Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2110/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužiteljice EC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović, Rijeka, protiv tuženika pod 1) Namještaja Mime d.o.o., OIB 24769473247, Pula, Valica 3, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka i tuženika pod 2) Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-117/2022-49 od 9. srpnja 2025., dana 26. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-117/2022-49 od 9. srpnja 2025. u pobijanim točkama II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrdio je povlačenje tužbe (točka I. izreke), naložio tužiteljici naknaditi tuženiku pod 1) Namještaju Mimi d.o.o. trošak postupka u iznosu od 1.937,50 EUR (točka II. izreke), odbio dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke), naložio tužiteljici naknaditi tuženiku pod 2) Allianz Hrvatska d.d. trošak postupka u iznosu od 2.062,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke) te odbio preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova (točka V. izreke).

2. Protiv točaka II. i IV. izreke navedenog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/0.7 – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14 – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) predlažući pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Tuženici nisu dali odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet žalbenog postupka je odluka o parničnom trošku sadržana u točkama II. i IV. izreke pobijanog rješenja, donesena nakon što je tužiteljica povukla tužbu, a oba tuženika dala pristanak na povlačenje.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 158. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, kada je tuženicima priznao troškove koje je ocijenio potrebnima za vođenje parnice.

7. Neosnovano tužiteljica osporava dosuđeni trošak sastava podneska 1. tuženika od 26. travnja 2023. te podneska 2. tuženika od 24. travnja 2023., smatrajući da su činjenice i dokazi mogli biti izneseni već u odgovoru na tužbu.

8. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je podnesak 1. tuženika od 26. travnja 2023. podnesen radi postupanja po raspravnom rješenju donesenom na prvom pripremnom ročištu održanom 18. travnja 2023., dok je podneskom 2. tuženika od 24. travnja 2023. dostavljena dokumentacija i dokazna građa na koju se isti pozivao tijekom postupka. Pri tome valja imati na umu da je riječ o prvom pripremnom ročištu, koje se prema odredbi članka 291. stavak 2. ZPP-a jednom može odgoditi kada je to potrebno radi pripreme raspravljanja, dok su stranke, prema odredbi članka 299. ZPP-a, ovlaštene tijekom prethodnog postupka iznositi činjenice i predlagati dokaze do njegova zaključenja. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud navedene podneske ocijenio potrebnima za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

9. Jednako tako, pravilno je 1. tuženiku priznat trošak sastava podneska od 22. svibnja 2024., kao i 2. tuženiku trošak sastava podneska od 23. svibnja 2024., budući su se navedenim podnescima očitovali na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 22. travnja 2024. Očitovanje stranaka na provedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka predstavlja redovitu procesnu radnju poduzetu radi raspravljanja o rezultatima izvedenog dokaza i zaštite njihovih procesnih prava, zbog čega je riječ o potrebnim troškovima postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a. Sama okolnost što tužiteljica smatra da se u tim podnescima ponavljaju raniji navodi ili iznosi drukčija ocjena provedenih dokaza ne dovodi u pitanje njihovu potrebnost.

10. Nadalje, neosnovano tužiteljica osporava dosuđeni trošak sastava podneska 2. tuženika od 1. srpnja 2025. Naime, tim se podneskom 2. tuženik očitovao daje li pristanak na povlačenje tužbe nakon zaključenja glavne rasprave te je ujedno zatražio naknadu troškova postupka. Prema odredbi članka 193. stavka 3. ZPP-a, za povlačenje tužbe nakon zaključenja glavne rasprave potreban je izričiti pristanak tuženika, bez kojeg sud ne može utvrditi da je tužba povučena pa navedeni podnesak predstavlja nužnu i potrebnu procesnu radnju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno priznao trošak njegova sastava.

11. Pri tome nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navod da pojedini podnesci 1. i 2. tuženika nisu bili dostavljeni tužiteljici. Naime, okolnost eventualne dostave pojedinog podneska protivnoj stranci ne predstavlja kriterij za ocjenu njegove potrebnosti u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a već je odlučno jesu li pojedine procesne radnje bile objektivno potrebne radi vođenja parnice i zaštite procesnih prava stranaka, što je u konkretnom slučaju pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

12. Slijedom navedenog, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u pobijanom dijelu, zbog čega je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točkama II. i IV. izreke, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 26. kolovoza 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić