Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-346/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nebojši Bestiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2771/2022-79 od 18. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2771/2022-81 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2771/2022-79 od 18. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2771/2022-81 od 29. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jasminke Vrbe iz Zagreba poslovni broj Ovrv-339/2018 od 12. studenoga 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.526,54 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 10. lipnja 2017. do isplate i u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2771/2022-79 od 18. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2771/2022-

81 od 29. prosinca 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.309,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 225,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jasminke Vrba iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 339/2018 od 12. studenog 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.526,54 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2017. do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.534,47 EUR-a sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate. Pod točkom II. izreke održan je (ispravljeno: ukida se – opaska ovog suda) na snazi citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 386,26 EUR-a sa zateznim kamatama od 12. studenog 2018. do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 143,74 EUR-a sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

1.1. Rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2771/2022-81 od 29. prosinca 2025. ispravljena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2771/2022-79 od 18. prosinca 2025. na način da je u točki I., redak 7. nakon riječi "isplate" upisano "i to" te u točki II., redak 1. umjesto prve riječi "Održava" upisano je "Ukida".

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki I. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da ukine presudu u pobijanoj dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave odnosno na ponovno suđenje radi otklanjanja navedenih povreda i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 8.526,54 EUR-a (64.243,21 kn), koji iznos je tužitelj temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti isplatio oštećeniku JČ na ime štete nastale u prometnoj nesreći od 2. svibnja 2008. a prema presudi istog suda poslovni broj Pn- 918/2011 od 28. svibnja 2019., koju je prometnu nesreću prouzrokovao tuženik (osiguranik tužitelja), a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je tuženik predmetnu prometnu nesreću skrivio pod utjecajem alkohola radi čega da je izgubio prava iz osiguranja temeljem odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZOOP) i tužiteljevih uvjeta osiguranja.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je u parnici vođenoj kod istog suda pod poslovnim brojem Pn -918/2011 ovdje tuženik sudjelovao kao umješač na strani ovdje tužitelja (a tamo tuženika), radi čega učinak pravomoćne presude poslovni broj Pn-918/2011 od 28. svibnja 2019. sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) ima intervencijski učinak na tuženika vezano za odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva,

- da u ovom predmetu pravomoćna presuda poslovni broj Pn-918/2011 od 28. svibnja 2019. nema intervencijski učinak glede tuženikove alkoholiziranosti, obzirom da to nije bilo predmet raspravljanja u toj parnici,

- da je uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04011159377 utvrđeno da je u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće 20. svibnja 2008. tuženikovo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja od 11. studenog 2007. do 11. studenog 2008.,

- da je tuženik u zapisniku o očevidu naveden kao štetnik,

- da je tuženik odgovoran za prometnu nesreću na temelju odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021- dalje: ZOO) jer se vozilom nije zaustavio na crveno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja, a što je utvrđeno vještačenjem p rovedenim po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu u parnici Pn-918/2011, pobliže opisanim u točkama 8. do 10. obrazloženja prvostupanjske presude, koje je vještačenje prvostupanjski sud primjenjujući intervencijski učinak prihvatio,

- da osnovanost i visina zahtjeva na ime neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći proizlaze iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka (vještačenje provedeno u parnici Pn-918/2011), a osnovanost i visina imovinske štete s osnova štete na vozilu iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka u spisu Pn-918/2011, kako je to pobliže opisano u točkama 11. do 14. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje nalaze i mišljenja prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća,

- da je neosnovan prigovor zastare, jer je u smislu odredbe čl. 243. (ispravno 234.) st. 3. ZOO-a zastarni rok tri godine, pa imajući u vidu da iz naloga za isplatu od 7. i 8. lipnja 2017. proizlazi da je tužitelj po presudi poslovni broj Pn-918/2011 isplatio oštećeniku JČ iznos od 74.991,69 kn (koji iznos obuhvaća iznos neimovinske štete od 19.000,00 kn, iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći od 855,00 kn, iznos imovinske štete na vozilu od 18.606,43 kn, obračunatih zateznih kamata na neimovinsku štetu od 13.967,09 kn, iznos obračunatih zateznih kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć od 144,71 kn, iznos obračunatih zateznih kamata na imovinsku štetu na vozilu od 3.149,08 kn, iznos parničnog troška od 16.480,16 kn i iznos obračunatih zateznih kamata na parnični trošak od 2.789,22 kn – opaska ovog suda), a tužba je podnesena 12. studenoga 2018., to je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka,

- da iz iskaza tuženika danog u postupku kod istog suda poslovni broj Pn-918/2011 proizlazi da je prije štetnog događaja u periodu od 20,00 sati do 02,00 sati popio dva do tri piva od 0,33 l, a prometna nesreća se dogodila u 3,23 sata,

- da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 1,40 i 1,24 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, da prvim ispitivanjem alkoholiziranosti tuženika primjenom alkotesta u 4,35 sati nije utvrđeno da je isti alkoholiziran u vrijeme ispitivanja, te da nema podataka kad su tuženiku u bolnici uzeti uzorci krvi i mokraće iz kojih je utvrđena koncentracija alkohola od 1,40 i 1,24 g/g apsolutnog alkohola u krvi,

- da je uvidom u AUK-1 i AUK-2 utvrđeno da alkotest nije izveden, a tuženiku je krv izvađena 20. svibnja 2008. u 5,30 sati uz napomenu da ne može mokriti i u 6,30 sati uz napomenu da nije moguće uzeti uzorak mokraće,

- da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za toksikologiju Tajane Mraović, dipl. kem. ing., proizlazi da je tuženik u vrijeme prvog uzimanja uzorka krvi imao 1,40 g/kg apsolutnog alkohola, a u vrijeme drugog uzimanja uzorka 1,24 g/kg, da je od prometne nesreće do vađenja krvi prošlo 127 minuta pa imajući u vidu protek vremena od prometne nesreće do vađenja krvi tuženik je u vrijeme štetnog događaja 20. svibnja 2008. u 3:23 sati imao najmanje 1,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi (pri čemu vještakinja napominje da izjava tuženika o konzumiranoj količini pića nije u skladu s analizom utvrđenim koncentracijama), a pri kojoj koncentraciji od 1,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi se većina ljudi nalazi u pijanom stanju i njihove vozačke sposobnosti su bitno smanjene, što znači da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilima, pa vještakinja uzimajući u obzir mišljenje prometnog vještaka da je uzrok nastanka štetnog događaja bio ulazak tuženika u predmetno raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo zaključuje da je alkoholiziranost tuženika mogla doprinijeti nastanku štetnog događaja, time da je u na ročištu 4. studenoga 2025. u usmenoj dopuni nalaza obrazloženo otklonila prigovore tuženika na nalaz i mišljenje,

te prihvaćajući nalaz i mišljenje toksikološke vještakinje, zaključuje da je tuženik prouzročio predmetnu prometnu nesreću upravljajući osobnim automobilom pod utjecajem alkohola. Pozivajući se na odredbu čl. 3. st. 1. toč. 2a. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) prvostupanjski sud ocijenio je zahtjev tužitelja osnovanim zaključivši da je tuženik izgubio prava iz osiguranja jer je u smislu odredbe čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-u analizom krvi u njegovom organizmu utvrđeno da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.526,54 EUR- a (što u skladu s odredom čl. 24. st. 3. ZOOP-a odgovara iznosu 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, iako je tužitelj oštećeniku naknadio iznos od 74.991,69 kn/9.953,11 EUR-a – opaska ovog suda).

7. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, navodeći da je točka 18. obrazloženja potpuno nerazumljiva i suprotna točki I. izreke jer je u obrazloženju navedeno da je iznos od 55.722,31 kn/7.395,62 EUR-a ''svota koju tužitelj zahtijeva ovom parnicom'' iako je dosuđeno 8.526,54 EUR-a/64.243,21 kn što bi značilo da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev i počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. i 12. ZPP-a; da ispravljena točka II. izreke proturječi toč. 31. obrazloženja (u kojoj je navedeno da ''troškovi ovršnog postupka tužitelju nisu odmjereni'') koja je pak kontradiktorna točki 30. obrazloženja (u kojoj je navedeno da su oni pribrojeni parničnim troškovima). Osporava utvrđeno činjenično stanje vezano za alkoholiziranost navodeći da obrazloženje u točki 23. i točki 25. sadrži kontradiktorna utvrđenja, te navodi da se sud pri odlučivanju o prigovoru zastare pogrešno pozvao na odredbu čl. 243. st. 3. ZOO-a koja uređuje odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo razloge o svim odlučnim činjenicama te isti imaju uporište u stanju spisa. Kako iz tužbe proizlazi da tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 8.526,54 EUR-a (64.243,21 kn), da je tužitelj u podnesku od 10. veljače 2023. detaljno opisao iznose koje potražuje u svom tužbenom zahtjevu te obrazložio zbog čega potražuje upravo utuženi iznos, a ne stvarno plaćeni iznos od 74.991,69 kn, te da je prvostupanjski sud pobijanom presudom naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.526,54 EUR-a, to neosnovano ističe tuženik bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer dosuđivanjem iznosa od 8.526,54 EUR-a prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, već je odlučio u okviru postavljenog zahtjeva, a u točki 18. obrazloženja samo je obrazložio strukturu dosuđenog iznosa, pri čemu tuženik ispušta iz vida utuženi iznos, pored plaćenih iznosa na ime neimovinske štete, imovinske štete za tuđu pomoć i za vozilo te iznosa obračunatih zateznih kamata na te iznose, obuhvaća i plaćeni parnični trošak dosuđen presudom poslovni broj Pn-918/2011. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, a na koje drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Činjenica da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude očito omaškom naveo čl. 243. st. 3. ZOO-a, jer prema citiranom sadržaju zakonske odredbe nedvojbeno se radi o čl. 234. st. 3. ZOO-a prema kojem regresna potraživanja osiguratelja prema svom osiguraniku iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine ne predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava, kako to pogrešno tumači tuženik u svojoj žalbi, pa je protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prigovor zastare kao neosnovan, jer i prema shvaćanju ovog suda zastarijevanje kod takvih regresnih tražbina počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka (primjerice Revx-345/2015-2, Revx- 420/2014-2, Rev-2810/2018-2).

10. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz toksikološke vještakinje i na temelju činjeničnih utvrđenja, a koja prihvaća i ovaj sud, pravilno zaključio da je tuženik pod utjecajem alkohola prouzrokovao predmetnu prometnu nesreću, a koja utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima tvrdi da obrazloženje u točki 23. i točki 25. sadrži kontradiktorna utvrđenja citirajući parcijalne dijelove tih točaka obrazloženja.

11. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući zaključak broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine Su-Iv-204/17 prema kojemu se prijedlog za ovrhu smatra tužbom, a odluka o troškovima cijelog postupka sadržana je u presudi kojom se postupak završava, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo platiti tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 386,26 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 143,74 EUR-a, te je o troškovima cijelog postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu za radnje navedene pod točkom 31. obrazloženja utvrdio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa), te naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.534,47 EUR-a (koji se odnosi na trošak zastupanja, trošak sudskih pristojbi i trošak vještačenja kako je to detaljno opisano u točki 31. obrazloženja).

12. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, navodi da točka II. izreke proturječi točki 31. obrazloženja (u kojoj je navedeno da su troškovi ovršnog postupka pribrojeni parničnim troškovima) koja je pak proturječna točki 30. obrazloženja (u kojoj je navedeno da tužitelju nisu omjereni troškovi ovršnog postupka), te da je zbroj parničnih i ''(odbijenih!)'' ovršnih troškova iznosi 5.434,47 EUR-a, a ne 5.534,47 EUR-a kako je navedeno u izreci presude.

13. Ispitujući pobijanu odluku o trošku u okviru istaknutih žalbenih navoda tuženika, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud, prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku Vrhovnog suda sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su -IV- 204/17., a koje prihvaća i ovaj sud, o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova koji su nastali u fazi postupka kada je isti bio ovršni i u fazi postupka kada je isti nastavljen kao parnični pravilno odlučio u pobijanoj presudi bez razdvajanja tih troškova jer se postupak koji je nastavljen kao parnični smatra jedinstvenih postupkom, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava točku II. izreke presude.

14. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio troškove zastupanja, trošak javnobilježničkog ovršnog postupka, troškove predujmova za vještačenje i trošak sudske pristojbe detaljno opisane u točki 31. obrazloženja, jer isti pravilno zbrojeni iznose 5.434,47 EUR-a.

15. Prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava, a na koji žalbeni razlog ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, tužitelju priznao trošak sastava podneska od 18. travnja 2019. u iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice (tužitelj se u istom odrekao prava na žalbu na rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora na platni nalog te predložio zakazivanje ročišta), te je pogrešno priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištu 7. veljače 2023. odgođenom prije početka raspravljanja po Tbr. 9. st. 2. Tarife u iznosu od 125,00 EUR-a (uključen trošak PDV- a) jer tužitelju za to ročište pripada nagrada po Tbr. 9. st. 5. Tarife u iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u odnosu na glavnicu i u točki II. izreke. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troška postupka u iznosu od 5.309,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično uvažiti te preinačiti točku I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 225,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate te u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

17. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP -a nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u žalbenom postupku, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun