Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-506/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Zoran Švaco, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojega zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj P-422/2019-46 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i u točki I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj P-422/2019-46 od 16. prosinca 2025.

II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkama II. i III. izreke kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznose od 735,78 eura i 2.716,19 eura tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika u dijelu kojim pobija rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-422/2019-46 od 16. prosinca 2025.

II. Ukida se pobijana presuda u dijelu pod točkama II. i III. izreke kojima su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose do ukupno 735,78 eura i 2.716,19 eura, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207695431 (kreditna partija 7103359711) sklopljen dana 19. listopada 2006. godine između Zagrebačke banke d.d. OIB: 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditora i BŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao korisnika kredita i to ugovorna odredba čl. 2. i 7. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da u roku od 15 dana tužitelju BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati pretplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207695431 od 19. listopada 2006. godine i to iznos od 735,78 eura (slovima: sedamsto trideset pet eura i sedamdeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući tu kamatu:

- iznos 7,64 EUR od 1. rujan 2009.

- iznos 25,15 EUR od 1. listopad 2009.

- iznos 25,15 EUR od 1. studeni 2009.

- iznos 25,15 EUR od 1. prosinac 2009.

- iznos 25,15 EUR od 1. siječanj 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. veljača 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. ožujak 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. travanj 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. svibanj 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. lipanj 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. srpanj 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. kolovoz 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. rujan 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. listopad 2010.

- iznos 25,15 EUR od 1. studeni 2010.

- iznos 16,27 EUR od 1. prosinac 2010.

- iznos 16,27 EUR od 1. siječanj 2011.

- iznos 16,27 EUR od 1. veljača 2011.

- iznos 16,27 EUR od 1. ožujak 2011.

- iznos 16,27 EUR od 1. travanj 2011.

- iznos 16,27 EUR od 1. svibanj 2011.

- iznos 16,27 EUR od 1. lipanj 2011.

- iznos 16,27 EUR od 1. srpanj 2011.

- iznos 13,66 EUR od 1. kolovoz 2011.

- iznos 13,66 EUR od 1. rujan 2011.

- iznos 13,66 EUR od 1. listopad 2011.

- iznos 13,66 EUR od 1. studeni 2011.

- iznos 13,66 EUR od 1. prosinac 2011.

- iznos 13,66 EUR od 1. siječanj 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. veljača 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. ožujak 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. travanj 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. svibanj 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. lipanj 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. srpanj 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. kolovoz 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. rujan 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. listopad 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. studeni 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. prosinac 2012.

- iznos 13,66 EUR od 1. siječanj 2013.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da u roku od 15 dana tužitelju BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati pretplaćeni iznos zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to iznos od 2.716,19 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto šesnaest eura i devetnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući tu kamatu:

- iznos 23,08 EUR od 1. lipanj 2012.

- iznos 65,61 EUR od 1. srpanj 2012.

- iznos 64,98 EUR od 1. kolovoz 2012.

- iznos 59,35 EUR od 1. rujan 2012.

- iznos 64,20 EUR od 1. listopad 2012.

- iznos 66,46 EUR od 1. studeni 2012.

- iznos 64,96 EUR od 1. prosinac 2012.

- iznos 63,16 EUR d 1. siječanj 2013.

- iznos 62,54 EUR od 1. veljača 2013.

- iznos 61,90 EUR od 1. ožujak 2013.

- iznos 66,38 EUR od 1. travanj 2013.

- iznos 59,78 EUR od 1. svibanj 2013.

- iznos 58,71 EUR od 1. lipanj 2013.

- iznos 59,35 EUR od 1. srpanj 2013.

- iznos 58,67 EUR od 1. kolovoz 2013.

- iznos 61,09 EUR od 1. rujan 2013.

- iznos 62,65 EUR od 1. listopad 2013.

- iznos 63,41 EUR od 1. studeni 2013.

- iznos 66,12 EUR od 1. prosinac 2013.

- iznos 63,38 EUR od 1. siječanj 2014.

- iznos 59,47 EUR od 1. veljača 2014.

- iznos 60,98 EUR od 1. ožujak 2014.

- iznos 59,66 EUR od 1. travanj 2014.

- iznos 57,78 EUR od 1. svibanj 2014.

- iznos 58,18 EUR od 1. lipanj 2014.

- iznos 59,53 EUR od 1. srpanj 2014.

- iznos 60,61 EUR od 1. kolovoz 2014.

- iznos 60,88 EUR od 1. rujan 2014.

- iznos 61,95 EUR od 1. listopad 2014.

- iznos 63,69 EUR od 1. studeni 2014. i

- iznos 64,00 EUR od 1. prosinac 2014.

- iznos 64,24 EUR od 1. siječanj 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. veljača 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. ožujak 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. travanj 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. svibanj 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. lipanj 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. srpanj 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. kolovoz 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. rujan 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. listopad 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. studeni 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. prosinac 2015.

- iznos 64,12 EUR od 1. siječanj 2016.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, u roku od 15 dana tužitelju BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi prouzročeni trošak parnice u iznosu od 2.515,45 (slovima: dvije tisuće petsto petnaest eura i četrdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana donošenja presude, dakle od dana 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".

2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je suđeno:

"Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu koji glasi: "te da je djelomično ništetan Dodatak Ugovora o kreditu (kreditna partija 7103359711) sklopljen između stranaka dana 13.1.2016. godine i to ugovorna odredba čl. 2. i 8. kojim je ugovorena konverzija valute CHF u EUR te valutna klauzula vezana za EUR", te za isplatu iznosa od 1.114,32 eura (slovima: tisuću sto četrnaest eura i trideset dva centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom".

3. Protiv te odluke žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa navodima žalbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije osnovana, dok je žalba protiv prvostupanjske presude djelomično osnovana zbog razloga koji slijede.

6. U odnosu na pobijano rješenje nije sporno da je tužitelj podneskom od 18. siječnja 2024. povukao tužbu u dijelu pod točkom I. tužbenog zahtjeva na način da je povukao zahtjev za utvrđenje djelomično ništetnim Dodatka Ugovora o kreditu (kreditna partija 7103359711) sklopljenog između stranaka 13.siječnja 2016., konkretno ugovornih odredbi članaka 2. i 8. kojima je ugovorena konverzija valute CHF u EUR te valutna klauzula vezana za EUR, a tuženik se tom povlačenju nije izrijekom protivio, dok iz spisa proizlazi kako je tužitelj potraživanje sadržano u točki II. tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi izraženo kao kunska protuvrijednost iznosa od 2.414,23 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate u podnesku od 18. siječnja 2024. izrazio u eurima odnosno kunama (735 eura/5.543,75 kuna), te precizirao taj zahtjev u pogledu osnove po kojoj traži isplatu tog iznosa, dok je potraživanje sadržano u točki III. tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi na iznos od 28.860,94 kune (3.830,51 eur prema fiksnom tečaju konverzije) smanjio na iznos od 20.465,13 kuna (2.716,19 eura), odnosno povukao taj zahtjev za iznos od 1.114,32, a kojem povlačenju se tuženik nije izrijekom protivio, te precizirao taj zahtjev u pogledu osnove po kojoj traži isplatu, pa je utoliko pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 193. stavka 2. ZPP kada je utvrdio djelomično povlačenje tužbe kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Tuženik u žalbi nije ni naveo konkretne razloge zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje, ali smatra kako je tužitelj podneskom od 18. siječnja 2024., nakon provedenog vještačenja, izvršio preinaku tužbe protivno odredbi članka 190. ZPP, pa da su time ostvarene bitne povrede postupka članka 354. stavka 1. i stavka 2. točaka 11) i 12) ZPP, a takvo stajalište žalitelja je pogrešno, jer tužitelj u tužbi nije naveo činjenice na kojima temelji pojedina potraživanja postavljena u točkama II. i III. tužbenog zahtjeva, niti je tužbeni zahtjev pod točkom II. kako je postavljen u tužbi određen, pa je sud prvog stupnja kada je primio takvu tužbu trebao istu na temelju odredbe članka 109. ZPP vratiti tužitelju na uređenje kako bi se po istoj moglo postupati. Okolnost što je tužitelj tek nakon provedenog vještačenja određeno postavio tužbeni zahtjev pod točkom II., kod propusta prvostupanjskog suda da pozove tužitelja na uređenje tužbe, ne može ići na štetu tužitelja, pa istaknuti žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.

8. Slijedom navedenoga, po odredbi članka 380. točke 2) ZPP riješeno je kao u izreci pod I.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 19. listopada 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za švicarski franak (dalje CHF), kao i zahtjev za isplatom razlike nastale u otplati kredita uslijed navedenih ništetnih odredbi.

10. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 40.000,00 CHF, na rok otplate kredita od 17 godina, s promjenjivom kamatnom stopom od 4,9% godišnje, da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu (kreditna partija 7103359711) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - u nastavku ZID ZPK/15), te da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

11. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom tih odredbi neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, odnosno koje su pravne posljedice sklapanja sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK/15.

12. S obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03).

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu, jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima anuiteta koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa do kraja utuženog razdoblja bila 4,9% godišnje iznosi ukupno 5.543,75 kuna, odnosno 735,78 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro, dok razlika u otplati kredita nastale uslijed razlike između tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita i promjena tog tečaja kroz razdoblje otplate kredita iznosi ukupno 20.465,13 kuna, odnosno 2.716,19 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro.

14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14), te članka 502.c ZPP, jer se tužitelj u podnesku od 9. listopada 2019. izrijekom pozvao na taj postupak.

15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu CHF, u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

17. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

18. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti kako tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom tuženik nije iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, niti je osporavao tužitelju status potrošača u smislu članka 3. točke 1. ZZP/03. Suprotno shvaćanju tuženika izraženom u žalbi, teret dokazivanja tih činjenica je na tuženiku, a tuženik iste nije dokazao u postupku pred prvostupanjskim sudom.

19. Zbog izloženih razloga, a kako u odnosu na deklaratorni zahtjev tužitelja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva tuženik, već je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe članka 81 i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci pod I.

20. S druge strane, u odnosu na kondikcijske zahtjeve tužitelja, u konkretnom slučaju ovaj predmet je činjenično identičan predmetu o kojem je odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću od 13 sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP odlukom poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., a pravna shvaćanja Vrhovnog suda zauzeta u tom predmetu ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa tako i zauzeto stajalište i odgovor na revizijsko pitanje po kojem potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem aneksa ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

21. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, po odredbi članka 160. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26 - u nastavku ZOO) prestala je obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članak 1111. stavak 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama članka 19.d i članka 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

22. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod treba napomenuti kako nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga se na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Dodatak ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke.

23. Učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se tužitelj kao potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi članka 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

24. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je odbiti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika, pa je po odredbi članka 373. ZPP presuđeno kao u izreci pod II.

25 Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita pa do isplate. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15, pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

26. Dakle, tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga je također potrebno dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

27. U tom pravcu potrebno je ukazati i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koja se izrijekom poziva na pravno shvaćanje 7. sjednice Građanskog odjela održane 13. i 20. prosinca 2022. o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

28. Kako prvostupanjski sud nije utvrđivao koliki iznos zateznih kamata bi pripadao tužitelju već su istom dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, po odredbi članka 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu, kao i u odluci o parničnom trošku (članak 166. stavak 4. ZPP), pa je riješeno kao u izreci pod II

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud izvesti predložene dokaze u pravcu utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na razdoblje i visinu (obračun) zateznih kamata na svaki pojedini iskazani iznos preplate za razdoblje od dana plaćanja pa do dana izvršene konverzije, te potom, vodeći računa o naprijed izloženim stajalištima, donijeti novu odluku o tom dijelu zahtjeva tužitelja, kao i o troškovima cjelokupnog postupka.

Split 26. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi