1

Poslovni broj: 46 Gž R-119/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 46 Gž R-119/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. O. OIB: … iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska - ministarstvo, OIB: 52634238587 kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2786/19-29 od 20. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2786/19-29 od 20. studenog 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i pod točkom II. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2786/19-29 od 20. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - ministarstvo, OIB: 52634238587 da tužitelju F. O. OIB: … iz S., isplati iznos od 1.405,39 eur / 10.588,94 kn1 bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na iznos od:

- 28,26 eura / 212,92 kuna od dana 15.12.2014.,

- 28,67 eura / 216,01 kuna od dana 15.01.2015.,

- 34,42 eura / 259,37 kuna od dana 15.02.2015.,

- 9,47 eura / 71,33 kuna od dana 15.03.2015.,

- 32,27 eura / 243,16 kuna od dana 15.04.2015.,

- 27,97 eura / 210,74 kuna od dana 15.05.2015.,

- 29,30 eura / 220,77 kuna od dana 15.06.2015.,

- 30,12 eura / 226,95 kuna od dana 15.07.2015.,

- 24,70 eura / 186,07 kuna od dana 15.08.2015.,

- 36,06 eura / 271,72 kuna od dana 15.09.2015.,

- 19,36 eura / 145,89 kuna od dana 15.10.2015.,

- 34,42 eura / 259,37 kuna od dana 15.11.2015.,

- 29,30 eura / 220,77 kuna od dana 15.12.2015.,

- 18,52 eura / 139,55 kuna od dana 15.01.2016.,

- 36,24 eura / 273,06 kuna od dana 15.02.2016.,

- 22,65 eura / 170,66 kuna od dana 15.03.2016.,

- 31,02 eura / 233,73 kuna od dana 15.04.2016.,

- 24,92 eura / 187,73 kuna od dana 15.05.2016.,

- 28,11 eura / 211,77 kuna od dana 15.06.2016.,

- 17,30 eura / 130,32 kuna od dana 15.07.2016.,

- 36,24 eura / 273,06 kuna od dana 15.08.2016.,

- 33,09 eura / 249,31 kuna od dana 15.09.2016.,

- 23,78 eura / 179,19 kuna od dana 15.10.2016.,

- 36,24 eura / 273,06 kuna od dana 15.11.2016.,

- 34,59 eura / 260,65 kuna od dana 15.12.2016.,

- 32,43 eura / 244,36 kuna od dana 15.01.2017.,

- 35,46 eura / 267,16 kuna od dana 15.02.2017.,

- 31,69 eura / 238,78 kuna od dana 15.03.2017.,

- 29,68 eura / 223,60 kuna od dana 15.04.2017.,

- 7,31 eura / 55,10 kuna od dana 15.05.2017.,

- 19,08 eura / 143,74 kuna od dana 15.06.2017.,

- 26,59 eura / 200,37 kuna od dana 15.07.2017.,

- 18,57 eura / 139,94 kuna od dana 15.08.2017.,

- 32,43 eura / 244,37 kuna od dana 15.09.2017.,

- 30,79 eura / 231,95 kuna od dana 15.10.2017.,

- 33,91 eura / 255,47 kuna od dana 15.11.2017.,

- 32,28 eura / 243,21 kuna od dana 15.12.2017.,

- 36,23 eura / 272,99 kuna od dana 15.01.2018.,

- 22,16 eura / 166,98 kuna od dana 15.02.2018.,

- 22,94 eura / 172,82 kuna od dana 15.03.2018.,

- 39,39 eura / 296,77 kuna od dana 15.04.2018.,

- 36,41 eura / 274,32 kuna od dana 15.05.2018.,

- 19,95 eura / 150,28 kuna od dana 15.06.2018.,

- 36,41 eura / 274,32 kuna od dana 15.07.2018.,

- 20,85 eura / 157,11 kuna od dana 15.08.2018.,

- 39,89 eura / 300,56 kuna od dana 15.09.2018.,

- 20,39 eura / 153,62 kuna od dana 15.10.2018.,

- 35,46 eura / 267,17 kuna od dana 15.11.2018.,

- 16,22 eura / 122,20 kuna od dana 15.12.2018.,

- 21,84 eura / 164,59 kuna od dana 15.01.2019. do isplate

u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.363,12 eur / 17.800,08 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i dijelu pod točkom II. izreke, pobija žalbom tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti osporavanu presudu i odbaciti tužbu.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže odbiti žalbu u cijelosti kao neosnovanu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP-a, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, predlažući da se to rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu tuženika:

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskog službenika službe u upravi ministarstva, za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenog 2014. do prosinca 2018., u bruto iznosu od 1.405,39 eur-a/10.588,94 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

7. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj bio dužan doći pola sata prije preuzimanja smjene radi otpreme i prijevoza na štićeni objekt, da je tužitelju usmeno priopćeno od strane nadređenog djelatnika da na taj način mora dolaziti na objekt, a što proizlazi iz njegovog iskaza i iskaza saslušanog svjedoka čijim je iskazima sud poklonio vjeru, da je u slučaju dolaska tužitelja direktno na štićeni objekt mora imati odobrenje nadređenog službenika te se ujedno mora javiti ranije da su preuzeli smjenu na štićenom objektu, sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a obzirom da visina potraživanja između stranaka nije sporna, u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 92 st. 3. ZR-a Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14 i 127/17) i zaključio da isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu (Vrhovni sud RH, Revr-446/07 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12 od 26. travnja 2016.) te kako dodatno odrađeni sati tužitelja (pola sata prije početka smjene dolaskom u policijsku postaju) nemaju karakter prekovremenog rada, ali imaju karakter redovnog rada u turnusu pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu, jer je tužitelj kontinuirano dolazio u policijsku postaju pola sata prije početka smjene, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno da se ne radi o povremenom obavljanju poslova po nalogu kao to propisuje odredba čl. 65. Zakona o radu, koja regulira pojam prekovremenog rada, slijedom čega je zaključio kako tužitelj ima pravo i da mu se plati tih pola sata prije početka smjene, ali ne kao prekovremeni rad, već kao za rad u turnusu odnosno u smjeni.

 

8. Budući da je tuženik je tijekom postupka dostavio u spis svoj izračun razlike bruto plaće ukoliko bi se imalo uzeti da je tužitelj (kada mu je bio određen rad u smjeni, odnosno u turnusu) radio pola sata dulje, odnosno ako bi mu se imalo uračunati vrijeme dolaska na rad u policijsku postaju pola sata prije početka smjene, a tužitelj je s navedenim izračunom, a koji se temelji na evidenciji o prisutnosti na radu, uredio tužbeni zahtjev te je zatražio slijedom navedenog na ime utužene razlike plaće isplatu ukupnog bruto iznosa od 10.588,94 kn za utuženo razdoblje s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

9. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi. Naime, prema odredbi čl. 186. a st. 1. ZPP, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Dakle, pravna priroda zahtjeva za mirno rješenja spora je takva da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna obratiti nadležnom državnom odvjetništvu radi pokušaja rješenja spora mirnim putem, riječ je o procesnoj pretpostavci koja se prethodno mora ostvariti, kako bi, ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj mogao podnijeti tužbu nadležnom sudu, što znači da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske mora u zahtjevu navesti sve što mora sadržavati tužba (određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 186. st. 1. u vezi s čl. 106. ZPP). Slijedom navedenog, mora postojati identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe. U konkretnom slučaju, zahtjev za mirno rješenje spora koji je tužitelj podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sadrži sve što sadrži i predmetna tužba koja je utemeljena istoj činjeničnoj osnovi (dolazak na posao 30 minuta ranije - otpremu službe) te dokaze na kojima temelji zahtjev i druge potrebne podatke. Također je utvrđeno da na podneseni zahtjev nije odgovoreno. Stoga žalbeni navodi tuženika, u tom dijelu, nisu osnovani.

 

10. Nadalje, tuženik je u spis predmeta dostavio evidencije o prisutnosti na radu tužitelja za sporno razdoblje te izračun razlike bruto plaće ako bi se imalo uzeti da je tužitelj (kada mu je bio određen rad u smjeni, odnosno u turnusu) radio pola sata dulje, odnosno ako bi mu se imalo uračunati vrijeme dolaska na rad u policijsku postaju pola sata prije početka smjene. Tužitelj je, prihvativši matematički izračun bruto plaće koji je dostavio tuženik postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.405,39 eur-a/10.588,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji je sud prvog stupnja u cijelosti usvojio.

 

11. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (st. 3.).

 

12. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti kako time što je tužitelj nakon primitka izračuna bruto plaće postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće, nije preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. Naime, pitanje pravne osnove (prekovremeni rad ili rad u turnusu) za koju sud nije vezan (čl. 186. st. 3. ZPP), nije od utjecaja na istovjetnost tužbenog zahtjeva, pa tužba, nije preinačena (u tom smislu i pravno shvaćanje izraženo u odlukama Županijskog suda u Zagrebu, Gžr-321/2021-2 od 22. ožujka 2021., Gž R-943/2021-2 od 17. lipnja 2021.), slijedom čega nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 191. st. 1. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi.

 

13. Nadalje, ocjena je ovoga suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP) te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalbene razloge upire žalitelj u žalbi.

 

14. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

15. Tuženik kao poslodavac nije posebnim kolektivnim ugovorom ili internim aktom regulirao način vrednovanja ovakvog rada. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 89/12, 104/13 - dalje: KU/13), i čl. 35. st. 1. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17 - dalje: KU/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada pa su uz ostalo propisani dodaci za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u turnusu 5%.

 

16. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako tužitelj ima pravo na isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu od 1.405,39 eur-a/10.588,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a prema izračunu koji je dostavio tuženik, koji nije sporan pa je tužbeni zahtjev prihvaćen pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu citiranih propisa.

 

17. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita i u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev i postupajući na taj način tužitelj je djelomično povukao tužbu, u kojem slučaju u odnosu na povučeni dio tužbe nema mjesta procjenjivanju uspjeha u sporu, već tuženiku za povučeni dio tužbe pripada pravo na parnični trošak sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Međutim, kako je taj podnesak tužitelja dostavljen tuženiku te predstavlja obavijest o djelomičnom povlačenju tužbe, tuženik je u smislu odredbe čl. 164. st. 8. ZPP bio dužan zahtjev za naknadu troškova staviti u roku od 15 dana nakon primitka navedenog podneska, a što je propustio učiniti već je tek troškovnikom zatražio parnični trošak, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška uslijed djelomičnog povlačenja tužbe nepravovremen tako da mu pravilno nije dosuđen parnični trošak te je njegova žalba u tom dijelu neosnovana.

 

18. Slijedom svega navedenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a naročito ne ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na počinjenje koje u žalbi upire tuženik, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

19. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen, jer navedena parnična radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U odnosu na žalbu tužitelja:

 

20. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da mu pripada pravo na naknadu troškova parničnog za sastav podneska od 19. listopada 2020. jer navedenim podneskom tužitelj samo usklađuje tužbeni zahtjev, a pravo na naknadu troškova parničnog postupka mu je već priznato za konačno usklađeni tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 21. ožujka 2023. prema Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

21. Nadalje, pravilno tužitelju nije priznato niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 3. ožujka 2023., jer i po mišljenju ovog suda navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom da u istom tužitelj samo se očituje na dosadašnji tijek postupka te iznosi pravna shvaćanja.

 

22. Tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav zahtjeva za suđenje u razumnom roku, jer takav podnesak spisu niti ne prileži.

 

23. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 20. veljače 2024.

 

      Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.