Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-732/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga sudaca Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DM iz [adresa], te boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-938/2024-39 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i dopuna žalbe tužene kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženoj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati u suposjed tužitelju DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tužitelju preda po jedan primjerak ključeva svih vrata kuće, garaže i ograde, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za razdoblje od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024.g. iznos od 8.500,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od: 315,85 EUR teku od 01.01.2024.g. do isplate.
320,10 EUR teku od 01.02.2024.g. do isplate,
320,10 EUR teku od 01.03.2024.g. do isplate,
320,10 EUR teku od 01.04.2024.g. do isplate,
353,40 EUR teku od 01.05.2024.g. do isplate,
353,40 EUR teku od 01.06.2024.g. do isplate,
619,00 EUR teku od 01.07.2024.g. do isplate,
2.802,00 EUR teku od 01.08.2024.g. do isplate,
3.096,50 EUR teku od 01.09.2024.g. do isplate.
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana".
Ujedno je donio i rješenje koje glasi:
"I. Dopušta se preinaka tužbe kako je to učinio tužitelj podneskom od 16. srpnja 2025.
II. Odbija se prigovor prijeboja tuženice kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.820,94 Eura sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana".
2. Žali se tužena (žalba i dopuna žalbe) i pobija prvostupanjsku odluku u obvezujućem dijelu zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe podnosi tužitelj i pobija žalbene navode sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici predati u suposjed nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m[2] (kuća za odmor sa 127 m[2] i dvorište sa 220 m ), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tužitelju preda po jedan primjerak ključeva svih vrata kuće, garaže i ograde, kao i da mu isplati za razdoblje od 1. prosinca 2023.g. do dana 01.09.2024.g. iznos od
8.500,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama
6. Sud prvog stupnja je u pobijanom postupku utvrdio:
- da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m[2] (kuća za odmor sa 127 m i dvorište sa 220 m ), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da iz e-mail korespondencije proizlazi kako je tužena priznala kako se predmetna nekretnina iznajmljuje, te da kao suvlasnik ima pravo na polovicu prihoda od najma kuće (iz e-mail korespondencije proizlazi kako je punomoćnica tužene kontaktirala tužitelja u vezi isplate ½ dijela prihoda od iznajmljivanja predmetne nekretnine, kao i da se navodi kako će se isplata izvršiti po završetku sezone)
- da je brat tužene izvijestio tužitelja o promjeni brave na ulazu u kuću
- da iz rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kv-25/2024 od 26 ožujka 2024. proizlazi kako je okrivljeniku, ovdje tužitelju izrečena mjera opreza iz čl. 98. stavak 2. točke 4. i 5. i to zabrana približavanja određenoj osobi, žrtvi AM, kao i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom AM, a koje su mjere bile naložene rješenjem ODO Velika Gorica broj KP-DO- 72/2022 od 18. veljače 2022., produljene rješenjem Općinskog suda u velikoj Gorici poslovni broj Kov-38/22 od 18. svibnja 2022. i rješenjem K-101/2022 od 18. travnja 2023., a iz kojih dokaza proizlazi kako je tuženica u navedenom periodu koristila predmetnu nekretninu,
- da je predmetna nekretnina identificirana na licu mjesta uz pomoć vještaka i prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da cijena mjesečnog najma predmetne nekretnine iznosi za prosinac 2023. godine do 920,80 eura, za siječanj 2024. godine 933,30 eura za veljaču 2024. godine 933,30 eura, za ožujak 2024. godine 930,30 eura, za travanj 2024. godine 1.330,30 eura s tim da je to bruto iznos i da nisu uračunati gubitci najma, nadalje za peti mjesec 2024. godine iznos od 5.183,00 eura za šesti mjesec 7.511,00 eura, za sedmi mjesec 11.272,00 eura, za osmi mjesec 11.275,00 eura s tim da se tim troškovima imaju pridodati troškovi poreza kako je to i utvrdio sudski vještak u svom vještvu.
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužena u studenome 2023.g. promijenila brave na vratima kuće , garaže i ograde predmetne nekretnine ,te da nakon toga primjerak ključa novopostavljene brave nije predala tužitelju, čime je tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine onemogućila u suposjedu iste.
8. S obzirom na utvrđenje da je tužena novu bravu na ulaznim vratima predmetne nekretnine postavila krajem 2023. i da nakon toga tužitelju nije predala primjerak ključa novopostavljene brave, čime je tužitelja onemogućila u vršenju njegovog prava na suposjed predmetne nekretnine, to je od navedenog trenutka tužena postala nepošteni posjednik predmetne nekretnine, slijedom čega je dužna tužitelju platiti naknadu za korištenje (njegovog) suvlasničkog dijela predmetne nekretnine za dio utuženog razdoblja odnosno za razdoblje od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024., u smislu odredbe čl. 165. st. 1 ZVDSP-a (NN 91/96-94/17, u daljnjem tekstu ZV-a) i to u visini ½ dijela neto prihoda koji se za predmetnu nekretninu mogla ostvariti u navedenom razdoblju
9. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužene.
10. Tužena u žalbi ističe da je u lošijim odnosima sa bratom i majkom, da nema dokaza da je ona bravu promijenila i da ima osnova za prijeboj koji je ista navela tijekom postupka.
11. U dopuni žalbe ističe da ona nije onemogućila tužitelju korištenje nekretnine odnosno da eventualna spriječenosti postoji od šestog mjeseca 2024., ali ne i prije.
12. Međutim, iz činjeničnog stanja spisa proizlazi suprotno od navoda tužene.
13. Navodi tužene glede onemogućavanja očitovanja na ročištu nisu opravdani i ne ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka glede onemogućavanja pristupu ročištu.
14. Naime, tužena se nije odazivala na pozive suda, a uredno je zastupana po punomoćniku koji se također ne odaziva na pozive suda.
15. Pozivanje na ročišta u kaznenom postupku pa da je onemogućeno saslušanje iste nije opravdano jer je ročište u ovom parničnom postupku zakazano daleko ranije od ročišta u kaznenom postupku i na isto je mogla ukazivati u kaznenom postupku. Uostalom ročište u kaznenom postupku nije "manje važno" od ročišta u parničnom postupku i odgodu ročišta mogla je pravovremeno zatražiti, a ne svojim (ne) postupanjem težiti nepotrebnom odugovlačenju postupka.
16. Istoj nije uskraćeno raspravljanje u parničnom postupku, ali postupanje tužene samo ukazuje na neopravdano odugovlačenje predmetnog postupka što nije u skladu s odredbom članka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu ZPP).
17 Stoga prema mišljenju ovog suda žalbeni navodi u ovom dijelu nisu osnovani kao ni u dijelu da tužena nije promijenila ključ i onemogućila tužitelja kao suvlasnika u korištenju predmetne nekretnine.
18. Očito tužena zanemaruje dopis (list 208 spisa) njenog punomoćnika u kojem izričito stoji "naša stranka voljna je predati vašoj stranci ključ od predmetne nekretnine te dogovoriti korištenje predmetne nekretnine".
19. Daljnji žalbeni navodi da je tužitelj taj koji onemogućuje iznajmljivanje nekretnine također nisu osnovani jer iz sadržaja dopisa nepobitno (list 40 spisa) proizlazi "da je nesporno da je moj bivši suprug vlasnik pola nekretnine koja se iznajmljuje i kao takav ima pravo i biti će mu isplaćena polovica prihoda od najma kuće. Kako sam ja također vlasnica polovice i nositelj ugovora s booking.com, što je moj suprug znao i na što je pristao, da se sezona odradi i da profil ostane aktivan jer smo oboje tako dogovorili za ovu sezonu".
20 Uostalom tužena nije omogućila ni sudu ni vještaku pristup nekretnini.
21. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužena onemogućila promjenom brave pristup tužitelju-suvlasniku i kako je istu uredno iznajmljivala (na istom ukazuje dokumentacija u spisu) to je prema mišljenju ovog suda sud prvog stupnja uz pomoć vještaka pravilno utvrdio visinu s naslova tržišne najamnine predmetne nekretnine.
22. Naime, potrebno je navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio stav prema kojemu u istovjetnim predmetima vlasnik stana ne treba dokazivati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos slobodno ugovorene tzv. tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu pa se smatra dovoljnim da dokaže visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju (Rev-2364/2016 od 19. prosinca 2018) ,a što proizlazi i iz odredbe čl. 1089.st.3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 78/15, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a prema kojoj se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.
22.1. Odredbom čl. 42. st. 1. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
22.2. Dok je odredbom čl. 46. st. 1. i 2. ZV-a propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.
23. U odnosu na zahtjev kojim tužitelj potražuje od tužene isplatu naknade na ime korištenja njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (u utuženom razdoblju od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024) na konkretni sporni odnos stranaka valja primijeniti odredbu čl. 164. st. 1 i čl. 165 st. 1 ZV-a jer predmetna nekretnina uslijed korištenja od strane tužene nedvojbeno nije upotrebljavana na način da je pretvorena u nešto drugo ili da bi prestala postojati, već je korištena na način da nije mijenjan identitet iste.
24. Stoga odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud jer žalbeni navodi tužene ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.
25. Zaključak suda prvog stupnja glede preinake tužbenog zahtjeva u potpunosti prihvaća ovaj žalbeni sud (čl. 193. ZPP-a) na što pravilno ukazuje sud prvog stupnja, a tužena posebno nije prigovorila kao i u dijelu prigovora prijeboja jer iz spisa nepobitno proizlazi da tužena nije postavila tužbeni zahtjev s tog naslova niti je dokazala ispunjene zakonskih pretpostavki glede svojih navoda.
26. Naime, tužena mora dokazati da je tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonske pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dao izjavu o prijeboju. Opće pretpostavke za prijeboj odnosne se na postojanje tražbine dužnika i tražbine vjerovnika, istovrsnost i dospjelost tih tražbina, a osim toga je potrebno je i da jedna od strana izjavi drugoj da čini prijeboj što tužena ničim u konkretnom slučaju nje dokazala.
27. Prema tome žalba i dopuna žalbe nisu osnovane i slijedom navedenog valjalo je dalje odlučiti kao u izreci članak – 368. stavak 1. ZPP-a.
28. Trošak sastava odgovora na žalbu i dopunu žalbe nije potraživan od strane tužitelja pa o istom žalbeni sud nije imao što odlučivati.
U Splitu, 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardić
