REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1094/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Teni Farčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženice IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku u Zagrebu i 2. tuženika UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Pušić Buljat, odvjetnici u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbama tužitelja i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1839/2023-51 od 14. svibnja 2026., na sjednici vijeća 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba 2. tuženika UA te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1839/2023-51 od 14. svibnja 2026. u dijelu točke II. izreke na način da se nalaže tužitelju da 2. tuženiku UA, pored troška odmjerenog u iznosu 5.625,00 eura sa zateznim kamatama, isplati još dodatni trošak u iznosu 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ; u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1839/2023-51 od 14. svibnja 2026. u točki I. i preostalom dijelu točke II. izreke.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti 2. tuženiku ĐA na ime troškova žalbenog postupka iznos od 146,84 eura u roku petnaest dana, a u preostalom dijelu u iznosu 541,16 eura odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je: „I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " I. Ugovor u kupoprodaji nekretnine sklopljen 6. svibnja 2022. između I. tužene IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavateljice i II. tuženog UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, a ovjeren 6. svibnja 2022. pred javnim bilježnikom Ilinkom Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, pod poslovnim brojem: OV-3950/2022, kojim je I. tužena IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na II. tuženog UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prenijela pravo vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnji odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], [adresa], DVORIŠTE, POMOĆNA ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA BR. 30, ukupne površine 260 m2, i to 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), dvosobni stan sa nusprostorijama u V (petom) katu površine 61,80 m2, [adresa], s pripadajućim spremištem u podrumu, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, bez učinka je prema tužitelju DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u mjeri koliko je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 54.508,45 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, te je II. tuženi UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti da tužitelj DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri tražbinu u iznosu od 54.508,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, prodajom posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnji odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], [adresa], DVORIŠTE, POMOĆNA ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA BR. 30, ukupne površine 260 m2, i to 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), dvosobni stan sa nusprostorijama u V (petom) katu površine 61,80 m2, [adresa], s pripadajućim spremištem u podrumu, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

II. Nalaže se I. tuženoj IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

II./Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka i to I tuženici u iznosu od 7.812,50 EUR, a II tuženiku iznosu od 5.625,00 EUR sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je zaključak suda da tužitelj nije dokazao dospjelost tražbine pogrešan; da je 1. tuženica dodatno aktivirala bjanko zadužnicu po već podmirenoj osnovi; da sud nije raspravio postojanje i opseg predmetne tražbine; da je pogrešno pravno shvaćanje da tražbina tužitelja nije dospjela samo zato što o istoj još nije donesena pravomoćna odluka u predmetu P-18/2023; ukazuje na sudsku praksu; da sud nije proveo odlučne dokaze na okolnost postojanja i visine tražbine tužitelja, nije proveo predloženo financijsko vještačenje, niti pravilno cijenio financijske odnose stranaka, niti raspravio odlučne okolnosti vezane uz izvršene novčane transfere i aktivaciju bjanko zadužnice, da je time prejudicirao ishod predmeta P-18/2023; da nije proveo dokaz financijskim vještačenjem predložen još u tužbi, a zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine, da je takvo postupanje proturječno.

2.1. Dodaje da nije sporno da je 1. tuženica otuđila svoju vrijednu nekretninu upravo nakon nastanka ozbiljnog imovinskog spora između stranaka te tijekom postojanja otvorenog potraživanja tužitelja prema 1. tuženici; da sud nije raspravio pretpostavke iz čl. 67. ZOO, da su stranke bile u dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici, da su između stranaka postojali složeni financijski odnosi i zajednički poslovni pothvati . Predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv presude, odluke o trošku, pravovremenu žalbu podnosi 2. tuženik. Ističe da je sud u dijelu odluke o trošku 2. tuženika počinio bitnu povredu pos tupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je pravilno odmjerio trošak nastao 2. tuženiku, ali je pogrešno zbrojio navedene iznose, pa je umjesto dosuđenog iznosa od 5.625,00 eura, valjalo pravilnim zbrajanjem iznosa dosuditi iznos od 6.875,00 eura. Predlaže preinaku u tom dijelu odluke i potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovori nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba 2. tuženika je osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja utvrdivši:

- da je tužitelj u tužbi tvrdi da je na račun 1. tuženice otvoren kod Zagrebačke banke d.d. dana 13. siječnja 2012. isplatio iznos od 10.000,00 kn, 17. siječnja 2012. iznos od 616.361,72 kn, dana 18. siječnja 2012. iznos od 404.499,57 kuna i dana 18. siječnja 2012. iznos od 62.976,75 kn; da je time tužitelj prema 1. tuženici preplatio svoje dugove po Ugovoru o zajmu u visini od 410.693,94 kn/54.508,45 eura

- da je dana 29. siječnja 2009. između tužitelja kao zajmoprimca i 1. tuženice kao zajmodavca zaključen Ugovor o zajmu na iznos od 140.000,00 kn uz godišnju kamatu 8%, odnosno 11.200,00 kn godišnje, ukupno za cijelo vrijeme trajanja zajma 44.800,00 kn, dakle sveukupno iznos od 184.800,00 kn s rokom vraćanja 29. siječnja 2013.

- da je 17. siječnja 2012. tužitelj izdao 1. tuženici bianco zadužnicu potvrđenu po javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba, OV-844/22, da je 1. tuženica zadužnicu poslala na naplatu Fini za iznos od 900.000,00 kn

- da je dana 2. veljače 2012. sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva između tužitelja i 1. tuženice u kojem stranke utvrđuju kako je temeljem Ugovora o zajmu od 29. siječnja 2009. tužitelj kao zajmoprimac primio od 1. tuženice kao zajmodavca iznos od 140.000,00 kn na rok od 4 godine s ugovorenom kamatom od 8%; da se dug tužitelj obvezuje vratiti prvotuženici 29. siječnja 2013., da, čl. 2., tužitelj kao zajmodavac radi osiguranja navedene novčane tražbine prenosi u vlasništvo 1. tuženici kao zajmoprimcu nekretninu koja predstavlja stan na 1. katu površine 110,86 m2 na adresi [adresa] u [adresa] upisan u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], da, čl. 5., zajmoprimac dozvoljava zajmodavcu upis prijenos prava vlasništva na opisanoj nekretnini temeljem tog sporazuma na svoje ime; da se 1. tuženica upisala kao vlasnica stana osnovnom toga Sporazuma

- da je neistini iskaz tužitelja da od 1. tuženice nije pozajmio nikakav novac već da se radi o fiktivnom Ugovoru o zajmu zbog financijskih problema tužitelja u to vrijeme u svrhu kojeg je izdao zadužnicu temeljem kojeg bi 1. tuženica izvršila blokadu njegovog računa i spriječila njegovog kuma u naplati potraživanja prema njemu, kao i u dijelu da je 1. tuženica, osim naplate zadužnice na ime predmetnog zajma, primila i druge iznose čime da je tužitelj prema istoj preplatio svoje dugove za utuženi iznos od 54.508,45 eura

- da je predmetna zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za vraćanje kredita kojeg su tužitelj i 1. tuženica podigli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a koji Ugovor o kreditu s OTP bankom kao kreditorom od 29. prosinca 2009. je potpisala 1. tuženica kao korisnik kredita i zalogodavac i tužitelj i tvrtka Cenakul d.o.o. kao zalogodavci; da se radilo o Ugovoru o kreditu na iznos od 315.000,00 eura, a da je kredit osiguran zadužnicom korisnika kredita, izjavom o zapljeni plaće ovjerene od strane javnog bilježnika te hipotekom na stanu u vlasništvu tvrtke tužitelja u Šubićevoj ulici br. 30 ukupne površine 266 m2 te na stanu u [adresa] površine 138,51 m2

- da je u Ugovoru o zajmu rok dospijeća zajma bio 29. siječnja 2013., a da je zadužnica na naplatu poslana 19. siječnja 2012., dakle, godinu dana ranije

- da je povrat zajma osiguran sklapanjem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 2. veljače 2012.

- da prihvaća iskaz 1. tuženice iz kojeg slijedi da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja vraćanja zajedničkog kredita po Ugovoru o kreditu (sklopljen sa OTP bankom d.d., a refinanciran kreditom Zagrebačke banke d.d. od 7. kolovoza 2013. sklopljen s 1. tuženicom kao korisnicom kredita i Cenakul d.o.o. kao sudužnikom)

- da su strane sredstva iz Ugovora o kreditu OTP banke (315.000,00 eura) koristili dogovorno, kao i sredstva iz Ugovora o namjenskom kreditu Zagrebačke banke d.d. u iznosu 311.578,64 eura, i to u konačnici na način da je tuženica plaćala 35,9855% , a tužitelj 64,0145% rate kredita,

- da je stoga iznosima koje je plaćao tužitelj izvršio povrat zajedničkog kredita stranaka

- da su s računa tuženice vršene isplate i to iznos od 9.999,00 kn ZB BRIC, 100.000,00 kn ZB BRIC, 400.000,00 kn ZB PLUS, 400.000,00 kn ZB EURO AKTIV, 10.000,00 MTI YACHTING d.o.o., 20.000,00 kn MTI YACHTING d.o.o., 50.000,00 kn pozajmica društvu Cenakul. d.o.o., 20.000,00 kn pozajmica društvu Cenakul d.o.o. (razdoblje od siječnja do ožujka 2012.) i niz drugih isplata

- da se iz izvoda s računa ne može sa sigurnošću utvrditi koja su potraživanja i po kojim osnovama zatvarana i plaćana prema 1. tuženici i navedenim tvrtkama

- da je 6. svibnja 2022. zaključen Ugovor o kupoprodaji između 1. tuženice kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca, a predmet kojeg je stan u [adresa] površine 61,80 m2, koji je stan 2. tuženik kupio od 1. tuženice po cijeni od 145.000,00 eura,

a iz čega zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje, visinu i dospijeće svoje tražbine prema 1. tuženici, tim više što su uplate koje tužitelj navodi vršene do 18. siječnja 2012., a po Ugovoru o zajmu tražbina je dospjela 29. siječnja 2013., da to upućuje na zaključak da su uplate koje su evidentirane na ime 1. tuženice vršene u druge svrhe, a ne u svrhu podmirenja zajma.

6.1. Nastavno utvrđuje da je 1. tuženica zaposlena, da uredno prima plaću i otplaćuje kredit, dakle ima primanja iz kojih se može namiriti eventualna tražbina tužitelja, dakle da nije insolventna uslijed sklapanja ugovora, da je vlasnica stana na I (prvom) katu desno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 110,68 čm koja se nalazi u Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2345/29, po novoj izmjeri čest. br. 6112 k. o. [katastarska općina], dakle, da ima druge imovine iz koje se može namiriti tražbina.

6.2. Zaključuje i da tužitelj nije dokazao da bi predmetna kupoprodaja bila poduzeta na štetu vjerovnika te da je namjera i rezultat takve radnje bila prouzročiti insolventnost 1. tuženice kao navodnog dužnika; da je imovina 1. tuženice samo promijenila oblik iz nekretnine u novčana sredstva; da je nekretnina prodana po tržišnoj vrijednosti, odnosno 145.000,00 eura, dok je procijenjena vrijednost prema procjembenom elaboratu iznosila 160.733,48 eura; da stoga radnja nije dovela do toga da 1. tuženica nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Ujedno prihvaća iskaz 2. tuženika kao istinit, slijedom čega zaključuje da isti ni na koji način nije mogao znati za postojanje, očito neosnovanog zahtjeva tužitelja prema 1. tuženici; dakle da nije imao svijest da sudjelovanjem u pravnom poslu nanosi se šteta tužitelju , kao i da neosnovano tužitelj predlaže prekid postupka do okončanja postupka koji se između stranaka vodi pod poslovnim brojem P-1980/2023 jer da to ne predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari budući da tražbina mora biti dospjela u trenutku podnošenja tužbe.

6.3. Odluku temelji na odredbi čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu ZOO).

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na u bitnom pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

7.1. Tužitelj se poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ali ne navodi određeno u čemu bi se sastojala ta povreda, pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani. Činjenica da je sud prvog stupnja zaključio da iz izvedenih dokaza ne može se izvesti zaključak o postojanju tražbine tužitelja, dakle da tužitelj postojanje iste nije dokazao, a da pritom nije proveo i financijsko vještačenje koje je tužitelj predlagao u tužbi, ne predstavlja očitu proturječnost jer su stranke na posljednjoj glavnoj raspravi 23. veljače 2026. izjasnile se da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, nakon čega je sud rješenjem odredio da se daljni dokazi neće provoditi. Dakle, iz navedenog slijedi da je tužitelj nakon do tada izvedenih dokaza očitovao se da daljnjih dokaznih prijedloga nema, dakle time niti prijedlog za provođenje financijskog vještačenja, pa neosnovano sada ustraje da je i taj dokaz valjalo izvesti.

7.2. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP počinjena je samo u dijelu odluke o trošku 2. tuženika budući je prvostupanjski sud određeno naveo za koje radnje dosuđuje trošak istom, ali dosuđeni iznos ne odgovara zbroju tako odmjerene i navedene nagrade za poduzete radnje. U preostalom dijelu presuda nije zahvaćena tom povredom.

8. Pravna radnja dužnika, 1. tuženice, koja se pobija u predmetnoj pravnoj stvari jest Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2022. u naravi dvosobnog stana s nusprostorijama na petom katu površine 61,80m2 [adresa] u mjeri u kojoj je to potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 54.508,45 eura sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2012. Tužba je podnesena 17. ožujka 2023.

9. Odredbom čl. 66. st. 1. ZOO propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stavkom 2. da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Odredbom čl. 67. st. 1. ZO propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

10. Pravilno sud prvog stupnja navodi da pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji moraju biti ispunjene kumulativno, pa ako samo jedna nedostaje nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikove pravne radnje.

11. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza niti po stavu ovoga suda ne može se izvesti zaključak da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema 1. tuženici kako to tvrdi, to i neovisno što prvostupanjski sud pogrešno smatra da činjenica da tužitelj vodi protiv 1. tuženice poseban postupak u kojem se utvrđuje postojanje tražbine znači da isti nema dospjelu tražbinu prema istoj. Naime, činjenica da se vodi spor radi utvrđenja postojanja tražbine zaista ne znači i da ta tražbina nije i dospjela u vrijeme podnošenja ovdje predmetne tužbe. Međutim, taj pogrešan zaključak nije bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer, a kako je pravilno kroz neposrednu ocjenu izvedenih dokaza, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, utvrdio prvostupanjski sud, niti je 2. tuženiku bilo poznato da bi se radnjom odnosno sklapanjem Ugovora o kupoprodaji tužitelju kao vjerovniku prodavatelja, odnosno 1. tuženice nanosila šteta, a niti slijedi da je 1. tuženica uslijed navedene radnje (dakle Ugovora o kupoprodaji) insolventna jer ista prima plaću u visini iznad 2.000,00 eura mjesečno, vlasnica je stana u [adresa] na Trgu žrtava fašizma 3, površine 138,51 m2, a od predmetne kupoprodaje stana u [adresa] ostvarila je iznos od 145.000,00 eura (a koja cijena u odnosu na tržišnu prema procjembenom elaboratu, 160.733,48 eura, ne predstavlja bitno niži iznos koji bi ukazivao na postojanje namjere oštećenja tužitelja kao vjerovnika; to i da je utvrđeno postojanje njegove tražbine).

12. Nastavno, pravilno zaključuje i po stavu ovoga suda da je pobijanom pravnom radnjom samo došlo do promjene oblika imovine 1. tuženice, dakle iz nekretnine u novčana sredstva.

13. Stoga, s obzirom na visinu tražbine koju tužitelj tvrdi da ima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da niti je 1. tuženica uslijed sklopljenog Ugovora o kupoprodaji insolventna, niti je 2. tuženiku bilo poznato, odnosno moglo biti poznato da 1. tuženica tom radnjom nanosi štetu svom vjerovniku, a niti da je to 1. tuženici bilo poznato odnosno moglo biti poznato. Stoga, svakako nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje predmetne pravne radnje kao radnje poduzete na štetu vjerovnika , pa nije bilo valjane osnove niti za prekidom predmetnog postupka.

14. Pritom valja dodati da iz izvedenog postupka slijedi da je tužitelj prema 1. tuženici imao obveze i iz drugih ugovora, dakle ne samo Ugovora o zajmu, već i iz npr. Ugovora o kreditu s OTP bankom d.d. koji je reprogramiran namjenskim kreditom Zagrebačke banke d.d., pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da iz izvedenih dokaza ne može se izvesti kao valjan zaključak o postojanju tražbine tužitelja , odnosno da se glede naznačenih iznosa radi o stjecanju bez osnove na strani 1. tuženice. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je radnja – sklapanje Ugovora o kupoprodaji poduzeta „upravo nakon nastanka ozbiljnog imovinskog spora“, kada se radi o tražbini nastaloj, kako tužitelj tvrdi u tužbi, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a koja je prestala u siječnju 2018. po navodu tužitelja, odnosno 10. lipnja 2017. po navodu 1. tuženice.

15. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

16. Odluku o trošku valjalo je preinačiti s obzirom na žalbene navode 2. tuženika uslijed počinjene u tom dijelu bitne povrede. Naime, iako je pravilno odmjerio trošak 2. tuženiku prvostupanjski sud je pogrešno zbrojio odmjerene iznose, pa je pravilnim zbrajanjem 2. tuženiku pravilno valjalo dosuditi iznos od 6.875,00 eura, a ne pogrešno u zbroju iznos od 5.625,00 eura.

17. Kako je 2. tuženik uspio sa žalbom, pripada mu trošak žalbenog postupka, ali s obzirom na vrijednost pobijanog dijela troška (6.875,00 minus 5.625,00) 1.250,00 eura, pripada mu nagrada od 75 bodova Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023. i 107/2025.) u svezi s Tbr. 10/4 Tarife, dakle 37,5 bodova uz PDV, dakle iznos od 93,75 eura te plaćena pristojba na žalbu u iznosu 53,09 eura, sveukupno 146,84 eura; čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP.

U Puli – Pola 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško