Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-79/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetnikom uredu Zoran Šarić & Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Volarić Meter, odvjetnici u Osijeku, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-400/2024-13 od 29. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-400/2024-13 od 29. travnja 2026.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da za uzdržavanje tužiteljice od dana podnošenja tužbe 27. rujna 2024. pa do 2. svibnja 2025. doprinosi povišene iznose uzdržavanja od 400,00 EUR mjesečno, te od 3. svibnja 2025. pa nadalje povišene iznose uzdržavanja od 300,00 EUR mjesečno, do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da za uzdržavanje tužiteljice od dana podnošenja tužbe 27. rujna 2024. pa do 2. svibnja 2025. doprinosi povišene iznose uzdržavanja od 100,00 EUR mjesečno, te od 3. svibnja 2025. pa nadalje povišene iznose uzdržavanja od 200,00 EUR mjesečno, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija.

II. U nepobijanim točkama II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto kako je to bilo određeno presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P2-123/2012-26 od 14. veljače 2013., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj : Gž- 3097/2013-2 od 24. listopada 2013., tako da svakomjesečno doprinosi za njezino uzdržavanje po 500,00 EUR (pet sto eura) počevši od 27. rujna 2024. pa ubuduće dok za to postoje zakonski uvjeti do 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli iznos od dospijeća pa do isplate koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenih 500,00 EUR, do traženih 913,00 EUR, tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Navedenu presudu u odnosu na dosuđujući dio pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odredi uzdržavanje u iznosu koji odgovara njegovim stvarnim mogućnostima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je izmjena odluke o uzdržavanju tužiteljice, odnosno povišenje doprinosa za uzdržavanje s iznosa od 172,54 EUR mjesečno, određenog presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P2-123/2012-26 od 14. veljače 2013., preinačene presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-3097/2013-2 od 24. listopada 2013., na iznos od 913,00 EUR mjesečno, počevši od dana podnošenja predmetne tužbe (27. rujna 2024.) pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

5.1. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama da je u vrijeme ranije odluke imala 6 godina, a u vrijeme podnošenja predmetne tužbe 17 godina, da pohađa srednju školu i njezine su se potrebe značajno povećale zbog troškova školovanja, životne dobi, hrane, higijene, odjeće i sl., dok je tuženik vlasnik, odnosno suvlasnik trgovačkih društava (dalje: TD) Edukocert d.o.o. i C-pharm d.o.o. koja su za 2023. godinu ostvarila neto dobit (C-pharm d.o.o. 138.450,00 EUR i Edukocert d.o.o. 65.291,00 EUR), te u vlasništvu ima dva stana u [adresa] (u [adresa] veličine 92 m2 i na [adresa] veličine 66 m2).

5.2. Tuženik nije osporio da su potrebe tužiteljice povećane, no istaknuo je kako tužiteljici uz uzdržavanje plaća izvannastavne aktivnosti, putovanja, ekskurzije, te kupuje odjeću i obuću. Osporio je prihode koje tužiteljica prikazuje, navodeći da neto dobit društva ne predstavlja njegov prihod, te da je stan u [adresa] vlasništvo TD Edukocert d.o.o., a njegova bruto plaća da iznosi 1.600,00 EUR, plus primitci u vidu prigodnih nagrada, radnih rezultata i sl. Također, istaknuo je da je obveznik uzdržavanja punoljetnog sina OŠ koji studira u [adresa], te dvoje mlt. djece u dobi od 3 i 6 godina.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedokinje ĐŠ i stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica rođena **.**.2007., pa je u trenutku podnošenja tužbe bila maloljetna, dok je 3. svibnja 2025. postala punoljetna, te je u trenutku zaključenja glavne rasprave bila učenica četvrtog razreda II. gimnazije Osijek

- da tužiteljica živi s majkom u njezinom stanu

- da iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek o socijalnim, obiteljskim i ekonomskim prilikama stranaka, koje je sastavljeno 15. travnja 2025., proizlazi da majka tužiteljice radi u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo, te osim plaće ne ostvaruje druge prihode, a od nekretnina ima stan od 71 m2, dok je tuženik vlasnik tvrtke C-pharm i stana u [adresa] kojeg iznajmljuje, zasnovao je novu bračnu zajednicu u kojoj je rođeno dvoje djece, te s obitelji stanuje u stanu od 105 m2 koji je vlasništvo navedene tvrtke

- da iz iskaza majke tužiteljice ĐŠ proizlazi da BŠ kupuje potrebnu odjeću i obuću što iznosi 200,00 EUR te higijenske potrepštine i kozmetičke preparate u iznosu 100,00 EUR mjesečno, nadalje da joj daje džeparac 10,00 EUR dnevno, a po potrebi kada ide na rođendane i izlaske i po 30,00 EUR, time da joj je ove godine platila vozački ispit, pripreme za maturu iz biologije i matematike ukupno 1.500,00 EUR i skijanje za koje je smještaj iznosio 600,00 EUR, te trošak hrane, ski pass i ostalo 800,00 EUR, dok je prošle godine BŠ išla na maturalnu ekskurziju čiji ukupni trošak s džeparcem i opremom za put je iznosio 1.800,00 EUR

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nakon završetka srednje škole planira upisati fakultet, te da se njezine potrebe odnose na troškove prehrane, odjeće, obuće, školovanja, džeparca i sl., da joj je troškove vozačkog ispita, priprema za maturu, maturalne ekskurzije u Španjolsku i skijanja podmirila majka, dok joj je tuženik za skijanje dao džeparac od 100,00 EUR, platio ekskurziju u [adresa], te s njim i njegovom obitelji odlazi na putovanja i ljetovanja, održava osobne odnose jedan dan svaki ili svaki drugi vikend bez noćenja, time da joj otac ne kupuje odjeću i obuću niti daje džeparac kada boravi kod njega, a obvezu uzdržavanja da podmiruje uplatama na njezin račun, osim za studeni i prosinac 2025. te djelomično veljaču 2026. kada je imao probleme u vezi posla, a osim nje da uzdržava i njezinog brata koji studira u

[adresa], te dvoje mlt. djece

- da iz iskaza tuženika proizlazi da sa suprugom živi u stanu koji je vlasništvo tvrtke Edukocert, koja je kao i tvrtka C-pharm u njegovom vlasništvu, te su obje od siječnja 2026. u predstečaju, nadalje automobili koje koriste supruga i on da su pod leasingom i to A8 i Santa Fe, a osim uzdržavanja tužiteljice, da za sina B plaća 1.000,00 EUR, te uzdržava djecu iz druge bračne zajednice, time da tužiteljici prigodničarski kupi nešto od odjeće i obuće te povremeno na njezin zahtjev dade džeparac 10,00 ili 20,00 EUR, uglavnom da se ne može očitovati jesu li dobiti TD Edukocert i C-pharm za 2023. i 2024. bile preko 120.000,00 EUR, a u predstečaj da su došle zbog puštanja zadužnice iz Rumunjske u visini 900.000,00 EUR, time da je tvrtka Edukocert izašla iz blokade, a tvrtka C-pharm nije, kao niti tvrtka supruge Pure Medica d.o.o.

7. Na temelju utvrđenih činjenica i to da je tuženik vlasnik i suvlasnik dvije tvrtke koje su nesporno ostvarile dobit tijekom 2023. i 2024. preko 100.000,00 EUR na godišnjoj razini, da su iste u međuvremenu bile u blokadi od kojih je tvrtka Edukocert izašla iz blokade, zatim da je tuženik vlasnik stana od kojeg ostvaruje mjesečni najam, te da se koristi automobilima visoke klase koji su u vlasništvu tvrtke i pod leasingom, prvostupanjski sud prije svega zaključuje da tuženik unatoč prikazanoj neto plaći (od oko 1.140,00 EUR) koja je manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, ima dodatne prihode od svojih tvrtki, što osim stila života tuženika potvrđuje i činjenica da sebi i svojoj djeci može priuštiti kako ljetovanja, tako i putovanja za koje je uobičajeno da iziskuju trošak i koja si mogu priuštiti osobe s iznadprosječnim primanjima, te da starijem sinu koji se redovno školuje u [adresa] prema vlastitom navodu daje 1.000,00 EUR mjesečno. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu činjenicu da je tuženik osim uzdržavanja tužiteljice, za koju je uz određeno uzdržavanje povremeno plaćao putovanja i eventualno davao džeparac, u obvezi uzdržavati još troje djece, kao i da bi prema odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta dobi od 13 do18 godina u 2025. iznosio 290,00 EUR. Međutim, kako otac tužiteljice (tuženik) živi iznadprosječnim standardom, te u vlasništvu i suvlasništvu ima dvije tvrtke i stan, te je tužiteljica godinama pratila životni standard svojih roditelja, kojeg joj je dobrim dijelom omogućila i majka, to prvostupanjski sud njezine potrebe na mjesečnoj razini utvrđuje u iznosu od minimalno 500,00 EUR.

7.1. Uzimajući u obzir, osim potreba tužiteljice i mogućnosti tuženika, kao i da se majci tužiteljice s kojom ista živi svakodnevna skrb izjednačava s materijalnim potrebama u obliku novčanog uzdržavanja, te da ista snosi trošak redovitog džeparca za tužiteljicu (po 10,00 EUR dnevno), da joj plaća trošak edukacija, vozačkog ispita i putovanja, prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe čl. 281.-287. i čl. 306.-317. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ -a), osnovanim ocijenio zahtjev tužiteljice da tuženik od podnošenja tužbe pa nadalje za njezino uzdržavanje doprinosi iznose od po 500,00 EUR mjesečno, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

8. U žalbi tuženik navodi da zaključak prvostupanjskog suda da „živi iznadprosječnim standardom“, ne proizlazi iz konkretno utvrđenih prihoda, već iz pretpostavki i općih dojmova, pri čemu sud svoju ocjenu temelji prvenstveno na dobiti trgovačkih društava u 2023. i 2024. godini, potpuno zanemarujući da su u trenutku donošenja odluke nad društvima otvoreni predstečajni postupci, da su ista bila u blokadi, da je poslovanje bilo ozbiljno narušeno, te likvidnost bitno ograničena, a njegovi računi opterećeni. Ukazuje da je tijekom postupka isticao da dobit trgovačkih društava ne predstavlja osobni prihod, da ista nije isplaćena članovima društva već da je raspoređena u zadržanu dobit radi daljnjeg poslovanja. Unatoč tome, prvostupanjski sud da tu dobit tretira kao raspoloživi izvor njegovih sredstava, čime je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zanemarujući aktualno stanje koje je za ocjenu njegovih mogućnosti odlučno i ne dajući istome stvarni značaj pri određivanju visine uzdržavanja, činjenično stanje da je nepotpuno utvrđeno, te izvedeni zaključak o njegovim mogućnostima nema uporište u realnom stanju. Nadalje, ističe da su utvrđene potrebe tužiteljice od oko 500,00 EUR mjesečno u cijelosti prevaljene na njega, koji pristup da je pogrešan, jer je uzdržavanje obveza oba roditelja. Dakle, prvostupanjski sud da nije proveo stvarnu raspodjelu tereta uzdržavanja, već je potreban iznos gotovo u cijelosti pripisao njemu. Zaključno, ističe da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuću težinu niti činjenici da uzdržava još troje djece, niti obrazložio na temelju kojih troškova je iznos povećan, te zašto je odabran upravo iznos od 500,00 EUR, a ne neki niži iznos.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) na koju sadržajno ukazuje tuženik, a niti neka druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječju s izvedenim dokazima, pa je njezinu pravilnost i zakonitost moguće ispitati.

10. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

11. Odredbom čl. 309. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a prema odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom čl. 311. st. 1. ObZ-a određeno je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, time da se prema stavku 2. istog članka ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dok je odredbom čl. 313. st. 1. ObZ-a propisano da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Sukladno odredbi čl. 290. st. 1. ObZ -a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje i to prema odredbi čl. 316. st. 2. istog Zakona - svaki prema svojim mogućnostima, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

12. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje u odnosu na povećane potrebe tužiteljice. Naime, od posljednje odluke o uzdržavanju donesene 2013., kada je tužiteljica imala 6 godina, do podnošenja predmetne tužbe proteklo je jedanaest godina, u kojem je razdoblju tužiteljica postala učenica završnog razreda gimnazije, a njezine potrebe zbog životne dobi, redovitog školovanja, prehrane, odijevanja, higijene i drugih uobičajenih troškova osobe te dobi nedvojbeno su se znatno povećale. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 285. ObZ-a za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud njegove mogućnosti pogrešno ocijenio polazeći od dobiti trgovačkih društava čiji je vlasnik , odnosno suvlasnik. Točno je da ostvarena dobit trgovačkog društva sama po sebi ne predstavlja osobni prihod člana društva niti se može automatski izjednačiti s njegovim raspoloživim sredstvima za uzdržavanje. Međutim, pravilnost zaključka o mogućnostima obveznika uzdržavanja ne ocjenjuje se isključivo prema visini njegove formalno iskazane plaće, već prema ukupnim imovinskim i financijskim prilikama, sukladno čl. 307. ObZ-a. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio isključivo na poslovnim rezultatima trgovačkih društava, već ih je doveo u vezu s drugim utvrđenim okolnostima, odnosno činjenicom da je tuženik vlasnik, odnosno suvlasnik dvaju trgovačkih društava i stana od kojeg ostvaruje prihod s osnova najma, da koristi vozila više klase koja glase na tvrtku, te da je tijekom postupka utvrđeno da financijski sudjeluje u podmirivanju troškova školovanja i života ostale djece, kao i troškova putovanja i drugih izvanrednih izdataka, koji prelaze osnovne potrebe, slijedom čega je i prema ocjeni ovog suda očito da otac ima mogućnost stjecanja povećane zarade, odnosno da njegove stvarne materijalne mogućnosti premašuju visinu iskazane plaće.

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da sama činjenica povećanih potreba tužiteljice ne opravdava da cjelokupan iznos tih potreba snosi isključivo on , te da prvostupanjski sud nije odgovarajući značaj dao činjenici da je obveznik uzdržavanja još troje djece. Osim toga, prvostupanjski sud nije dovoljno razlikovao razdoblje prije i nakon punoljetnosti tužiteljice, jer do punoljetnosti roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok se nakon punoljetnosti, kada dijete više ne živi pod roditeljskom skrbi, doprinos roditelja drugačije vrednuje, odnosno oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete, time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

15. U vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica je bila maloljetna te je živjela s majkom koja je svakodnevno brinula o njezinim potrebama, odgoju i obrazovanju, te uz to podmirivala znatan dio njezinih izvanrednih troškova (pripreme za državnu maturu, vozački ispit, putovanja i druge potrebe). Imajući u vidu povećane potrebe tužiteljice, kao i materijalne mogućnosti oba roditelja, ovaj sud ocjenjuje da je opravdano obvezati tuženika da za navedeno razdoblje doprinosi iznos od 400,00 EUR mjesečno, koji je prema utvrđenim činjenicama odgovarao njegovim tadašnjim stvarnim mogućnostima.

16. Nadalje, tužiteljica je 13. svibnja 2025. postala punoljetna te je, iako je nastavila redovito srednjoškolsko obrazovanje pa i nadalje postoje zakonske pretpostavke za njezino uzdržavanje, punoljetno dijete koje više nije pod roditeljskom skrbi u smislu u kojem je to maloljetno dijete. Stoga se pri određivanju visine doprinosa roditelja više ne može u jednakoj mjeri vrednovati svakodnevna skrb roditelja s kojim dijete živi, već je potrebno cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući potrebe punoljetnog djeteta, mogućnosti oba roditelja te činjenicu da tužiteljica i nadalje stanuje s majkom koja joj na taj način osigurava stanovanje i svakodnevnu brigu kao dio svoje obveze uzdržavanja. Uvažavajući pritom da je tuženik obvezan uzdržavati još dvoje mlt. djece, kao i punoljetnog sina koji se redovito školuje, da su trgovačka društva u njegovom vlasništvu odnosno suvlasništvu tijekom postupka poslovala otežano zbog blokade računa i pokretanja predstečajnih postupaka, ali i da njegove ukupne materijalne mogućnosti premašuju visinu formalno iskazane plaće, ovaj sud ocjenjuje da je za razdoblje od punoljetnosti tužiteljice primjeren njegov doprinos njezinu uzdržavanju u iznosu od 300,00 EUR mjesečno.

17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjska presuda je pravilna u dijelu u kojem je utvrđeno da postoje pretpostavke za povećanje uzdržavanja, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri određivanju njegove visine. Stoga je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a djelomično je prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način pobliže naveden u izreci ove odluke.

18. Točke II. i III. izreke prvostupanjske presude nisu osporavane žalbom pa ostaju neizmijenjene.

Varaždin, 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić