Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1676/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vesni Kuzmičić, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice – specijalistice Katarine Bižaca, u pravnoj tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika protiv tuženika ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1447/2026-2 od 2. lipnja 2026., dana 27. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1447/2026-2 od 2. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglašava nenadležnim te se odbacuje tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari 4. ožujka 2026.
2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 - dalje: OZ). U žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Tužitelj u tužbi navodi da je isplaćivao mirovinu korisniku ŠC na njegov tekući račun nakon njegove smrti (18. svibnja 2002.) sve do 31. listopada 2024. u ukupnom iznosu od 107.912,09 eura , te ističe da je od Zagrebačke banke d.d. zatražio povrat nepripadno isplaćenih sredstava te da je izvršen djelomičan povrat u iznosu od 44.250,00 eura. S obzirom da je nasljednik ŠC ovdje tuženik, tužbenim zahtjevom traži se isplata na ime stjecanja bez osnove iznosa od 63.499,98 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2026. do isplate.
6. S obzirom na činjenicu da je tuženik osoba s domicilom u Republici Srbiji, a da tužitelj ima domicil u Republici Hrvatskoj, radi se o sporu s međunarodnim elementom. Za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir da je postupak pokrenut 4. ožujka 2026., mjerodavne su odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23, dalje ZMPP) koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. (čl. 81.).
7. Sukladno čl. 55. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbe članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba) i primjenjuje se u opsegu određenom u članku 1. stavku 2. ZMPP -a (kojim je propisano da se tim Zakonom uređuje nadležnost sudova za odnose s međunarodnim obilježjem). Čl. 4. st. 1. Uredbe propisano je da se osobe s domicilom u državi članici tuže pred sudovima te države članice.
8. Prema čl. 46. st. 2. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske u građanskim i trgovačkim stvarima određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
8.1. Uredba uređuje izravnu međunarodnu nadležnost u poglavlju II koje se odnosi na nadležnost. To poglavlje ima deset odjeljaka pri čemu se odjeljak 2 odnosi na posebnu „izberivu“ nadležnost (čl. 7. -9.) dok se odjeljak 3 odnosi na nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10.-16.).
8.2. Odredbe odjeljka 2. i 3. su odredbe Uredbe glede nadležnosti koje se primjenjuju u situaciji kad tuženik ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije i to na temelju čl. 46. st. 2. ZMPP koji proširuje primjenu tih odredaba na tu situaciju.
9. Odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles I (preinačena) propisano je da osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, u konkretnom slučaju sud RH nije nadležan za odlučivanje o regresnom zahtjevu tužitelja prama tuženiku jer tuženik nema domicil u RH, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 1. Uredbe Bruxelles I (preinačena). Isto tako, zahtjev tužitelja ne odnosi se niti na jednu vrstu spora u kojoj bi bio nadležan sud RH u skladu s odredbama odjeljka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I (preinačena).
10. Odredbom čl. 16. st. 1. i 3. ZPP-a propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Kad sud utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u RH, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
11. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu za koji nije nadležan sud u RH, to se sud prvog stupnja pravilno oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu.
12. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, a ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
Split, 27. kolovoza 2026.
SUTKINJA
Vesna Kuzmičić
