Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2057/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davidu Salaju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-667/2023-24 od 30. travnja 2026., u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju pobijana presuda i pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je sljedeće:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3990992 od dana 23. ožujka 2007. zaključenog između tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 u dijelu koji se odnosi na:

čl. 1. iznos kredita… „kunska protuvrijednost 21.698,66 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.“;

čl. 7. način otplate… “... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove sa osnove valutne klauzule, odnosno tečajne razlike, isplati iznos od 3.453,84 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to kako slijedi:

- na iznos od 1,70 EUR počevši od 31.04.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,32 EUR počevši od 31.05.2007. pa do isplate,

- na iznos od 12,80 EUR počevši od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,32 EUR počevši od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR počevši od 31.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,23 EUR počevši od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,91 EUR počevši od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR počevši od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,09 EUR počevši od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,51 EUR počevši od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,18 EUR počevši od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,74 EUR počevši od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,39 EUR počevši od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,68 EUR počevši od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,57 EUR počevši od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,26 EUR počevši od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,71 EUR počevši od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,67 EUR počevši od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,46 EUR počevši od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,82 EUR počevši od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,61 EUR počevši od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,89 EUR počevši od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,29 EUR počevši od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,41 EUR počevši od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,91 EUR počevši od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,54 EUR počevši od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 EUR počevši od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,67 EUR počevši od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 49,97 EUR počevši od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,92 EUR počevši od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,75 EUR počevši od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 41,16 EUR počevši od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 41,80 EUR počevši od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,04 EUR počevši od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,53 EUR počevši od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 70,71 EUR počevši od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,22 EUR počevši od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,11 EUR počevši od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,09 EUR počevši od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.428,91 EUR počevši od 18.11.2011. pa do isplate, po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3990992 od dana 23. ožujka 2007. zaključenog između tužitelja EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 u dijelu koji se odnosi na čl. 3. naknada “ 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...“.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 431,90 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2007. po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 9. ožujka 2026.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana; dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.083,36 eura, kao neosnovan".

2. Tuženik se žali te pobija prvostupanjsku odluku u cijelini, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), uključujući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače i odbiju zahtjevi tužitelja, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje izrijekom ili sadržajem ukazuje tuženik u žalbi.

6. Presuda o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sadrži pravno osnovane, činjenično utemeljene i dostatno obrazložene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Utoliko, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju tuženik posebno ističe.

7. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja EZ iz [adresa] ( u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv tuženika (Raiffeisenbank Austria d.d. u daljnjem tekstu: tuženik), radi

- isplate iznosa od 3.453,84 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate u razdoblju od travnja 2007. godine do studenog 2011. godine, na ime vraćanja koristi koju je tuženik ostvario isplatom od strane tužitelja, primjenom ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli CHF uz koju je vezana glavnica plaćanja anuiteta sadržanih u Ugovoru o kreditu odobrenom za kupnju vozila, (za osobne potrebe tužitelja), broj 528-50-399-0992 od 23. ožujka 2007. godine, koji je solemiziran kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa u Osijeku 27. ožujka 2006. godine pod brojem OV- 6.787,07, koje su sklopili tužena banka i tužitelj kao korisnik kredita te davatelj osiguranja,

- isplate iznosa od 431,90 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2007. godine do isplate na ime povrata isplaćene naknade za obradu kredita temeljem navedenog Ugovora o kreditu te

- utvrđenja ništetnim ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu u članku 1. i članku 7. koje se odnose na ugovaranje isplate kunske protuvrijednosti iznosa od 21.698,66 CHF, odnosno, na valutnu klauzulu, kao i

- utvrđenja ništetnim ugovornih odredaba članka 3. Ugovora o kreditu koje se odnose na "naknadu 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prigodom prvog korištenja kredita".

8. Tužitelj svoje zahtjeve zasniva na tvrdnji da je tužena banka tužitelju kao potrošaču jednostranom odlukom banke nametnula sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, kao i odredbe o naplati naknade za obradu kredita u postotku iznosa kredita, na koji način je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelj stavljen u neravnopravan položaj, a njegova ugovorna obveza postala rizična, nejasna i neodrediva, odnosno, da je opisano ponašanje tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

9. Temeljem rezultata provedenog postupka i u postupku izvedenih dokaza, osobito, nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke te iskaza tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su pri sklapanju Ugovora o kreditu, na kojem su zasnovani zahtjevi tužitelja, sudjelovali tužitelj kao fizička osoba, korisnik kredita i davatelj osiguranja te tuženik kao kreditor, kao i da je temeljem tog Ugovora tužena banka odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.698,66 CHF prema srednjem tečaju na CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila,

- da su ugovorne stranke dogovorile otplatu kredita u dijelu glavnice od 15.370,66 CHF u jednakim mjesečnim anuitetima tijekom 84 mjeseca podmirivo u kunama, obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, uz redovnu kamatu od 5,20 % godišnje, promjenjivo, sukladno odluci banke o kreditiranju građenja za kupnju motornih vozila, a preostali iznos glavnice od 6.328,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da dospijeva na naplatu od jednom u zadnjem mjesecu,

- da je tužitelj podmirio iznos kredita tuženiku sukladno sklopljenom Ugovoru o kreditu i otplatnom planu, i to prijevremeno,

- da je tuženik s obzirom na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu sugerirao tužitelju zaključenje tog ugovora i to u unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj ugovora pa ni na ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak te ugovorne odredbe koje se odnose na njegovu obvezu isplate naknade za obradu kredita u određenom iznosu, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo,

- da je tužitelj zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na tečaj koji je bio važeći u trenutku sklapanja kredita, tijekom otplate kredita preplatio tuženiku u utuženom razdoblju iznos od 3.453,84 eura, a na ime naknade za obradu kredita isplatio iznos od 431,90 eura,

U okolnostima citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio:

- da su odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula i naknada za obradu kredita čija je visina određena u postotku iznosa odobrenog kredita, o kojima se suprotnosti načelu savjesnosti poštenja nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tužene banke kao ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te da su stoga te odredbe nepoštene, a time i ništetne,

- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa iz osnove ugovorne valutne klauzule, koji su predmet zahtjeva tužitelja, nije zastarjelo jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene 4. travnja 2012. godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine ( u kojem je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena elektronički 12. lipnja 2023. godine.

10. U tom kontekstu, prvostupanjski je sud prihvaćanjem tužbenih zahtjeva tužitelja utvrdio ništetnim i bez pravnog učinka spomenute ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i isplatu naknade za obradu kredita te je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 3.453,84 eura iz osnove preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja, s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu u razdoblju od travnja do studenog 2011. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od izvršenog plaćanja do isplate, kao i iznos od 431,90 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2007. godine (kada je navedeni iznos plaćen), do isplate.

11. Pri tome prvostupanjski sud je primijenio odredbe članka 81., članka 82. i članka 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, u daljnjem tekstu: ZZP), ukazujući na odredbe članka 22., članka 1111., članka 1115., članka 323. stavka 1., članka 328., članka 323., članka 215. i članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 i 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO) te odredbe članka 502.c i 502.b i 502.a ZPP- a, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odluci Rev- 2245/17-2 vezano za zastaru individualnih restitucijih zahtjeva.

12. Prvenstveno, valja otkloniti osnovanost žalbenog prigovora tuženika vezano za zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je dozvoljena preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 9. ožujka 2026. godine kojim je tužitelj svoj tužbeni zahtjev povećao nakon provedenog financijskog vještačenja temeljem kojeg je utvrđenja visina preplaćenih novčanih iznosa iz osnove nepoštenih ugovornih odredaba koje su predmet ovog postupka.

13. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe članka 190. stavka 2. i stavka 3. ZPP-a kada je smatrao preinaku dopuštenom, ocjenjujući da u utvrđenim konkretnim okolnostima provođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navedeno pravno shvaćanje sukladno je već ustaljenoj praksi revizijskog suda (npr. u odlukama broj Rev-656/21, Rev-1114/23, Rev-325/23).

14. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i mjerodavne materijalno pravne odredbe kada je, pravilno utvrđujući da se tužena banka pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule vezano za švicarski franak i naknade za obradu kredita, nije pridržavala savjesnosti i poštenja, da se u navedenim ugovornim obvezama nije pojedinačno pregovaralo, da tužena banka nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača i nije mu dala nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenutih odredaba što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja (potrošača), ocijenio osnovanim zahtjeve tužitelja radi utvrđenja ništetnim spornih ugovornih odredaba radi isplate iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku zbog opisane jednostrane netransparentne ugovorene valutne klauzule i naknade za obradu kredita, prethodno utvrdivši da su te ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne.

15. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravnih zaključaka prvostupanjskog suda na kojima je utemeljena pobijana prvostupanjska odluka pa se tuženik upućuje na razloge iznesene u prvostupanjskoj odluci jer ovaj sud u potpunosti prihvaća kao pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, kao i primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

16. S obzirom na žalbene prigovore tuženika koji se odnose na činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužitelja, valja odgovoriti kako je u konkretnom slučaju riječ o vraćanju primljenog na temelju ništetnih ugovornih odredaba, točnije, kao posljedice ništetnosti, u smislu odredaba članka 323. ZOO-a.

17. U tom smislu uspostavljena je ujednačena sudska praksa glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba prema kojima su banke kao nesavjesni stjecatelji dužni vratiti stečeno zajedno sa kamatama od dana stjecanja.

18. Imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presude donesene po toj tužbi, koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 502.c ZPP-a, ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošače upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba (tuženik niti u ovom stadiju postupka nije doveo u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenuo tužitelj kao potrošač s obzirom na sadržaj sklopljenog ugovora o kreditu radi kupnje vozila za osobne potrebe tužitelja), nije nužno provoditi poseban postupak, što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda.

19. Tuženiku se posebno ukazuje da je u konkretnom slučaju ništetnom utvrđena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, točnije, odredbe kojima su ugovorne stranke ugovorile valutnu klauzulu vezano za švicarski franak, a s tim u svezi, odlučno je ponašanje tužene banke kao financijske ustanove koja je znala, odnosno po redovnom tijeku stvari morala znati da je ubudućem ugovorenom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene o kretanju švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu Republike Hrvatske, tako i globalno koje će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju.

20. Tužena banka je očito takve informacije uskratila tužitelju u pregovaranju i sklapanju ugovora o kreditu, radi čega je tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizići sklapanjem ugovora o kreditu s navedenim odredbama, vezano za obim njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaz tužitelja saslušanog kao parnična stranka, u kontekstu rezultata postupka i ukupnosti utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, pravilno ocjenjujući da su ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak, kao i odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita koja je ugovorena u postotku iznosa kredita, nepoštene.

22. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli za švicarski franak i naknadi za obradu kredita, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i

- da su sporne ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, (što proizlazi iz rezultata raspravljanja) te da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj,

- da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza, suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

23. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, o čemu u žalbi tuženik iznosi suprotna i pogrešna prava stajališta).

24. Proglašenjem ugovornih odredaba nepoštenim, za tužitelja kao potrošača nastalo je subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku temeljem takvih odredaba.

25. U konkretnom slučaju kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak i isplati naknade za obradu kredita, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.

26. Vezano za zahtjeve tužitelja koji se odnose na ništetnost i isplatu temeljem ugovornih odredaba o plaćanju naknade za obradu kredita, potrebno je još jednom naglasiti kako je prvostupanjski sud tijekom postupka, na temelju provedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj od strane tuženika bio informiran isključivo o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini), točnije, stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi.

27. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevima zatražio isplatu upravno novčanih iznosa koje je tuženoj banci isplatio temeljem ništetnih odredaba ugovora o kreditu čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO-a koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove koje se odgovarajuće primjenjuju kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

28. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjao je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. ZPP-a, uključujući i odluke o troškovima postupka sadržane pod točkama 2. i 3. izreke rješenja, koje je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavka 1. u vezi s odredbama članka 155. stavka 1. ZPP-a, dosuđujući tužitelju troškove postupka za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, koje žalitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja konkretnih žalbenih prigovora.

U Splitu, 26. kolovoza 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijan Miletić