Poslovni broj: Usž-1304/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REP UBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46c, OIB: 48223065486, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 20a, OIB: 88362248492, radi prisilnog izvršenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5671/2023-8 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5671/2023-8 od 27. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje o prisilnom izvršenju Ministarstva zdravstva, klasa: UP/I-041-01/23-01/55, urbroj: 534-07-1-2/1-23-03 od 19. listopada 2023.
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u jednoj rečenici u obrazloženju presude navodi razlog zbog kojeg je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, a to je da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4369/2023 od 7. siječnja 2025. poništeno rješenje o izvršenju tuženika klasa: UP/I- 041-01/23-01/03, urbroj: 534-07-1-2/1-23-01 od 1. rujna 2023. koje je prethodilo donošenju osporavanog rješenja od 19. listopada 2023. Međutim, naznačena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2023 od 7. siječnja 2025. nije pravomoćna, stoga nije jasno kako je sud na temelju iste mogao utvrditi nezakonitost rješenja tuženika od 19. listopada 2023. Tuženik navodi da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2023. naloženo tužitelju da u roku od deset radnih dana od dana primitka tog rješenja izda odobrenje za samostalan rad prvostupnicima fizioterapije u svim nedovršenim predmetima i u predmetima obnove postupka izdavanja odobrenja za samostalni rad. Protiv navedenog rješenja od 8. svibnja 2023. tužitelj nije podnio redovni pravni lijek te je isto rješenje pravomoćno. Tuženik je predlagao prvostupanjskom sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu temeljem članka 46. Zakona o upravnim sporovima jer se pobijanim rješenjem o izvršenju nije diralo u pravo ili pravni interes tužitelja koji nije iskoristio redovni pravni lijek protiv rješenja tuženika od 8. svibnja 2023. čije se prisilno izvršenje odredilo te isto rješenje nije do danas provedeno jer je tuženik pozvao tužitelja u dopisu od 20. studenoga 2023. da postupio po rješenju i sam dostavi predmete i pristupne podatke za registar. Tuženik nadalje opisuje tijek izvanrednog upravnog nadzora od 20. svibnja 2021. i donesene odluke te naglašava da tužitelj i dalje ne postupa po rješenju tuženika od 8. svibnja 2023. Tuženik naglašava kako tužitelj nikada nije dostavio Ministarstvu ni dokaze ni očitovanja da je ujednačio svoje postupanje prema svim prvostupnicima fizioterapije sukladno mjeri 6. Izvješća o upravnom nadzoru, osobito nakon donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-39/2022-15 od 30. siječnja 2023. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te sam otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar na način da donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na tužbu tužitelj prije svega navodi kako prvostupanjski sud nije mogao niti smio drugačije presuditi predmetnu stvar obzirom da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2023 od 7. siječnja 2025. poništeno rješenje o izvršenju rješenja tuženika klasa: UP/I-041-01/23-01/03, urbroj: 534-07-1-2/1-23-01 od 1. rujna 2023. koje je prethodilo donošenju osporavanog rješenja od 19. listopada 2023. Dakle, u ovom predmetu radi se o ocjeni zakonitosti rješenja o prisilnom izvršavanju rješenja koje je presudom istog suda poništeno. Tužitelj naglašava da je ranijim obraćanjima sudu, što je vidljivo iz spisa predmeta, jasno naznačio da je u svemu postupio sukladno Izvješću o provedenom upravnom nadzoru te je donio predmetna rješenja kako je u samom Izvješću i Uputi naznačeno. Kako je tužitelj postupio po Izvješću i Uputi to nije koristio po predmetnom nikakve pravne lijekove koje ovdje tuženik navodi. Međutim, sporno je što je kasnijim rješidbama, a tako u ovom osporavanom rješenju, upravo tuženik izašao iz okvira mjera iz Izvješća i rješenja od 8. svibnja 2013. te tražio prisilno izvršenje istog na način da tužitelj izuzme 30 predmeta koji pak nisu bili osnov niti predmet upravnog nadzora, a samim tim i rješenja od 8. svibnja 2023. Po takvom rješenju tužitelj nije nikako mogao postupati te je upravo protiv predmetnog spornog rješenja upotrijebio sva pravna sredstva ne bi li ga osporio, a što je i uspio ovom presudom kao i presudom od 7. siječnja 2025. Navodi kako je jedino sporno što je novim naknadnim ovdje osporavanim rješenjem tuženik tražio izvršenje nečeg novog, dakle, ovdje osporavanim rješenjem traženo je od tužitelja da poduzme neke druge mjere koje nisu bile utvrđene te nisu proizlazile niti su bile određene rješenjem od 8. svibnja 2023. Tužitelj navodi kako mu nije jasno kako tuženik smatra da se ovim rješenjem ne dira u pravni interes tužitelja obzirom se negiraju sva postupanja tužitelja u svim istim i istovrsnim predmetima u kojima je on jedino nadležno tijelo u izdavanju odobrenja za samostalan rad. Opisuje tijek upravnog nadzora provedenog od strane tuženika i donesene rješidbe te zaključno navodi kako osporavano rješenje nema nikakav razložan pravni slijed donošenja jer je meritum rješenja od 8. svibnja 2023. bio postupiti sukladno Izvješću i mjerama iz Izvješća po provedenom upravnom nadzoru iz 2021., dok je ovdje osporavano rješenje o prisilnom izvršenju rješenja usmjereno na sasvim drugu materiju. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
6. Osporenim rješenjem tuženika od 19. listopada 2023. utvrđeno je da je 19. rujna 2023. istekao rok od deset radnih dana određen točkom 2. izreke rješenja o izvršenju Ministarstva zdravstva, klasa: UP/I-041-01/23-01/03, urbroj: 534-07-1-2/1-23-01 od 1. rujna 2023. za postupanje Hrvatske komore fizioterapeuta po pravomoćnom i izvršnom rješenju Ministarstva zdravstva, klasa: 040-01/21-01/01, urbroj: 534-07-1-2/1-23-20 od 8. svibnja 2023.
7. Odredbom članka 139. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.
8. Prvostupanjski sud je poništio osporavano rješenje uz obrazloženje kako je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2023-14 od 7. siječnja 2025. poništeno rješenje o izvršenju tuženika od 1. rujna 2023. Predmetnom presudom poništeno je osporavano rješenje od 1. rujna 2023. uz obrazloženje da nije ispunjen nužan uvjet za određivanje izvršenja rješenja propisan odredbom članka 139. stavka 1. ZUP-a, odnosno da prije donošenja osporenog rješenja nisu utvrđene odlučne činjenice i to je li izvršenik prethodno dobrovoljno u cijelosti ili djelomično izvršio nalog iz izvršnog rješenja. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-534/2025-2 od 9. travnja 2026. žalba tuženika se odbija i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2023-14 od 7. siječnja 2025. uz obrazloženje kako pravilno prvostupanjski sud nalazi da tuženik prije donošenja osporavanog rješenja nije utvrdio odlučnu činjenicu je li izvršenik prije donošenja tog rješenja u cijelosti postupio po izvršnom rješenju pa je stoga postojala osnova za poništavanje osporenog rješenja kao nezakonitog, a što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
9. Kako je osporavano rješenje tuženika od 19. listopada 2023. doneseno u nastavnom postupku izvršenja kojem je prethodilo rješenje o izvršenju od 1. rujna 2023., a koje je presudom Upravnog suda u Zagrebu, potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno, pravilno prvostupanjski sud navodi da je valjalo poništiti i osporavano rješenje tuženika.
10. Ostali navodi tužitelja i tuženika nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.
11. S obzirom na to da tuženik u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to je primjenom odredbe članka 135. stavka 1.
ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 26. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
