Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-86/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskoj zastupnici OIJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, protiv tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, radi uzdržavanja, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P Ob-234/2024-22 od 31. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P Ob-234/2024-22 od 31. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je od suda zahtijevala da tuženiku naloži da joj isplati iznos od 990,30 EUR, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine u toj točki izreke naznačene iznose. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Konačno, točkom III. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR, u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. dalje ObZ). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu prouzročenih troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ocjenom provedenih dokaza a u okviru nespornih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik otac tužiteljice i da je obveznik plaćanja uzdržavanja mlt. djeteta temeljem presude Općinskog suda u Poreču posl. br. P-349/2012 od 14. veljače 2013. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-142/2017 od 14. veljače 2017. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik od 10. lipnja 1997. zaposlen u Policijskoj upravi Istarskoj i da je od 2012. do 2024. primio od svog poslodavca na ime „dara za dijete“ ukupni iznos od 990,30 EUR, koje nije proslijedio djetetu niti je primljene iznose utrošio isključivo na nju. Ocjenjujući postoji li zakonska obveza tuženika da isplaćuje tužiteljici godišnji iznos na ime „dara za dijete“ kojega nesporno prima od svog poslodavca MUP PU Istarska prvostupanjski, sud iznosi stav da se „Dar za dijete“ smatra materijalnim pravom radnika koje nije uređeno Zakonom o radu, već ga poslodavac uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ovisi o odluci samog poslodavca za isplatu. Iako sam naziv implicira obvezu radnika da navedeni iznos utroši za potrebe djeteta, navedeno ne predstavlja pravo koje direktno ostvaruje mlt. dijete kao obvezu roditelja da mu isto isplati. Sud nalazi i da je ovaj prihod oca uzet u obzir prilikom ranijih sudskih postupaka u kojima da je određeno uzdržavanje mlt. tužiteljice, pa u konačnici odbija njen zahtjev za isplatu darova za dijete koje je primio tuženik.

6. U žalbi tužiteljica tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o uzimanju u obzir primanja s osnova „dara za dijete“ prilikom određivanja visine uzdržavanja, jer se niti u jednom od tri postupka koji su se na sudu vodili vezano za uzdržavanje mlt . tužiteljice „dar za dijete“ nije uračunavao u primanja tuženika i njegove mogućnosti glede uzdržavanja tužiteljice. Iznosi i stav da je dar za dijete neoporeziv dio plaće koji se isplaćuje radniku odnosno zaposleniku, ali je namijenjen djetetu radnika. Ističe da se isplata vrši roditelju zaposleniku, ali po osnovi djeteta i da je svrha dara za dijete upravo dobrobit djeteta.

7. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenom stajalištu pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužiteljica, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a.

8. Stajališta iznesena u pobijanoj odluci u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud. Naime, Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine br.: 89/12.) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine br.:104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16.) sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata državnih službi u ime svojih članova (a tuženik je nesporno bio državni službenik kao djelatnik Policijske uprave Istarske) u čl. 63. st.1. (oba ugovora), ugovoreno je da svakom službeniku i namješteniku roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u tekućoj godini u kojoj se isplaćuje dar, pripada pravo na dar prigodom dana O. Potom je kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17. 12/18., 2/19., 66/20.) ponovno sada čl. 57. st. 1. ugovoreno da svakom službeniku i namješteniku roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u tekućoj godini u kojoj se isplaćuje dar, pripada pravo na dar prigodom dana O., dok je kolektivnim ugovorom (Narodne novine br.56/22., 127/22. 58/23. i 128/23.) u čl. 56. st. 1. ugovoreno da svakom službeniku i namješteniku, roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u tekućoj godini u kojoj se isplaćuje dar, pripada pravo na dar prigodom dana O, koji će za 2022. iznositi 600,00 kuna. U tom smislu doista je „dar za dijete“ materijalno pravo radnika, odnosno novčani dodatak koji poslodavac u konkretnom slučaju u javnom sektoru isplaćuje svojim zaposlenicima , time da je Pravilnikom o Porezu na dohodak određen godišnji neoporezivi iznos dara za dijete. Kako se stoga radi o pravu oca kao radnika, a ne o pravu djeteta kao osobno materijalno pravo tužiteljice u konkretnom slučaju, to i prema ocjeni ovoga suda zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Ipak ovdje valja napomenuti da je tuženik otac mlt. tužiteljice, a uzdržavanje jest dužnost i pravo roditelja i djece. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi čl. 281. i čl. 288. ObZ-a da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

10. U smislu odredbe čl. 307. ObZ-a u sporu o uzdržavanju sud utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje time da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati sud uzima u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Ukoliko sud doista tijekom utvrđivanja visine obveze uzdržavanja oca prema tužiteljici nije uzeo u obzir njegovo primanje s osnova „dara za djecu“ tužiteljica ima mogućnost potraživati povećani iznos uzdržavanja, međutim ona ne može tražiti od oca isplatu novčanog iznosa koji je kao državni službenik primio na ime „dara za dijete“.

11. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tužiteljice potvrditi prvostupanjsku odluku, primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužiteljica u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

12. Konačno, kako tužiteljica sa svojim žalbom nije uspjela, nisu joj dosuđeni troškovi žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a).

U Varaždinu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić