Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-409/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović Izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika TH, nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, Doljani, Duga ulica 49, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Borki Mihović, odvjetnici u Daruvaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020., na sjednici vijeća dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.848,10 EUR/104.338,50 kn sa zateznim kamatama i troškovima javnobilježničkog ovršnog postupka na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv- 224/2018-32 od 20. siječnja 2020.:

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.012,08 EUR-a

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 414,76 EUR-a na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizijskog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 112.855,54 kn (14.978,50 EUR-a) sa pripadajućim zateznim kamata, kao i trošak javnobilježničkog ovršnog postupka te odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.354,00 kn (4.426,84 EUR-a).

2. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-353/2020-2 od 18. ožujka 2021. djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku plat iti tužitelju iznos od 8.517,04 kn (1.130,40 EUR-a) sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 807,04 od 2. kolovoza 2016. do isplate i na iznos od 7.710,00 kn od 2. rujna 2016. do isplate, dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je citirana presuda preinačena u preostalom dijelu točke I. i u točki II. izreke na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 104.338,50 kn (13.848,10 EUR-a) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate kako je to pobliže opisano u izreci presude, te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 29.863,18 kn (3.963,53 EUR- a) s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 4.973,18 kn teku od 20. siječnja 2020., dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan. Presudom drugostupanjskog suda naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.706,25 kn (757,35 EUR-a), dok tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-67/2022-2 od 4. veljače 2026. prihvaćena je revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-353/2020-2 od 18. ožujka 2021. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv- 224/2018-32 od 20. siječnja 2020. na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 104.338,50 kn (13.848,10 EUR-a) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te je u tom dijelu ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, iz razloga što je stav drugostupanjskog suda, a prema kojem je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenice da se na spornim policama osiguranja broj [broj police osiguranja] i broj 990007034299 ne nalazi njegov potpis, suprotan pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-932/2021-2 od 9. veljače 2022., ispravljenoj rješenjem istog suda broj Rev - 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., a koje u cijelosti glasi: ''Kad utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi od utvrđivanja istinitosti potpisa tuženika na ispravi i kada tuženik u parnici istakne prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja i istinitosti činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu leži na tužitelju.''

4. Predmet spora, nakon revizijske odluke, je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih premija osiguranja po polici osiguranja životinja (goveda) broj 990007034255 i po polici osiguranja životinja (goveda) broj 990007034299 u ukupnom iznosu od 13.848,10 EUR-a (104.338,50 kn). Tuženik je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka osporavao postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem na temelju ugovora o osiguranju

– spornih polica osiguranja životinja (goveda) tvrdeći da nije potpisao sporne police osiguranja.

5. Prvostupanjski sud je, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su nesporno tužitelj kao osiguravajuće društvo i tuženik kao nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i vlasnik farme krava 24. studenog 2015. sklopili policu osiguranja životinja broj 990007028212 s početkom osiguranja 18. studenog 2015. i završetkom 18. studenog 2016. godine, po kojoj polici je tuženik u cijelosti platio premiju osiguranja,

- da iz police osiguranja životinja broj 990007034255 od 14. studenog 2016. (predmet koje je bilo osiguranje 47 muznih krava pasmine Holstein i dodatno osiguranje gubitka teladi za vrijeme, tijekom i nakon poroda 47 komada uz ugovorenu premiju od 80.158,50 kn, te početkom osiguranja 18. studenoga 2016. i istekom osiguranja 18. studenoga 2017.), računa i informativnog izračuna od 15. studenog 2016. uz navedenu policu proizlazi da je na istoj otisnut pečat Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva tuženika te je preko pečata ispisan potpis „T.“, dok je za osiguratelja navedeno da police potpisuje UH, ali je potpis nečitak, time da je na računu izdanom uz citiranu policu rukom ispisano ''Odobrava se U',

- da iz police osiguranja životinja broj 990007034299 od 17. studenog 2016. godine (predmet koje je bilo osiguranje 16 muznih krava pasmine Holstein uz ugovorenu premiju od 24.480,00 kn, te početkom osiguranja 18. studenoga 2016. i istekom osiguranja 18. studenoga 2017.) proizlazi da je na istoj otisnut pečat Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva tuženika te je preko pečata ispisan potpis „T.“, dok je za osiguratelja navedeno da police potpisuje UH, ali je potpis nečitak, time da je na računu izdanom uz citiranu policu osiguranja rukom ispisano ''Odobrava se V. M. Biško'',

- da prihvaća iskaze svih saslušanih svjedoka (ZH, LH,

CH i BH, detaljno opisane na listovima 5 do 10 prvostupanjske presude) i tuženika (navedenom na listu 10 do 11 prvostupanjske presude) kao uvjerljive i detaljne,

- da je, a imajući u vidu da se na spornim policama osiguranja nalazi pečat tuženikovog obiteljskog gospodarstva i potpis ''T.'' i da tuženik unatoč tome što je problematizirao autentičnost potpisa na spornim policama osiguranja nije ponudio nikakvo objašnjenje o tomu kako je na spornim policama osiguranja otisnut pečat njegovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ocijenjeno da je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije vlastoručno potpisao sporne police osiguranja, pa kako je tuženik predložio provođenje grafološkog vještačenja tek nakon zaključenja prethodnog postupka pa taj prijedlog nije uzet u obzir, primjenom odredbe čl. 219. toč. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP) zaključuje da tuženik nije dokazao da se ne bi radilo o njegovim potpisima na spornim policama osiguranja životinja (goveda),

utvrđuje da iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje volje tuženika za sklapanje spornih ugovora o osiguranju životinja, odnosno da je među strankama došlo do nesporazuma (čl. 282. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) te zaključuje da ugovori o osiguranju nisu ni nastali i ne stvaraju prava i obveze za stranke, zbog čega ne postoji niti pravo tužitelja zahtijevati isplatu premije po navedenim policama, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice i odbio zahtjev tužitelja u cijelosti.

6. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a navodeći da prvostupanjski sud nije jasno obrazložio zbog čega je uopće primijenjen čl. 282. ZOO obzirom da bi iz obrazloženja proizlazilo da sporni ugovori o osiguranju uopće nisu sklopljeni, iako iz provedenih dokaza proizlazi da su police osiguranja potpisane te da su parnične stranke svoju namjeru za sklapanje ugovora o osiguranju jasno očitovale sklapanjem predmetnih polica osiguranja, u kojima su jasno istaknuti bitni sastojci (visina premije i predmet osiguranja), tim više što je tuženik i ranije sa tužiteljem sklapao istovjetne police (uključujući i policu za osiguranje životinja za 2015/2016) pa je bio upoznat kako sa pravnom naravi ugovora tako i sa svim bitnim sastojcima ugovora, pri čemu ističe da tuženik u postupku nije niti sporio da ne bi bio svjestan bitnih sastojaka ugovora, a ujedno je time ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud zanemario bitnu činjenicu

– dio iskaza tuženika u kojem je naveo da je u prosincu 2016. trebao dobiti od tužitelja potvrdu o sklopljenoj polici radi ostvarivanja subvencije, ali mu tužitelj nije na vrijeme izdao tu potvrdu zbog čega nije ostvario subvenciju i da je to bio razlog za prestanak suradnje sa tužiteljem, a što upućuje na zaključak da je tuženik sklopio sporne police osiguranja, ali nakon što nije ostvario subvenciju, odlučio je ne ispuniti svoju obvezu po sklopljenim policama, a nisu postojali valjani razlozi za eventualni raskid ugovora.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenog razloga tužitelja, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalbenim navodima jer pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti bilo koja druga od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. U ovom konkretnom slučaju tužitelj osnov svojeg potraživanja temelji na činjenici da je sa tuženikom sklopio police osiguranja broj [broj police osiguranja] i broj 990007034299 za razdoblje osiguranja od 18. studenoga 2016. do 18. studenoga 2017., da je tuženik potpisao navedene police osiguranja i na njima otisnuo pečat svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te da je tuženik po navedenim policama izvršio uplatu premije u iznosu od 300,00 kn, a što dokazuje priloženim policama osiguranja, informativnim izračunima i izdanim računima. Tuženik tijekom cijelog postupka osporava da bi bio u ugovornom odnosu s tužiteljem na temelju ugovora o osiguranju tvrdeći da nije osobno potpisao sporne police osiguranja broj [broj police osiguranja] i 990007034299 te da je uplata iznosa od 300,00 kn izvršena na ime podmirenja preostalog duga na ime premije po nesporno sklopljenoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

9. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.

