Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-917/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R I J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, protiv tuženice 1. ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice 2. ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 30. travnja 2026. poslovni broj: P-428/2022-51, 27. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-428/2022-51 od 30. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je tužitelju isplatiti privremenom zastupniku prvotuženice ŠM, odvjetnici iz [adresa] naknadu troškova zastupanja prvotuženice u iznosu od 937,50 EUR.
2. Prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga predlažući nadležnom drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, odnosno podredno isto preinačiti i odbiti zahtjev za naknadu troškova postupka privremenoj zastupnici jer ista nije ni trebala biti postavljena ili odrediti privremenoj zastupnici naknadu troškova postupka u iznosu od 50% nagrade sukladno Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika i to umanjeno za iznose već uplaćenog predujma (159,27 EUR).
3. U odgovoru na žalbu privremena zastupnica Leona Modrušan (dalje u tekstu: privremena zastupnica) smatra da je prvostupanjski sud pravilno dosudio troškove zastupanja nastale do razrješenja dužnosti 7. ožujka 2025. dok u odnosu na visinu troškova navodi da privremeni zastupnik sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske ima pravo na naknadu troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iznoseći razloge zbog kojih je obvezao tužitelja da privremenoj zastupnici postavljenoj tuženici ČM naknadi troškove zastupanja u iznosu od 937,50 EUR, prvostupanjski sud navodi da je 21. lipnja 2022. tužitelj protiv tuženih ustao tužbom radi isplate iznosa od 25.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom; da je rješenjem od 29. prosinca 2022. prvotuženoj ČM postavio privremenog zastupnika u osobi ŠM, odvjetnici iz [adresa] temeljem članka 84. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP); da je 8. kolovoza 2025. zaključena glavna rasprava i određeno ročište za objavu presude za dan 1. kolovoza 2025. te da je privremena zastupnica pravodobno zatražiila troškove koje je imala za zastupanje prvotuženice u ovom postupku. Ističe da se tijekom postupka prvotuženica osobno javila sudu pisanim podneskom tako da je rješenjem od 7. ožujka 2025. odvjetnicu ŠM razriješio dužnosti privremenog zastupnika te da joj je priznao pravo na sveukupni trošak zastupanja prvotužene u iznosu od 937,50 EUR sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora , a koji iznos se odnosi na trošak sastav odgovora na tužbu i pristup ročištu za glavnu raspravu 7. ožujka 2025. u 50% Tarife u ukupnom iznosu od 375 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25% iznosi dosuđeni iznos. Odluku temelji na pravnom shvaćanju da troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika kao u ovom slučaju, prethodno snosi tužitelj te da sud odlučuje o zahtjevu za naknadu troškova privremenog zastupnika kao i da privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno odredbi članka 155. ZPP. Prvostupanjski sud ističe da je tužitelj predujmio troškove u iznosu od 1.200,00 kn odnosno 159,27 EUR od kojeg iznosa je ostao neutrošen predujam u iznosu od 99,54 EUR koji iznos je sud vratio tužitelju iz razloga što računovodstvo suda prema internim ali i prema zakonskim pravilima o unutarnjem poslovanju računovodstva ne može iz tog predujma isplatiti rad privremenog zastupnika već samo oglase objavljene u "Narodnim novinama" dok trošak rada privremenog zastupnika plaća tužitelj direktno privremenom zastupniku, a temeljem sudskog rješenja.
6. U žalbi tužitelj prije svega ističe da prvotuženici ČM nije ni trebao biti postavljen privremeni zastupnik jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti propisani člankom 84. stavkom 2. ZPP. Ukazuje da je sama privremena zastupnica u odgovoru na tužbu , a što je i on istakao na ročištu održanom 7. ožujka 2025. , navela da prvotuženica ima prebivalište u [adresa] i poznata je njezina adresa koju je prvotuženica i osobno navela u dopisu od 28. ožujka 2023. i predložila da joj se dostava vrši na tu adresu. Ističe da je privremena zastupnica odgovor na tužbu podnijela 7. travnja 2023. dok je tuženica dopis u kojem je navela svoju adresu podnijela 28. ožujka 2024. , dakle prije nego je privremena zastupnica podnijela odgovor na tužbu zbog čega taj trošak nije trebao nastati već je trebalo donijeti rješenje kojim se privremena zastupnica razrješuje dužnosti kao što su to i privremena zastupnica i tužitelj predlagali. Tvrdi da je sud pogrešno odredio iznos naknade troškova zastupanja privremenoj zastupnici te da se u obrazloženju nije uopće pozvao na odredbe na temelju kojih je privremenoj zastupnici odredio iznos naknade zbog čega u tom pogledu rješenje ima nedostataka i ne može se ispitati pa je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Ujedno ističe da odvjetniku kao privremenom zastupniku pripada naknada određena Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika koji u članku 3. stavku 3. propisuje da se naknada za obavljanje pravnih poslova posebnog skrbnika koji je odvjetnik određuje u iznosu od 50% nagrade za rad koji mu pripada sukladno Odvjetničkoj tarifi, a ne u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Konačno ističe da je već uplatio predujam sudu za postavljanje privremenog zastupnika za tuženice u iznosu od 1.200,00 kn te da mu protivno utvrđenju prvostupanjskog suda nije vraćen predujam od 99,54 EUR.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona, dakle u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti , a niti je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe tužitelj u žalbi budući pobijano rješenje nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost ili zakonitost te je protivno navodima žalbe prvostupanjski sud visinu dosuđene naknade privremenoj zastupnici temeljio na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog upravnog suda RH – dalje u tekstu: Tarifa). Prvostupanjski sud iznio je i razloge zbog kojih je visinu nagrade za zastupanje temeljio upravo na Tarifi, a ne na odredbama Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj: 5/14, 75/14, 5/15, 28/16 i 103/15) za koji je pravilno ocijenio da se ne primjenjuje u sudskim postupcima već u postupcima u nadležnosti Centra za socijalnu skrb, a što je u skladu i sa revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-876/2024-2 od 11. rujna 2024. i broj: Rev- 301/2025-2 od 14. svibnja 2025.
8. Člankom 84. stavkom 1. ZPP propisano je da će ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika osobito u slučajevima nabrojenim u stavku 2. tog članka pa tako i u slučaju ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika.
9. Prema stanju spisa predmeta prvostupanjski sud nije uspio dostaviti prvotuženici ČM tužbu radi davanja odgovora na tužbu kao i poziv za pripremno ročište na adresu naznačenoj u tužbi ([adresa]), a dostava tih podnesaka toj tuženici vraćena je s napomenom da "prema izjavi djelatnice prihvatilišta stranka ne boravi na adresi cca 2 god." Na ročištu održanom 7. studenog 2022. tužitelj je predložio da se prvotuženici stoga što ne stanuje na predmetnoj adresi na temelju članka 84. stavka 2. točke 4. ZPP postavi privremeni zastupnik te se ujedno obvezao u smislu članka 86. ZPP snositi troškove privremenog zastupnika.
10. Iz naprijed navedenog razloga, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud sukladno prijedlogu tužitelja prvotuženoj ČM rješenjem poslovni broj P-328/2022-12 od 29. prosinca 2022. postavio privremenog zastupnika u osobi Leone Modrušan, odvjetnice u Puli, a potom i toj privremenoj zastupnici uputio poziv za podnošenje odgovora na tužbu 23. veljače 2023. u roku od 30 dana koji poziv je privremena zastupnica prema stanju eSpisa primila 10. ožujka 2023. te je i podnijela odgovor na tužbu, dakle prije nego što je prvostupanjski sud istu razriješio dužnosti privremene zastupnice. Prema stanju spisa privremena zastupnica je u podnesku od 22. studenog 2024. ukazala prvostupanjskom sudu da je prvotuženica u osobno sastavljenom podnesku zaprimljenom na sudu 3. travnja 2023. navela svoju adresu u [adresa] zbog čega su prestali razlozi zbog kojih je toj tuženici postavljena privremena zastupnica i ujedno predložila da se razriješi dužnosti privremenog zastupnika, a što je prvostupanjski sud dopisom upućenim privremenoj zastupnici 27, studenog 2024. otklonio navodeći da prvotuženica i nadalje ne prima sudska pismena već je to učinio tek na ročištu održanom 7. ožujka 2025. budući da je dostava poziva prvotuženici na to ročište uredno dostavljena.
11. Obzirom na naprijed navedene okolnosti i po ocjeni ovog suda privremenoj zastupnici DM pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu koju parničnu radnju je poduzela kao privremena zastupnica prvotuženice i zbog čega tužitelj neosnovano otklanja svoju obvezu plaćanja tih troškova, a koja obveza proizlazi iz članka 84. stavka 1. ZPP.
12. U odnosu na navode žalbe kojima tužitelj tvrdi da mu nije vraćen iznos predujma plaćenog za troškove privremenog zastupnika prvotuženice valja navesti da je neovisno o pobijanom rješenju tužitelj ovlašten zahtijevati povrat neutrošenog predujma nakon što postupi po nalogu iz pobijanog rješenja. Pri tome se ističe da je dio plaćenog predujma utrošen za troškove objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika u "Narodnim novinama".
13. Obzirom na sve naprijed navedeno valjalo je na temelju članka 380. točke 2. u vezi članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Varaždinu 27. kolovoza 2026.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
