Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-3082/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužitelja pod 2) ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Mušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Lovriću, odvjetniku u Zagrebu , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-295/2022-15 od 3. rujna 2025., dana 26. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-295/2022-15 od 3. rujna 2025. i rješava:
„Odbija se zahtjev tužiteljice pod 1) FA i tužitelja pod 2) ZA da im tuženik H-ABDUCO d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.592,14 EUR.“
II Nalaže se tužiteljici pod 1) FA i tužitelju pod 2) ZA naknaditi tuženiku H-ABDUCO d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.592,14 EUR, u roku od 15 dana.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 36/24 – dalje: ZPP), posebno ističući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer mu zahtjev tužitelja za naknadu troškova nije dostavljen na očitovanje. Osporava primjenu članka 158. stavka 2. ZPP-a, smatrajući da razlog ukidanja rješenja o ovrsi nije na njegovoj strani, kao i pravodobnost zahtjeva za naknadu troškova te osnovanost i visinu pojedinih priznatih troškova. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni jedne od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a na koju ukazuje tuženik. Okolnost da mu zahtjev tužitelja za naknadu troškova nije dostavljen na očitovanje sama po sebi ne znači da mu je nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje pred sudom.
7. Međutim, osnovano tuženik osporava primjenu članka 158. stavka 2. ZPP -a.
8. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji, kao ovršenici u postupku poslovni broj Ovr-2159/2020-17, zaključkom ovršnog suda upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te su 18. siječnja 2022. podnijeli predmetnu tužbu, koju je tuženik osporio. Tijekom parnice Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-402/2022-2 od 20. siječnja 2023., uvažavanjem žalbe ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi od 23. srpnja 2021. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
9. Zbog ukidanja rješenja o ovrsi prvostupanjski sud je pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-295/2022-12 od 1. lipnja 2023. odbacio tužbu, ocijenivši da je prestao pravni interes tužitelja za vođenje parnice, ne odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Pobijanim rješenjem poslovni broj P-295/2022-15 od 3. rujna 2025. prvostupanjski sud je primjenom članka 158. stavka 2. ZPP-a priznao tužiteljima troškove postupka, smatrajući da je tuženik svojim ponašanjem uzrokovao vođenje predmetne parnice. Takvo pravno shvaćanje nije pravilno.
11. Iako su tužitelji parnicu pokrenuli na temelju upute ovršnog suda i nisu svojim postupanjem uzrokovali prestanak pravnog interesa za njezino vođenje, te okolnosti same po sebi nisu dovoljne da im tuženik bude dužan naknaditi troškove. Za primjenu pravila iz članka 158. stavka 2. ZPP-a potrebno je da je prestanak potrebe za vođenjem parnice posljedica razloga koji se može pripisati tuženiku, a takva pretpostavka u konkretnom slučaju nije ostvarena.
12. Naime, rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-402/2022-2 nije odbijen prijedlog tuženika za ovrhu niti je utvrđeno da je predložena ovrha neosnovana. Rješenje o ovrsi ukinuto je jer je ovršni sud bio dužan po službenoj dužnosti ispitati sadrži li Ugovor o kreditu nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, nakon čega je trebao ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu. Stoga se razlog ukidanja rješenja o ovrsi, a time i prestanka pravnog interesa za vođenje predmetne parnice, ne može pripisati tuženiku.
13. Zbog toga se ovaj predmet razlikuje od činjenične i pravne situacije iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 178/2022-2 od 14. lipnja 2022., na koju se pozvao prvostupanjski sud. U tom je predmetu rješenje o ovrsi preinačeno i prijedlog za ovrhu odbijen, dok je u ovom predmetu rješenje o ovrsi ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.
14. Slijedom navedenoga, nisu ostvarene pretpostavke da se troškovi tužitelja nalože na teret tuženika primjenom odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a pa je njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.592,14 EUR valjalo odbiti.
15. Nadalje, nije osnovano pozivanje tuženika na članak 160. ZPP-a jer se ta odredba odnosi na izlučnu parnicu, dok su tužitelji u ovom postupku ovršenici koji su upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
16. S obzirom na navedeno, ostali žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravovremenost zahtjeva za naknadu troškova te osnovanost i visinu pojedinih priznatih troškova nisu od utjecaja na odluku o žalbi.
17. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
18. Budući je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člancima 154. stavkom 1. i 155. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu potrebnog troška žalbenog postupka.
19. Tuženik je trošak sastava žalbe zatražio prema vrijednosti predmeta spora od 890.917,18 EUR. Međutim, nagrada za sastav žalbe računa se prema vrijednosti pobijanog dijela od 8.592,14 EUR, a kako se žalbom pobija samo odluka o trošku postupka, nagrada se prema Tbr. 10. točki 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) odmjerava u visini od 50 % nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife. Stoga tuženiku pripada 50 bodova, odnosno 100,00 EUR, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 125,00 EUR, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.
20. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Splitu, 26.kolovoza 2026.
sutkinja:
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
