Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž-1983/2026-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-352/2024-14 od 28. svibnja 2026., 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i u točki I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-352/2024-14 od 28. svibnja 2026.
II. Preinačuje se pobijana presuda u rješenju o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke tako da se određuje da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 44,16 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan".
2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući istu u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, a podredno da se u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba u pogledu glavne stvari nije osnovana, dok je u pogledu odluke o parničnom trošku osnovana zbog razloga koji slijede.
5. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, pa se po odredbi članka 467. stavaka 1. i 3. ZPP presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, a o žalbi odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda.
6. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju tuženica izrijekom upućuje, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Kako je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev u dijelu preko iznosa od 37,16 eura, to ovaj sud nije posebno cijenio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP koju tuženica ističe u pogledu dopuštenosti dijela tužbenog zahtjeva, sa kojim tužitelj nije uspio u postupku.
8. Prema članku 354. stavku 2. ZPP, zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, pa tuženica nije ovlaštena u žalbi osporavati punomoć za tužitelja u ovom postupku.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete postavljen u iznosu od 345,29 eura koju je pretrpio zbog jednog dana (konkretno 8. travnja 2011.) provedenog u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru (od ukupno provedenih 1240 dana). Taj zahtjev tužitelj temelji na članku 480. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku ZKP/97) koji zakon se u Glavi XXX primjenjuje temeljem članka 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 129/19, 80/22, 36/24 i 72/25), a s obzirom na to da je pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo.
10. Nije sporno:
- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva,
- da je tužitelj bio pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u periodu od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.,
- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,
- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske,
- da je navedeno ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja kako smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 eura radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,
- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos.
11. Prvostupanjski je sud, nadalje, u provedenom postupku utvrdio kako je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., a to utvrđenje nije moguće preispitivati u žalbenom postupku u sporovima male vrijednosti, a tuženica ga žalbom posebno i ne osporava, pa ga kao pravilno prihvaća i ovaj sud.
12. Slijedom navedenog utvrđenja i nespornih činjenica, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe članaka 477. stavka 1. i 478. stavka 1. ZKP/97 kada je prihvatio istaknuti prigovor zastare osim na iznos od 37,16 eura, jer je taj iznos tuženica priznala dopisom od 2. veljače 2023.
13. Naime, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3) zauzeto je shvaćanje kako ponuda za sklapanje nagodbe u sporovima radi naknade neimovinske štete u kojima je tužitelj, kao oštećenik (okrivljenik u kaznenom postupku u kojem je pravomoćnom sudskom odlukom oslobođen optužbe) odbio ponuđeni iznos od strane Ministarstva pravosuđa, u postupku po zahtjevu radi postignuća nagodbe o postojanju te štete, vrsti i visini naknade ima učinak priznanja duga u točno određenom dijelu u kojemu je ponuda dana, što bi u konkretnim slučaju, obzirom na ukupno ponuđeni iznos od 46.078,40 eura, kada se isti podijeli da 1240 dana koliko je tužitelj neosnovano bio lišen slobode, iznosilo 37,16 eura po danu.
14. Ovaj sud prihvaća izloženi zaključak, pa utoliko odstupa od svog ranijeg shvaćanja izraženog i u odlukama na koje se tuženica poziva u žalbi, pa su žalbeni navodi tuženice istaknuti u tom pravcu neosnovani.
15. Prema članku 240. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - u nastavku ZOO) zastara se prekida kad dužnik prizna dug, pa je u pogledu iznosa od 37,16 eura zastara počela teći iznova od 2. veljače 2023., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. siječnja 2024., pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je u tom dijelu prigovor zastare neosnovan jer do podnošenja tužbe (članak 241. ZOO) nije protekao trogodišnji rok zastarijevanja iz članka 477. stavka 1. ZKP/97.
16. Slijedom navedenoga, kako visina naknade u ovoj fazi postupka nije sporna, po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci pod I.
17. S druge strane, u pogledu parničnog troška prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu da naknadi tužitelju parnični trošak, jer se uspjeh stranaka u parnici treba ocijeniti kvalitativno i kvantitativno, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog spora, a taj uspjeh je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio.
18. Imajuću u vidu rezultate ovog postupka, tužitelj je uspio sa 11% kako u pogledu osnove (jer je za preostali dio zahtjeva prihvaćen prigovor zastare), tako i u pogledu visine. Međutim, vodeći računa o tome da bi obvezivanjem tužitelja da naknadi tuženici (čiji uspjeh iznosi 89%) parnični trošak iznos troška dosuđen tuženici višestruko premašio iznos dosuđene naknade tužitelju, pa bi time tužitelj bio ograničen na pristup sudu (stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-89/2021-2 i stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13)), ali i nespornu činjenicu da je tužitelj svojevoljno odlučio utuživati štetu za svaki dan proveden u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, za ukupno 1240 dana uhićenja, čime je u ukupnosti značajno povećao troškove postupka naknade štete nastale uslijed neosnovanog lišenja slobode zbog vođenja konkretnog kaznenog postupka, ovaj sud smatra opravdanim odrediti da svaka stranka snosi svoj parnično trošak.
19. Zbog toga je po odredbi članka 380. točke 3) ZPP riješeno kao u izreci pod II.
20. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je tuženica sa žalbom djelomično uspjela samo u pogledu sporednog potraživanja, odluke o parničnom trošku, a u odnosu na taj dio nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP).
Split, 26. kolovoza 2026.
Sutkinja
Lucija Lasić
