Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1260/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Gunšteku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoji Jukiću, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P- 382/2025-11 od 17. ožujka 2026., dana 26. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P -382/2025 od 17. ožujka 2026. u pobijanim točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke), naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 600,00 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv točaka II. i III. izreke navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/0.7 – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14 – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), pri čemu iz sadržaja žalbe proizlazi da posebno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP - a, smatrajući da pobijano rješenje ne sadrži razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 158. stavka 2. ZPP-a. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet odlučivanja u ovoj žalbenoj fazi postupka jest pravilnost odluke o troškovima postupka donesene nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužba povučena, pri čemu je sporno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. stavka 2. ZPP -a ili je prvostupanjski sud pravilno primijenio opće pravilo iz članka 158. stavka 1. ZPP-a.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se žaliteljica posebno poziva. Naime, iako je prvostupanjski sud razloge odluke o troškovima iznio sažeto te se nije izrijekom očitovao o primjeni članka 158. stavka 2. ZPP-a, iz sadržaja pobijanog rješenja u vezi sa stanjem spisa proizlaze odlučne činjenice na temelju kojih je moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Stoga pobijano rješenje nema takvih nedostataka zbog kojih se njegova pravilnost ne bi mogla ispitati, a ovaj sud će u nastavku obrazloženja odgovoriti na žalbene navode kojima žaliteljica osporava pravilnu primjenu članka 158. stavka 2. ZPP-a.

8. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Stavkom 2. istoga članka propisana je iznimka od navedenog pravila prema kojoj je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1411/2017 od 19. ožujka 2025. tužiteljica, kao ovršenica, upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona, nakon čega je podnijela predmetnu tužbu. Tijekom ove parnice rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-1411/2017-101 od 23. srpnja 2025. obustavljena je ovrha i ukinute su sve provedene ovršne radnje, nakon čega je tužiteljica podneskom od 10. prosinca 2025. povukla tužbu.

10. Međutim, iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da ovrha nije obustavljena zato što je tužiteljica podmirila cjelokupnu tražbinu ovrhovoditelja niti zato što je tuženik odustao od ovrhe ili na drugi način prouzročio prestanak ovršnog postupka. Naprotiv, iz spisa proizlazi da je tužiteljica podmirila glavnicu tražbine u iznosu od 809,61 EUR i troškove postupka, dok tražbina s osnove zateznih kamata nije bila podmirena te je na dan 12. prosinca 2024. iznosila 1.693,82 EUR.

11. Ovrha je obustavljena zato što je ovršni sud ocijenio da bi daljnja provedba ovrhe na nekretnini koja predstavlja dom ovršenice bila nerazmjerna u odnosu na visinu preostale tražbine, primjenjujući načelo razmjernosti te pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava. Dakle, neposredni razlog obustave ovrhe nije bilo postupanje tuženika, nego pravna ocjena ovršnog suda da daljnja provedba ovrhe više nije dopuštena zbog nesrazmjera između vrijednosti nekretnine i visine preostale tražbine.

12. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod da je do povlačenja tužbe došlo zbog razloga koji se mogu pripisati tuženiku u smislu članka 158. stavka 2. ZPP -a. Okolnost što je ovršni sud u obrazloženju rješenja naveo da je ovrhovoditelj svojim postupanjem pridonio zaključku o nerazmjernosti predstavlja samo jednu od okolnosti koje je uzeo u obzir pri ocjeni razmjernosti, a ne razlog zbog kojeg je ovrha obustavljena.

13. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu iznimke propisane člankom 158. stavkom 2. ZPP-a, budući iz stanja spisa ne proizlazi da je do povlačenja tužbe došlo zbog postupanja tuženika niti zbog razloga koji bi se mogli pripisati tuženiku, već kao posljedica odluke ovršnog suda o obustavi ovrhe donesene primjenom načela razmjernosti. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio opće pravilo iz članka 158. stavka 1. ZPP-a te odlučio o troškovima postupka.

14. Neosnovano se žaliteljica poziva na odluke Županijskog suda u Rijeci, Županijskog suda u Zagrebu te Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, odluke sudova na koje se poziva donesene su u bitno drukčijim činjeničnim i pravnim okolnostima, u kojima je tuženik nakon podnošenja tužbe udovoljio zahtjevu tužitelja, odnosno ispunio utuženu obvezu, zbog čega su sudovi primijenili članak 158. stavak 2. ZPP-a. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pak, nije zauzeto pravno shvaćanje o primjeni navedene odredbe, već je revizija dopuštena zbog nedostataka u obrazloženju drugostupanjske odluke. Stoga se navedena sudska praksa ne može primijeniti na okolnosti konkretnog slučaja.

15. Slijedom svega navedenoga, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, zbog čega je žalbu tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u pobijanim točkama II. i III. izreke na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 26. kolovoza 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić