Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-3003/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja ET, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Bojaniću, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4717/2023-7 od 2. listopada 2025., dana 26. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4717/2023-7 od 2. listopada 2025. u točki 2. izreke, u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od 30 dana uplati iznos od 300,00 EUR na ime predujma za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, na način da se u tom dijelu nalog za uplatu predujma ukida.
II Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, donesenim na ročištu 2. listopada 2025., prvostupanjski sud odredio je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku DARFIN d.o.o., odredio zadatak vještaku te naložio tužitelju i tuženici da u roku od 30 dana na ime predujma za provođenje vještačenja uplate svaki iznos od 300,00 EUR, odnosno ukupno 600,00 EUR. Ujedno je određeno da će sud odustati od izvođenja dokaza vještačenjem ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u određenom roku, odnosno da neće vještačiti dio zadatka kako ga je predložila tuženica ako tuženica ne uplati svoj dio predujma.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tuženica, navodeći da ga pobija u cijelosti, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija odluku samo u dijelu kojim joj je naloženo da na ime predujma za provođenje financijsko -knjigovodstvenog vještačenja uplati iznos od 300,00 EUR, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Posebno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. ZPP-a, smatrajući da je plaćanje predujma trebalo naložiti isključivo tužitelju koji je predložio izvođenje dokaza vještačenjem, kao i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, navodeći da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže pobijano rješenje ukinuti te potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu. Prvenstveno smatra da žalba nije dopuštena jer pobijana odluka nije donesena u obliku posebnog rješenja s uputom o pravnom lijeku i određenim rokom za žalbu. Podredno navodi da je tuženica na ročištu 14. svibnja 2025. ostala kod prigovora radi prebijanja te zatražila da se vještačenjem utvrde i tzv. negativne razlike, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pravilno naložio objema strankama da predujam polože u jednakim dijelovima. Predlaže žalbu odbaciti, a podredno odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužitelj u odgovoru na žalbu neosnovano smatra da žalbu tuženice treba odbaciti kao nedopuštenu zato što pobijana odluka nije donesena u obliku posebnog rješenja s uputom o pravnom lijeku i određenim rokom za žalbu.
6. Prema odredbi članka 378. stavka 1. ZPP-a protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako tim Zakonom nije određeno da žalba nije dopuštena, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se, ako ZPP izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.
7. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, dopuštenost žalbe protiv rješenja ne ovisi o tome je li ono doneseno u obliku posebnog rješenja niti o tome sadrži li uputu o pravnom lijeku, već o tome je li prema odredbama ZPP-a protiv određene odluke žalba dopuštena.
8. Tuženica žalbom ne pobija odluku o provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja niti zadatak vještaku, već dio rješenja kojim joj je na temelju članka 153. ZPP-a naloženo da unaprijed položi iznos od 300,00 EUR potreban za podmirenje troškova izvođenja tog dokaza, a ZPP ne propisuje da protiv takvog rješenja posebna žalba nije dopuštena.
9. Stoga, okolnosti na koje se tužitelj poziva u odgovoru na žalbu ne čine žalbu tuženice nedopuštenom.
10. Ispitujući pobijani dio rješenja u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP -a, nije utvrđeno postojanje ni jedne od tih povreda.
11. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženica posebno ukazuje. Izreka pobijanog rješenja u pobijanom dijelu je razumljiva i nije proturječna sama sebi, a iz sadržaja pobijanog rješenja može se razabrati da je prvostupanjski sud tuženici naložio uplatu dijela predujma jer je dio zadatka vještaku određen prema njezinu prijedlogu. Stoga pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
12. Međutim, osnovano tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. ZPP-a.
13. Prema odredbi članka 153. stavka 1. ZPP-a, kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja tog dokaza. Ako izvođenje dokaza predlože obje stranke ili ako ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će, prema stavku 2. istog članka, odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove.
14. Iz stanja spisa proizlazi da je izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predložio tužitelj, dok se tuženica provođenju tog dokaza protivila, kako to proizlazi iz odgovora na tužbu. Na ročištu 14. svibnja 2025. tuženica je navela da ostaje kod odgovora na tužbu i prigovora radi prebijanja za koji je navela da je istaknut u odgovoru na tužbu te je, za slučaj da sud prihvati dokazni prijedlog za provođenje vještačenja, predložila da se pri vještačenju uzmu u obzir i tzv. negativne razlike.
15. Takvo očitovanje tuženice, suprotno navodima tužitelja iz odgovora na žalbu, ne predstavlja prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem u smislu članka 153. stavka 2. ZPP-a. Tuženica nije predložila provođenje tog dokaza, već mu se protivila, dok je prijedlog da se pri vještačenju utvrde i tzv. negativne razlike izni jela samo za slučaj da sud prihvati dokazni prijedlog tužitelja i odredi provođenje vještačenja.
16. Naime, treba razlikovati prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem od prijedloga stranke o sadržaju i opsegu zadatka vještaku za slučaj da sud odluči provesti vještačenje koje je predložila protivna stranka. Za primjenu članka 153. stavka 2. ZPP-a odlučno je jesu li izvođenje dokaza predložile obje stranke, a ne jesu li obje stranke predlagale okolnosti koje bi vještak trebao uzeti u obzir pri provođenju tog dokaza.
17. Stoga, okolnost da je prvostupanjski sud u zadatak vještaku uključio i izračun tzv. negativnih razlika ne daje osnovu za zaključak da su izvođenje dokaza vještačenjem predložile obje stranke, a time ni za primjenu članka 153. stavka 2. ZPP-a.
18. Budući je izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predložio tužitelj, on je prema članku 153. stavku 1. ZPP-a dužan unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova izvođenja tog dokaza pa nije bilo osnove da se tuženici naloži polaganje iznosa od 300,00 EUR na ime dijela predujma.
19. Slijedom navedenoga, nalaganjem tuženici da položi dio predujma za izvođenje dokaza čije izvođenje nije predložila, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. ZPP-a, koja je bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.
20. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a trebalo prihvatiti žalbu tuženice te preinačiti pobijano rješenje u točki 2. izreke, u dijelu kojim joj je naložena uplata iznosa od 300,00 EUR na ime predujma za provođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
21. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, kada će se odlučiti o svim troškovima postupka.
U Splitu, 26. kolovoza 2026.
sutkinja:
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
