1

Poslovni broj 4 Gž-675/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-675/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. K. K., odvjetnica u V., protiv tuženika Z. b. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi utvrđenja i ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-413/2021-24 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika Z. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-413/2021-24 od 22. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II., IV. i V. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika Z. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-413/2021-24 od 22. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

              II Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-413/2021-24 od 22. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, točkom VI. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku Z. b. d.d. naknaditi tužiteljici S. B. troškove postupka u svoti od 1.559,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2022. pa to isplate te pod točkom VII. izreke i predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              III Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika Z. b. d.d. ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

              "I. Dopušta se p r e i n a k a tužbe prema podnesku tužiteljice od 30. lipnja 2022., u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi preplaćene tečajne razlike CHF u odnosu na kunu (točka 4. preciziranog tužbenog zahtjeva).

 

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 7. ugovora o namjenskom kreditu broj: …, kreditne partije br. … koji su stranke zaključile 13. rujna 2005. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamata u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d.

             

III. N a l a ž e s e tuženiku Z. b. d.d. da tužiteljici S. B. na ime preplaćenih kamata plati iznos od 6.919,91 kn (šesttisućadevetstodevetnaest kuna i devedesetjednu lipu)/ 918,43 EUR[1] (devetstosamnaeset eura i četardesettri centa)1 sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na iznos od:

 

49,79 kn/ 6,61 EUR2 od 16. studenoga 2007. godine pa do isplate,

49,79 kn/ 6,61 EUR od 16. prosinca 2007. godine pa do isplate,

49,79 kn/ 6,61 EUR od 16. siječnja 2008. godine pa do isplate,

49,79 kn/ 6,61 EUR od 16. veljače 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. ožujka 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. travnja 2008. godine pa do isplate,

91,84 kn/ 12,18 EUR od 16. svibnja 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. lipnja 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. srpnja 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. kolovoza 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. rujna 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. listopada 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. studenoga 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. prosinca 2008. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. siječnja 2009. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. veljače 2009. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. ožujka 2009. godine pa do isplate,

91,74 kn/ 12,18 EUR od 16. travnja 2009. godine pa do isplate,

135,23 kn/ 17,95 EUR od 16. svibnja 2009. godine pa do isplate,

135,23 kn/ 17,95 EUR od 16. lipnja 2009. godine pa do isplate,

135,23 kn/ 17,95 EUR od 16. srpnja 2009. godine pa do isplate,

182,58 kn/ 24,23 EUR od 16. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

182,58 kn/ 24,23 EUR od 16. rujna 2009. godine pa do isplate,

182,58 kn/ 24,23 EUR od 16. listopada 2009. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. studenoga 2009. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. prosinca 2009. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. siječnja 2010. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. veljače 2010. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. ožujka 2010. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. travnja 2010. godine pa do isplate,

118,00 kn/ 15,66 EUR od 16. svibnja 2010. godine pa do isplate,

106,44 kn/ 14,13 EUR od 16. lipnja 2010. godine pa do isplate,

106,44 kn/ 14,13 EUR od 16. srpnja 2010. godine pa do isplate,

106,44 kn/ 14,13 EUR od 16. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

106,44 kn/ 14,13 EUR od 16. rujna 2010. godine pa do isplate,

106,44 kn/ 14,13 EUR od 16. listopada 2010. godine pa do isplate,

104,44 kn/ 14,13 EUR od 16. studenoga 2010. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. prosinca 2010. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. siječnja 2011. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. veljače 2011. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. ožujka 2011. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. travnja 2011. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. svibnja 2011. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. lipnja 2011. godine pa do isplate,

84,20 kn/ 11,18 EUR od 16. srpnja 2011. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR3 od 16. rujna 2011. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. listopada 2011. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. studenoga 2011. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. prosinca 2011. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. siječnja 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. veljače 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. ožujka 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. travnja 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. svibnja 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. lipnja 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. srpnja 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. kolovoza 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. rujna 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. listopada 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. studenoga 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. prosinca 2012. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. siječnja 2013. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. veljače 2013. godine pa do isplate,

75,94 kn/ 10,08 EUR od 16. ožujka 2013. godine pa do isplate,

825,92 kn/ 109,62 EUR od 16. ožujka 2013. godine pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

 

IV. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 2. ugovora o namjenskom kreditu broj: …, kreditne partije br. … koji su stranke zaključile 13. rujna 2005. godine, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF.

 

V. N a l a ž e s e tuženiku Z. b. d.d. da tužiteljici S. B. na ime preplaćene tečajne razlike CHF u odnosu na kunu plati iznos od 30.834,03 kn (tridesettisućaosamstotridesetčetiri kune i tri lipe)/ 4.092,38 EUR (četiritisuće-devedesetdva eura i tridesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI. N a l a ž e s e tuženiku Z. b. d.d. da tužiteljici S. B. naknadi troškove postupka u iznosu od 11.750,00 kn (jedanaesettisućasedamsto-pedeset kuna)/ 1.559,49 EUR (tisućupetstopedesetdevet eura i četardesetdevet centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna)/ 66,36 EUR4 (šezdesetšest eura i tridesetšest centi).

 

VII. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti."

 

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu kojega su tužiteljica kao korisnica kredita a tuženik kao kreditor nesporno zaključili 13. rujna 2005. za svotu od 39.000,00 CHF na rok od 8 godina (dalje: Ugovor o kreditu) u dijelu gdje je određena promjenjivost redovnih kamata u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika kao i gdje je ugovorena valutna klauzula CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih svota po osnovi promjenjive kamatne stope kao i promjene u valuti CHF tijekom otplate kredita.

 

5. Prvostupanjski sud rješenjem, označenim pod točkom I. izreke presude i rješenja, dopušta preinaku tužbe prema podnesku tužiteljice od 30. lipnja 2022. glede zahtjeva za isplatu po osnovi preplaćene i tečajne razlike CHF u odnosu na kunu, sukladno točki 4. tužbenog zahtjeva iako se tuženik toj preinaci protivio zbog toga, što tužiteljica prije provedbe dokaza vještačenjem nije mogla postaviti točno određen tužbeni zahtjev te je prema odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22 - dalje ZPP) dopuštena preinaka tužbe s time, da u preostalom dijelu tužba nije preinačena jer po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljica potražuje manju svotu, bez obzira na razlike u pojedinim mjesečnim svotama, što ne predstavlja preinaku tužbe.

 

6. Glede prigovora u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva o kojoj sud nije odlučio se tuženiku ukazuje na odredbu čl. 191. st. 3. ZPP prema kojoj odredbi tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tvrdnjom tuženika, kako prvostupanjski sud u izreci nije spomenuo preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti Ugovora o kreditu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ovo naime nije bio niti dužan s obzirom da se ne radi o preinaci predviđenoj odredbom čl. 191. st. 1. ZPP jer je tužiteljica po ovoj osnovi zatražila ukupnu svotu nižu od utužene neovisno o različitim pojedinačno zatraženim svotama s obzirom da zahtjev za isplatu kamata predstavlja podredni a ne i glavni zahtjev.

 

7. Odredbom čl. 190. st. 2. ZPP je propisano da, iznimno od odredbe stavka 1. tog članka (tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka dok je stavkom 3. istog članka određeno da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika ali da sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji upućuju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, budući da na zakonitost i pravilnost pobijane presude ne utječe preinačenje tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP jer je, sukladno ocjeni ovog suda drugog stupnja, preinaka tužbe u ovom predmetu bila svrsishodna. Naime tužiteljica je postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi visine naknade, koji bez njezine krivnje, jer je upravo tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, nisu bili poznati ranije, pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe, tužiteljici nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/13, 9/05, 1/06, 2/10).

 

9. Imajući u vidu i činjenicu da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva zbog kojeg je i proveden dokaz vještačenjem, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje sadržano pod točkom I. izreke pobijane presude i rješenja.

 

10. Tužbeni zahtjev je glede zahtjeva na utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu CHF kao i promjenjivu kamatnu stopu određen odnosno, potpuno odrediv u pogledu glavne stvari (čl. 186. st. 1. ZPP) s obzirom da je u odredbi čl. 1. Ugovora o kreditu jasno utvrđeno da se tužiteljici stavlja na raspolaganje kunska protuvrijednost svote od 39.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke a iznos kredita se tužiteljica obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu kao i da je pod točkom II. izreke točno određeno da je kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika, što se odnosi i na čl. 7. Ugovora o kreditu gdje je ugovoreno plaćanje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 482,86 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, čime je tužiteljica potpuno određeno zatražila utvrđenje ništetnim točno označenih dijelova odredbi Ugovora o kreditu i to onih, u kojima je određena promjenjivost redovne kamate te ugovorena valutna klauzula CHF.

 

11. Uz iznijeto, deklaratornom pravnom zaštitom se ne ostvaruje tražbina nego se u odnose među strankama unosi izvijesnost i sigurnost te otklanjaju sve nejasnoće u pogledu sadržaja uzajamnih prava i obveza te se tako pridonosi sprječavanju povrede prava. Budući da se krajnji cilj deklaratorne pravne zaštite ostvaruje pravomoćnošću takve presude, nema niti potrebe niti mogućnosti za poduzimanje daljnjih procesnih aktivnosti u smislu primjene prisile što je moguće tek kondemnatornom presudom gdje sud nalaže stranci određeno činjenje, trpljenje ili propuštanje pa nije ostvaren označeni žalbeni razlog glede tvrdnje o nepodobnosti dijela tužbenog zahtjeva pod točkom II. i IV. izreke pobijane presude.

 

12. Prvostupanjski sud nakon nespornog utvrđenja sadržaja odredbi Ugovora o kreditu prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim njegovih odredbi kojima je ugovorena valuta vezana uz glavnicu švicarski franak je ugovorena promjenjiva ugovorena kamatna stopa upućujući na pravna utvrđenja pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kao i mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz obrazloženja presude br. Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. te je potom, po provedbi knjigovodstvenog vještačenja utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u vidu preplaćenih svota zbog promjenjive kamatne stope kao i tečajnih razlika u valuti CHF na dan isplate kredita i u vrijeme isplate pojedinih anuiteta a u odnosu na glavnicu pa dosuđuje tužiteljici ukupnu svotu od 918,43 eura za preplaćene svote po osnovi promjenjive kamatne stope te 4.092,38 eura zbog promjene u valuti CHF.

 

13. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

14. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

 

15. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo dokaze predložene po tuženiku radi utvrđenja obaviještenosti tužiteljice u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu, što nije bilo predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu, i to saslušanjem tužiteljice te svjedoka J. B. (djelatnice tuženika koja se ničega ne sjeća) pa nije dokazano da se o sadržaju ugovora pojedinačno pregovaralo, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. U odnosu na primjenu odredbe čl. 502. c. ZPP koja je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatske u Europsku uniju valja reći da i u pogledu pravnih odnosa i sporova proizašlih iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (na koje se neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije), postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

 

17. Nije osnovano niti upućivanje tuženika na shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije od 9. srpnja 2020., SC Banca Transilvania SA, br. C-81/19 jer, suprotno navodima žalbe, odredbe predmetnih ugovora o kreditu nisu isključene od ocjene nepoštenosti. Naime, nakon što je na temelju direktnog učinka pravomoćne presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pitanje iz žalbe predstavlja li odredba o valutnoj klauzuli dispozitivnu odredbu hrvatskog nacionalnog prava i je li tužiteljica upotrijebila dužnu pažnju pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na proširenje granica pravomoćnosti na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. iz postupka po kolektivnoj tužbi za zaštitu kolektivnih interesa na predmetni postupak individualne pravne zaštite, nije odlučno za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

 

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

 

19. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

20. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 dalje: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. i čl. 47. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

 

21. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

 

22. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to prednika tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate suprotnoj odredbi čl. 399. ZOO. Uz iznijeto, ovaj dio odredbi Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu suprotan je odredbi čl. 21. ZOO gdje je određeno da su sudionici u obveznim odnosima dužni u pravnom prometu postupati u skladu s dobrim poslovnim običajima.

 

23. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

24. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

             

25. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te obveza tužiteljice na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

 

26. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

27. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova, te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

28. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti pa budući da je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao namjenski kredit za gradnju kuće, bez oznake namjene kuće ili pak djelatnosti tužiteljice, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističe tuženik u žalbi.

 

29. Uz iznijeto, na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužiteljica nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio.

 

30. Prvostupanjski sud je knjigovodstvenim vještačenjem utvrdio visinu zahtjeva i naložio tuženiku isplatu svote koju je tužiteljica platila na osnovi ništetne odredbe glede valutne klauzule a za koju je umanjena njezina imovina na temelju osnove koja je otpala i odnosi se na preplatu zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na dan sklapanja predmetnog Ugovora.

 

31. U ovoj parnici je utvrđeno kako je u određenom razdoblju tečaj CHF prema kuni bio za tužiteljicu povoljniji i da je naime anuiteta plaćala niže svote od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kune u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu.

 

32. Međutim, kada tuženik ističe prigovor da je prilikom obračuna više primljenog, zbog kasnije utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu primjene valutne klauzule, potrebno uzeti u obzir stvarni iznos više uplaćenog, tada tuženik ne postavlja zahtjev za isplatu već prigovara visini tražbine ističući prigovor da tužiteljica nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je tečaj CHF prema kuni bio niži odnosno, povoljniji za tužiteljicu od onoga u vrijeme zaključenja Ugovora a prema kojem je utvrđena visina obveze tuženika.

 

33. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

 

34. Kako tuženik nakon očitovanja vještaka od 3. rujna 2022. izrijekom nije imao daljnjih pitanja ili novih primjedbi na na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka (str. 314-316 spisa) te nije postavio prigovor prijeboja ili radi prebijanja odnosno, protutužbu, nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP a tuženik ne može sa uspjehom osporavati pravilnost utvrđenja knjigovodstvenog vještaka, koji je nalaz i mišljenje izradio sukladno odredbama članka 258.-261. ZPP te je sva njegova utvrđenja prvostupanjski sud zakonito prihvatio.

 

35. Slijedom iznijetog je, glede dijela prvostupanjske presude pod točkom II., IV. i V. izreke, imajući na umu da za taj dio nisu bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je odluka u tom dijelu razumljiva i može se ispitati, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u ovom označenom dijelu.

 

36. U odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da se tužiteljici dosuđuje 918,43 eura dok zbroj pojedinačno označenih svota na koje se odnosi početak tijeka kamata iznosi 918,56 eura zbog čega je presuda u tom dijelu nerazumljiva i ne može se ispitati pa ju je u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

37. U ponovljenom postupku će sud otkloniti označenu bitnu povredu na koju je ukazano ovom odlukom, čime će tek biti moguće donijeti novu i zakonitu odluku.

 

38. Slijedom iznijetog je, budući da odluka o parničnom trošku stranaka ovisi o razmjeru njihova uspjeha u parnici, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika, ukinuta i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VI. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi parnični trošak tužiteljici kao i u dijelu pod točkom VII. izreke prvostupanjske presude i predmet vraćen na ponovan postupak dok je o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučeno primjenom odredbe čl. 166. st. 4. ZPP.

 

 

U Zagrebu 20. veljače 2024.

 

 

          Predsjednik vijeća:

            Andrina Raspor Flis, v.r.

 

.