kupili u [adresa] u [adresa] u siječnju 1982. za cijenu od milijon i 430 tisuća dinara, a platili su je kreditom koji je bio 90% te cijene i 10 % gotovine. Kredit je podignut od njegovog depozita od 433.000 dinara, a koji je bio od zajedničkih novaca njega i tužiteljice i od njegovog rada iz Rusije, gdje je radio od 1978./1979. U vrijeme sklapanja braka on nije imao posebne imovine koju bi unio u brak, sva je imovina bila na ocu. Po sklapanju braka su prvu godinu bili podstanari, a onda još 5 godina podstanari u stanu njegove sestre koja je živjela u [adresa]. Živjeli su normalno. Oboje su bili zaposleni cijelo vrijeme. On je čitavo vrijeme radio u Lavčeviću, a tužiteljica je radila u Dugom Ratu. U Lavčeviću je tri godine radio u odjelu gdje su bili dipl. ekonomisti i potom je otišao u Rusiju gdje je bio voditelj financijsko-komercijalne službe. Prvo dijete im se rodilo 06. srpnja 1976. i potom sin 31. prosinca 1983. Upitan tko je brinuo o djeci i kući, naveo je da su brinuli zajednički, a kad je on bio u Rusiji uskakala je njegova sestra. Djeca su bila u vrtiću, a kada djeca nisu bila u vrtiću i kada on nije bio u kući, o djeci je brinula tužiteljica. Tužiteljica je spremala, peglala veš, kuhala, time da je on u firmi imao topli obrok. Tužiteljica je kao žensko bila glavna ruka, a on je bio pripomoć. Iskazao je da u početku nisu mogli štedjeti. Živjeli su skromno i kako je to i tužiteljica rekla, kredit za [adresa] je bio veći od jedne plaće. Štedjeti su počeli tek kad je on otišao u Irak. Kredit za [adresa] su vraćali zajednički od plaća on i tužiteljica i uvijek su kombinirali. Dalje je naveo da su zajedno štedjeli sve do njegovog dolaska iz Iraka na godišnji odmor, misli da je to
2 4
bilo 1996., jer je tada nastao nesporazum. U Iraku je bio 34 mjeseca i za to je vrijeme zaradio oko 200.000 DEM, odnosno oko 6.000 DEM mjesečno te je novac od plaće dolazio u Splitsku banku u vidu avansa u dolarima. U stanu u [adresa] su živjeli do ´97. Stan na [adresa] je kupljen 1985., a useljenje je bilo 1987. Ponovno je ukazao da je 50% cijene stana kupljeno putem kredita koji je dobio od svoje firme uz 2 % kamate na 20 godina, a ostatak je plaćen od njegovih transfera iz Iraka, pri čemu se kredit vraćao od plaće. Naveo je kako misli da tužiteljica nije ničim doprinijela stjecanju te nekretnine jer je kupljen putem kredita njegove firme i putem transfera odnosno njegove zarade iz Iraka. Dalje je iskazao da je sljedeća nekretnina koja je stjecana bila nekretnina na Blatinama, odnosno stan u [adresa]. Stan je stečen 1993.na način da je zamijenio nekretnine s bratom. To je pojasnio navodeći da je nakon smrti oca dobio kuću u [adresa] i tu je kuću ustupio bratu, a brat je njemu uplatio za taj stan u [adresa] iznos od 122.000 DEM i to dijelom u gotovini, a dijelom transferom iz Njemačke. Cijena stana je bila 127.000 DEM i još je 5.000 DEM dao on od svoje plaće. Naveo je da tužiteljica stjecanju te nekretnine nije doprinijela niti je u stjecanju sudjelovala. Stan u [adresa] je prodao 2000. i za taj je novac kupljeno zemljište na Braču, parcela 931. Glede nekretnine u [adresa] je naveo da je kupljena 1981. i da ju je kupio njegov otac koji je bio „vrsni meštar“ i gradio je kamene kuće i vile te živio 97 godina. Te 1981., kada je nekretnina kupljena, bio je star 74 godine. On je želio imati zemlju izvan sela, pa je stupio u kontakt sa susjedom od te zemlje u [adresa] koji je bio njegov krsni kum i on mu je preporučio tu zemlju. Zemlja je koštala 60.000 DEM, a porez je bio oko 16.000 DEM. Zemlju je kupio njegov otac, a on je u to vrijeme kupovao auto Zastavu od 11.000 DEM i dao je za učešće stana u [adresa]. Po predočenju iskaza tužiteljice da je on (tuženik) potpisao taj ugovor za zemlju u [adresa], naveo je da se toga ne sjeća. Njegov otac nije bio prijavljen na osiguranje, pri čemu je naveo u to vrijeme nitko nije bio prijavljen na osiguranje; možda netko je, ali on nije, no svi su osigurani kao poljoprivrednici. Njegov je otac puno radio, radio je i u Njemačkoj. Upitan gdje je njegov otac čuvao novac naveo je da kod njih bio patrijahalni sustav gdje je jedan sin ostao kod kuće, a jedan se školovao. On (tuženik) je otišao na fakultet, pa je otac to prepustio njegovom bratu. O novcu je vodio brigu njegov brat i nevjesta. Brat je od 1969. do 2003. bio u Njemačkoj, ali je dolazio kući i znao je biti po 3 mjeseca. Njegova žena je bila u [adresa] i živjela je zajedno s ocem. Njegov otac nije ništa ulagao već je sve štedio i pretpostavlja da je imao 60.000 do 70.000 DEM, a upitan kako to ga otac nije njemu i tužiteljici pomogao financijski kad su kupovali spomenute nekretnine, naveo je da je otac očekivao da ću on (tuženik) dobiti stan od firme. Otac je oporukom raspolagao sa svojom imovinom na način da su sve dobili on i brat. Ukupno ih je bilo 5-ero braće i sestara, tri sestre se nisu niti javile, a kod njih je običaj da one ne dobivaju ništa. Niti njegova majka nije dobila ništa. Upitan kako to da je on bio uključen u oporuku kada je iskazao da je brat bio taj koji je upravljao sa imovinom oca i koji je ostao kod kuće, naveo je da je brat dobio veću nekretninu i da je otac njega (tuženika) uključio jer je htio da dolazi na selo. Otac nije imao novaca kojima bi oporučno raspolagao. Upitan o stjecanju nekretnine u [adresa], naveo je da su grubi radovi bageriranja, izgradnje prizemlja i 1. kata, bili izvedeni 1981./82. Njegov brat je bio glavni pri izvođenju tih radova jer je građevinske struke, a pomagale su osobe koje su rodbinski vezane i koje su bile u selu. Brat je uložio novac koji je dobio od oca. On (tuženik) je u gradnji nekretnine počeo sudjelovati 1987. kad se vratio iz Iraka i tada su riješili put sa susjedima. U gradnji su mu pomagali kooperanti koji su radili u Lavčeviću i to na dobrovoljnoj bazi. Dalje upitan naveo je da je on ulagao u vidu žbukanja i pokrova, brat je dao novac za vrata, prozore, stolariju. ´90-ih je kuća završena, pri čemu je naveo da je brat uložio više novaca, a pn više angažmana oko kuće. On je sa
2 5
obitelji uselio ´90-ih kuću, a njegovi roditelji nekoliko godina kasnije u dio koji je pripao njemu. Kuću su podijelili po vertikali i tako je legalizirana. On i brat su se tako podijelili jer je njemu pripao još poslovni prostor i garaža koji su površinom bili veći. Posebno upitan naveo je da s bratom nije sklapao nikakav ugovor o diobi, već su se jednostavno podijelili. Pritom je naveo da ako tužiteljici i pripada ikakav dio te nekretnine, tada joj pripada možda 2 % jer je skuhala možda 10-tak puta ručak. On je svoja ulaganja u nekretninu vršio iz zarade ostvarene u Iraku. Dalje je naveo da je otac ostavio njemu i bratu svu imovinu svakome u ½ dijela. Brat je gradio kuću 70-ih na selu, a on je dobio staru kuću građenu 1930., koje su nekretnine također bile u vlasništvu oca. Dalje saslušan na ročištu od 09. rujna 2025. naveo je da su on i tužiteljica sve nekretnine podijelili već u toku braka na način da su kod kupovine vodili računa o učešću, odnosno tko daje koliko novaca. Tužiteljica u tužbi nije utužila sve nekretnine koje su stečene u braku već samo dio, pa je on pred Općinskim sudom u Splitu tužio za druge nekretnine i to za građevinsko zemljište na Bolu, odnosno za nekretnine broj 924,921 i 931. On i tužiteljica su prva dva stana koja su stekli, [adresa] i [adresa] stekli zajednički. Kada su te nekretnine prodane, tim su sredstvima kupljena spomenuta zemljišta na Bolu na kojem je 2003. i 2008. građena nekretnina, što je on radio sam jer je tužiteljica u to vrijeme radila svoj posao u Splitu. Iskazao je da on i tužiteljica nisu nikada sklapali nikakav ugovor o podjeli bračne imovine. Bračna zajednica njega i tužiteljice je prestala faktično 26. prosinca 2023., pri čemu je naveo da ne odgovara istini da bi je on istjerao već ju je „odvezao na ranije rezerviranu kartu“.
U odnosu na poslovni prostor u Splitu je naveo da je ta nekretnina prodana prije nego što je uopće počela njezina gradnja. U fazi projektiranja je u prizemlju trebala biti poslovnica Gradske banke, pri čemu je naveo da je Lavčević bio dioničar Gradske banke, a on je bio direktor te poslovnice u Splitu, gdje je radio od 1994. do 1999., a u Gradsku banku je prešao na nagovor BC. Tada je radio u Lavčeviću i nekoliko mjeseci ga je nagovarao da prijeđe u Gradsku banku. 1997. je bio uveden PDV od 22 % na građevinske objekte u gradnji i zbog toga je bilo u interesu da se do početka gradnje uplati novčani iznos, odnosno do kraja 1997., jer je od 1998. stupila na snagu ta odredba o PDV-u. Poslovni prostor je platio 350.000 DEM, koji mu je novčani iznos da BC kao zahvalnost što je s njime radio jer si je s njime bio dobar. Novac mu je predao preko EC u [adresa] u poslovnici Gradske banke u jednoj kancelariji. On je po dobivanju taj novac odmah stavio na Gradsku banku i s dvije uplatnice je platio poslovni prostor. Na taj se iznos plaćao porez na promet od 5 % koji je iznos tražio od Croatia banke da uplati što su i učinili kao pozajmicu. Croatia banka je dala pozajmicu njemu, a uplatila je direktno Lavčeviću. Posebno upitan naveo je da je Gradska banka povukla raniju rezervaciju za taj poslovni prostor i on je taj novčani iznos uplatio sa svog osobnog imena i prezimena. U iskazu je naveo da se više ne sjeća da li je za taj iznos novaca koji mu je BC dao pisao kakvu izjavu o porijeklu imovine, ali zna da je BC pisao pismo K da s njim sklopi ugovor o poslovnom prostoru. Poslovni prostor na katu tog objekta površine 44 m2 je bio rezerviran za drugog kupca, ali kako je gradnja dugo trajala to je kupac odustao, pa je on 2003. kupio taj poslovni prostor za 208.000 DEM koji je novac stekao od svoje plaće i plaće iz Iraka. U odnosu na stan u [adresa] je naveo da ga je radio Lavčević za bivšu JNA, a kasnije je nastavila firma Mepling. Dogovorio se s bratom da mu prepusti kuću na selu u [adresa], koju je dobio kada ih je otac već ranije podijelio, a brat mu je za tu kuću izravno na račun Meplinga uplatio dio cijene za stan, a dio je platio na blagajni Meplinga negdje 1993. ili 1994. Cijena stana je bila 127.000 DEM, a završetak tog stana je dogovorio s BC na način da radnici koji su radili za banku završe taj stan. Radili su pod i vrata. BC mu je to omogućio jer je za njega radio težak
2 6
posao koji je uključivao uređenje poslovnog prostora od 500 m2 za banku i Veritas osiguranje pokraj palače. Naveo je kako smatra da tužiteljici ne pripada nište od te nekretnine jer je sve stečeno kao njegovo nasljedstvo. Upitan dalje o garaži [adresa], naveo je da je ta garaža bila predviđena za stanove. Kako je B u tom dijelu napravio od drvarnica poslovne prostore, on je njemu rekao da uzme jedan taj box i za njega je zapravo platio dio koji se odnosi na vrata odnosno zanatski dio. Misli da je platio 10 tisuća maraka. To se nije moglo legalizirati jer privatnici koji imaju obiteljske kuće koriste pokrovni dio kao parking te je to zato izvanknjižno vlasništvo, a taj je novac imao od svoje plaće. Dalje je glede stana na [adresa] naveo da su ga prodali 1988. za 150.000 DEM na način da su 100.000 DEM dobili od kupca u valuti, a za 50% je od Brodospasa dobio kredit. Tih 100.000 DEM je odmah po primitku uplatio na svoj račun koji je imao otvoren u Erbenhaimu u Njemačkoj, a taj je račun otvorio dvije do tri godine ranije nego što sam prodao [adresa]. U to vrijeme nije bilo moguće kreditom od firme kupovati stan u privatno vlasništvo, odnosno društvenim sredstvima u privatnom sektoru i tada im je HU izašla u susret i tih 50.000 DEM je isplatila u dinarima u bivšem Zapu. Dalje je u odnosu na nekretninu u Zagrebu naveo da su je našli njegovi ljudi iz Lavčevića. Stan je platio 100.000 ili 105.000 EUR, a 40.000 EUR je bila garancija od depozita od njegovog brata i za tih je 40.000 EUR bratu dao zemljište na Pelješcu. Iznos od 100.000 EUR je bio s devizne knjižice i to od sredstava od prodaje stana na [adresa]. On je zatvorio račun odnosno deviznu knjižicu u Njemačkoj i prenio je sredstva u Hrvatsku, odnosno to je napravio njegov brat pri čemu nije mogao zatvoriti knjižicu. U odnosu na navode tužiteljice da državljani RH nisu mogli u Njemačkoj otvarati račune, naveo je da je on otvorio štednu knjižicu što je velika razlika. Njegov brat je svaki puta kada je odlazio u Njemačku nosio novac koji mu je on dao i stavljao ga je na tu deviznu knjižicu. Taj je novac stjecao od biznisa. Upitan o kakvom se biznisu radi, naveo je da je za ljude u Bosni, konkretno za graditelja [adresa], E, I nalazio poslove u Splitu i brinuo o njihovoj naplati, a oni su ga za to plaćali. To je bilo na razini dogovora i za to nisu sklapali nikakve ugovore. To je bilo u vrijeme kad je već došao iz Iraka pa do 1996. Ne zna koliko je novaca tako zaradio. Upitan da li je od plaće štedio novac i prebacivao ga na deviznu knjižicu, naveo je da je njemu plaća bila za kućni budžet, a da je zarađivao od drugih poslova koje je sada naveo. Upitan o kaznenom postupku koji je protiv njega vođen, naveo je da je postupak vođen od 2005. do 2015. i da je to bio beznačajan postupak koji je na kraju obustavljen. Glede imovinskog statusa svojih roditelja, naveo je da njegov otac gradio 3 kuće od kamena u Orbiću. Gradio je T, FU, SU. To je trajalo godinama, a nakon toga je otišao u Njemačku. U Njemačku je otišao 1966. ili 1967. i tamo je bio jedno godinu i pol dana. Nakon što se vratio radio je na dnevnicu ljudima kuće u [adresa]. Njegova majka nije radila i nije imala nikakvu imovinu. Na upit punomoćnika tužiteljice da pojasni navode odgovora na tužbu da mu je BC dao 350.000 DEM kao zahvalu za višegodišnje usluge privatne naravi, naveo je da je s BC bio intiman 4 godine prije nego je primio dar i da na to pitanje ne želi odgovarati osim da taj dar nema veze s njegovim radom u Gradskoj banci već s time što ga je posjetio u zatvoru u Osijeku. Posjetio ga je kada je O prodavao igrača, FU. Bio je dva puta u zatvoru i posjetio ga je dva puta. Na pogrebu BC nije bio. Odnio mu je vijenac na grob, a kada je BC bio u dugogodišnjem sporu vezanom uz H i F, doveo mu je iz Splita svjedoka, ĐU, kapetana Hajduka, što je puno važnije od vijenca. Upitan dalje da li su njegovi roditelji bili korisnici socijalne pomoći naveo je da je za vrijeme rata Općina Vrgorac svima na selu koji nisu bili u mirovini davala novčanu pomoć. Njegov otac je imao staž iz Njemačke, on je 1906. godište radio na pogodbu i dnevnicu. Upitan da li je očeva
2 7
ušteđevina od 60.000 do 70.000 DEM ušla u ostavinsku imovinu, naveo je da je novac otac podijelio prije svoje smrti i dao ga je bratu jer je on ostao posljednji od njih djece s roditeljima i za njih je brinuo. Misli da je otac dao bratu daj novac poslije kupnje zemljišta u [adresa]. Kada mu je pročitana izjava iz ostavinskog spisa od 28. travnja 1985. (list 381 do 393 spisa) naveo je da ju je otac dao u namjeri da otkloni svaku mogućnost spora između njih djece. Naveo je i da nije točno kada se u izjavi kaže " da su moji sinovi DC i KC vlasnici i posjednici čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Splitu i spojenih kuća sagrađenih na toj čestici. Ja sam doista pomagao u svojim skromnim mogućnostima, ali su oni iz poštovanja knjižili na mene". Na daljnji je upit naveo da je točan navod na zapisniku da su sinovi DC i KC priznali oporuku kao istinitu i pravovaljanu. Dalje upitan kakav je bio spor sa sestrama ako nisu niti došle na raspravu kako to proizlazi iz rješenja suda, naveo je da su njegove sestre itekako bile obavještene o raspravi, a na upit da pojasni kako to da je otac dao lažnu izjavu da izbjegne spor sa sestrama kada je na prošlom ročištu iskazao da se tri sestre uopće nisu niti javile, a da je kod njih običaj da one ne dobivaju ništa, naveo je da ta izjava uopće u koliziji s njegovim iskazom. Upitan dalje kada je bratu za 130.000 EUR prepustio kuću u [adresa], naveo je da je njihov dogovor postojao od kada je otac onemoćao, od 90-ih, no da dogovor njega i brata nije bio ništa definitivno. Nije primio od njega, nego mu je dao i to je bilo 1994., pri čemu je naveo da mu je ustvari uplatio i da mu nije dao ruke. S bratom pak nije sklopio ugovor za tu kuću i dao mu tabularnu izjavu jer se on i brat za tu kuću tada još nisu podijelili, a upitan kako je tu kuću prodao bratu ako je tada otac bio još živ, naveo je da je sve stvar dogovora i da on s njim može sutra zaključiti ugovor za tu kuću. Dalje upitan, kraj činjenice da s bratom nije napravio ugovor za kuću u [adresa] i da mu je prema iskazu bez ugovora dao 130.000 DEM za kuću, zašto onda u trenutku smrti oca nije bilo naznačeno da kuća ide odmah na brata, ako ju je već ranije prodao, obzirom je otac umro 2003., a da je iskazao da je kuću prodao 1994., naveo je da na to pitanje neće odgovoriti. Na daljnji upit je naveo da za tu kuću za koju je kako je naveo 1994. primio 130.000 DEM i koja i dalje glasi na njega koliko je veličine, naveo je da ima 2 etaže i potkrovlje, ukupno oko 90 m2 i da je građena u kamenu. U odnosu na kuću u [adresa] je dalje naveo da je novac dao njegov otac, a da je ugovor parafirao on (tuženik) uz očevu punomoć. Upitan o zemlji na Pelješcu u kontekstu odnosa njega i brata i izvršene isplate iznosa od 40.000 EUR, naveo je da je tu zemlju njegov otac stekao 60.-tih godina, da je zemlja površine 6000 m2 i da je to njegov otac stekao od ljudi kojima je tamo radio, a da je zemlju kupila jedna gospođa povratnica koja je kupila hotel i ima vinariju. Upitan dalje zašto se ta zemlja ne spominje u rješenju o nasljeđivanju, naveo je da je vjerojatno pisar koji je to pisao nije stavio. U odnosu na navode odgovora na tužbu da je bratu diobom prepustio tu zemlju, a da je na raspravi naveo da je brat prodao zajedničku zemlju na Pelješcu, pa upitan pojasniti koje je od toga onda točno, naveo je da je on bratu prepustio tu zajedničku zemlju da njome upravlja i on je pronašao kupca. Zemljište na Pelješcu je prodano prije otprilike 10 godina i brat mu je dao 40.000 EUR tisuća eura, no ne zna za koliko je ta zemlja prodana. Upitan dalje koliki je iznos kredita tužiteljica podigla za stan u [adresa] naveo je da ona nije podigla kredit, već je kredit zajednički. Ne zna da bi tužiteljica dizala kredit u Jugobanci i naveo je da postavlja pitanje na koji iznos i tko ga je vratio. Upitan o navodima odgovora na tužbu da je iznos od 170.000 DEM deponiran, a da je iznos od 100.000 DEM od prodaje stana na [adresa] prebačen na knjižicu u Dresden banci, dok se u knjižici navode drugi iznosi koji su uplaćeni 1993., naveo je da tužiteljica i dalje tumači da te knjižice nisu njegove. Naveo je da su bile dvije knjižice i zadnja doznaka je bila na 138.000 DEM te da je zbog bolesti brata prebacio novac u Splitsku banku da ne ide više u Njemačku. Upitan
2 8
na čije je ime brat prebacio sredstva u Splitsku banku, naveo je da zašto ga to zanima i da ne želi odgovarati na takva pitanja. Upitan gdje su išli novci od prodaje stana u [adresa] kraj činjenice da je stan glasio na obje stranke, naveo je da se toga ne može sjetiti. Upitan da li mu je poznato da bi tužiteljica digla kredit u Jugobanci za kupnju polovice vrijednosti stana na [adresa], naveo je da ne zna koliko je tužiteljica digla kredita i za što. On je u to vrijeme dobivao novac iz Iraka i njemu sredstva kredita nisu trebala. Iskazao je da je točno da je stan na [adresa] bio upisan kao suvlasništvo, no da tužiteljici priznaje ¼ dijela stana jer je 50% platila njegova firma, a u drugoj su polovici sudjelovali zajednički, a dalje upitan zašto je onda potpisao ugovor da tužiteljici pripada jedna polovica te nekretnine naveo je da neće odgovarati. Dalje upitan je naveo je da točno da je iznos od 100.000 DEM od prodaje nekretnine na [adresa] korišten za kupnju stana u [adresa], a upitan zašto onda tvrdi da tužiteljici ne pripada ništa u odnosu na stan u [adresa], naveo je da je vrijednost od 50.000 DEM koja je preostala od prodaje u [adresa], iskorištena za kupnju na Braču. Upitan pojasniti navode odgovora na tužbu da je 100.000 DEM od prodaje stana na [adresa] korišteno za kupnju poslovnog prostora na ime majke tužiteljice, naveo je da je za poslovni prostor uplatio dva puta po 100.000 kn na ime majke tužiteljice i da je u Njemačkoj imao dovoljno sredstava za jedno i drugo. Upitan kako to da su u rješenju u nasljeđivanju on i brat kao vrijednost imovine naveli 80.000 kn naveo je da na to pitanje neće odgovoriti. Upitan o sredstvima kojima je kupljen stan u [adresa], naveo je da ga je kupio njegov brat KC doznakom iz Njemačke i uplatom u gotovini na blagajni Mehinga te ga je platio svojim novcem na njegovo (tuženikovo) ime. Kada mu je predočeno da je dostavio uplate da je osobno predavao dio gotovine na blagajnu, naveo je da je brat donio novac pa su išli skupa na blagajnu uplatiti, a upitan zašto nije sve uplatio doznakom, naveo je da svatko ima svoju financijsku konstrukciju. Upitan koliko je ukupno brat dao novaca u svezi diobe koja nikada nije potpisana, naveo je da je dobio 122.000 DEM za Blatine, kuću (kamena kuća), i 40.000 EUR za Pelješac, a upitan da li je tužiteljica financijski doprinosila uređenju stana u [adresa], naveo je da nije niti obrisala pod. Upitan od strane suda o trezorskim zapisima naveo je da su on i tužiteljica prihod od turizma od nekretnina na Bolu od 2017. do 2023. koji je sjedao na njegov račun dijelili. Polovicu iznosa je davao sinu za vraćanje kredita koji je podigao za uređenje fasade i bazena, te za troškove vezano uz booking, a preostalu polovicu smo on i tužiteljica dijeli. Ona je od svoje polovice kupila stan u [adresa] i ne zna što još, a on je od svog dijela, odnosno od ¼ kupovao trezorske zapise te ih je kupovao 11. mjesecu 2023. gotovinom u FINA-i. Pozvan pojasniti navod da je tužiteljica kupila stan u [adresa], naveo je da on to ne zna, ali da vidi da nije na adresi njegovog stana u [adresa] i da stanuje u drugom dijelu grada. Upitan ima li ugovor o otvaranju štedne knjižice u Njemačkoj, naveo je da je to bilo prije 40 godina. Njegov brat je otvarao štednu knjižicu i nosio novac, ne zna da li on ima ugovor.
28. Svjedok ĐC, nećak ovdje stranka, je iskazao da mu je poznato da je ovdje radi razvoda ujaka i ujne i da on zna da su oni živjeli zajedno. Bio je dijete i u vrijeme stjecanja njihove imovine je bio 5. ili 6. razred te ga to kao dijete nije niti zanimalo. Oni su živjeli jedno vrijeme s njima u stanu, a kasnije su odselili u [adresa]. Sjeća se da je ujna radila računovodstvo, da joj je na poslu bilo stresno i da je i vikendom tipkala, koju sliku i danas ima u glavi. Kasnije je radila na socijalnom, a ujak u banci. Ujna je bila socijalno prihvatljiva osoba i činila je ljudima usluge, pa su se ljudi u zgradi znali često obraćati njegovoj majci pa bi onda znali doći k ujni na socijalno i reći da ih je poslala IU. Kad je ujna radila na socijalnoj, ujak je radio u Lavčevićevoj. Dok su živjeli s njima u stanu, gradila se kuća u [adresa]. Ujak DC
2 9
(tuženik) je kupio teren, a onda se u nekom trenutku u gradnju uključio i ujak KC te su oni zajedno gradili tu kuću. O omjeru gradnje svakog od njih i financiranju ne zna ništa. Zna i da su ljudi imali nekretninu na Braču i poslovni prostor u Bihaćkoj, ali od kada i tko je to stekao to ne zna. Na poseban upit suda odakle mu je poznato da je ujak DC kupio teren i da se u nekom terenu uključio ujak KC, naveo je da su živjeli u istom stanu i „slušaš što ljudi pričaju“ te mu je odatle poznato da je ujak DC gledao i kupio teren u [adresa] i da je inicijalno bila ideja da na tom terenu bude kuća za ujnu CC i ujaka DC, a u kojem trenutku je tu ušao i KC, to ne zna. Upitan da li mu je išta poznato o diobi nasljedstva između braće TU i DC, naveo je da zna da je trebala biti ostavina kada su „ baba i dida“ umrli i da je to bila mučna priča. „Ujac KC i DC“ su bili alfe obitelji, a ženska djeca su bila nebitna. Zbog mučnih odnosa „moja mater“ nije išla, a ako niste bili ne znate što je bilo. Po „vlaškom pravilu“ ženska djeca ne dobivaju ništa. Naveo je da mu nije poznato kako su se KC i DC dijelili jer je to odnos braće i to mu nije poznato. Dalje je u odnosu na smrtovnicu pok. MC, za koju je DC davao podatke 04. srpnja 2003. i gdje se navodi da je bilo 4-ero djece, S, IU, DC i KC, naveo da je bilo još jedno dijete, pokojna Đ, a zašto ona nije navedena u smrtovnici to treba pitati ujaka DC, neka on to kaže, što je bila joj jedna mučna priča. Upitan kako su baka i djed MC i FC živjeli, naveo je da je on rođen u [adresa] i „baba i did“ su njega odgojili jer su njegovi roditelji bili u Njemačkoj i „mater“ je bila bolesna. Život „bake i dida“ je bio težak. Nije se imalo. „Dobijete puru, mliko i to je to. Baba je žela vrisak i kadulju i to je nosila u zadrugu, a did je bio nadničar, u biti kameni klesar“. On je svojim rukama sagradio kuću u [adresa] i sjeća se da je baba znala govoriti da ga ruke bole od rada. Bio je to težak život na selu, pri čemu je neposrednim opažanjem suda utvrđeno da je svjedok tijekom iskazivanja plakao. Upitan kako je ta kuća u [adresa] izgledala, naveo je da je to bila klasična dalmatinska kuća, „bili kamen, crne fuge,“ to je za ono vrijeme bila palača i danas je to lijepa kuća. U sklopu nje je bila neka starina za koju ne zna tko ju je gradio i čija je, a kada mu je predočena fotografija na listu 417 spisa, naveo je da je to nije ta kuća u [adresa]. Upitan da li je moguće da bi iza MC ostala ušteđevina oko 60.000 do 70.000 DEM, naveo je kako je njegovo osobno mišljenje da je to tehnički nemoguće. Iskazao je da je to „vama“ danas teško zamisliti, no ako baba žanje „vrisak i kadulju“, nemoguće da je dvoje ljudi koji su živjeli takvim životom toliko uštede. „To je isto kao da netko danas skuplja boce i kaže da je uštedio milijone“. Upitan da li mu je poznato da bi pokojni MC gradio na Orebiću, naveo je da je moguće da je radio i na Orebiću, radio je po Zavojanima, on je radio za nadnice na način da bi ga netko angažirao za taj dan i dao bi mu jednu nadnicu. Radio je s kamenom i teško je radio. Dalje je u iskazu naveo da je cijela obitelj gurala Matino (tuženikovo) studiranje u Osijeku, njegova „mater, dida“ svi su gurali, radili da bi DC mogao studirati“. Upitan da li mu je poznato da bi kao vlasnik nekretnine u [adresa] na kojoj je kasnije izgrađena kuća bio upisan MC, naveo je da je moguće da je kao vlasnik formalno bio upisan MC, ali zbog načina na koji su oni živjeli nije moguće da bi on sagradio tu kuću i smatra da je u pozadini toga bila neka računica. Sjeća se i da je „ujac“ njegovoj majci govorio „nemoj sve stavljati na sina jer on može dobiti prvi stan“, naveo je da je tuženik bio izvrstan ekonomist i kako misli da je u pozadini toga računica. Dalje je naveo da je tuženik (ujak) bio u Iraku. KC (brat tuženika) je bio u Njemačkoj i on je vodio izvođenje radova na kući u [adresa]. KC je bio dosta spretan s rukama i uhvatio se tih radova, a djed bi dolazio otprilike jednom mjesečno na nekoliko dana i dao bi ruke. Iskazao je da ne zna zbog čega se uključio u gradnju KC i da je njegovo mišljenje da je DC (tuženik) bio nesiguran u cijelu priču. On je bio u Iraku i dobro je zarađivao, organizirao je TU da gradi, a ostavilo se za kasnije tko će
3 0
tu živjeti. Kasnije je došao KC živjeti u tu kuću i tako je ta priča s kućom zaživjela. Posebno upitan je naveo da je KC došao živjeti u tu kuću negdje ranih 90. -ih. Sjeća se da su išli gledati na stadion atletiku i da su morali paziti na djecu. Ujna CC je sa djecom živjela u kući u [adresa] koju je sagradio djed MC i kada se ta kuća u [adresa] napravila, došla je s djecom i uselila u tu kuću. Upitan gdje je ujak KC kada je došao iz Njemačke i gradio kuću jeo i spavao, naveo je da je spavao i jeo u njihovom stanu. Ujna je kuhala. Kada je ujak KC bio u Njemačkoj radovi nisu stajali, bili su radnici koji su radili, sjeća se Ž i još jednog, dok je ujak DC nadgledao radove. Radnici su dolazili kod njih u stan i ujna CC je kuhala. Ona je radila na socijalnom i brinula je o kućanstvu te su velik dio gradnje kuću u [adresa] živjeli kod njih. Upitan od strane punomoćnice tuženika da li mu je poznato da bi djed radio u Njemačkoj, naveo je da tu informaciju nije upamtio. Pritom je naveo da je od 1975. do 1978. živio u kući koju je djed sagradio u [adresa], potom je do 1981. bio u Njemačkoj, zatim jednu godinu u Orebiću kod tetke, a onda od 1982. u Splitu gdje su živjeli svi zajedno u stanu u zajednici te se tih godina života u Splitu jako dobro sjeća. Upitan da li mu je poznato da bi ujak imao studentski kredit za vrijeme studiranja, naveo je da to ne može znati, no da točno zna da je njegova „mater“ radila i davala u kućnu blagajnu, a „baba i did“ su slali DC na studij novac. To su bili teški fizički radovi gdje je po cijeli dan kopala na njivi.
29. Svjedok EC je u iskazu naveo da s obje stranke prijatelj, pri čemu da s tuženikom prijatelj od kad se zaposlio u Gradskoj banci, od 1994. do 1996., dok je tužiteljicu upoznato preko tuženika te su k njima dolazili na ljetovanje. Glede svog zaposlenja je naveo da je bio direktor Holdinga u sklopu još nekoliko firmi od BC, od kojih je najvažnija bila Gradska banka, a onda se cijeli sustav izdvojio. Najvažnija osoba je bio BC. Bio je osoba od povjerenja od BC, a poslovnica u Splitu je uz Zagreb i Rijeku bila najveća. Tuženik i BC su bili u izuzetno dobrim odnosima. BC je bio vezan uz Split jer je tu imao i osiguranje, privatno se je često družio s tuženikom i često je znao govoriti "moj DC". Upitan da li mu je poznato da bi tuženik učinio BC kakvu uslugu, naveo je da su oni kao tvrtka, holding i banka funkcionirali na način da su osobni dohodci isplaćivani u dva dijela. Za visokopozicionirane osobe koje su imale visoke plaće one bi se isplaćivale iz osobnog fonda koji je BC imao privatno i zna da je tuženik imao plaću 5.000,00 EUR, u kojem dijelu je od strane suda utvrđeno kako je tuženik svjedoku rekao da su bile marke, nakon čega je svjedok ponovio da su bile marke. Razlika na plaću koja je osnovna bila 1.500,00 DEM odnosno razlika od 3.500,00 DEM se davala na način da su je on i računovođa davali preko računa ili bi je osobno u kuvertama davali na ruke ljudima kada bi u Osijek došli na neke konferencije ili bi BC taj novac nosio kada bi išao u Split. Nije upoznat s uslugama koje je BC imao sa svojim direktorima, no često je imao visoko povjerljive usluge. Zna da mu je BC dao kovertu s velikim iznosom novaca da je preda tuženiku i on mu je tu kovertu predao kada je tuženik došao na jedan kolegij. Misli da se radilo od otprilike 350.000 DEM i da je to bio negdje kraj 1997. Zna da se radilo o 350.000 DEM jer je BC tražio da ljudi potpišu potvrde da su primili taj novac te je tuženik potpisao da je primio taj novac. Na potvrdi je pisalo Potvrda o primitku osobnih sredstava BC prema DC, a tuženik je dobio primjerak potvrde koju je potpisao. On je te potvrde prosljeđivao osobi koja je vodila Novalićev osobni fond. BC je imao razne osobne usluge sa raznim direktorima, direktorima Kutjeva i to su bili veliki iznosi. Znao mu je reći da ga koštaju ti njegovi direktori. Spomenuti novac je on (svjedok) predao tuženiku jer je BC u to vrijeme bio odsutan. Dalje upitan da li je još kojim osobama od BC nosio novac, naveo
3 1
je da je dosta predavao novac direktorima koji su došli na seminar u Osijek i to ovu razliku plaće. Veće iznose je BC davao još ŽU s kojim je također imao veliki odnos. Od njega osobno su jedino ŽU i tuženik dobili veće iznose. Naveo je da je isključivo on bio zadužen za te predaje novca i da su to bile osjetljive stvari. Prema njegovom saznanju tuženik taj novac nije trebao vratiti BC, što zna iz toga jer su oni davali i pozajmice koje su trebale biti vraćene. Upitan kako to da mu nije bila poznata svrha davanja novaca tuženiku od strane BC ako je bio Novalićeva osoba od povjerenja, naveo je njemu BC nije rekao za što novac daje jer su to bile izrazito osjetljive stvari, no njegovo je nagađanje da se u Splitu radio veliki posao vezano uz uređenje i opremanje poslovnice i da su to bili veliki iznosi. Ovaj novac koji je dan za tuženika je bio s osnova osobnih odnosa, a upitan kako zna da je to bilo s osnova osobnih odnosa s obzirom da je rekao da mu nije poznato za što se taj novac davao, naveo je da se možda tako izrazio.
30. Svjedokinja PU, kćer stranaka, je u iskazu navela da je 2004. u Zagrebu dobila specijalizaciju i da su joj roditelji odlučili kupiti stan, te je nakon odabira kupljen stan na adresi [adresa], u koji su stan ona i brat uselili ujesen 2005. time da je stan od starta bio namijenjen njoj, no otac ga ovih 20 godina nije na nju prepisao kao očito jedan od mehanizama prisile ako mu se usprotivi. Tako je tijekom ovog postupka nju, supruga i malodobnu djecu želio izbaciti iz stana. Upitana da li su joj poznate okolnosti oko kupnje tog stana glede sredstava, navela je da su roditelji dali kupoprodajni ugovor i da je prema njemu 60 % cijene stana trebalo biti plaćeno u prosincu 2004. a ostatak do proljeća 2005. Zna da je 60 % plaćeno zajedničkim sredstvima roditelja, a 40.000 EUR je otac spominjao da je plaćeno lombardnim kreditom. Upitana odakle joj je poznato da je 60% plaćeno zajedničkim sredstvima roditelja navela je da je u njihovoj obitelji bilo važno akademsko postignuće i stjecanje imovine i o tome se stalno govorilo, tako da je ona od najranije dobi, negdje od 6, 7 godina bila upoznata s apoenima njemačkih maraka i vrijednostima istih. Detalji oko lombardnog kredita joj nisu poznate, no zna da su njezini roditelji cijeloga života zajednički stjecali i da je u stanu bila jedna kutija gdje se stavljao novac i odakle bi se uzimalo kada bi im bilo potrebno. Nije joj poznato da bi u stjecanju tog stana u ikojem dijelu sudjelovao stric AC. Odnosi u obitelji između oca i strica bili su uvijek toplo hladni i njezin je otac smatrao da je pozvan određivati dinamiku obiteljskih odnosa. Upitana da li joj je poznato kako su djed MC i baka FC živjeli, navela je da su to bili nepismeni ljudi rođeni početkom prošlog stoljeća koji su umrli kad je ona završavala fakultet. Bili su inteligentni i radišni, no njezin je otac uvijek govorio da je prve cipele dobio s 14 godina i da su bile od gume i uvijek je naglašavao kako je u to vrijeme bila glad. Dalje upitana da li joj je poznato da bi iza djeda ostala ušteđevina od 60.000 do 70.000 DEM navela je da „nema šanse“. Sjeća se kad su im odlazili u posjetu na selo da bi nosili sve sa sobom. Oni njoj nisu nikada dali za sladoled jer nisu imali nikakvih prihoda. Upitana da li joj je poznato nešto o kupnji zemljišta i kasnijoj izgradi kuće [adresa], navela da joj je to poznato jer su joj o tome pričali roditelji, a također i baka i djed s majčine strane, P i OC. Poznato joj je da su zemljište kupili njezini roditelji odnosno da su oni dali novac, a da se zemljište fiktivno vodilo na ime pokojnog MC zbog želje za dobivanjem društvenog stana. Kasnije se zbog želje roditelja, MC i FC, tu priključio brat KC, čemu se djed P jako protivio i to mi je često spominjao. Upitana pojasniti na koji način se KC pridružio, navela je da su se dijelili troškovi izgradnje i bila je kompenzacija u radu i materijalu i na taj se način kroz više godina gradila, čega se jako dobro sjeća. Riječ je o zajedničkoj kući s odvojenim ulazima i kućnim brojem, odnosno o dvojnoj kuća. U odnosu na
3 2
stjecanje stana u [adresa] je navela da se i o tome u obitelji puno govorilo. U taj su se stan uselili s njezinim polaskom u osnovnu školu u rujnu 1982. Roditelji su neprestano pričali kako su zajedno podigli kredit. U to se vrijeme jako teško živjelo i sjeća se da su od susjeda posuđivali za kruh. Nakon toga su se 1998. uselili u stan u [adresa], a tada je ona već bila na studiju. Sjeća se da su zadnje 1999. dočekali u tom stanu u [adresa] i nakon toga je stan prodan. Ne zna gdje je uplaćen novac od prodaje toga stana. O stjecanju stana na [adresa] su joj roditelji također govorili i često su to spominjali. Za polovicu cijene stana je njezin otac dobio kredit od Lavčevića, a za drugu polovicu su zajedno podigli kredit, odnosno uglavnom majka, jer je otac u to vrijeme bio u Iraku. Sjeća se da je majka taman u to vrijeme položila vozački i išla u Omiš po kredit. Glede novaca od tog stana je navela da su u to vrijeme krenule knjižice na ime AC, brata njezina oca i na te je knjižice je stric deponirao novac koji su mu njezini roditelji dali. Te su knjižice bile kod njih u stanu u [adresa], što zna jer ih je osobno vidjela, a da se na njima nalazio novac njezinih roditelja zna po tome jer se o tome stalno pričalo. Novac je bila isključiva i neprestana tema u obitelji. Ne zna kako je trošen novac s tih knjižica. Upitana da li joj je išta poznato o stjecanju nekretnine u [adresa], navela je da zna da su to kupili roditelji, ali kako je točno išla uplata ne zna, no sa sigurnošću zna da nitko treći nije dao nikakav novac već da je riječ o novcu roditelja. Navela je da od kada je njezin suprug ušao u obitelj svaki dolazak na ljetovanje u Split su slušali očeve „traktate“ o tome kako je išla pojedina uplata i kako je koja nekretnina stečena. Glede poslovnog prostora je navela da zna da je kupljen zajednički, no detalje ne zna. Također i da sigurno zna da nitko drugi nije dao nikakav novac jer je njezin otac stalno isticao kako je on to stvorio, samo su kasnije saznali da se vodio kazneni postupak za onih 70.000 kn, što je od njih sakrivao. Upitana da li joj je nešto poznato o trezorskim zapisima, navela je da joj je poznato da su roditelji imali ušteđevinu koja je bila na računu njezina oca jer majka nije mogla imati nikakvu ušteđevinu na svoje ime. Trezorski zapisi su se kupili zbog dobiti, pri čemu je osporila predočene joj navode iskaza oca da bi majka imala svoje trezorske zapise. Na upit punomoćnice tuženika glede stjecanja pokretnina od strane roditelja navela je da je prije više od 40 godina kupljen Mercedes Cabrio njenom bratu za 18. rođendan koji se i danas vozi, a kada je ona završila studij, majka joj je kupila Opel Astru. U vrijeme kupnje stana u [adresa] se vozio crveni Stojadin, o čemu o slike. Upitana da li joj je poznato odakle roditeljima novac za istovremenu kupnju stana, gradnju kuće i kupnju automobila o kojem je iskazala, navela je da su oni jako, jako skromno živjeli. Ona je bila predmet poruge u razredu i smijali su joj se kakvu odjeću ima. Na daljnji upit punomoćnice tuženika je navela da se jako dobro sjeća da je otac u Iraku radio od 1984. do 1987., što zna jer brat rodio u prosincu 1983. i susjeda Ć je vozila majku u rodilište. Brat je bio u dobi od nepunih godinu dana kad je otac otišao u Irak. Dok je otac bio u Iraku na kući su bili radovi što joj je poznato jer su stric i radnici tada stanovali s njima u stanu u [adresa]. Sjeća se da su brat i ona spavali s majkom u bračnom krevetu, a da su stric i radnik, čijeg se lica i danas točno sjeća, spavali u krevetu nje i brata. Zaključno je navela kako su otac i majka definitivno sve stekli zajednički i kako je u njihovom odgoju isključivo sudjelovala majka, koja je i zaslužna za njihove akademske uspjehe. Otac nije znao u koji razred idu.
31. Svjedok AC, brat tuženika je iskazao da mu je poznato da su stranke u nekakvoj preprici, no i da je s jednim i drugim u dobrim odnosima. Do prije godinu dana kako je tužiteljica otišla su svi zajedno živjeli u istoj kući, ali svaki u svojem dijelu, a tu i danas živi s bratom jer je riječ o dvojnoj kući sa zasebnim ulazima i odvojenim instalacijama. Teren u [adresa] je kupljen 1981. i kupio ga je otac za oko
3 3
25.000 DEM. U to su vrijeme živjeli na selu s ocem, a brat je živio u [adresa]. On je od 1970. do 2002. bio u Njemačkoj, 1975. se oženio i žena je s djecom živjela s njegovim roditeljima u [adresa]. Upitan s kojim novcima je otac kupio teren, naveo je da je imao neke „pare“, išao je u Njemačku od ´65. do ´67. i tamo je zaradio, a isto je radio s kamenom na dnevnice i njegove su dnevnice bila za dvije dnevnice drugog radnika. Namjera oca je bila uložiti neke „pare“ koje je imao. Htio je napraviti kuću, a upitan zbog čega je htio napraviti kuću ako je imao kuću u [adresa], naveo je da je htio napraviti kuću za sinove i za djecu. Upitan da li je zarađivao otac više s dnevnicama ili on u Njemačkoj i brat DC, naveo je da je njega otac odgovarao od Njemačke govoreći mi da će više s njim zaraditi s dnevnicama. Kod njih na selu je bilo da onaj koji ostaje s ocem uzdržava oca i ostaje mu zemlja, a onaj koji ide u školu ne dobiva ništa. Otac je ipak rekao da on (svjedok) dobro zarađuje u Njemačkoj i kod njih je bila iznimka pa je brat dobio kuću u [adresa] koja je građena 30. -ih godina i dio kuće u [adresa]. Otac je još imao neke novce pa se na tom terenu koji je kupio počela graditi kuća. Očevim novcima se napravilo prizemlje i digao kat, onda je bila neka zabrana jer se u Dalmaciji 90 % toga radilo na crno, a kad je zabrana istekla su on i brat nastavili graditi pa su digli još jedan kat i stavili krov. Nastavili su graditi jer je to otac njima ostavio negdje 1987., no tih se godina i datuma više ne sjeća. Dok se gradilo prizemlje i kat to je financirao otac, on je u to vrijeme bio u Njemačkoj i radio bi za zimske praznike, a kada su jednom nastavili brat i on, kako je on bio u Njemačkoj, brat se više bavio financijama, pa bi on njemu rekao koliko je što platio i onda su to dijelili po pola, koji je dogovor bilo usmeni. Upitan da li je s bratom dijelio još kakvu imovinu, naveo je da je tu staru kuću u [adresa] dobio brat, a on je imao drugu kuću u [adresa]. Isto su dijelili zemlju u [adresa]. Samo su za kuće rekli čija je čija, a sve drugo je bilo zajedničko. Dalje upitan naveo je da je od brata kupio tu staru kuću u [adresa]. Nisu napravili ugovor jer je kod njih na selu to bilo usmeno i to je bilo negdje 1995., a upitan da li je siguran oko godine naveo je da nije i da je to moglo biti negdje 1992. ili 1993. On je na bratov račun koji mu je dao uplatio 75.000 DEM i još dva puta 35.000 DEM ukupno, pri čemu za ovih 75 ima dokaz, a za ovih 35 nema. Iz Hrvatske je nosio bratov novac u Njemačku u banku negdje od 1985. do 1988. i nosio ga je par puta. Ukupno je to bilo oko 250-270.000 DEM. Preko granice je novac nosio u džepu. On je radio u Njemačkoj pa je mogao nositi koliko je htio. Novac je stavio u Dresden banku i negdje 2002. je bratu poslao sve u Splitsku banku. Ne zna odakle bratu toliki novac, „to neki si oni misle“. On je taj novac stavio na knjižicu na bratovo ime u Njemačkoj, a upitan kako je mogao za brata otvoriti knjižicu, naveo je da je mogao s njegovim OIB [osobni identifikacijski broj]om. U to vrijeme se za nekoga tko je radio u Njemačkoj plaćao porez 30 % od kamate, a upitan kako to da mu je dao taj novac da ga nosi u Njemačku, naveo je da to treba pitati njega. Posebno upitan je naveo da on bratu nije nikada posuđivao novac, jedino kada je njegov novac ostao kod njega je kada se gradila kuća pa bi ostavio novac za njega za materijal. Na upit punomoćnice tuženika je naveo da je njegov dio kuće u [adresa] nešto veći od tuženikova dijela kuće, no ne puno. Imao je i dio zemlje na Pelješcu i to je prodao. Nešto je imao od „starine“, a nešto sam i kupio. Upitan da li je tu zemlju koju je dobio od oca dijelio s bratom ili nije, naveo je da je pola te zemlje prodano, a pola je ostalo njemu. Dalje je naveo da mu je brat doznačivao putem SWIFT računa neke novce u Njemačku i da je to uvijek bilo puno novaca, a to je bilo od 1988. do 2000. Dalje je naveo da ne zna što je brat napravio s novcima od stana koji je prodao na [adresa]. Na upit punomoćnika tužiteljice koliko je pokojni MC potrošio za prizemlje i kat, te za grube radove u [adresa], naveo je da to tada nije bilo skupo., možda je potrošio kojih 30 tisuća maraka, a upitan koliko je pokojni MC imao novaca, naveo je da ako je dao 25.000 DEM i za ovo potrošio 30, onda je valjda imao
3 4
oko 50, a novac je čuvao u čarapi ili u banci. Nakon smrti MC je ostalo vrlo malo novaca, skoro ništa. Kada je svjedoku predočena izjava koju je pokojni MC dao 28.04.1995. (list 389 spisa) gdje se navodi da su njegovi sinovi DC i KC vlasnici zemlje u [adresa] i kuće na toj čestici, da je on pomagao u svojim skromnim mogućnostima, ali su oni iz poštovanja zemlju knjižili na mene prilikom kupnje 1981., pa upitan da li je otac lagao kad je pisao tu izjavu obzirom je iskazao da je otac kupio zemlju, naveo je da „možda je, nisam nikada vidio tu izjavu“. Kada mu je dalje predočena oporuka oca iz 1995., pa upitan kako je onda on kupio staru kuću u [adresa] od brata 1994., naveo je da su se tako brat i on podijelili i da to ocu nisu govorili. Upitan kako to da je nakon očeve smrti sva imovina prenesena na obojicu braće kada je brata isplatio, naveo je da se u [adresa] nije ništa knjižilo i da je sva zemlja bila općinska. Kada mu je pročitana točka 2 oporuke od pokojnog MC i upitan da li su on i brat, priznajući takvu oporuku i s obzirom na ranije navedeno lagali kada su je priznavali kao pravovaljanu i istinitu, naveo je da je zemlju u [adresa] otac želio dati njima sinovima da je sestre ne bi uzimale. Upitan opisati kuću u [adresa] za koju je naveo da je bratu isplatio 110.000 DEM naveo je da kuća imala sanitarni čvor i da je pod betonski, deka. Površine je 35 m2 i ima 3 etaže, a kada mu je predočena fotografija priložena uz podnesak od 18.09.2025. i sadržana na listu 417 spisa, naveo je da je to ta kuća i da je treća etaža ovaj dio od zadnjeg prozora do krova, odnosno to je visoko potkrovlje. Upitan što se nalazi u tom visokom potkrovlju naveo je da „šta ima veze što se tamo nalazi“. Upitan o navodima njega i brata da je vrijednost ostavine 80.000 kn, naveo je da on to nije rekao.
32. Pravni režim imovine bračnih drugova se prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (VSRH broj Rev-57/08 od 14. prosinca 2005.), a to je u konkretnom slučaju Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, br: 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO) prema kojem se kod utvrđivanja suvlasničkih udjela, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, te Obiteljski zakon („Narodne Novine 116/03) u kojem dijelu prema odredbi čl. 248. ObZ-a je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, osim ako drugačije nisu ugovorili.
32.1. Među strankama nije sporno da nikada nisu sklopile bračni ili drugi ugovor kojim bi drukčije uredile međusobne imovinske odnose.
33. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka slijedi da su stranke stupile u brak bez vlastite imovine te da su faktično cjelokupnu imovinu stvarale tijekom bračne zajednice. Nastavno na takav iskaz tužiteljice, i tuženik je iskazao da u trenutku sklapanja braka nije imao posebne imovine, da su oboje bili zaposleni, da su prvo živjeli kao podstanari, da su kredit za stan u [adresa] otplaćivali zajednički iz svojih plaća te da su u određenim razdobljima zajedno štedjeli. Tuženik je također u iskazu naveo da je tužiteljica vodila kućanstvo, spremala, kuhala i peglala, da je skrbila o djeci te ju je sam opisao kao „glavnu ruku“ u kućanstvu. Takav njegov iskaz u bitnome potvrđuje iskaz tužiteljice da je, osim kontinuiranog rada i ostvarivanja vlastitih prihoda, vodila domaćinstvo i pretežito skrbila o dvoje djece, osobito u razdobljima kada je tuženik radio u inozemstvu. I svjedok ĐC opisuje tužiteljicu kao osobu koja je uz zahtjevan posao vodila obitelj i kućanstvo, a tijekom gradnje kuće u [adresa] je kuhala za radnike i osobe koje su sudjelovale u gradnji. Iz isprava u spisu je utvrđeno da je tužiteljica bila neprekidno zaposlena tijekom čitavog radnog vijeka, od 1974. do
3 5
kraja 2009., najprije u OLT-u i Dalmaciji, a potom više od trideset godina u HZMO-u, gdje je obavljala odgovorne i rukovodeće poslove. Osim plaće ostvarivala je i dodatne prihode kao članica nadzornih odbora, ukupnost kojih utvrđenja ne podupire tuženikovu tvrdnju da je tužiteljica bila bračni drug zanemarivog ekonomskog doprinosa, već upravo suprotno, da je kroz cijelo relevantno razdoblje ostvarivala redovite i u pojedinim razdobljima znatne prihode. Činjenica da je i tuženik u pojedinim razdobljima, osobito za vrijeme rada u inozemstvu, ostvarivao veće prihode ne dovodi sama za sebe do zaključka o većem suvlasničkom udjelu. Veća zarada jednog bračnog druga samo je jedna od okolnosti koja se prema ZBPO-u uzima u obzir, pa se u konkretnom slučaju ona se mora sagledati zajedno s dugotrajnim radnim doprinosom tužiteljice, njezinim prihodima, vođenjem kućanstva, brigom o djeci te činjenicom da je upravo u razdobljima odsutnosti tuženika ona preuzimala svakodnevno funkcioniranje obitelji, čime je istodobno omogućavala tuženiku rad i ostvarivanje većih prihoda u inozemstvu. Time je sud ocijenio da je ukupan doprinos tužiteljice stjecanju i očuvanju zajedničke imovine bio najmanje jednak doprinosu tuženika. Izvedeni dokazi na način kako su gore navedeni upućuju na kontinuirane poslovne poduhvate stranaka usmjerene ka probitku obitelju, čime su obje stranke bitno doprinosile stvaranju imovine. Iskaz tužiteljice sud je u odlučnim dijelovima prihvatio kao vjerodostojan jer je u bitnom slijedu događaja dosljedan i povezan s ispravama u spisu te potvrđen drugim izvedenim dokazima. Okolnost da se tužiteljica zbog proteka više desetljeća nije mogla sjetiti svake pojedine uplate, točnog načina prijenosa pojedinog iznosa ili pojedinih godina ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza o načinu na koji je obitelj stvarala i ulagala sredstva obzirom je navedeno životno s obzirom na protek vremena, dok je u pogledu bitnih okolnosti njezin iskaz dosljedan u opisu da stranke po sklapanju braka nisu imale ništa osim diploma, da su za vrijeme trajanja braka radile, štedjele, koristile kredite, ulagale sredstva od prodaje ranije zajedničke imovine i živjele razmjerno skromno radi stjecanja nove imovine. Iskazu tuženika sud, međutim, ne poklanja vjeru u dijelovima u kojima je nastojao dokazati da pojedine utužene nekretnine predstavljaju njegovu posebnu imovinu jer je u tim dijelovima obilježen brojnim međusobnim proturječjima, promjenama objašnjenja o izvorima sredstava te tvrdnjama koje nisu u skladu s ispravama u spisu sagledanim kroz cjelokupnu ocjenu dokaza. Tuženik tako iznosi da su stanovi u [adresa] i na [adresa] bili zajednička imovina stranaka i da su se zajednički otplaćivali, dok s druge strane sredstva nastala prodajom tih nekretnina, a ulagana u daljnju imovinu, prikazuje kao vlastita sredstva. Iz isprava u spisu je tako utvrđeno da su stranke bile suvlasnici nekretnine na [adresa], da dokumentacija stambene zadruge obje stranke navodi kao osobe koje su udružile sredstva, te da je tužiteljica osobno bila korisnica kredita Jugobanke za kupnju tog stana, pa je stoga njegov iskaz kojim naknadno nastoji umanjiti njezin doprinos na tom stanu, a posredno i na imovini koja potječe od njegove prodaje nevjerodostojan. Pri ocjeni iskaza tuženika sud je cijenio da suočen s pojedinim proturječnostima glede isprava u spisu, pa i stranačkih navoda, na pojedina pitanja nije želio odgovoriti. Tako među ostalim nije želio odgovoriti na pitanje o vrijednosti naslijeđene imovine, o pojedinim prijenosima novca i o razlozima zbog kojih bi nekretnina koja je navodno mnogo godina ranije ustupljena bratu i dalje bila predmet ostavine.
33.1. Glede nekretnine na adresi [adresa] (kuća u [adresa]) tuženik po ocjeni suda nije dokazao da bi zemljište i na njemu izgrađena kuća predstavljali njegovu posebnu imovinu stečenu nasljeđivanjem iza oca MC. Iako je u kupoprodajnom ugovoru iz 1981. kao kupac naveden MC, iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka slijedi da formalni upis ne odgovara stvarnom
3 6
gospodarskom odnosu u vezi s tom nekretninom. Pritom je od posebnog značaja izjava samog MC od 28. travnja 1995., u kojoj izričito navodi da su njegovi sinovi DC i KC posjednici zemljišta i kuća u [adresa], da je on pomagao samo „u svojim skromnim mogućnostima“ te da su nekretninu iz poštovanja knjižili na njega. Navedena je isprava nastala znatno prije ovog postupka i u vrijeme kada nije postojala potreba za usmjerenošću na povoljniju poziciju u postupku. Tuženik je u iskazu osporavao istinitost upravo tog dijela očeve izjave, iako je istodobno priznao da su on i brat u ostavinskom postupku očevu oporuku i izjave priznali kao istinite i pravovaljane, a također i iskazu nije dao uvjerljivo objašnjenje zašto bi njegov otac 1995., dok je bio živ i raspolagao svojom imovinom, dao sadržajno netočnu izjavu o tako važnoj imovini. Tuženikovom iskazu da je njegov otac osobno financirao kupnju zemljišta sud nije povjerovao. Naime, iz iskaza tužiteljice, svjedoka ĐC, isprava HZMO I HZZO slijedi da MC i FC nisu ostvarivali mirovinska primanja, a sam tuženik navodi da majka nije radila te da je otac pretežito radio kao kamenoklesar i nadničar. Svjedok ĐC, koji je dio djetinjstva proveo upravo s tuženikovim roditeljima, opisuje njihov život kao izrazito skroman i mogućnost postojanja ušteđevine od 60.000 do 70.000 DEM smatra praktično nemogućom do mjere da slikovito navodi da je to „kao da netko sakuplja boce i zaradi milijone“. Tuženik nadalje nije bio dosljedan u pogledu cijene zemljišta i imovinskih mogućnosti svog oca, dok je njegov brat KC cijenu procjenjivao na oko 25.000 DEM, dok je tuženik govorio o znatno višim iznosima. Nasuprot tome, provedeni dokazni postupak podupire tvrdnju tužiteljice da su stranke kupile zemljište svojim ušteđenim prihodima iz razdoblja od sklapanja braka do 1981. te je i u skladu s njihovim tadašnjim životnim okolnostima. Obje su stranke bile zaposlene, tuženik je u dijelu tog razdoblja ostvarivao povećane prihode radom u inozemstvu, a stranke su prema suglasnim dijelovima svojih iskaza živjele skromno i usmjeravale sredstva na rješavanje stambenog pitanja i stvaranje imovine. Tužiteljica je osim toga neposredno sudjelovala i u samoj izgradnji kuće i to ne samo financijskim doprinosom kroz vlastitu zaradu već i organiziranjem domaćinstva i prehrane osoba koje su radile na gradnji, vođenjem obitelji i skrbi o djeci u razdobljima kada je tuženik bio odsutan, a taj doprinos osobito potvrđuje i svjedok ĐC, čijemu je iskazu sud povjerovao kao neposredno uvjerljivom. Ocjena tuženika da bi doprinos tužiteljice iznosio „možda 2 % jer je skuhala možda desetak puta ručak“ protivna je i njegovu vlastitom priznanju o ulozi tužiteljice u kućanstvu i ostalim provedenim dokazima te pokazuje da tuženik doprinos bračnog druga pogrešno svodi gotovo isključivo na neposredno ulaganje novca i fizički rad na građevini. Slijedno navedenom, sud je utvrdio da nekretnina u [adresa] nije predstavljala imovinu koju je tuženik stvarno stekao nasljeđivanjem iza svog oca, već imovinu stvorenu tijekom bračne zajednice radom i sredstvima stranaka, te primjenom odredbe čl. 278. ZBPO ukupan doprinos stranaka utvrđuje jednakim, slijedom čega tužiteljici u odnosnom dijelu nekretnine pripada suvlasnički dio od 1/2.
33.2. U odnosu na stan u [adresa], sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da je cijena stana podmirena sredstvima njegova brata AC kao naknada za imovinu koju mu je tuženik prepustio u okviru navodne diobe nasljedstva. Tuženik je u iskazu taj pravni posao opisivao na različite i međusobno teško spojive načine. Tvrdio je da je bratu još 1993. odnosno 1994. prepustio kuću u [adresa] za protučinidbu od približno 122.000 DEM, iako mu je otac, od kojega bi ta imovina navodno potjecala, umro tek 2003. godine. Na pitanje kako je mogao raspolagati nasljedstvom mnogo godina prije smrti ostavitelja nije dao uvjerljiv odgovor. Nije sastavljen nikakav ugovor o takvoj diobi ili prijenosu, niti je ponudio objektivno objašnjenje zašto bi nekretnina koja je navodno već 1994. bila konačno ustupljena
3 7
bratu, još 2003. ulazila u ostavinu iza oca, nakon čega je tuženik ponovno postao njezin nasljednik, a takav slijed događaja nije životno niti pravno moguć. Uz to se tvrdnje tuženika o iznosima koje mu je brat navodno davao na ime obiteljske diobe protežu i na druge nekretnine – 122.000 DEM za stan u [adresa], 40.000 EUR u vezi sa zemljištem na Pelješcu, kao i druga davanja – premda između braće nikada nije sastavljen pisani obračun, ugovor o diobi niti druga isprava iz koje bi proizlazile njihove međusobne obveze i vrijednosti pojedinih nekretnina. Posebno je nelogično da bi za relativno skromnu obiteljsku imovinu u [adresa] tuženik od brata primio iznose koji ukupno predstavljaju vrlo znatnu vrijednost, dok su braća u ostavinskom postupku 2003. vrijednost cjelokupne ostavine iza oca sami označili iznosom od oko 80.000 kn, pri čemu tuženik na izravno pitanje u tom dijelu nije želio odgovoriti. S druge pak strane, iz isprava u spisu i iskaza stranaka slijedi da su stranke prije kupnje stana u [adresa] zajednički stekle stan na [adresa], pri čemu sama dokumentacija za taj stan potvrđuje sudjelovanje oboje bračnih drugova, a tužiteljica je bila i korisnica kredita od 1.500.000 dinara za njegovu kupnju. Tuženik je u konačnici i sam priznao da su Pujanke bile zajednička imovina stranaka i da je dio sredstava dobivenih njihovom prodajom položen u Njemačkoj. Činjenica da je dio uplata za stan u [adresa] izvršen iz Njemačke odnosno preko tuženikova brata sama po sebi ne dokazuje da je novac bio bratov. U okolnostima u kojima je dokazano postojanje prethodno stečene zajedničke imovine stranaka i njezina pretvaranja u novčana sredstva, sama osoba nalogodavca ili fizičkog uplatitelja nije dovoljna za zaključak o vlasništvu nad novcem. Nadalje, niti dokumentacija Meplinga ne potvrđuje tuženikovu tvrdnju da je njegov brat bio stvarni kupac stana u kojem je dijelu utvrđeno da je dio uplata evidentiran na tuženika, a iz potvrde sijedi da je upravo tuženik izmirio obveze po ugovoru. Time sud utvrđuje da je stan u [adresa] financiran sredstvima koja potječu iz rada i ranije zajedničke imovine stranaka, te da tuženik nije dokazao da bi stan bio njegova posebna imovina. Kako je stan stečen u vrijeme važenja ZBPO-a, a ukupan doprinos stranaka stvaranju njihove zajedničke imovine sud je utvrdio jednakim, tužiteljici pripada suvlasnički dio od 1/2.
33.3. U odnosu na poslovni prostor u Bihaćoj ulici u Splitu površine 63,46 m2 sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da cjelokupna kupoprodajna cijena od približno 350.000 DEM predstavlja njegovu posebnu imovinu stečenu darom od BC. Tijekom postupka tuženik je različito opisivao osnovu navodnog darovanja. U odgovoru na tužbu je tvrdio da se radilo o zahvali za višegodišnje usluge privatne naravi, a tijekom saslušanja je govorio o izuzetno bliskom odnosno intimnom odnosu s BC, o poslovnoj suradnji, zahtjevnom poslu koji je za njega obavljao i drugim uslugama, koje tvrdnje same po sebi ne dokazuju postojanje darovanja. To stoga što za zaključak da određeni iznos predstavlja dar i time posebnu imovinu bračnog druga nije dovoljno dokazati samo činjenicu predaje novca, već i da je novac predan upravo bez protučinidbe, s namjerom darovanja isključivo tom bračnom drugu, koja namjera u odnosnom dijelu nije utvrđena. Iskazu svjedoka EC u dijelu da je iznos od 350.000 DEM predstavljao osobni dar tuženiku sud nije povjerovao. Svjedok je najprije iskazao da mu nije bilo poznato za koje se konkretne usluge novac daje te da su takve stvari bile povjerljive, a potom je davao vlastite pretpostavke o osnovi isplate. Istodobno je opisao sustav u kojem je BC iz vlastitog fonda visokopozicioniranim direktorima isplaćivao dodatne iznose uz službenu plaću, kao i druge veće iznose osobama koje su za njega obavljale određene poslove, koji opis upućuje prije na isplate povezane s radom, poslovnim odnosom ili uslugama nego na besplatno raspolaganje imovinom radi darovanja. Svjedok tvrdi i da je za predaju tog iznosa postojala pisana potvrda koju je tuženik potpisao i čiji je primjerak dobio, a takva
3 8
isprava tijekom postupka sudu nije predočena. Iskaz svjedoka upućuje da je između BC i tuženika postojao blizak poslovni odnos i da je BC tuženiku isplaćivao novac (dio plaće koji je dobivao na ruke), no ne i da je da je upravo cjelokupna kupoprodajna cijena poslovnog prostora bila dar koji predstavlja posebnu imovinu tuženika. Čak i kad bi se prihvatilo da je tuženik od BC primio određeni iznos, ako je taj iznos predstavljao naknadu, nagradu ili protučinidbu za rad ili usluge koje je tuženik obavljao tijekom bračne zajednice, takva sredstva predstavljaju rezultat njegova rada i ulaze u zajedničku imovinu bračnih drugova, pri čemu tuženik nije dokazao pravnu osnovu na temelju koje bi se ta sredstva mogla izdvojiti kao njegova posebna imovina. Između stranaka nije sporno da je poslovni prostor kupljen tijekom bračne zajednice, u vrijeme kada su obje stranke radile i ostvarivale prihode te kada su već raspolagale znatnom imovinom i sredstvima nastalima prodajom ranije zajednički stečenih nekretnina. Slijedno iznesenom, sud je utvrdio da predmetni poslovni prostor predstavlja zajedničku imovinu stranaka, a kako je ukupan doprinos stranaka njezinu stjecanju jednak, tužiteljica je suvlasnica u 1/2 dijela.
33.4. U odnosu na garažni boks u [adresa] tuženik u iskazu navodi da je za njegovo stjecanje platio određeni iznos iz svoje plaće, iz čega slijedi da se ne radi o imovini stečenoj nasljeđivanjem, darovanjem ili drugom osnovom koja bi je činila njegovom vlastitom imovinom, nego upravo o imovini stečenoj sredstvima rada tijekom bračne zajednice. Plaća ostvarena radom tijekom bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu, pa time i imovina kupljena tim sredstvima predstavlja bračnu stečevinu. Kako iz rezultata dokaznog postupka slijedi da stranke nisu sklopile bračni ugovor niti drugi sporazum kojim bi stranke drugačije odredile suvlasničke omjere, to je u odnosu na izvanknjižno vlasništvo te nekretnine primjenjuje zakonska presumpcija da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, čime je zahtjev tužiteljice i u navedenom dijelu osnovan.
33.5. U odnosu na stan i parkirno mjesto u Zagrebu, iz ugovora o kupoprodaji i iskaza stranaka slijedi da je nekretnina stečena 2004./2005. Iz iskaza tuženika proizlazi da je oko 100.000,00 EUR odnosno 105.000,00 EUR za kupnju potjecalo iz sredstava koja su se nalazila na štednji u Njemačkoj i koja su, prema njegovu iskazu, barem dijelom nastala prodajom stana na [adresa]. Ranije je utvrđeno da je stan na [adresa] bio je zajednička imovina stranaka. Tuženik u iskazu navodi da su u njegovo stjecanje ulagale obje stranke, uključujući kredit koji je osobno podigla tužiteljica, pa stoga novac dobiven prodajom tog stana nije mogao jednostranom pohranom na račun kojim je upravljao tuženik postati njegovom posebnom imovinom. Nadalje, tuženikova verbalizacija o preostalih 40.000,00 EUR koje je osigurao njegov brat, prema ocjeni suda također nije dovoljna da bi se nekretnina izdvojila iz režima bračne stečevine. Njegove tvrdnje o osnovi te isplate nisu bile dosljedne, pa ju tako jednom povezuje s ustupanjem zemljišta na Pelješcu u okviru diobe, drugi put s prodajom zajedničke zemlje, sve uz naznaku da takve tvrdnje nisu potkrijepljene ispravama iz ostavinskog spisa Općinskog suda u Vrgorcu. U ovom dijelu sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu kojim navodi da su iznos od 40.000,00 EUR tuženikovu bratu vratili kroz sredstva od najma poslovnog prostora, a da je kredit u tom dijelu vraćen slijedi i iz činjenice da je kćer stranaka u tom stanu dugi niz godina i da je stoga kreid vraćen. Neovisno tome, pretežiti dio cijene prema samom tuženikovu iskazu potječe iz sredstava dobivenih prodajom ranije zajedničke imovine, čime je njegova tvrdnja da u stanu u [adresa] „nema ništa od sredstava tužiteljice“ u izravnoj suprotnosti s njegovim priznanjem o izvoru novca. Kako je navedena nekretnina kupljena za vrijeme bračne zajednice i iz imovine koja je u bitnom potjecala iz prethodno stečene zajedničke
3 9
imovine stranaka, sud je utvrdio da predstavlja bračnu stečevinu, pa su stranke njegovi suvlasnici svaka u 1/2 dijela.
33.6. Glede trezorskih zapisa, između stranaka nije sporno da su kupljeni tijekom trajanja bračne zajednice, neposredno prije njezina prestanka, da su glasili na tuženika i da su nakon dospijeća sredstva isplaćena na njegov račun. Sud nije prihvatio tuženikovu tvrdnju da sredstva predstavljaju isključivo njegov dio prethodno podijeljenih prihoda od turizma. Tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvog sporazuma stranaka o diobi bračne stečevine. Sam je izričito iskazao da stranke nikada nisu sklopile ugovor o podjeli bračne imovine. Također, nije predočen obračun, potvrda, bankovna transakcija niti drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljici prije kupnje zapisa isplaćen njezin pripadajući dio sredstava. Tuženikova tvrdnja da je tužiteljica svojim dijelom novaca kupila drugi stan u [adresa] nije potkrijepljena niti jednom ispravom u spisu. Dodatno tome, na zahtjev da tu tvrdnju pojasni, tuženik je naveo da zapravo ne zna je li tužiteljica kupila stan, nego to zaključuje samo iz okolnosti da ne stanuje u njegovu stanu u [adresa], koje nagađanje nema dokaznu vrijednost i dodatno pokazuje da tvrdnja o prethodno izvršenoj podjeli sredstava nije utemeljena na konkretnim saznanjima. S druge pak strane, tužiteljica je dosljedna u svom iskazu u dijelu trezorskih zapisa. Navela je da je tuženik inzistirao na kupnji, da je ona kao opunomoćenica po njegovu računu osobno otišla u banku radi realizacije kupnje, da je tada vidjela stanje sredstava na računu, ali transakciju nije mogla sama potpisati, nakon čega ju je tuženik dovršio, koji opis odgovara utvrđenju da su zapisi kupljeni u studenome 2023. i evidentirani na računu tuženika. Tuženikova tvrdnja da sredstva potječu od prihoda ostvarenih od turizma na nekretninama stranaka dodatno potvrđuje da se radi o sredstvima stečenima za vrijeme bračne zajednice, a ne o njegovoj vlastitoj imovini stečenoj nasljeđivanjem, darovanjem ili drugim pravnim temeljem koji bi ih isključio iz bračne stečevine. Stoga je sud utvrdio da su trezorski zapisi u cijelosti predstavljali bračnu stečevinu stranaka. Kako nije dokazano da su bračni drugovi drukčije ugovorili svoje suvlasničke dijelove, stranke su na njima bile suvlasnici svaka u 1/2 dijela. Budući da su trezorski zapisi tijekom postupka dospjeli i bili unovčeni, a sredstva su isplaćena tuženiku, tužiteljici pripada pravo na isplatu 1/2 vrijednosti unovčenih zapisa, odnosno iznosa od 35.000,00 EUR s zakonskim zateznim kamatama od dana unovčenja odnosno od 21. studenoga 2024. do isplate.
33.6. Slijedno svemu iznesenom, sud nalazi da tuženik nije dokazao svoju osnovnu tvrdnju da utužene nekretnine predstavljaju njegovu posebnu imovinu. Njegovi stranački navodi i iskaz jesu usmjereni na to da se pojedini izvori novca izdvoje iz ukupnog gospodarskog života bračne zajednice i prikažu kao njegova vlastita sredstva, međutim, provedeni dokazni postupak na način kako je gore iznesen, pokazuje kontinuirano stjecanje imovine radom oboje bračnih drugova, korištenje kredita, prodaju ranije zajedničke imovine i daljnje ulaganje tako dobivenih sredstava. Pritom se kod tuženika ponavlja obrazac da raniju imovinu stranaka priznaje zajedničkom, ali novac dobiven njezinom prodajom i novu imovinu kupljenu tim novcem potom prikazuje kao svoju; za druge nekretnine navodi usmene obiteljske diobe i velika novčana davanja bez odgovarajuće dokumentacije; a u odnosu na poslovni prostor tvrdi postojanje iznimno velikog dara čije postojanje nije dokazao. Za navesti je da tvrdnja tuženika da su nekretnine formalno upisane samo na njega nije relevantna. To stoga zemljišnoknjižni upis ne mijenja materijalnopravni način stjecanja imovine između bračnih drugova. Jednako tako, činjenica da tužiteljica tijekom trajanja dijela skladnije faze bračne zajednice nije zahtijevala uknjižbu svog suvlasništva ne predstavlja priznanje da je imovina tuženikova posebna imovina. Među bračnim drugovima koji desetljećima žive u zajednici i zajednički koriste i stvaraju imovinu
4 0
izostanak formalnog zahtjeva za upis ne može se tumačiti kao odricanje od zakonskih imovinskih prava, osobito kada nikakav sporazum o tome nije sklopljen. Slijedno iznesenom, ocjena je suda da je u nekretninama stečenim u režimu ZBPO-a i to: nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] oznaka zemljišta ZGRADA, NEPLODNO, DVOR, ukupne površine 1495 m2, u vlastovnici upisana kao Rbr. 25. Suvlasnički dio: 63/5231 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 25), dijela, koji je povezan s cjelinom poslovnog prostora na prizemlju, oznake PP 0.17., orijentacije jug, površine 63,46 m2; nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, katastarska općina [katastarska općina], broj zk uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica] oznaka zemljišta DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, koja se sastoji od DVORIŠTE površine 32 m2 i ZGRADE MJEŠOVITE UPORABE ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA 27, 29, 31, 33, površine 1648 m2, ukupne površine 1680 m2, u vlastovnici upisana kao Rbr. 77. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-76), STAN 2-na VPR (visokom prizemlju), površine 90,88 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagavaonicom, ostave, kupaonice, WC-a, hodnika, predsoblja i tri lođe, orijentacije J, anagrafske oznake [adresa]; nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, katastarska općina [katastarska općina], broj zk uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], Broj D.L. 7, opisano kao STINICE, DVOR površine 112 m2, ZGRADA, površine 30 m2, KUĆA, PAŠTRIĆEVA 9 površine 88 m2, ukupne površine 230 m2; zvanknjižno vlasništvo nekrentine-garažnog boksa površine 42,67 m2, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sklopu objekta anagrafske oznake E-788 [adresa] u [adresa], zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta- doprinos stranaka jednog, slijedno čemu je sud utvrdio suvlasničke dijelove u ½ dijela. Dalje je za nekretnine i trezorske zapise, koja je imovina stečena u režimu ObZ-a (nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], oznaka zemljišta stambeno-poslovna zgrada br. 37 (radne oznake P), stambena zgrada br. 37/1 (radne oznake S1), stambena zgrada br. 37/2 (radne oznake S2) i stambena zgrada br. 37/3 (radne oznake S3) u [adresa] i dvorište ukupne površine 3872 m2, u vlastovnici upisane kao Rbr. 34. Suvlasnički dio: 6,68/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), zatvoreno parkirno mjesto oznake P 33, u podrumu stambenog objekta S 2, površine 11,85 m2, u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom i Rbr. 129. Suvlasnički dio: 104,33/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 129) troipolsobni stan oznake S2-102, u prvom katu stambenog objekta S 2, površine 92,55 m2, u etažnom elaboratu označeno plavom bojom; trezorski zapisi izdavatelja MINISTARSTVA FINANCIJA, registrirani kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. (SKDD), oznake RHMF-T-447A, izdani 23. studenoga 2023., s danom dospijeća 21. studenoga 2024., koji glase na tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao imatelja) sud utvrdio da su stečeni radom za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno da potječu iz tako stečene imovine, zbog čega predstavljaju bračnu stečevinu, a kako stranke nisu ugovorile drukčije, primjenjuje se zakonska predmnjeva da su na toj imovini suvlasnici u jednakim dijelovima. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužiteljice u 1/2 dijela na utuženim nekretninama i trezorskim zapisima, kao i zahtjev za isplatu 35.000,00 EUR nakon unovčenja trezorskih zapisa, ocijenjen osnovanim. Stoga je primjenom ranije citiranih odredbi ZBPO i ObZ-a odlučeno kao u točki I.-III. izreke.
4 1
34. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora od 750.000,00 EUR, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23, 107/25), te prema priloženom troškovniku.
34.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 10.634,00 EUR (Tbr. 7/1 OT); trošak pristupa ročištima od 02.04.2025., 28.05.2025., 09.09.2026., 11.11.2025., 17.02.2026., 27.05.2026. i 13.07.2026. u iznosu od po 10.634,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), dok joj trošak pristupa ročištima od 31.12.2024. i 05.02.2026. nije priznat jer ta ročišta nisu održana. Tužiteljici je dalje priznat trošak četiri obrazložena podnesaka od 10.06.2024., 17.02.2025., 18.05.2026. i 07.07.2026. u iznosu od po 10.634,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT); podnesaka od 18.09.2025. i 28.04.2026. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), a podnesaka od 03.03.2025., 07.04.2025., 16.04.2025. i 10.07.2026. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT) obzirom je riječ o neobrazloženim podnescima kojima se dostavljaju podaci, što čini iznos troška od 128.158,00 EUR, a uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42 OT) iznos troška od 160.197,50 EUR. Tužiteljici je dalje priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u traženom iznosu od po 1.326,00 EUR (Tbr. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi), čime joj je kao potreban za vođenje postupka priznat trošak u iznosu od ukupno 162,849,50 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 91.034,00 EUR odbijena. To stoga što ročišta od 31.12.2024. i 05.02.2026. nisu održava, pa tužiteljici nije nastao niti trošak istih; odbijajući dio zahtjeva za naknadu troška sastava podnesaka od 18.09.2025. i 28.04.2026. je tužiteljici priznat po Tbr. 8..3. OT, a ne po Tbr. 8. t. 1. OT, dok joj je trošak sastava podnesaka od 03.03.2025., 07.04.2025., 16.04.2025. i 10.07.2026. priznat po Tbr. 8. t. 4. OT. Na iznos dosuđenog troška tužiteljici primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne Novine„ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) pripadaju zakonske zatezne kamate s početkom od dana donošenja sudske presude do isplate, čime je odlučeno kao u točka IV. i IV.I. izreke). Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka obzirom u cijelosti nije uspio u sporu (točka V. izreke)
U Zagrebu, 27. kolovoza 2026. godine
Sudac
Valentina Vedrina Parlov
4 2
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po pun.
2. tuženiku po pun.