10. Stoga u situaciji kada tužitelj tvrdi da je u ugovornom odnosu s tuženikom na temelju isprava – spornih polica osiguranja životinja te da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz tih isprava (ugovora o osiguranju/polica osiguranja životinja, čiji je dio sadržaja i potpis tuženika), a tuženik taj ugovorni odnos osporava tvrdnjom da nije osobno potpisao sporne police osiguranja čime osporava ne samo činjenicu potpisa već suštinski tvrdi da ne postoji ugovorni odnos na koji se sam tužitelj poziva, to je upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio ugovore o osiguranju/police osiguranja životinja na kojima temelji svoje potraživanje prema tuženiku, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u ukidnom rješenju broj Rev-67/2022-2 od 4. veljače 2026.,kao i odluci Rev- 932/2021-2 od 9. veljače 2022., ispravljenoj rješenjem istog suda broj Rev -932/2021- 4 od 7. lipnja 2022., koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

11. Kako tužitelj u tijeku postupka nije predložio provođenje dokaza kojima bi se utvrdila činjenica da je upravo tuženik vlastoručno potpisao sporne police osiguranja životinja i postojanje ugovornog odnosa između stranaka iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika na plaćanje premije osiguranja, štoviše prema stanju spisa protivio se provođenju grafološkog vještačena potpisa tuženika na spornim policama osiguranja smatrajući da je taj dokaz neadekvatan za dokazivanje činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao sporne police osiguranja životinja jer je više osoba u njegovom OPG-u potpisivalo dokumente, dok, s druge strane, iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik u spornom razdoblju od 18. studenoga 2016. do 18. studenoga 2017. iako je imao uginuća goveda nije podnosio tužitelju zahtjeve za naknadu štete jer je smatrao da nema policu osiguranja goveda, to i prema stavu ovog suda tužitelj nije dokazao postojanje pravnog osnova na temelju kojega bi bio ovlašten zahtijevati od tuženika isplatu premije po spornim policama osiguranja, kako je to zaključio i prvostupanjski sud te pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice, a isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.848,10 EUR-a ( 104.338,50 kn) sa zateznim kamatama i troškovima javnobilježničkog ovršnog postupka na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrdio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014), utvrdivši tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.426,84 EUR-a (33.354,00 kn), a koji se trošak odnosi na trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 331,81 EUR -a (2.500,00 kn), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29. kolovoza 2018., 10 . siječnja 2019. i 24. siječnja 2019. u iznosu od po 331,81 EUR-a za svaki, trošak zastupanja na šest (6) ročišta u iznosu od po 331,81 EUR-a po svakom ročištu i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 66,35 EUR-a (500,00 kn), sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 846,11 EUR-a (6.375,00 kn) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 196,30 EUR-a, te je naložio tužitelju naknaditi ga tuženiku u cijelosti.

14. Tužitelj osporava odluku o trošku vezano za osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva te osporava tuženiku pravo na trošak sastava podneska od 10. siječnja 2019., koji je zaprimio na raspravi održanoj 16. siječnja 2019. navodeći da je tuženik navode iz tog podneska mogao istaknuti usmeno na ročištu 16. siječnja 2019.

15. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima u okviru istaknutih žalbenih navoda tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je pravilno priznao tuženiku trošak za radnje pobrojane u točki 13. obrazloženja ove odluke (osim za sastav podneska od 10. siječnja 2019.), što uz trošak sudske pristojbe na prigovor ukupno iznosi 4.012,08 EUR-a.

15.1. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo priznavši tužitelju trošak sastava podnesaka od 10. siječnja 2019. u iznosu od 414,76 EUR-a (uključen trošak PDV-a) jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za vođenje parnice, obzirom je tuženik navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu održanom 16. siječnja 2019.

16. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a djelomično odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.012,08 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tužitelja djelomično valjalo uvažiti te preinačiti točku II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 414,76 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

17. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora.

18. Obzirom da je zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti, tužitelju, neovisno o činjenici što je po njegovoj reviziji ukinuta drugostupanjska odluka, nije dosuđen trošak revizijskog postupku jer u okviru cijelog postupka tužitelj nije uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP- a).

U Varaždinu, 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun