Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-78/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], Branka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Cestaru, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženice ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] oba iz [adresa] i oba zastupana po posebnoj skrbnici CL, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi razvoda braka sa mlt. djecom, odluke o roditeljskim pravima i uzdržavanju mlt. djece, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 26. svibnja 2026. poslovni broj: P Ob-195/2023-34, na sjednici vijeća dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Vukovaru od 26. svibnja 2026. poslovni broj: P Ob- 195/2023-34:

- potvrđuje pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem se tuženici nalaže plaćati uzdržavanje mlt. ČL u iznosima od po 180,00 EUR mjesečno na račun ili putem poštanske uplatnice ili na ruke ocu i zakonskom zastupniku UL do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele obroke od dana 01. srpnja 2023. dužna platiti odjednom, zajedno sa zateznim kamatama na mjesečni iznos od 16-og u mjesecu za tekući mjesec po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a buduće obroke kako budu dospijevali do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana - potvrđuje pod točkom V. izreke u dijelu u kojem se tuženici nalaže plaćati uzdržavanje mlt. ŽL u iznosima od po 150,00 EUR mjesečno na račun ili putem poštanske uplatnice ili na ruke ocu i zakonskom zastupniku UL do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele obroke od dana 01. srpnja 2023. dužna platiti odjednom, zajedno sa zateznim kamatama na mjesečni iznos od 16-og u mjesecu za tekući mjesec po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a buduće obroke kako budu dospijevali do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana,

- preinačuje u dijelu točke IV. izreke kojim je mlt. ČL za uzdržavanje u razdoblju od 1. srpnja 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti dosuđen i daljnji iznos od 43,46 EUR sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec na način da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan,

- preinačuje u dijelu točke V. izreke kojim je mlt. ŽL za uzdržavanje u razdoblju od 1. srpnja 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti dosuđen i daljnji iznos od 53,15 EUR sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec na način da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan,

- preinačuje pod točkom VI. izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nepobijane točke I., II. i III. izreke ostaju neizmijenjene.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 45,28 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak između UL i ML. Pod točkom II. izreke odlučeno je da mlt. djeca ČL i ŽL stanuju s ocem. Točkom III. izreke određeno je da će se osobni odnosi između majke i mlt. djece ostvarivati pod nadzorom stručne osobe u trajanju od šest mjeseci i to zadnju subotu u mjesecu od 9:00 do 12:00 u prostorijama Centra za nestalu i zlostavljanu djecu [adresa]. Nadalje, točkom IV. izreke tuženici je naloženo da na ime zakonskog uzdržavanja mlt. ČL doprinosi iznos od 223,46 EUR mjesečno, dok joj je točkom V. izreke naloženo da na ime zakonskog uzdržavanja mlt. ŽL doprinosi iznos od 203,15 EUR mjesečno , počev od dana 1. srpnja 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na račun ili putem poštanske uplatnice ili na ruke ocu do 15 -og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele obroke od dana 01. srpnja 2023. dužna platiti odjednom, zajedno sa zateznim kamatama, a buduće obroke kako budu dospijevali do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana. Konačno, točkom VI. izreke tuženici je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 565,56 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Navedenu odluku pravodobno izjavljenom žalbom u točkama IV., V. i VI. izreke pobija tuženica i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. dalje ObZ). Predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno podredno da pobijani dio presude preinači tako da uzdržavanje odredi u iznosu koji odgovara stvarnim mogućnostima tuženice te da donese odluku da je svaka stranka u obvezi snositi svoje troškove, uz nadoknadu tuženici troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na pobijane točke IV. i V. izreke sud temelji na utvrđenjima da je tuženica u mogućnosti doprinositi traženi iznos uzdržavanja od 1. srpnja 2023., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec i da time neće biti dovedeno u pitanje njeno vlastito uzdržavanje, imajući u vidu da je ona stambeno zbrinuta, zaposlena je, sposobna je za privređivanje te osim mlt. djece, nema obvezu uzdržavati druge osobe. Pored toga, sud ocjenjuje da se ukupne materijalne potrebe mlt. djece, koje će se zadovoljiti plaćanjem uzdržavanja, odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju djece i određeni su u smislu čl. 313. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunjava svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba , nasuprot tužitelju koji je roditelj s kojim djeca stanuju i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb istima. Pored toga, sud ističe da su dosuđeni iznosi uzdržavanja doneseni i na temelju odredaba čl. 314. ObZ-a i Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj: 49/24. i 75/25.).

6. U svojoj žalbi tuženica u bitnom ističe da sud nije pravilno utvrdio njene mogućnosti uzdržavanja mlt. djece te ukazuje na lošu financijsku situaciju u kojoj se nalazi. Posebno ističe da sud istodobno navodi da ukupne materijalne potrebe djece određuje prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu uzdržavanja, odnosno prema odredbi čl. 311. st. 2. ObZ-a, ali i da je uzdržavanje određeno sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, što ocjenjuje kontradiktornim.

7. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenom stajalištu pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženica, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ. Okolnost da je prvostupanjski sud razmatrao i mogućnosti roditelja (pa i životni standard majke), ali i visinu uzdržavanja određenu odlukama o minimalnim i prosječnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta očito je usmjerena na zaštitu najboljeg interesa djece u konkretnom slučaju i donošenje odluke kojom će se prvenstveno zaštiti djeca uz uzimanje u obzir i mogućnosti majke kao obveznice uzdržavanja. Time je sud koristio oficijelne mogućnosti koje mu ObZ dopušta radi zaštite dobrobiti djece i pri određivanju visine uzdržavanja nije počinio bitnu povredu iz čl. 365. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica.

8. Naime, prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje između ostalog jest dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavan ju.

9. U tom je smislu prvostupanjski sud tijekom postupka osnovano utvrđivao kako potrebe mlt. djece, tako i mogućnosti njihove majke da ih uzdržava. Pri procjenjivanju mogućnosti majke sud je tako pokušao utvrditi imovinsko stanje majke, sva njena primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njene vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja u smislu odredbe čl. 307. st. 3. ObZ-a. Istodobno sud je utvrđivao i valorizirao i ukupne materijalne potrebe djece, koje se prvenstveno odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, razmatrajući pri tome i odluke o minimalnim i prosječnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u Republici Hrvatskoj.

10. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski je sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na njima nepravilno utemeljio svoju presudu. Naime, sud je unatoč činjeničnom utvrđenju da majka trenutno boravi u [adresa] u kojoj je životni standard niži u odnosu na onaj u Republici Hrvatskoj, da je nezaposlena, nema vlastite imovine, da nema stalnih izvora prihoda i da tek povremeno obavlja pojedine poslove od kojih ostvaruje minimalne prihode nedostatne za vlastito uzdržavanje, ocijenio da je u mogućnosti doprinositi mjesečne iznose uzdržavanja u ukupnom iznosu od 426,61 EUR. Na prikazani način pogrešno je sud valorizirao navode majke, koja je trenutno u posebnoj životnoj fazi u kojoj pokušava iznova urediti život preseljenjem u novu sredinu uz ostvarivanje povremenih osobnih odnosa sa djecom pod nadzorom (kako bi ponovno izgradili što bolji međusobni odnos), da trenutno nema dovoljno sredstva za plaćanje traženih iznosa uzdržavanja, ali da je u pokušajima da se zaposli i ostvari što bolje financijske mogućnosti za uzdržavanje svoje djece.

11. U tom smislu prvostupanjski je sud njenim navodima morao pridati veću težinu te i na njima temeljiti odluku u ovom dijelu. Kraj dakle utvrđenog opsega potreba djece koje su uobičajene potrebe djece njihove dobi te uslijed utvrđenja da je majka nezaposlena, da nema vlastite imovine, da nema stalnih izvora prihoda te da povremeno obavlja pojedine poslove od kojih ostvaruje minimalne prihode nedostatne za vlastito uzdržavanje i pri tome boravi u [adresa] sa svojim roditeljima koji preživljavaju od socijalne pomoći, prema ocjeni ovoga suda tuženici je iznimno obzirom je obveznica plaćanja uzdržavanja dvoje mlt. djece u smislu čl. 314. st. 3. ObZ-a bilo potrebno naložiti plaćanje uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma. U tom smislu ovaj sud nalazi da je majku potrebno obvezati na plaćanje uzdržavanja za mlt. ČL u mjesečnom iznosu od 180,00 EUR, a mlt. U u mjesečnom iznosu od 150,00 EUR. Na ovaj način bit će zadovoljene tek osnovne potrebe djece, koje bi u većem opsegu trebale biti zadovoljene čim se na bilo koji način poboljšaju imovinske prilike majke.

12. S druge strane obzirom je majka u dobi od 33 godine, a u nedostatku bilo kakvih činjeničnih tvrdnji ili dokaza o nemogućnosti njena rada ili bolesti i u okviru nepostojanja niti činjeničnih tvrdnji niti dokaza da bi bila obveznica uzdržavanja drugih osoba osim mlt. ČL i U, neosnovani su žalbeni navodi o potrebi određivanja tek polovice minimalnih iznosa uzdržavanja. Majka kao obveznica uzdržavanja svoje djece, prema ocjeni ovoga suda, treba čim se snađe u novim životnim okolnostima poduzeti pojačane napore kako bi omogućila zadovoljavanje ne samo osnovnih, nego svih potreba djece.

13. Slijedom navedenog ovaj je sud primjenom odredbe čl. 373. točka 2. ZPP-a žalbu tuženice djelomično prihvatio kao osnovanu te je preinačio točke IV. i V. izreke presude u dijelu u kojem je mlt. ČL za uzdržavanje u razdoblju od 1. srpnja 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti dosuđen i daljnji iznos od 43,46 EUR sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec, a mlt. ŽL za uzdržavanje za isto razdoblje dosuđen daljnji iznos od 53,15 EUR sa zatraženom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Istodobno je pobijana točka IV. izreke potvrđena za dosuđeni iznos uzdržavanja mlt. ČL od 180,00 EUR, dok je točka V. izreke potvrđena za dosuđeni iznos uzdržavanja mlt. U 150,00 EUR primjenom odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a.

14. U smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a ovaj je sud odlučio i o troškovima cijelog postupka. Kako su stranke ovog postupka uredile međusobne odnose u smislu razvoda braka, ali je odlukom uređena i roditeljska skrb o njihovoj zajedničkoj mlt. djeci odnosno pitanje s kojim roditeljem će d jeca stanovati i na koji način će ostvarivati osobne odnose sa roditeljem sa kojim ne živi te je odlučeno o uzdržavanju djece, ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju ne možemo govoriti o uspjehu stranaka u postupku na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka u smislu čl. 366. st. 1. ObZ-a ovaj sud po slobodnoj ocjeni nalazi da je u interesu obje stranke bilo da se sukladno njihovu izjašnjenu donese odluka o razvodu braka i da se zaštite njihova zajednička djeca uređenjem roditeljskih prava i uzdržavanja, zbog čega svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.

15. Stoga je u smislu odredaba čl. 380. točke 3. ZPP-a i odluka o troškovima postupka preinačena.

16. Kako je tuženica djelomično uspjela sa svojom žalbom, to joj je tužitelj temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 10. točka 2. Tarife) koji kad se stavi u omjer sa uspjehom tužiteljice u žalbenom postupku od 22,64 % iznosi 45,28 EUR.

17. Nepobijane točke I., II. i III. izreke ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić